Prije nekoliko desetljeća zemlje bivše Jugoslavije smatrane su izvoznicama radne snage. Mladi i kvalificirani radnici odlazili su u Njemačku, Austriju, Švicarsku i druge razvijenije europske zemlje u potrazi za većim plaćama i boljim životnim uvjetima.
Danas se događa povijesna prekretnica. Od Ljubljane do Skoplja, tvrtke sve teže pronalaze vozače, zidare, montere, zavarivače, kuhare i konobare. Radnici iz Nepala, Indije, Bangladeša i Filipina postaju neizostavan dio gospodarstava regije, koja se suočavaju s dvostrukim problemom: starenjem stanovništva i daljnjim odlaskom domaće radne snage.
Neke grane u Sloveniji potpuno su ovisne o strancima
Slovenija je posljednjih godina postala izrazito ovisna o uvoznoj radnoj snazi, bez koje brojni sektori više ne bi mogli normalno poslovati.
Prema najnovijim podacima Državnog zavoda za statistiku, među 920.000 zaposlenih u Sloveniji oko 150.000 su stranci, što je rekordan broj. Od početka epidemije broj stranih radnika porastao je za 50 posto. Svaki šesti radnik na slovenskom tržištu rada sada je strani državljanin. Neke gospodarske djelatnosti, poput građevinarstva, gotovo potpuno ovise o radnoj snazi. Među njima je i cestovni prijevoz.
Uvoz radne snage iz inozemstva je, prema riječima prijevoznika Petra Piška, jedino rješenje za nedostatak osoblja u Sloveniji. "Na nula smo posto raspoloživog osoblja", rekao je Pišek, direktor prijevozničke tvrtke Pišek & HSF Logistics i predsjednik Celjske regionalne gospodarske komore.
Na slovenskom tržištu rada nema vozača, posebno za međunarodni prijevoz, rekao je Pišek. U Sloveniji već 25 godina nema obrazovanja za zanimanje vozača, a država presporo reagira na potrebe gospodarstva, upozorio je. Prema njegovim procjenama, tvrtkama u Sloveniji trenutačno nedostaje 50 do 70 tisuća ljudi, a i javni sektor traži nove zaposlenike. Pišek je također ukazao na problem odlaska vozača u bogatije europske zemlje nakon što u Sloveniji dobiju dozvole.
Nedostatak radne snage u Sloveniji odavno nije ograničen samo na pojedinačna zanimanja već je postao sistemski problem cijelog gospodarstva.
Prema analizama tržišta rada i "barometru zanimanja", nedostaje osoblja u gotovo stotinu zanimanja, a najviše su pogođeni zdravstvo, građevinarstvo, industrija i uslužni sektori poput turizma i logistike. Gotovo polovica tvrtki navodi nedostatak radnika kao glavnu prepreku poslovanju, što znači da više ne govorimo o cikličkom, već o strukturnom jazu na tržištu rada.
"Zbog izrazito loše demografske slike, traženje i odabir osoblja koje popunjava tu prazninu jedna je od ključnih mjera za održavanje gospodarskog rasta“, kažu u agenciji za zapošljavanje Karijera Slovenija, gdje pomažu tvrtkama kroz cijeli proces – od identificiranja potreba za osobljem i organiziranja kampanja zapošljavanja do traženja, odabira i preseljenja zaposlenika te njihove integracije u lokalno okruženje.
Prema riječima Roka Pajka iz Karijere Slovenija, slovenske tvrtke i dalje najviše radnika traže u balkanskim zemljama, ali se sve više okreću Aziji i Africi. "Više se ne radi samo o niskokvalificiranim poslovima ili turizmu – sve je više obrazovanog i tehnički kvalificiranog osoblja, od elektrotehničara do strojarskih tehničara i zavarivača", dodaje.
Tvrtka Sava Turizam ističe da im je najviše dodatnog osoblja potrebno u glavnoj sezoni, posebno u ugostiteljstvu. "U grupi Sava Hotels & Resorts strani zaposlenici čine oko 10 posto, većina ih dolazi iz zemalja bivše Jugoslavije. Manji broj zaposlenika dolazi iz Egipta i Indije, uglavnom za poslove u kuhinji", objašnjavaju.
