Stajati na vjetru izloženom balkonu prostranog stana u monaškom naselju Mareterra pomalo se čini kao da se nalazite na superjahti koja plovi prema pučini. Otvoren pogled na Mediteran proteže se do horizonta, podovi u nijansama pepela podsjećaju na brodsku palubu, a svježi povjetarac održava prostor hladnim čak i za najtoplijih ljetnih dana. Druga stvar koju ovaj stan dijeli s plutajućom luksuznom palačom jest njegova cijena. Naime, s cijenom većom od 60 milijuna eura, ovaj stan s tri spavaće sobe košta više nego što bi mnogi milijarderi potrošili na raskošnu škunu ili jedrenjak.
Usprkos takvim cijenama, svjetski ultrabogataši nisu se libili kupiti nekretnine u Mareterri otkako su prvi put stavljene na prodaju dok su još bile u izgradnji 2017. godine. Naime, 114 nekretnina uz obalu u početku je bilo prodavano za 16 do gotovo 500 milijuna eura, a sada bi vjerojatno koštale i još više. Zato je Mareterra jedna od najskupljih i najekskluzivnijih adresa na planetu, s pogledom na vijugavu stazu Grand Prixa, samo deset minuta hoda od poznatog kasina i nekoliko minuta više od luke za jahte.
Problem je u tome što neki potencijalni kupci tih nekretnina imaju problema s utvrđivanjem činjenica o tome jesu li su oni vrsta stanovnika kakvu kneževina želi. Više od stoljeća Monako privlači tajkune, filmske zvijezde i sportske legende, a da ne spominjemo neke manje ugledne vrste ljudi za čija se bogatstva ne može uvijek uredno utvrditi legitiman izvor. Stoljeće prije, Somerset Maugham navodno je to područje nazvao „sunčanim mjestom za sumnjive ljude“. Međutim, Monako danas suočen sa sve većim pritiskom obračuna s financijskim prijevarama više nema otvorena vrata za takve kupce.
Zabrinutosti za financijske prijevare kulminirale je u lipnju 2024., samo šest mjeseci prije svečanog predstavljanja Mareterrine, kada je ova država s 39.000 stanovnika dodana na „sivi popis“ – popis jurisdikcija poput Sirije, Venezuele i Jemena koje se smatraju nedovoljno opreznima u pogledu prljavog novca.
Kada je pariška Radna skupina za financijske aktivnosti, globalnog nadzornog tijela koje je 1989. osnovala Grupa sedam (G7), svrstala i Monako na spomenuti popis, u kneževini je nastala panika. Kako je rasla zabrinutost zbog dodavanja na popis, vladajući monarh, princ Albert II., uzdrmao je Ministarstvo financija i postrožio regulativu. Udarac na imidž Monaka bio je „poziv na buđenje“, prisjeća se monaški ministar financija Pierre-André Chiappori kojem je dvogodišnji mandat istekao upravo u ožujku 2026., i dodaje: „U prethodnom razdoblju možda ipak nismo bili dovoljno oprezni.“
Identificirana su četiri područja kao potencijalno najpodložnija aktivnostima pranja novca. To su: nekretninski poslovi, prodaja jahti, poslovi sportskih agenta i privatnih banaka. Kneževina je počela provoditi odlučne mjere prema tvrtkama koje ne prijavljuju sumnjive aktivnosti te je osnovala Autorité Monégasque de Sécurité Financière – financijsko-obavještajnu službu za sprječavanje pranja novca kao nadzorno tijelo. Međutim, čini se kako ove mjere umanjuju privlačnost Monaka za neke ljude dovoljno bogate da si mogu priuštiti kupnju nekretnine po vrtoglavim cijenama u četvrti Mareterra izgrađenoj na gotovo 15 hektara nasutog morskog područja.
