Najveći otok u Sredozemlju okružen je – logično – vodom, ali gorući izazov je upravo nestašica vode.
Najveći aktivni vulkan u Europi, sedam UNESCO-ovih lokaliteta svjetske baštine, “Kum“ i Cosa nostra. Popis autentičnih sicilijskih karakteristika proteže se unedogled. Jednom prigodom Gabriel García Márquez rekao je da je odlazak na Siciliju bolji od odlaska na Mjesec. Iako nikad nisam bila na Mjesecu, uvijek bih birala Siciliju.
U kolovozu prošle godine, Mike Lynch – poznat kao britanski Bill Gates – poginuo je u potonuću luksuzne jahte tijekom jake oluje u blizini Sicilije. Malo prije toga, krajem srpnja, superjahte i helikopteri tradicionalno su preplavili ovo područje. I Google tamo organizira svoj tajni kamp za bogate i slavne (ili, bolje rečeno, superbogate i superslavne) poput princa Harryja, Naomi Campbell, Harryja Stylesa i Bradleyja Coopera.
Ako ste gledali drugu sezonu serije Bijeli lotos, koja je snimana u hotelu grupe Four Seasons, imena San Domenico Palace, razumijete koliko Sicilija može biti luksuzna. Pogled na Jonsko more i Etnu, drevni amfiteatar i sam hotel, koji je u prošlosti bio samostan, podigli su cijenu s 3000 na 10 000 eura po noćenju. Ako to nije dovoljno da dokaže koliko je hotel ekskluzivan, možda će biti činjenica da su u njemu boravili Audrey Hepburn, Elizabeth Taylor, Oscar Wilde i Sophia Loren.
Kako je serija Bijeli lotos popularizirala Siciliju 2022. godine, posebno Taorminu i barokni gradić Noto, nakalemljena je na popularnost koju Sicilija i danas uživa iz Kuma, čiji je dio sniman u selu Corleone blizu Palerma, ali i iz vrlo popularne talijanske serije Inspektor Montalbano.
Pogled iz Taormine/Depositphotos
Taormina ostavlja dojam izoliranog mjehurića u relativno siromašnom okruženju. Zbog visokih cijena hotela i restorana, grad je nedostupan većini Sicilijanaca. Dok je jedan dio Sicilije prepun milijunaša, drugi se više uklapa u širu sliku siromašne južne Italije. Stoga je Taormina više iznimka nego pravilo.
Na Siciliji, osim strateški važnih velikih gradova Palerma i Catanije, uglavnom se nalaze barokni gradovi s drevnom prošlošću, poput Sirakuze, Raguse, Modice ili Nota, te naravno već spomenute Taormine. Uz njih, postoji mnogo autentičnih, malih zajednica koje imaju svoju hranu, običaje, slave vlastite festivale te žive izvan radara turističkih organizacija.
Autentično sicilijanski
Na jugu Italije ljepota je u jednostavnosti. Najlakši način da se to vidi je kroz hranu, koja općenito čini velik dio talijanske kulture.
Za mene je hrana na Siciliji bila odličan pokazatelj kulture i duha ljudi koji tamo žive. Jednostavniji način njezine pripreme, korištenje lokalnih, dostupnih namirnica ili, kako Talijani to zovu cucina povera (kuhinja za siromašne) odražava filozofiju da treba bacati što manje. Nema otpada od hrane – ustajali kruh postat će bruschetta. Sicilijanci u svojoj kuhinji koriste puno povrća. Pasta Norma potječe iz Catanije, nazvana po operi poznatog skladatelja Vincenza Bellinija, najpoznatijeg stanovnika ovog grada. Neizostavni sicilijanski specijaliteti su slastice, čuveni kolači canolle i na kraju brioche con gelato (prozračne lepinje punjene sladoledom koje Sicilijanci jedu za doručak). Na kraju, njihova hrana je ukusna jer je bitna kvaliteta, a ne kvantiteta.
Najveći otok u Sredozemlju ima kulturu koju su oblikovale brojne civilizacije koje su ondje ostavile svoj trag: Feničani, Grci, Rimljani, Arapi, Normani i Španjolci – svi su oni ostavili nasljeđe u drevnim hramovima, kazalištima, mozaicima i katedralama, ali i u kulturi i hrani. Nije ni čudo – nijedan grad na svijetu nije osvojen toliko puta kao Palermo.
Ključ kuhinje je u kvalitetu namirnica i jednostavnosti/Depositphotos
Grčki utjecaj vidljiv je u maslinovom ulju, siru i vinu, a arapski u začinima, šećeru i citrusnom voću. Rajčice su uvedene u sicilijansku kuhinju tijekom španjolske kolonizacije u 16. stoljeću, što ju je značajno promijenilo. Španjolci su zaslužni i za popularnost čokolade, posebno u gradiću Modici, koji je poznat po svojoj vrsti čokolade napravljene prema receptu drevnih Azteka. Ta čokolada ima drukčiju strukturu – zrnasta je i mrvičasta. Ako se slučajno nađete tamo u studenom (iako je malo vjerojatno), možete posjetiti festival posvećen čokoladi „ChocoModika“.