Istovremeno naglašavaju da se radnici iz inozemstva sustavno uvode u radne procese – putem organiziranih tečajeva slovenskog jezika, mentorstva i osposobljavanja koje izravno uključuje u rad. Međutim, upozoravaju na administrativne prepreke: "Najviše bi nam pomoglo skraćivanje vremena za dobivanje radnih dozvola za zapošljavanje stranaca, koje je izuzetno dugo i znatno dulje nego u susjednim zemljama", ističu.
Pitanje integracije stranaca
Na bankarskoj konferenciji početkom lipnja, predsjednik uprave NLB-a Blaž Brodnjak upozorio je na rizike koje dolazak tako velikog broja stranaca predstavlja za društvo u cjelini, ali i za bankarski sustav. "Banke otvaraju dvije trećine novih računa za strance", rekao je Brodnjak. Po njegovu mišljenju, u Sloveniji se podcjenjuje pitanje mjera za asimilaciju i suživot sa strancima.
Tadašnji (sada već bivši) ministar rada Luka Mesec također je upozorio na pitanje integracije stranih radnika. "Ti ljudi moraju negdje živjeti, njihova djeca moraju ići u vrtiće i škole. Lokalne zajednice ih moraju prihvatiti. Moramo biti oprezni. Stvari se uskoro mogu okrenuti", upozorio je Meset, navodeći primjer Švedske, koja sada plaća strancima da se vrate u domovinu. U našoj zemlji ne smije se dogoditi da se cijele industrijske grane popune stranim radnicima, rekao je ministar.
Jedan od većih problema stranih radnika je pronalazak smještaja, jer ga u Sloveniji kronično nedostaje, a cijene nekretnina i najamnine brzo rastu. Poslodavci stoga pokušavaju privući radnike rješavanjem njihovih stambenih potreba, posebno u sektorima gdje je nedostatak radne snage najveći.
Tvrtka koja se time sustavnije bavi je Terme Olimia. U povodu otvorenja novog obiteljskog hotela, tvrtka je najavila i izgradnju oko 60 apartmana za zaposlenike. Prema riječima direktora Florjana Vaslea, pitanje osoblja jedno je od ključnih razvojnih pitanja turističke industrije danas.
Hrvatska: pregrijano tržište rada, rekordno niska nezaposlenost
U posljednjih nekoliko godina Hrvatska je postala ozbiljno ovisna i o uvozu radne snage, bez koje određene gospodarske grane, poput turizma, ugostiteljstva i građevinarstva, više ne bi mogle funkcionirati.
Samo u 2024. godini izdano je više od 200.000 radnih dozvola za strane radnike, i iako se taj trend donekle usporio u 2025. godini, demografska slika zemlje jasno pokazuje da će se hrvatski BDP i u budućnosti uvelike oslanjati na stranu radnu snagu.
Da je tržište rada i dalje "pregrijano", pokazuju i podaci koje smo dobili od Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Prema njihovim izjavama, broj nezaposlenih smanjio se na povijesno nisku razinu i iznosi oko 63 tisuće ljudi, dok je broj zaposlenih dosegao gotovo 1,8 milijuna.
"Realno je očekivati da će strani radnici i u budućnosti ostati važan dio domaćeg tržišta rada", kaže Anita Stipić iz Odjela za tržište rada u Centru za kreativne industrije, obrazovanje i inovativno poduzetništvo pri Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK).
"Hrvatska će vjerojatno i za deset godina trebati velik broj stranih radnika, ali uspjeh gospodarstva sve će više ovisiti o rastu produktivnosti. Ključni smjer razvoja trebao bi biti povećanje dodane vrijednosti po zaposleniku kroz ulaganja u tehnologiju, inovacije i razvoj vještina radne snage", naglašava Stipić i dodaje da europska praksa pokazuje da se nedostatak radne snage ne može riješiti jednom mjerom, već kombinacijom različitih politika.