Novi zakoni i pojačan nadzor uključuju i pooštravanje takozvanih pravila „upoznaj svog klijenta“ – postupak provjere identiteta klijenata i njihovih novčanih izvora koji koriste financijske usluge određene tvrtke obvezne upozoriti nadležna tijela na sve sumnjive aktivnosti. Tako je u protekloj godini regulator kaznio šest tvrtki zbog propusta, uključujući dvije agencije za nekretnine za koje je utvrđeno kako nisu dovoljno temeljito izvršile provjeru kupaca, od kojih je jedna provela kupoprodaju i u četvrti Mareterra.
Dok Monako svojski nastoji biti uklonjen sa sive liste, uputno je malo podrobnije proučiti sektor nekretnina – srce monaškog gospodarstva. Naime, iz evidencije nekretnina kneževine, kao i hrpe e-poruka te preliminarnih dokumenata tvrtke Mareterra može se dobiti uvid u ranije zaključene kupoprodaje i o kojim je to ogromnim iznosima riječ. Bloomberg Businessweek bio je u prilici pregledati i dokumente tvrtke Distributed Denial of Secrets, neprofitne organizacije koja čuva hakirane materijale i one koji su procurili jer predstavljaju javni interes. Iako nema naznaka da su investitor ili bilo koja osoba imenovana u materijalima bili uključeni u bilo kakvu nezakonitu radnju, iz dokumenata je razvidan način rada unutar samog tržišta nekretnina usmjerenog na kupoprodaju najluksuznijih nekretnina, kao i njegov široki geografski obuhvat te opravdanost zabrinutosti Monaka zbog pranja novca.
Informacije su uključivale stotine poruka između investitorske tvrtke L’Anse du Portier, lokalnog javnog bilježnika, bankara i nekoliko desetaka potencijalnih kupaca ili njihovih predstavnika. Podatci se odnose na razdoblje od 2017. kada je izgradnja temeljne infrastrukture za novu četvrt na morskom dnu još uvijek bila u tijeku, pa sve do sredine 2022., što je čak nešto više od dvije godine prije nego su prvi kupci počeli s useljavanjem. Među zainteresiranim kupcima bila su poznata imena poput britanskog milijardera Jima Ratcliffea, osnivača kemijske tvrtke Ineos, zatim zvijezde Formule 1 Maxa Verstappena koji je želio kupiti stan s čak šest spavaćih soba i 14 parkirnih mjesta i najbogatijeg čovjeka Ukrajine, Rinata Ahmetova, koji je izdvojio 471 milijun eura za kupnju zasigurno najskupljeg stana u povijesti, točnije peteroetažnog stana u 18-katnoj keramičko-staklenoj građevini nazvanoj „Le Renzo“ – po njezinu tvorcu, arhitektu Renzu Pianu, koji je osmislio takav dizajn da zgrada gotovo lebdi nad cijelim kvartom.
Bloomberg
Kupce je morao odobriti Patrice Pastor, čelni čovjek najmoćnije monaške dinastije nekretnina i predvodnik projekta. Direktor tvrtke L'Anse du Portier izjavio je 2022. za francuski dnevnik Nice-Matin kako projekt Mareterra podrazumijeva osobne razgovore s potencijalnim kupcima, a ne samo s njihovim pravnim zastupnicima, u svrhu izbora „najboljih ljudi za susjedstvo“. Ovim uvjetom učinkovito su se kao kupci odbacili „klijenti s Bliskog istoka, Azije te većina ruskih klijenata“, koji su inače manje zainteresirani za osobno rješavanje takvih detalja.
Međutim, iz baze e-poruka vidimo kako su među prvim gotovinskim transakcijama upravo bile one s pojedincima vezanima za Rusiju, a koje su ukupno premašile milijardu eura. Javnosti ne baš poznati čelni ljudi u zrakoplovstvu Konstantin Krivchenko i Dmitry Kuptsov, inače rođeni u Rusiji, ali s irskim putovnicama, željeli su kupiti četiri vile po pojedinačnoj cijeni od 100 milijuna eura preko tvrtki osnovanih upravo za tu svrhu, a za koje su osnivanje odobrile monaške institucije negdje oko Božića 2017. godine. Iz kasnijih e-poruka saznajemo kako je dvojac propustio izvršiti određene uplate za neke nekretnine te su se u konačnici zadovoljili kupnjom jedne vile od 2300 četvornih metara s hamamom, saunom, kinom te prostorijama za masažu i degustaciju vina. Predstavnik spomenutog dvojca odbio nam je dati komentar.
