Pridnjestrovlje: U potrazi za šerifskim komunizmom i ruskim vojnicima

Nekada su crvene zastave sa srpom i čekićem lepršale nad polovicom starog kontinenta. No od kaosa i bezakonja koje je uslijedilo nakon raspada Sovjetskog Saveza i njegovih satelitskih država, mnogo se toga promijenilo. Promjene su se dogodile gotovo svugdje, osim u maloj nepriznatoj pobunjeničkoj republici na beskrajnim ravnicama istočne Europe.

Pridnjestrovska Moldavska Republika uska je i izdužena traka teritorija, smještena između rijeke Dnjestar na istoku Moldavije i granice s Ukrajinom. Pobunjenička separatistička regija, koju ne priznaje nijedna članica Ujedinjenih naroda, obuhvaća 4160 četvornih kilometara ili 12 posto teritorija Moldavije, jedne od najsiromašnijih i najmanje posjećenih europskih zemalja.

Pobunjenička republika, koju je američki pisac Tyrone Shaw nazvao "bastardnom republikom", ima sve atribute koje biste očekivali od suverene države: putovnice, valutu, vojsku, granice i parlament.

Turistička atrakcija Moldavije

Razloga za posjet Moldaviji nema mnogo. U zemlji bez izlaza na more, koju mi je cinični lokalni stanovnik opisao kao "pazuh Europe", nalaze se tri najveća vinska podruma na svijetu i nekoliko prelijepih pravoslavnih hramova, ali popis atrakcija tu gotovo i završava.

Na vrhu popisa je upravo Pridnjestrovska Republika, svojevrsna država unutar države, koja ostaje vjerna svojem komunističkom naslijeđu i Rusiji. U tu istočnoeuropsku nizinu bogu iza nogu uputio sam se u potrazi za duhovima Sovjetskog Saveza, gdje na moju sreću organizirane ture vodi neobičan sredovječni Talijan Rubens, koji je svoje mjesto u svijetu pronašao u Moldaviji.

Grb Pridnjestrovske Republike | Mihael Šmirmaul

Rubens prezire visoke poreze, cijepljenje i mlitave europske vođe koje vidi kao lutke novog svjetskog poretka. U moldavskoj prijestolnici Kišinjevu, sivom postsovjetskom gradu, gdje se preselio iz Italije prije više od deset godina, stvorio je svoj mali raj.

Pričljivi Talijan me na vruće kolovoško poslijepodne dočekao s osmijehom na licu u svom hostelu u mondenskom dijelu inače pustog Kišinjeva, gdje posljednjih godina traju opsežni radovi na uljepšavanju okoliša. Hostel, koji je nazvao po svojoj tinejdžerskoj kćeri Ioniki, godinama je opremao starim kartama svijeta iz 20. stoljeća i klasičnim putničkim kičem, te svojim dugogodišnjim trudom zavrijedio titulu najboljeg hostela u zemlji.

Ionika današnjice je neobično sjecište mladih Ukrajinaca, koji uspješno izbjegavaju mobilizaciju, iskusnih zapadnih putnika koji traže nešto više od tradicionalnog turističkog aranžmana, i povremenih čudaka koji traže sreću s moldavskim djevojkama.

U subotnje jutro, dok se polumilijunska prijestolnica još budila, Rubens je na travnjaku ispred hostela okupio pretežno zapadne goste Ionike. Budući da je interes za posjet Pridnjestrovlju bio veći nego inače, za pomoć u organizaciji obilaska zamolio je svoju suprugu. Napunili smo dva osobna automobila i zaputili se prema graničnom prijelazu pobunjeničke republike.

Granica kao svaka druga

Dolazak u Pridnjestrovsku Republiku ne razlikuje se od dolaska u bilo koju drugu državu. Granične prijelaze čuvaju ruski vojnici, a posjetitelj dobiva posebnu ulaznu dozvolu, budući da bi pridnjestrovski pečat mogao stvoriti probleme na drugim graničnim prijelazima.

Zahvaljujući Rubensu, ulazna kontrola bila je munjevito brza. Tijekom godina izgradio je osobni odnos s brojnim graničnim policajcima i vojnicima, koji su, prema njegovim riječima, uvijek isti. Pričljivi Talijan mi je nekoliko puta strogo naglasio da ni pod kojim uvjetima ne smijem izgubiti ulazni papir, jer me nije htio spašavati iz zatvora.

Prva postaja vođenog obilaska bilo je groblje carske ruske vojske i žrtava Drugog svjetskog rata. Pažljivo uređeno groblje kvare obližnji dotrajali stambeni blokovi, koji se na prvi pogled čine nepromijenjeni od vrhunca Hladnog rata.

"Sve je prazno", rekao mi je Rubens o bijelo-plavim šestokatnim blokovima. "Stan u takvom bloku koštat će te sedam tisuća eura. Ako ga želiš iznajmiti, platit ćeš 50 eura mjesečno", odgovorio mi je Talijan smiješeći se.