Depositphotos
Stipić kaže da zakonodavni okvir u području zapošljavanja stranih radnika pokazuje da Hrvatska postupno prelazi iz faze nužnog popunjavanja nedostatka radne snage u fazu aktivnog upravljanja migracijama.
"Izmjene Zakona o strancima, koje su stupile na snagu 4. lipnja ove godine, dodatno su regulirale sustav zapošljavanja stranih radnika, pooštrile uvjete za poslodavce, uvele obvezu dokazivanja aktivnog poslovanja te pojačale nadzor nad zapošljavanjem i integracijom radnika", kaže Stipić i dodaje da je posebno važno što se uvodi obveza polaganja osnovnog ispita iz hrvatskog jezika za dio stranih radnika koji dulje boravi u Hrvatskoj.
Na taj način država pokazuje da migracije više ne tretira samo kao kratkoročno pitanje tržišta rada, već i kao dugoročno pitanje integracije.
Iako je uvoz stranih radnika posljednjih godina eksplodirao, nadležno ministarstvo tvrdi da strani radnici nisu toliko masovna pojava kako se često misli te da trenutačno čine oko sedam posto svih osiguranih osoba u Hrvatskoj. Unatoč tim tvrdnjama, dolazak stotina tisuća radnika iz trećih zemalja u zemlju s tek 3,8 milijuna stanovnika donosi znatne društvene promjene.
Stoga pitanje stranih radnika treba promatrati kao dio šire razvojne, gospodarske i socijalne strategije, a ne samo kao kratkoročni odgovor na nedostatak radne snage, zaključuje Stipić.
Srbija: svaki drugi stranac dolazi iz Rusije
Nenad Jevtović, direktor Srpskog instituta za razvoj i inovacije, rekao je za Bloomberg Adriju da se broj stranaca koji dolaze raditi u Srbiju znatno povećao od početka rata u Ukrajini.
"Imigracija stranaca doslovno je eksplodirala 2022. godine. Već sljedeće godine prikazan je porast broja stranaca za oko 16.000. Beograd i Novi Sad postali su mjesta kamo stranci često dolaze i odlaze. Međutim, možemo očekivati stabilizaciju imigracije u Srbiju. Drugim riječima, očekujemo da će se broj imigranata u Srbiji stabilizirati između 20.000 i 30.000 godišnje. Kao rezultat toga, smanjuje se i emigracija", kaže Jevtović.
Kada je riječ o radnoj migraciji, dodaje da od 2019. godine, kada je započela realizacija velikih infrastrukturnih projekata, u Srbiju u najvećem broju dolaze radnici iz Kine, Turske, Bangladeša, Indije, Pakistana i drugih istočnih zemalja, dok radnika iz zemalja zapadnog Balkana praktički nema. "Nema migracije radne snage kao rezultat inicijative Otvoreni Balkan. U Srbiju dolaze ljudi koji rade na velikim infrastrukturnim projektima ili u uslužnim djelatnostima".
Prema podacima Nacionalne službe za zapošljavanje (NSZ), strani radnici u Srbiji su prilično prisutni u građevinskoj industriji. Riječ je o različitim profilima građevinskih radnika: zidari, armirači, pomoćni radnici, instalateri žbukerskih sustava i stolari.
"Stranci se često zapošljavaju kao vozači, zavarivači ili pomoćni radnici u raznim granama gospodarstva (poljoprivreda, stočarstvo, proizvodnja). Osim toga, zaposleni su i u uslužnim djelatnostima – u ugostiteljstvu i hotelijerstvu (kao konobari, dostavljači, sobarice i čistači). Međutim, veliki broj stranaca radi i u području informacijske tehnologije", navodi NSZ.
U 2025. godini Srbija je primila 100.000 zahtjeva za radne dozvole iz inozemstva. Ovom iznimno visokom broju pridružilo se još 20.000 zahtjeva za boravišne dozvole i 33.000 zahtjeva za stalni boravak. Da je riječ o nedvosmislenom trendu u kojem će na srpskom tržištu rada biti sve više stranaca, pokazuje i činjenica da je broj stranih radnika koji imigriraju u Srbiju 9,5 puta veći nego prije deset godina.