Nadalje, u e-porukama iz 2018. nailazimo i na ime sina bivšeg direktora naftnog diva Rosnjefta Valerija Votinova, tada 21-godišnjaka koji je ponudio više od 500 milijuna eura za kupnju devet nekretnina. Evidentan je cijeli niz transakcija izvršenih u Monaku otprilike u tom razdoblju, a u koje je Votinov bio uključen. U jednoj od e-poruka Pastor je najveći od potencijalnih poslova u Mareterri opisao kao „važan korak“ za razvoj. Inače, u istom tom razdoblju, njegov otac, Andrej, vodio je bitku protiv izručenja iz Ujedinjenog Kraljevstva Rusiji zbog optužbi za pronevjeru. Uzgred, britanski sudovi su tada odbili ruski zahtjev za izručenje jer su zaključili kako optuženiku vjerojatno neće biti omogućeno pošteno suđenje.
E-poruke razmjenjivane tri godine kasnije otkrivaju kako je mlađi Votinov pristao platiti dodatnih 135 milijuna eura za peterokatnu vilu pod nazivom Dream Catcher, s unutarnjim i vanjskim bazenom, garažom za deset automobila i diskotekom u podrumu. S druge pak strane, iz izvješća tvrtke Roznjeft za 2014., godinu u kojoj je Andrej Votinov nakon dvadeset godina tvrtku napustio, saznajemo kako je njegov udjel u Roznjefu vrijedio svega oko milijun eura.
Nakon početka vojne invazije Rusije na Ukrajinu, Votinov je pokušao preprodati tri svoja stana, no banka potencijalnog kupca počela je postavljati pitanja na koje je odgovorio Votinovljev odvjetnik na sljedeći način: „S obzirom na trenutačni kontekst, možda će biti korisno istaknuti kako je ovaj dioničar ciparski državljanin, odnosno nije državljanin Rusije.“ Na naš upit za komentar, nismo dobili odgovor Votinova.
Također, saznajemo kako je ruski tajkun iz industrije čelika Viktor Rašnikov sa svojom kćeri planirao prije početka rata kupiti nekretnine u Mareterri vrijedne desetke milijuna eura. Te su transakcije provodile ciparska tvrtka i banka iz Ženeve. Međutim, Rašnikov je kasnije bio prisiljen suočiti se sa sankcijama, a njegov odvjetnik je izjavio kako njegova namjera kupnje nekretnine nikada nije ostvarena i kako Rašnikov u kneževini ne posjeduje nikakvu nekretninu.
Iz vlade Monaka nismo dobili nikakav odgovor na upit za komentar bilo koje konkretne transakcije, no potvrdili su kako provode sve sankcije EU-a i kako su sve značajne kupoprodaje nekretnina podložne preispitivanju, osobito nekretnina u četvrti Mareterra. Guy-Thomas Levy-Soussan, glavni direktor tvrtke koja stoji iza projekta Mareterra, kaže kako je „prodaja nekretnina u Mareterri provedena poštujući najviše standarde usklađenosti“, osobito u pogledu pranja novca i međunarodnih sankcija. Isto tako je istaknuo kako je tvrtka investitor L’Anse du Portier provodila izbor kupaca prikupljanjem informacija o njima, točnije o podrijetlu njihova bogatstva, o legitimnosti njihova prebivališta u kneževini i postojanju podataka o njihovu ranijem posjedovanju nekretnina u Monaku, te kako su takvim probirom mnogi potencijalni kupci bili odbijeni.
Također, iz nadležnih institucija Monaka tvrde kako su čak i prije svrstavanja Monaka na sivu listu pokušavali iskorijeniti takozvane stanovnike poštanskih sandučića – osobe koje izvlače koristi iz monaške nulte stope poreza na dohodak, a u Monaku nisu realno živjeli propisanih šest mjeseci godišnje.
