Postoji tip koji radi u mom području. Jako je nadaren. I jako... privlačan. I prijavio se za posao u mojem odjelu, na radnom mjestu koje mi je podređeno. Moje je pitanje prilično jednostavno: trebam li zaposliti osobu koja mi se zbilja jako sviđa?
- Ramona, 31, Oakland, Kalifornija
Nije to lako. I ja sam se znala zatreskati u kolege. Jednom sam se prigodom zatreskala u mlađeg tipa kojem sam (djelomično) bila nadređena, no ništa se po tom pitanju nije moglo poduzeti. Nikad nisam očijukala s njime. (Barem mislim da nisam.) I bila sam poprilično sigurna da su interes ili osjećaji naklonosti jednosmjerni, tj. da se samo on meni sviđa. Jednoga dana, sad kad više ne radim ondje i prijatelji smo, možda ću mu i reći kako sam se nekoć osjećala. No vjerojatno neću. Život je prekratak za takvo eventualno sramoćenje.
Uglavnom, dosta o meni. Razgovarajmo o vama. Imam mnoštvo pitanja. Za početak: Jeste li se zatreskali na prvom razgovoru za posao? Ili je vaše zanimanje za njega prethodilo otvaranju radnog mjesta? Ukratko: kada ste ga upoznali?
Pitam jer sam vrlo znatiželjna, ali i zato što bi vam odgovor na ovo pitanje mogao pomoći da otkrijete koja je vaša motivacija (ili koja bi motivacija mogla nastati) da nastavite ovu osobu smatrati pogodnim kandidatom za vama podređeni položaj. Recimo da ste ga upoznali na razgovoru za posao. Nije tako strašno ako nam je potencijalni kandidat privlačan; sigurna sam da se to često događa. Je li ovdje riječ o simpatiji? Ili je riječ o privlačnosti? Riječ "simpatija", barem meni, upućuje na prethodno iskustvo ili određenu razinu upoznatosti s ovom osobom, a vaše mi pitanje otežava razumijevanje vaše konkretne situacije. Jeste li ga poznavali prije nego što se prijavio na ovo radno mjesto? Ili ste samo znali za njega? A nikad ne biste zaposlili osobu samo zato što vam je potencijalna simpatija, zar ne?
No, čak i unatoč svim tim pitanjima, moj je odgovor ne, ne biste trebali zaposliti osobu koja vam se "zbilja jako" sviđa. Ne vidim kako to može izaći na dobro. Pretpostavit ću da će ta osoba odgovarati vama, što će stvoriti značajnu dinamiku moći. Dakle, koji su mogući ishodi ove odluke? Evo samo nekoliko ishoda koji mi padaju na pamet:
- smicalice: simpatije su uzajamne i sada morate skrivati svoj odnos od drugih kolega
- sumnja: simpatije su uzajamne i sada, u skladu s politikom ljudskih resursa u vašem poduzeću, morate sve priznati nadređenima i kolegama koji će se pitati jeste li i hoćete li povlašteno tretirati toga zaposlenika
- nazadovanje: simpatije su uzajamne, a onda se odnos raspadne. Neugodnjak!
- zamjena: simpatije su uzajamne, a onda se, prema odluci ljudskih resursa, vaš ljubljeni mora premjestiti na drugo radno mjesto unutar poduzeća. I ne zaboravimo, s obzirom na to da je ta osoba vjerojatno najbolji kandidat za to radno mjesto, zapravo gubite izvrsnog radnika, što vam neće nužno biti od pomoći u karijeri. Naravno, neće vam pomoći ni ljubovanje na radnom mjestu.
- opsesija: simpatije nisu uzajamne i zbog toga žudite za tom osobom i stalno razmišljate o njoj umjesto da se bacite na posao.
Posljednji ishod u kojemu simpatije nisu uzajamne po mom je mišljenju – ako pretpostavimo da ćete zapravo zaposliti osobu o kojoj govorimo – i najbolji ishod. Kao prvo, nad tim ishodom imate najviše kontrole. No on svejedno nosi emocionalne (a možda i profesionalne) rizike.
Prije nekoliko godina moja prijateljica Lizzie upoznala me s konceptom limerencije. Limerencija je, barem prema radu objavljenom u časopisu Journal of Patient Experience, "nedovoljno istraženo stanje nepoznate prevalencije koja uzrokuje velik gubitak produktivnosti i emocionalni stres oboljelih".
"Pojedinci s limerentnošću pokazuju opsesivnu privrženost određenoj osobi ili "limerentnom objektu" (LO) koja ometa svakodnevno funkcioniranje i stvaranje i održavanje zdravih odnosa."
Drugim riječima, riječ je o lošem odabiru simpatije. Zapravo, prije otprilike dva mjeseca moja prijateljica Jane, koju vrlo zanima što djeca ovih dana rade i govore na društvenim mrežama, obavijestila me da je "limerencija" nova pomodna riječ u aplikacijama kao što su TikTok i Instagram. (Oznaka #limerence ima gotovo 150 milijuna pregleda na TikToku, a na Redditu postoji subreddit posvećen tome.) A prije samo nekoliko tjedana, New York Times objavio je članak pod naslovom "Je li to simpatija ili ste zapali u limerenciju?" autorice Amande McCracken, TedX govornice i novinarke koja trenutačno radi na knjizi o žudnji. Odlučila sam se javiti McCarken kako bih čula što mi ona može reći o vašoj nedoumici.
Depositphotos
Prije svega, zanimalo me postoji li razlika između "simpatije" i "limerencije". McCrackenova kaže: ne nužno. Iako su u tijeku istraživanja o tome što je limerencija i kako utječe na pojedince, McCracken je shvaća kao "simpatiju na steroidima".
McCracken, koja ima vlastita iskustva s limerencijom, kaže da razvijanje ili održavanje simpatije na radnom mjestu nije tako neuobičajeno. Većinu dana provodimo na poslu, a nekoliko stručnjaka s kojima je razgovarala navelo je kolege kao "izvore" limerencije – no dodaju i da je povlačenje bilo kakvih poteza "osuđeno na propast". Moja je prva reakcija da ovo svakako zvuči zabavno. I sama bih prije deset, pa i pet godina vjerojatno rekla "Da, ma zaposlit ću ga", rekla je. "No kad zaposlite tu osobu, imate svoj izvor limerencije. Dakle, doslovce samo hranite svoju simpatiju. I postoji mogućnost da ona samo raste, što nije dobro za produktivnost na radnom mjestu. Ako želite dobro raditi, ovako si sigurno nećete pomoći."
Sve to znači da će vam veza s kolegom predstavljati još opasnije poslovno minsko polje. Nemojte to učiniti.
No dobro, možda previše idem u tančine. Možda bi savršena situacija bila da zaposlite svoju simpatiju koja je ujedno i najpogodnija osoba za posao i apsolutno se ništa ne dogodi. Prisnost može sjajno ujednačiti situaciju (iako, kako se kaže, iz nje se rađa i prijezir). Internetom kruži meem e koji je zapravo inačica ove misli: "Ako ste se zatreskali u neku osobu, ne brinite. Dobro je upoznajte i proći će vas."
.webp){kind=icon}