Budući da se radi o radno sposobnom stanovništvu, oko 60 posto stranaca spada u dobnu skupinu između 25 i 45 godina. Svaki drugi stranac dolazi iz Rusije, a svaki deseti iz Kine.
"Strani radnici zapošljavaju se tamo gdje postoji stalna potreba za pouzdanom, obučenom i motiviranom radnom snagom. Taj je trend posebno izražen u većim sustavima i poslovnim subjektima koji nastoje osigurati kontinuirano poslovanje i očuvati kvalitetu usluga. Također primjećujemo da strane radnike zapošljavaju lokalni kafići i pekare", kaže Anja Pavićević, direktorica agencije za zapošljavanje Match Makers.
Sugovornica Bloomberga Adrije dodaje da agencija Match Makers najčešće posreduje pri zapošljavanju radnika s Filipina, koje poslodavci zapošljavaju za poslove higijeničara, njegovatelja i u ugostiteljstvu, jer imaju dobru radnu etiku, a većina ih izvrsno govori engleski.
Depositphotos
"Ovisno o potrebama, poslodavci koriste različite nacionalnosti u različitim sektorima – tako za logistiku često biraju radnike iz Uzbekistana, dok za fizičke poslove češće zapošljavaju radnike iz Indije, Bangladeša, Pakistana i nekih afričkih zemalja", kaže Pavićević.
Paradoks makedonskog tržišta rada
Nedostatak radne snage sve više opterećuje makedonsko tržište rada, gdje se, međutim, krije paradoks. Iako poslodavci sve teže pronalaze radnike, Makedonija i dalje ima desetke tisuća nezaposlenih i jednu od najnižih stopa aktivnosti stanovništva u Europi.
Prema riječima profesora Dimitara Nikoloskog s Ekonomskog fakulteta u Prilepu, rastući broj stranih radnika izravna je posljedica dugoročnih demografskih i migracijskih procesa koji godinama mijenjaju tržište rada.
"Makedonija u postpandemijskom razdoblju bilježi rastući trend stranih radnika, tj. takozvanih ekonomskih migranata. Razlog ovom trendu je nedostatak radne snage i nedostatak potrebnih vještina u određenim djelatnostima, što je posljedica dugoročne emigracije domaće radne snage iz Makedonije i demografske tranzicije, tj. starenja stanovništva".
U tom kontekstu ističu se djelatnosti koje zapošljavaju strane radnike: građevinarstvo, rudarstvo i određene prerađivačke industrije. Ekonomski migranti najčešće dolaze iz zemalja Srednje Azije, poput Bangladeša, Indije, Pakistana, Nepala i drugih. Većina njih boravi u zemlji samo privremeno, što pokazuje da im je konačno odredište razvijenija europska zemlja".
Istovremeno, Nikoloski ističe da postoji znatan neiskorišteni domaći potencijal koji bi mogao ublažiti nedostatak radne snage.
"Situacija na makedonskom tržištu rada je paradoksalna, jer još uvijek postoji veliki kontingent neaktivnog stanovništva koji bi se mogao dodatno uključiti na tržište rada. Makedonija je jedna od zemalja s najnižom stopom aktivnosti stanovništva u Europi, a odgovarajuće mjere aktivacije mogle bi znatno povećati ponudu radne snage. Istovremeno, broj nezaposlenih prelazi 90.000, što upućuje na relativno nisku zapošljivost i slabu konkurentnost domaće radne snage, tj. nedostatak modernih znanja i kompetencija. Istodobno, postoji više od 10.000 nezaposlenih radnih mjesta koja je teško popuniti i za koja poslodavci ne mogu pronaći radnike s odgovarajućim znanjem i kompetencijama", rekao je Nikolski.