Naime, novopridošli sada su obvezni otvoriti bankovni račun i pronaći smještaj prije nego što im se izda dozvola za boravak, a nekretnine koje se prijavljuju kao prebivalište moraju biti dovoljno velike za život svih osoba za koje je prebivalište prijavljeno, odnosno za koje je podnesen zahtjev za izdavanje dozvole za boravak. Isto tako, nadležne institucije u svrhu potvrđivanja istinitosti podnesenih zahtjeva ponekad provode provjeru računa za komunalije kao i plaćanje troškova po kreditnim karticama. „Monako je danas daleko manje grad duhova u usporedbi sa stanjem od prije deset godina“, kaže Florian Valeri, voditelj agencije za nekretnine Barnes Valeri.
Stavljanje Monaka na sivu listu dodatno pojačava ionako veliku zabrinutost kod određenog dijela lokalnog stanovništva o tome kako je njihova država izgubila tlo pod nogama u kontekstu međunarodne destinacije za bogate bez obzira na činjenicu kako bi trenutačni rat u Perzijskom zaljevu mogao donijeti obrat stanja. Godišnji indeks globalne matične tvrtke spomenute agencije, Barnes International, proveden prije početka rata u Zaljevu pokazao je kako je Monako ove godine pao za deset mjesta i trenutačno se nalazi na niskom 14. mjestu popisa gradova najprivlačnijih ultrabogatim. Slično mišljenje imaju i u konzultantskoj tvrtki za sektor nekretnina, Knight Frank, ističući kako je Dubai posljednjih pet godina bio predvodnik rasta na tržištu luksuznih stambenih nekretnina unatoč činjenici što je Monako i dalje najskuplje tržište nekretnina na svijetu.
Ni popis vodećih destinacija za milijunaše u 2026. tvrtka za savjetovanje u području državljanstva Henley & Partners, ne poboljšava trenutačnu sliku Monaka s obzirom na to da se na vrhu njihova popisa nalaze Ujedinjeni Arapski Emirati, a uključuje Portugal, Grčku, Italiju i Švicarsku, dok Monaka na popisu uopće nema.
Ovim značajnim padom Monako riskira hlađenje tržišta nekretnina koje je razumljivo strahovito bitno za zemlju površine manje od Central Parka u New Yorku, a s dohotkom po glavi stanovnika najvišim na svijetu. Osim toga, postroženi propisi za uporabu bankarskih usluga kao i za otvaranje poduzeća te podnošenje zahtjeva za boravišne dozvole postaju dodatna prepreka novim ulagačima. „Pravi je izazov otvoriti bankovni račun u Monaku“, kaže Remi Delforge, odvjetnik koji savjetuje strance u postupku preseljenja u kneževinu.
Osoba zaposlena u sektoru nekretnina u Monaku posvjedočila nam je kako je jedan bogataš s Bliskog istoka nedavno odustao od zahtjeva za dobivanje dozvole za boravak nakon što su ga nadležni zatražili dostavu bankovnih izvoda unatrag deset godina, pa čak i izvoda institucija koje više ne postoje. Ista osoba, koja nas je inače zatražila za anonimnost zbog prirode tajnosti privatnih transakcija, navodi kako neke banke nerado primaju nove klijente iz Kine i Rusije.
Bivši moneški ministar financija, Chiappori, još nam je kazao kako je Monako proveo sveobuhvatnu inventuru tvrtki za nekretnine i pripremaju se daljnje sankcijske mjere predviđene za aktivnosti pranja novca te dodaje kako će ta stroža ograničenja ostati trajna bez obzira na vrijeme koje će Monaku trebati da bude uklonjen sa sive liste. Ako se i dogodi da se neki potencijalni kupci ne odluče za Mareterre ili neki od sljedećih hiperskupih projekta Monaka, to je sasvim prihvatljivo. „Nama ne treba prljavi novac. Cijena narušavanja našeg imidža bila bi daleko veća od koristi od prodaje luksuznog stana“, zaključuje Chiappori. – u suradnji s Irinom Reznik i Alexanderom Sazonovim
.webp){kind=icon}
