Mogu li recesije doista spasiti živote?

Lako je moguće da se radi o stotinama tisuća Amerikanaca. Općenito, napominje se u radu, prilagođena dobna stopa smrtnosti u SAD-u tijekom Velike recesije pala je 2,3 posto. Otkriće profesora MIT-a, Sveučilišta u Chicagu i Sveučilišta McMaster, uvelike su na tragu prethodnih istraživanja koja pokazuju da mortalitet raste u dobrim vremenima, a pada u teškim. 

Jedan od razloga povezan je s onečišćenjem zraka, koje je manje tijekom recesija, obično zbog smanjene ekonomske aktivnosti. Koristi od nižih razina onečišćenja traju dugo nakon recesije - barem 10 godina, prema procjenama istraživača. Smanjenje onečišćenja zraka odgovorno je za više od trećinu smanjenog ukupnog broja umrlih tijekom Velike recesije. 

Postoje i drugi načini na koje nam recesije može pomoći da živimo duže. Neki od ljudi koji izgube posao možda će na primjer moći više vremena provoditi vježbajući ili se općenito brinuti o sebi. Drugi će možda imati manje novca za trošenje na alkohol i druge droge. Općenito, kvaliteta zdravstvene skrbi mogla bi se poboljšati jer bi industrija mogla privući bolje obrazovanu radnu snagu. 

Podaci pružaju neke dodatne naznake. Svi glavni uzroci smrti, osim raka, pali su tijekom Velike recesije. Tijekom tog vremena smanjenje broja smrti povezanih s kardiovaskularnim bolestima bilo je zaslužno za oko polovice smanjenja ukupnog mortaliteta. Nadalje, broj smrti bio je koncentriran među Amerikancima bez fakultetske diplome. Možda mislite da su neki od ovih poboljšanih zdravstvenih ishoda posljedica gubitka stresnih, slabo plaćenih poslova, ali i nezaposlenost može biti prilično stresna. 

Za 55-godišnjaka, prema radu Nacionalnog ureda za ekonomska istraživanja, oko četvrtine ekonomskih troškova Velike recesije bile su nadoknađene ovim dobicima na području smrtnosti. Dakle, Velika recesija bila je i dalje vrlo loš događaj - samo manje loš nego što smo prije mislili. To je posebno istinito za manje obrazovane Amerikance koji su bili teže pogođeni nezaposlenošću, ali su također požnjeli dobitke u pogledu smanjene smrtnosti. 

Na vrhu dobne distribucije, Amerikanci stariji od 65 godina nisu puno izgubili tijekom Velike recesije, dijelom zato što su mnogi već bili umirovljeni ili su radili samo na pola radnog vremena (u nekim su slučajevima bili uključeni u poslove koje nisu namjeravali izgubiti). Istraživači procjenjuju da su u Velikoj recesiji također bolje prošli oni stariji od 60 godina.

Depositphotos

To je neugodna činjenica u zemlji u kojoj je izlaznost na izbore starijih građana mnogo veća od one mladih. Kako SAD stari, politički sustav možda neće dati prioritet izbjegavanju sljedeće recesije. 

Treba imati na umu da sve ove procjene mogu biti podcijenjene u pogledu zdravstvenih dobrobiti. Velika recesija bila je prije otprilike 15 godina i možda postoje koristi u pogledu kretanja smrtnosti koje još nisu vidljive u podacima. 

Jedna lekcija iz ovog istraživanja je da bi SAD možda trebao strože regulirati propise o onečišćenju zraka. Ako smanjenje onečišćenja zraka može pomoći u objašnjenju manjih stopa smrtnosti tijekom recesije, onda ima smisla smanjiti ga i tijekom dobrih ekonomskih vremena. 

Još jedna lekcija je da bi recesije s vremenom mogle postati puno gore, u neto ishodu za ljudsku dobrobit. To je pomalo paradoksalno: kako se zelena energija širi i kako se više gospodarstva premješta iz industrijskog u uslužni sektor, bit će manje onečišćenja zraka koje će recesije smanjiti. Zbog toga će još važnije biti imati odgovarajuću monetarnu i fiskalnu politiku za ograničavanje recesije.

Također bi bilo vrijedno otkriti na koji drugi način, osim smanjenjem onečišćenja, recesije smanjuju mortalitet. Možda postoje načini da se smanji broj umrlih, a da se ne mora proći kroz recesiju. U vrijeme kada se očekivano trajanje života u SAD-u smanjuje, čak i uz prilagodbu COVID-u, takvo smanjenje mortaliteta bilo bi posebno dobrodošlo. 

U međuvremenu, studija je dobar podsjetnik koliko malo znamo o recesijama i čimbenicima koji utječu na mortalitet. Kaže se da su samo dvije stvari sigurne u ovom svijetu – smrt i porezi. Makroekonomist bi mogao dodati recesiju na tu listu. Sve tri su možda neizbježne, ali možda svaku od njih možemo učiniti samo malo manje lošom. 

Prevela Edita Vlahović Žuvela – Bloomberg Adria.