Ovo je još jedna stvar po kojoj je Sicilija poznata – specifični rituali, praznici ili¸, kako kažu, fieste. Obično se održavaju izvan turističke sezone pa možda nisu toliko poznate turistima. Primjerice, festival sireva održava se svake godine u selu Vicini, a u veljači Catania slavi zaštitnika grada festivalom koji spaja folklor i religiju. Tu su i festival cvjetova badema u Agrigentu u veljači, festival meda u Sortinu u listopadu, festival pistacija u Bronteu krajem rujna i početkom listopada, kao i mnogi drugi posvećeni glazbi, kazalištu, religiji i hrani. Također, u studenom na Siciliji postoji praznik u čast mrtvih koji datira iz 10. stoljeća, a legenda kaže da su u prošlosti mrtvi posjećivali svoje rođake i ostavljali darove djeci tijekom noći.
Katedrala u kasnobaroknom gradu Noto/Depositphotos
Kroz prizmu hrane ogleda se i odnos između istoka i zapada Sicilije, odnosno Catanije i Palerma, kao najvećih gradova otoka. Ukratko, razlike su: Palermo je veći, ima više turističkih atrakcija, a Catania je istočnije, blizu Etne i smatra se da ima bolju hranu i vino.
Ako ovo niste prije znali, vjerojatno ne biste pogodili, ali glavna rasprava između dva grada je o rodu najpoznatijeg sicilijanskog jela. U Palermu ga zovu arancina (ženski rod), u Cataniji arancino (muški rod).
Rasprava i dalje traje – čak je i poznata influencerica Chiara Ferragni prije nekoliko godina postala meta napada jer je objavila sliku s prženim rižinim kuglicama i u opisu napisala da jede arancini. Arancini su rižine kuglice koje se pune mozzarellom, nadjevom od ragua ili povrća te se na kraju prže. Mogu biti u obliku kugle ili stožca - iz praktičnih razloga - na temelju oblika može se prepoznati čime su punjene.
Često se kaže da je Sicilija otok suprotnosti – od vulkana do mora, prljavih ulica Palerma i Catanije do čistih kutaka Taormine, od siromaštva do luksuza, od mafije do obiteljskih vrijednosti, modernih zgrada do davne prošlosti... Sicilija zaista ima pomalo od svega. Plaže, povijest, hranu, ljude... a da ne spominjemo Etnu, čije kratere možete posjetiti ljeti, a zimi i skijati na njima. Ako ste dovoljno blizu, možete vidjeti i njezinu erupciju, a ako budete imali sreće – kao što sam i ja pred kraj svog putovanja – da erupcija bude dovoljno jaka, možda će zatvoriti zračnu luku Catania i odgoditi vam let. Barem na jedan dan. U vrijeme erupcije, Taormina i Etna prekriveni su sivim pepelom.
Testa di Moro su autentični keramički ukrasi karakteristični za Siciliju. Krase trgove, zidove, restorane.../Depositphotos
Dolce vita
Talijani, posebno oni s juga, poznati su po svojoj ležernosti, šarmu i specifičnom načinu života. Poznata fraza dolce vita znači život pun ljepote, užitka, svakodnevnih događaja, glazbe, ljubavi, hrane i senzualnih užitaka.
Talijani znaju kako podijeliti posao s drugima i uvući vas u svoj dolce vita. Vole razgovarati, saznati sviđa li vam se njihov grad ili vam dati neke preporuke o tome što posjetiti.
Engleski možda nije njihova jača strana, ali geste rukama jesu – čak i ako ih ne razumijete, objasnit će vam rukama, nogama i Google prevoditeljem. Drugo, (važno!) nemojte ulaziti s njima u auto – osim ako baš ne morate. Treće, ne brinite, baš kao i na Balkanu, na Siciliji definitivno nećete ostati gladni. Gostoprimstvo i obiteljske vrijednosti velik su dio njihove kulture.
Pogled na Sirakuzu, rodno mjesto Arhimeda/Depositphotos
Talijani nisu poznati po strukturiranom životu – spontanost je još jedna stvar koja nas povezuje. Međutim, njihov dan izgleda drukčije, jer poslijepodne uzimaju pauzu za siestu. Trgovine zatvaraju oko 12, a zatim ponovno otvaraju oko 16-17.