Poslovanje mjereno telefonskim pozivima
U odvjetničkim uredima koji posreduju u osnivanju tvrtki i dobivanju boravišnih dozvola, telefoni neprestano zvone, a upiti se primaju i putem WhatsAppa. Ljudi iz Bangladeša, Indije, Nepala, Pakistana, Filipina, Šri Lanke i drugih zemalja izravno kontaktiraju odvjetnicu Persidu Otović Stojanovsku i traže informacije o radu u Makedoniji, potrebnoj dokumentaciji i postupcima za dobivanje boravišne dozvole.
Neki od njih šalju fotografije i videozapise gdje prezentiraju svoje radno iskustvo i vještine. Zavarivači, metalci, armirači, zidari, moleri, električari, operateri strojeva, vozači i drugi kvalificirani radnici javljaju se u nadi da će pronaći posao u Makedoniji i dobiti priliku za novi život.
Odvjetnica Otović Stojanovska, koja posreduje u postupcima osnivanja tvrtki i dobivanja boravišnih dozvola, kaže da je posljednjih godina interes za osnivanje tvrtki u Makedoniji znatno porastao, posebno među turskim državljanima.
"Posebno je uočljiv broj građana Republike Turske koji osnivaju tvrtke u obliku društava s ograničenom odgovornošću u Makedoniji. Nakon toga slijedi dobivanje dozvola boravka na temelju zaposlenja. U posljednje vrijeme interes za Makedoniju pokazuju i građani europskih zemalja. Obratili su mi se Talijani, Rusi i Nijemci s ciljem osnivanja tvrtki i dobivanja dozvola boravka na temelju zaposlenja ili braka", kaže Otović Stojanovska.
Kako objašnjava, osnivanje tvrtke u mnogim je slučajevima samo prvi korak, nakon čega slijedi preseljenje cijelih obitelji u Makedoniju.
Profesor Dimitar Nikoloski smatra da rastući uvoz radne snage trenutačno pomaže tvrtkama da prevladaju najhitnije probleme nedostatka osoblja, ali ne može u potpunosti zamijeniti domaću radnu snagu. "Ekonomske koristi od uvoza strane radne snage su kratkoročne, dok rizici vezani uz socijalnu integraciju tih radnika praktički ne postoje, jer su radne dozvole i boravak stranih radnika privremene prirode. Negativne posljedice za poslodavce proizlaze iz velike fluktuacije strane radne snage i neizvjesnosti ulaganja u ljudski kapital, ako radnik ostaje u tvrtki samo ograničeno vrijeme".
Ono što danas predstavlja rješenje za nedostatak osoblja za poslodavce, sutra može postati jedan od faktora koji će utjecati na strukturu tržišta rada, obrazovne politike i razvojne prioritete zemlje. Zato se pitanje strane radne snage sve češće mora promatrati izvan okvira tvrtki i institucija koje izdaju dozvole, jer poprima mnogo širi značaj nego što pokazuju službene statistike.
"S druge strane, ovo pitanje potiče političku raspravu o tome treba li se i u kojoj mjeri Makedonija oslanjati na stranu radnu snagu, odnosno treba li više ulagati u domaću radnu snagu i poticati njezinu ponudu. S obzirom na to da je vlada osigurala 10.000 radnih dozvola za strane državljane za 2026. godinu, može se zaključiti da se u ovom području trenutačno provodi relativno liberalna politika. Cilj je zadovoljiti akutni nedostatak radnika u ključnim industrijama, poput građevinarstva, gdje se provode projekti s ograničenim rokovima".
Dodatni izazov, prema Nikoloskom, jest činjenica da veliki dio stranih radnika Makedoniju ne vidi kao konačno odredište, već kao privremenu stanicu na putu prema zemljama Europske unije.
"Regija zapadnog Balkana možda ne nudi atraktivne plaće i poslove za strane radnike, ali je vrlo atraktivna kao 'odskočna daska' za prijelaz na znatno bolje plaćeno zapadnoeuropsko tržište rada. U tom kontekstu, nužna je regionalna strategija u pogledu tretmana stranih radnika i praćenja njihovih migracijskih puteva. To je posebno važno s obzirom na težnje zemalja zapadnog Balkana prema uključivanju u jedinstveno europsko tržište rada i korištenju prednosti slobodne mobilnosti unutar Europske unije".
