Struje globalizacije nekada su se smatrale neizbježnima poput vremena. "Globalizacija nije nešto što možemo odgoditi ili isključiti. Ona je ekonomski ekvivalent sile prirode, poput vjetra ili vode", rekao je američki predsjednik Bill Clinton tijekom govora u Hanoiju 2000. godine. Njegov britanski kolega, premijer Tony Blair, složio se s navedenim na konferenciji Laburističke stranke 2005: "Čujem ljude koji govore da moramo zaustaviti globalizaciju i raspravljati o njoj. Mogli bismo raspravljati i o tome treba li nakon ljeta doći jesen. O tome ne raspravljaju u Kini i Indiji. Ondje iskorištavaju njezine mogućnosti, na način koji će preobraziti njihove i naše živote."
Ta je široko rasprostranjena metafora – kojom se pretpostavlja da svijet postaje manji i ravniji, da će se granice otvoriti, a trgovina rasti – u prošlom desetljeću bila izložena napadima. Tijekom posljednjih nekoliko mjeseci možda je došlo do njezina konačnog sloma. Predsjednik Donald Trump obećao je carine, masovne deportacije i povlačenja iz vojnih saveza te međunarodnih sporazuma o klimatskim promjenama. Umjerenjaci su pretrpjeli znatne političke poraze u Kanadi, Francuskoj i Ujedinjenoj Kraljevini, dok je njemačka vlada kancelara Olafa Scholza, socijaldemokrata, potpuno pala, otvarajući put izborima u veljači na kojima bi moglo doći do uspona nacionalističkih stranaka. U međuvremenu, svjetski su čelnici gotovo univerzalno napustili ideju da će, unatoč kratkoročnim neugodnostima, globalizacija dovesti do boljitka za sve.
Što se dogodilo? U proteklih 40 godina gospodarski rast Kine skočio je zbog otvaranja tržišta proizvodima iz te zemlje, a 800 milijuna kineskih građana izbavilo se siromaštva. Posljedica je u razvijenim zemljama bila mnogo surovija. Dok su bogati postajali sve bogatiji, s gotovo 700 novih milijardera samo u SAD-u od 1990., ispražnjena su proizvodna središta u SAD-u i zapadnoj Europi, a srednja klasa je stagnirala. Kumulativni učinak ostavio je ožiljke na biračkom tijelu, pripremajući teren za neortodoksne političare i potencijalne autokrate koji željno žele pokazati da je globalizacija sve samo ne neizbježna. "Jasno je da je narativ bio pogrešan, a fizička metafora netočna", kaže Dani Rodrik, profesor fakulteta Kennedy na Sveučilištu Harvard. "Globalizacija nam nije pala s neba. Mi smo je stvorili i možemo je iznova stvoriti ili poništiti."
Nalazimo se u razdoblju takozvane deglobalizacije u kojoj zemlje stavljaju prioritete na nacionalne interese, a ne globalne. Ali, pogledajte bolje, i vidjet ćete zamagljenu sliku. Prema podacima Svjetske trgovinske organizacije, količina globalne trgovine robom porasla je za 3,3 posto do trećeg tromjesečja 2024. u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. To živahno globalno tržište stvorilo je cijele industrije. Kineske subvencije za njezine domaće zelene industrije dovele su do uspona tvrtki kao što su BYD, koja diljem svijeta isporučuje jeftina električna vozila te do naglog smanjenja troškova tehnologija kao što su solarni paneli i baterije.
Administracija Joea Bidena, koja je usvojila mnoge carine iz Trumpova prvog mandata, usmjerila je 300 milijardi dolara (288 milijardi eura) u inicijative za čistu energiju putem Zakona o smanjenu inflacije iz 2022., djelomično u iščekivanju odlučnih međunarodnih zahtjeva za smanjenje emisija stakleničkih plinova.
U mnogim industrijama nikad ne biste pogodili da globalizacija navodno uzmiče. "Nisam velika obožavateljica riječi ‘deglobalizacija’", rekla je Karen Harris, izvršna direktorica Macro Trends Groupa u Bain & Co. "Iako je očito da postoji želja da se ne ovisi o nepouzdanim partnerima u pitanjima nacionalne sigurnosti, Kina i SAD slijede druge aspekte globalnog gospodarstva."
Ta složena dinamika dovela je zagovornike globalizacije u neugodan položaj. Svjetski ekonomski forum, koji je od 20. do 24. siječnja u švicarskom Davosu održao godišnje okupljanje poslovne i političke elite, uzeo je u obzir takvu situaciju.
"Sada je u središtu nacionalni interes, globalni ne toliko", rekao je Børge Brende, predsjednik i glavni izvršni direktor foruma. Međutim, "trgovina i investicije bile su pokretač rasta tijekom posljednjeg desetljeća, a rast je također napredak".
Brende i dalje vidi mogućnosti za globalni sporazum o kontroli pandemije, kibernetičkoj sigurnosti i drugim pitanjima. Brzo širenje tehnologija kao što su umjetna inteligencija, dodao je, zahtijevat će multilateralnu koordinaciju. Bilo bi katastrofalno dopustiti UI-ju da se razvija bez nadzora, na primjer njegovu integraciju u nuklearna oružja. Baš kao što je brza globalizacija bila dobrodošla sve dok većina nije zaključila da je loše nadmašilo dobro, deglobalizacija će također dovesti u pitanje svoj temeljni konsenzus – i to možda prije nego što svi misle. Prema Brendeovim riječima, "moramo pokušati uvesti određeni red u svijetu u kojem red ne postoji".
.webp){kind=icon}