U jednom danu ima vremena za sve – za dugu kavu, razgovor s poznanikom ili malo duži ručak. Ipak, treba uživati u životu. Podsjeća me na drugu talijansku frazu – dolce far niente – ili, u prijevodu, slatkoća neaktivnosti. Fraza, naravno, nije protiv rada kao takvog, već je filozofija koja naglašava uživanje u slobodnom vremenu, uživanje u trenutku i svakodnevnom životu, suprotno kapitalističkom stavu stalnog rada i napretka.
Gorak život iliti vita amara
Iako znaju živjeti, nije sve bajka. Mnogo je problema s kojima se regija suočava. Primjerice, Sicilija se sada suočava s jednom od najgorih nestašica vode u povijesti, jer je vrlo malo oborina drastično smanjilo zalihe. U praksi, svako kućanstvo ima ograničenje koliko vode može potrošiti, a ako prekoračite ograničenje, voda će vam biti isključena pa ste prisiljeni štedjeti. Voda iz slavine nije pitka. Stotine građana Agrigenta, područja s velikim problemima s vodom, gdje slavine rade prema rasporedu i na većini mjesta nema vode preko noći, prosvjedovale su u kolovozu prošle godine zbog načina upravljanja resursima.
Voda (ili njezin nedostatak) muči lokalno stanovništvo, a klima stvara problem i poljoprivrednicima. Posljednjih godina tlo i klima su se promijenili, a ekstremni vremenski uvjeti u Italiji doveli su do pada proizvodnje maslinovog ulja, grožđe je oštećeno sušom i požarima, a pojedini usjevi koji su nekada uspijevali više se ne uzgajaju.
Detalj baroknog balkona iz 1750. godine iz gradića Noto koji je pod zaštitom UNESCO-a/Depositphotos
Na kraju, to utječe i na demografiju, što stvara probleme s naseljavanjem određenih dijelova otoka. Procjenjuje se da se stanovništvo Sicilije smanjilo za 200.888 od 2011., što je pad od gotovo četiri posto. Problemi su slični našima: starenje stanovništva, niska stopa nataliteta, mladi se sele na bogatiji sjever i u inozemstvo. Oni koji ostanu riskiraju da budu dio 37,5 posto mladih Sicilijanaca koji nisu zaposleni niti su u obrazovnom sustavu ili na nekoj vrsti obuke.
Demografske projekcije predviđaju da će se broj vrlo mladih ljudi (11-19) diljem Italije smanjiti u nadolazećim desetljećima. Svako treće dijete izjavljuje da se boji budućnosti, a 34 posto njih željelo bi živjeti u inozemstvu kad odrasta, dok 21 posto nije sigurno.
Rješenja su kreativna. Primjerice, mali grad u unutrašnjosti otoka, Mussomeli, nudi ljudima kuće po cijeni od jednog eura, boreći se da popuni prazna mjesta. U praksi, kuća vas košta puno više jer vas ugovor obvezuje da uložite novac u nju i renovirate je u određenom razdoblju (oko tri godine), što košta desetke tisuća eura.
Inicijativa je donijela nova radna mjesta i blagi rast stanovništva Mussomelija i potaknula turizam, kažu dužnosnici. Prema riječima zamjenika gradonačelnika Tottija Nigrellija, od 2017. godine oko 450 nekretnina prodano je strancima, uglavnom Britancima, generirajući novčani tok od 50 milijuna eura kroz troškove obnove i prijenosa vlasništva, što koristi lokalnim poduzećima, izvještava časopis Fortune. To je utjecalo i na turizam, jer je hotelski sektor zabilježio porast prihoda od oko 11 milijuna eura nakon dolaska stotina zainteresiranih kupaca, dok su restorani navodno zaradili 13 milijuna eura. Nekoliko kupaca nekretnina uložilo je u nove poslove.
Palermo/Depositphotos
Inicijativa nosi i rizik – nikad ne znate tko će se doseliti u vaš grad i kako će na to utjecati. Također treba osigurati da mnoštvo stranaca ne naruši autentičnost i način života u malim talijanskim zajednicama, koji odiše dugogodišnjom tradicijom.
Treba imati na umu da je Sicilija jedna od siromašnijih talijanskih regija. Cijela Italija, općenito, ima svoje probleme: rizik od siromaštva veći je nego u Europskoj uniji, BDP po glavi stanovnika niži, struja je skuplja, a sve je to naglašeno na Siciliji. Sve to treba uzeti u obzir.
S druge strane, autentično talijansko iskustvo nisu samo vespa, espresso, pizza, Aperol Spritz, cannoli i gelato (iako ni njih ne smijete propustiti). Ako ikada budete imali priliku, posjetite neko manje sicilijansko mjesto – poput Mussomelija – i razgovarajte s lokalnim stanovništvom. Nema ništa autentičnije. Tko zna, možda ćete biti jedan od onih koji će kupiti kuću za jedan euro i pomoći Siciliji da se nosi s gorućim demografskim problemom.
.webp){kind=icon}