Slična iskustva ima i odvjetnica Otović Stojanovska, koja u svom svakodnevnom radu primjećuje da neki strani radnici koriste Makedoniju kao prvu stanicu prije nego što pokušaju pronaći bolje plaćen posao u nekoj od zemalja Europske unije.
"Po mom iskustvu, većina stranih radnika, kako iz Turske tako i iz Bangladeša, Indije i Nepala, Makedoniju vidi kao odskočnu dasku ili tranzitnu zemlju za odlazak u neku od zemalja EU. S dozvolom boravka u Makedoniji lakše odlaze u te zemlje i ondje nastavljaju potragu za poslom", kaže Otović Stojanovska.
Bosna između dolaska i odlaska radnika
Dok domaća radna snaga sve više odlazi u inozemstvo, gospodarstvo Bosne i Hercegovine sve se više oslanja na strane radnike kako bi popunili praznine na tržištu rada. U posljednje četiri godine u BiH je izdano više od 20.000 radnih dozvola za strance, a poslodavci procjenjuju da zemlji nedostaje oko 30.000 radnika. Neki uvoz radne snage vide kao nužnost za očuvanje gospodarstva, dok drugi upozoravaju na dugoročne posljedice takvog modela.
Najviše stranih radnika dolazi iz Indije, Nepala, Pakistana, Filipina, Turske, Srbije, Bangladeša i Kine. Najčešće rade u građevinarstvu, prerađivačkoj industriji, trgovini, hotelima i ugostiteljstvu. Udio stranih radnika je i dalje relativno nizak i prošle godine iznosio je 0,8 posto ukupnog broja zaposlenih, ali agencija bilježi stalan porast njihove prisutnosti na tržištu rada od 2022. godine.
Nihad Imširović, predsjednik Udruge poslodavaca Federacije BiH, za Bloomberg Adria Businessweek izjavio je da je u formiranju strategija upravljanja tržištem rada u BiH, te da sami poslodavci ne mogu zaustaviti odlazak domaće radne snage ni podići životni standard na razinu susjednih zemalja.
"Sasvim je sigurno da ćemo sve više ovisiti o radu stranaca, imajući u vidu da je migracija radne snage globalni trend i da se poremećaji na tržištu rada mogu usporiti samo istovremenim podizanjem standarda domaćih radnika i zapošljavanjem stranaca u deficitarnim zanimanjima", naglašava Imširović.
Prema njegovim riječima, nedostatak radne snage već je ozbiljna prepreka za ulaganja i realizaciju ugovorenih poslova. Brojni su primjeri kada poslodavci i poduzetnici zbog nedostatka radnika ne mogu ispuniti ugovore, sklopiti nove poslove ili investirati u Federaciji Bosne i Hercegovine. Dodaje da se veliki dio formalno nezaposlenih nalazi na sivom tržištu rada ili sezonski radi u inozemstvu.
Slična iskustva imaju i agencije koje posreduju u zapošljavanju stranaca. Dijana Berić, osnivačica i direktorica agencije InoBalkan, navodi da je potražnja za stranim radnicima prisutna u gotovo svim sektorima, a posebno u građevinarstvu, proizvodnji, ugostiteljstvu, poljoprivredi i logistici.
Najtraženiji su CNC operateri, zavarivači, metalci, električari, vodoinstalateri, kao i građevinski radnici poput armirača, stolara i keramičara. "Nedostatak ovih zanimanja nije prisutan samo u Bosni i Hercegovini već u cijeloj Europi", kaže Berić. Dodaje da su poslodavci uglavnom zadovoljni stranim radnicima zbog njihove motiviranosti, discipline i spremnosti na dugoročni rad.
"Najbolji pokazatelj zadovoljstva je činjenica da mnogi naši klijenti, nakon prvog zapošljavanja stranih radnika, pokreću nove postupke zapošljavanja dodatnih radnika", navodi.
