.webp){kind=icon}
Gotovo sve u filmu je istinito – poručuje u razgovoru za Bloomberg Adriju pravi Vuk s Wall streeta, kontroverzni bivši broker Jordan Belfort kojeg je u holivudskom hitu punom novca, droge i incidenata utjelovio Leonardo Dicaprio.
Belfort je svojevremeno završio u zatvoru zbog prijevare ulagača teške 200 milijuna dolara, a danas kao uspješni poduzetnik i pisac diljem svijeta zagovara zakonita ulaganja. Koju strategiju predlaže ulagačima, zarađuje li bolje od pisanja knjiga ili tržišta kapitala, što misli o kriptovalutama i kako vidi hrvatsko gospodarstvo? S Vukom smo razgovarali u Zagrebu na marginama konferencije "Prodajni mindset: The Wolf strikes again", gdje je bio glavni govornik.
Koliko su se Wall street i ulagači promijenili od vašeg vremena, od doba Vuka i Stratton Oakmonta?
Značajno se promijenilo, ali što se više stvari mijenjaju, to na neki način više ostaju iste. Kad sam ja počinjao, NASDAQ indeks nije ni bio prikazivan u stvarnom vremenu. Niste mogli vidjeti koliko se volumen trgovanja mijenjao u jednom danu. Recimo da su brokerske kuće imale veliku prednost nad prosječnim ulagačem. Hedge fondovi su tada bili veliki hit, ljudi su postajali multimilijunaši putem hedgeova. Kasnije se pokazalo da ipak nisu toliko dobri. Na površini se puno toga promijenilo. No u stvarnosti, mnogo je toga ostalo isto. Brokerske kuće još uvijek organiziraju IPO-eve kompanija. Bez Wall streeta, svijet bi bio u nevolji. Trebamo Wall street, kako bi američka i svjetska ekonomija bolje funkcionirale.
Vi ste se obogatili trgovanjem tzv. penny stocks, dionicama izuzetno niske vrijednosti. Gdje su vukovi danas? Nalaze li se možda u kripto-svemiru?
Sigurno, i očito. Kad su se kriptovalute tek pojavile, govorio sam svima da je to najveća svjetska prijevara. Bio sam u pravu oko 99 posto, a bio sam u krivu jedino oko Bitcoina. Jer s vremenom je Bitcoin postao stvaran i danas ga volim. Posjedujem ga, smatram ga dugoročnim ulaganjem, no ne bih nikome preporučivao da ga kupuje, jer je i dalje to špekulativno ulaganje.
Vašu novu knjigu nazvali ste „The Wolf of Investing“. To znači da Vuk danas dijeli legitimne ulagačke savjete. Nije li to ironično, s obzirom na vašu prošlost?
To je totalna, masivna ironija. Dugo već želim napisati ovu knjigu. Ljudi inače daju svakakve savjete o zaradi na burzi, a zapravo to nije tako teško, vrlo je jednostavno ukoliko znate što radite. Poanta je da ne pokušavate pobijediti tržište. Samo iskoristite masivnu vrijednost koju Wall street stvara. Wall street uvrštava na burzu te goleme kompanije poput Googlea, Amazona, Tesle odnosno Mete. Pa kako da ulagači iskoriste dio te goleme stvorene vrijednosti? Savjetujem da kupite cijelu burzu. Odnosno, da kupite dio S&P500, i još nekoliko indeksa kao dugoročno ulaganje. Nemojte kratkoročnim trgovanjem pokušati pobijediti burzu.
Hrvatske i regionalne burze su slabo likvidne. Što biste im savjetovali da to poprave?
Moj savjet je da ulažu izvan hrvatske burze. Ponavljam, povijesno se pokazalo da je najbolje ulaganje S&P500.
Kakav je vaš dojam hrvatskog gospodarstva?
Problem vam je malena populacija, ali ljudi su pametni, imate euro kao valutu, inflacija vam je relativno stabilna u odnosu na neke druge zemlje. Mislim da prilike postoje, a gospodarstvo ide prema boljem. Bio sam u nekim odličnim restoranima. Dojam je vrlo prosperitetan. Hrvatskom gospodarstvu bi dugoročno trebalo ići dobro.
Zarađujete li više pisanjem knjiga i javnim nastupima, ili investiranjem?
Uvijek kažem – ako se želite obogatiti, nemojte pisati knjige. U pisanju ne uživam, ali to je vrlo važan aspekt za moj ukupni brand. Najviše zarađujem kao poduzetnik. Dobro zarađujem i od govora i volim nastupati diljem svijeta, ali to je samo dio mojeg biznisa. Vlasnik sam i nekih venture capital kompanija, dobivam i naknadu od filma „Vuk s Wall streeta“.
Koliki je postotak tog filma istinit? Evidentno ste živjeli intrigantan život pun novca, bogatstva i ekscesa.
95 posto je istinito. Stvari koje nisu istinite zapravo nisu ni važne. Ono što donekle nije točno su razdoblja zbivanja pojedinih dijelova. Malo su vremenski ispremiješana, kao i neki likovi, jer ih to čini boljim filmom. Primjerice lik Dannyja. To je zapravo četvero ljudi u jednom, kako bi bilo lakše pratiti film. U tome je briljantnost Martina Scorsesea kao redatelja. Ljudi u tom filmu čine loše stvari, ali svejedno ih na neki način volite. Film nikog ne osuđuje, nego sugerira da likove prosudite sami.
Žalite li za nečim iz svog života?
Ne volim riječ "žaljenje". Nije zdravo živjeti sa žaljenjem. Naravno, da se mogu vratiti, rado bih promijenio i povukao stvari kojima sam učinio nešto što je naštetilo nekoj drugoj osobi. Mislim da sam s vremenom postao najbolja verzija sebe, pomogao ljudima da "rastu", ulažu i zarade što je više moguće.
Cijeli razgovor pogledajte u videu.
