.webp){kind=icon}
Narodna banka Srbije (NBS) i Ministarstvo unutrašnje i spoljne trgovine (MUST) ne vide problem u tome što se cijene formiraju tako da sadrže i pare, odnosno stote dijelove jednog dinara, iako u opticaju ne postoje kovanice koje bi omogućile radnicima za kasama da kupcima vrate tačan iznos. Takav pristup nije protivan trenutnim pravilima, ali podstiče marketinške trikove i može natjerati više ljudi da se okrenu digitalnom novcu kako bi sačuvali makar koju paru u jeku velike inflacije.
"Godinama postavljamo isto pitanje i pitamo se zašto se cijene ne formiraju samo u postojećim apoenima. Stvara se zabuna", kaže za Bloomberg Adriju pravni savjetnik Nacionalne organizacije potrošača Srbije (NOPS) Mladen Alfirović.
U Srbiji su zvanične kovanice one od jednog, dva, pet, deset i dvadeset dinara, dok su one od jednu, pet, deset i pedeset para davno izbačene iz upotrebe. Međutim, ne i iz cijena.
Iz razgovora s Alfirovićem saznali smo da je redakcija dobila isti odgovor na pitanje o formiranju cijena kao i NOPS.
"Cijene na tržištu Republike Srbije se formiraju slobodno, shodno tome da Narodna banka Srbije nije ukinula 'pare', cijene se mogu formirati bez zaokruživanja", navode iz MUST-a u odgovoru za Bloomberg Adriju. "Ukoliko se plaćanje vrši platnim karticama ili elektronskim putem (uglavnom se danas plaća platnim karticama), plaća se tačan iznos. Na primjer, 90,43 dinara, a ako se plaća gotovinom (s obzirom na to da u opticaju nema apoena manjih od jednog dinara), vrši se zaokruživanje, tako da potrošač plaća 90 dinara. Ukoliko je račun, primjera radi, 90,52 dinara, potrošač plaća 91 dinar, u skladu sa preporukama NBS-a", dodaju.
Tu razliku u cijeni mnogi kupci neće primijetiti, ali s rastućom inflacijom sve više građana pazi na to koliko novca daje za osnovne životne namirnice, pa iako im kusur u parama faktički ne bi značio skoro ništa u finansijskom smislu, mentalno se svako od nas može osjetiti oštećenim svaki put kada iz prodavnice izađe s osjećajem da su mu tamo nešto ostali dužni. Ma koliko to bilo. Podsjetimo, inflacija u Srbiji u decembru je iznosila 15,1 odsto.
"Potrošači nas stalno kontaktiraju i pitaju zašto se cijene ističu tako da je nemoguće vratiti im kusur", kaže Alfirović i dodaje da građani Srbije razliku najčešće primijete poslije putovanja u države evrozone.
U evrozoni ovakav problem ne postoji jer se kuju kovanice od jednog evrocenta. Međutim, situaciju u Srbiji upravo zbog toga interesantnije je porediti sa Švajcarskom, gdje ne postoji kovanica koja vrijedi stotinu franka, te se cijene zaokružuju na 0,05 franaka, tj. pet rapa.
Depositphotos
Srbija nije usamljena u svom odnosu prema sitnom novcu. Mnoge zemlje čije valute su u nekom trenutku udarene jakom inflacijom imaju slična rješenja: tako u Mađarskoj ne postoji apoen od jedne forinte, ali je moguće vidjeti cijenu od npr. 4999 forinti. U Švedskoj je 2010. godine ukinuta posljednja kovanica koja je vrijedila manje od jedne krune (50 ore), ali je uprkos tome ovaj stoti dio krune ostao u upotrebi u elektronskim plaćanjima. U kešu se vrše zaokruživanja, kao i u Srbiji.
Postoji i treća grupa država. Ujedinjeno Kraljevstvo ima peni, stoti dio funte. Ipak, to ne znači da se cijene tamo masovno završavaju na 99 penija. Mnogo je češće vidjeti cijene koje se završavaju sa 50 penija ili eventualno pet, ali traženje jednog penija po kasi će izbjeći svako ko može.
"Ne treba da se poredimo s drugima, već da uradimo ono što je fer prema potrošačima", kaže za Bloomberg Adriju Dejan Gavrilović iz udruženja potrošača "Efektiva". On napominje: "Švajcarska je primjer dobre prakse i na to se treba ugledati".
Gavrilović dodaje da je čudno da se cijena formira u apoenima koji ne postoje te da potrošači razliku uglavnom i ne primijete, no da je važno raditi "prema zakonu i pravilima, ali kada oni ne valjaju, treba ih i mijenjati". On takođe kaže da je formiranje cijena sa 99 para vrsta marketinško-psihološkog poteza kako bi se potrošačima učinilo da je cijena niža od stvarne.
"Zaokruživanjem krajnjih iznosa na računima koji se plaćaju gotovim novcem u navedenim rasponima, na nula dinara ili na jedan dinar načelno se postiže neutralni efekat, s obzirom na to da u praksi dolazi do toga da se u određenom broju transakcija krajnji iznosi cijena zaokružuju na nula dinara, a u određenom broju se zaokružuju na jedan dinar", navode iz NBS-a za Bloomberg Adriju.
Međutim, Alfirović se pita da li je to tačno, jer kaže da NOPS godinama sumnja da način formiranja cijena u Srbiji nije ni pravičan ni dobro definisan. Pored toga, on naglašava da nema osnovane sumnje da optuži trgovce, jer nikada nije provedena detaljna studija o tome da li oni stvaraju ekstraprofit zbog ovog pravila. Iz perspektive NOPS-a, čini se da se cijene češće formiraju tako da je potrebno zaokružiti ih naviše, što znači da ne dolazi nužno do nivelacije koju navodi NBS.
Zakon o NBS-u određuje da Narodna banka Srbije utvrđuje najniži apoen u opticaju na koji se zaokružuju obračuni u gotovinskom platnom prometu.
"Cijene robe i usluga izražavaju se u parama, kao i krajnji obračuni u bezgotovinskim transakcijama. Dobra i usluge koji su izraženi u parama mogu se izmiriti bezgotovinski – karticom, čekom ili elektronski, u punom iznosu, i tada se ne vrši zaokruživanje cijena", dodaju iz NBS-a.
Osim toga, iz NBS-a su za Bloomberg Adriju rekli da u narednoj godini planiraju izradu kovanog novca apoena od jednog, dva i pet dinara za redovne potrebe gotovinskog platnog prometa – tako da se radi na tome da redovnog kusura u cijelim dinarima ima, ali ko želi da plati tačno u paru, zasada mora da se okrene digitalnom novcu. Makar dok neko nezavisno tijelo ne bude provelo istraživanje o tome da li trgovci profitiraju od ove politike cijena.
Da nije riječ o neutralnom efektu potvrđuje i praksa trgovinskih lanaca u kojima prodavačice i dalje po nalogu šefova i uprave rade nivelacije cijena za jednu paru. Ako je nešto danas koštalo 299 dinara i 98 para, nije rijetkost da dođe nalog da od sutra košta 299,99. Para po para - pogača, kaže naš narod. Ali kome?