Plaće stranih radnika uglavnom su u skladu s plaćama domaćih radnika na istim pozicijama, a poslodavci im često osiguravaju smještaj i hranu. Najveći problem su administrativni postupci, koji mogu trajati od šest do deset mjeseci.
"Najveći izazov za poslodavce je upravo duljina postupaka. Dodatni problem su godišnje kvote za radne dozvole, koje se posljednjih godina vrlo brzo popunjavaju", upozorava Berić. Po njezinu mišljenju, Bosna i Hercegovina je tek na početku ozbiljnijeg uključivanja strane radne snage na domaće tržište rada i očekuje da će potreba za stranim radnicima i dalje rasti zbog stalnog odlaska domaćih radnika u zemlje Europske unije.
Kada su u pitanju postupci i opće stanje tržišta rada u BiH, Imširović ističe da poslodavci ne govore o liberalizaciji uvoza radne snage, već o racionalizaciji tih procesa, s naglaskom na zadržavanje radne snage u BiH.
S druge strane, ekonomski analitičar Igor Gavran upozorava da uvoz stranih radnika može biti samo privremeno rješenje. Smatra da takav model odgovara poslodavcima kratkoročno jer smanjuje troškove rada, ali dugoročno ne rješava ključni problem odlaska domaće radne snage.
"Strani radnici uglavnom Bosnu i Hercegovinu vide kao privremenu destinaciju na putu prema razvijenijim tržištima rada, dok bi domaći radnici nastavili emigrirati", smatra Gavran. Po njegovu mišljenju, veći uvoz radne snage mogao bi uzrokovati značajne demografske promjene i dodatno oslabiti domaće tržište rada.
"Drastična promjena demografske slike značila bi preobrazbu BiH u prostor nekih drugih ljudi koji bi zamijenili one koji su je iz davne prošlosti oblikovali u ono što je danas. Takav razvoj događaja koristio bi samo dijelu poslodavaca i političara, i to kratkoročno, dok bi dugoročne posljedice za društvo i državu bile negativne", upozorava ekonomski analitičar Igor Gavran.
Kada govori o ekonomskom modelu temeljenom na sezonskim i slabo plaćenim poslovima, ocjenjuje ga kao neodrživ, jer ne potiče razvoj produktivnosti, inovacija i konkurentnosti. Kao jedino dugoročno rješenje vidi stvaranje uvjeta u kojima bi domaći radnici ostajali u BiH i obavljali i stručne i manje kvalificirane poslove uz adekvatne plaće i uvjete rada.
Nedostatak kadra kao kočnica rasta u regiji
Dok poslodavci traže načine za popunjavanje upražnjenih radnih mjesta, a zemlje otvaraju prostor za veće uključivanje strane radne snage, upozorenja o stanju na tržištu rada sve su glasnija i od međunarodnih financijskih institucija.
Prema najnovijoj analizi Svjetske banke, nedostatak radne snage, emigracija i starenje stanovništva postupno postaju čimbenici koji bi mogli ograničiti budući gospodarski rast. Izvješće upozorava da demografske promjene i smanjenje broja stanovnika u radno sposobnoj dobi postaju jedan od ključnih rizika za budući razvoj regije u cjelini.
"Stanovništvo zapadnog Balkana stari brže nego gotovo bilo gdje drugdje u Europi. U sljedećem desetljeću očekuje se da će barem jedna od pet osoba u regiji biti starija od 65 godina. U međuvremenu, ljudi u radno sposobnoj dobi, uključujući diplomante i fizičke radnike, traže bolje plaće i bolje prilike u inozemstvu. Paradoks je da postoji manjak radne snage u ključnim sektorima, iako mnogi ljudi ostaju nezaposleni ili su jednostavno odustali od traženja zaposlenja", kaže Svjetska banka.
U pisanju su sudjelovali: Tjaša Banko, Anita Buhovski, Anika Bečki, Mirela Haskić Suša i Miro Soldić.
.webp){kind=icon}