Stan se može kupiti za sedam tisuća eura | Mihael Šmirmaul

U pretežno rusofonskoj enklavi, prema podacima, živi oko 400 tisuća ljudi, službeni Kišinjev navodi da je 360 tisuća njih moldavskih državljana. Rubens, međutim, sumnja u njihove podatke i tvrdi da ih nema više od 250 tisuća. "Svatko tko može, ide raditi u Kišinjev", rekao je.

Čak mi se i ta procjena činila previsokom. Ulice Tiraspolja i Bendera, najvećih gradova Pridnjestrovlja, gdje se u vrijeme Sovjetskog Saveza iz brojnih tvornica izvijao crni industrijski dim, potpuno su prazne. Čovjek povremeno vidi samo neku dotrajalu Ladu i starije stanovnike koji znatiželjno bulje u nepoznate strance.

"Ovo je glavna avenija grada Bendera", rekao je Rubens i prstom pokazao duž ulice bez žive duše. Lenjinova ulica, jedna od mnogih u pobunjeničkoj republici, povezuje glavnu željezničku stanicu i kulturni dom Bendera, koji je četvrti po veličini grad u Moldaviji. Željeznička stanica, izgrađena u staljinističkom neoklasicističkom arhitektonskom stilu, zatvorena je za putnički promet od početka rata u Ukrajini. Na prašnjavim prozorima nekoć užurbane željezničke stanice danas visi papir koji na engleskom upozorava posjetitelje da ne hodaju po tračnicama. "To je zbog mojih obilazaka", hvali se Rubens.

Od snova o neovisnosti do ruske stvarnosti

Trideset godina kasnije, malo poznatu pridnjestrovsku regiju ne priznaje nijedna članica Ujedinjenih naroda – čak ni njena pokroviteljica Rusija, koja ima oko 1500 vojnika u državi. Ruske snage su u Pridnjestrovlju od početka 1990-ih godina, a njihove glavne zadaće su, prema Moskvi, održavanje mira i zaštita skladišta streljiva. Moldavska predsjednica Maia Sandu ih je već nekoliko puta pozvala da odu, tvrdeći da njihova nezakonita prisutnost krši suverenitet i neutralnost njene zemlje.

Željeznički kolodvor izgrađen u staljinističkom neoklasicističkom arhitektonskom stilu zatvoren je za putnički promet | Mihael Šmirmaul

"Za rusku vanjsku politiku Pridnjestrovlje i dalje ima velik značaj, prvenstveno kao prepreka uključivanju Moldavije u euroatlantske integracije", kaže Jakša. "Za Rusiju je također važno da većina stanovništva u Pridnjestrovlju govori ruski, zbog čega se osjeća dužnom zaštititi te ljude ili to iskoristiti kao izgovor za vojnu intervenciju, kao što smo vidjeli na istoku Ukrajine."

"Pridnjestrovska Republika spaja najgore aspekte komunizma bez prednosti socijalne sigurnosne mreže. Malo je ideologije, osim uvjerenja da rješenje države leži u istočnoj orijentaciji prema Moskvi", rekao je za Red Line pisac Shaw.

Jedine neoštećene zgrade nepriznate republike krasi blistava zlatnožuta šerifova zvijezda, koja priča priču o divljoj privatizaciji sovjetskog raspada.

Dolazak šerifa donosi red na divlji istok

O Pridnjestrovlju je teško govoriti bez pretjerane uporabe klišeja. Državicu pokreće nostalgija za prošlim vremenima sovjetskog bratstva, kada je svaki građanin imao osiguran stan i posao. Iako stanovnici nekoć industrijski bogate državice nisu imali mnogo, kažu kako su bili sretni. Teško je trezveno razmišljati o prošlim vremenima bez pretjerane nostalgije, no pridnjestrovska stvarnost 2024. nije blistava, pa domaćinima ne možete zamjeriti veličanje njihove proleterske prošlosti.

Danas je dostupan besplatan ruski plin koji pridnjestrovske vlasti izvoze u Moldaviju, a sveprisutan je poslovni konglomerat Sheriff. Istraživačka organizacija RISE Moldova, koja je Pridnjestrovlje nazvala "Sheriffovom republikom", utvrdila je da je do 2015. godine trećina svih proračunskih sredstava separatističke enklave bila isplaćena tvrtkama u vlasništvu Sheriffa. Njegove tvrtke danas diljem Europe izvoze robu od tekstila do građevinskog materijala, a kavijar sve do Sjedinjenih Američkih Država i Japana.

Konglomerat Sheriff prisutan je posvuda | Depositphotos

Kao i u ostalim postsovjetskim državama, kapitalizam je zamijenio petoljetke, a privatizacija okrunila novu kastu oligarha, koji više podsjećaju na mafijaške šefove nego na neokaljane poslovne ljude.

Logotip tvrtke sveprisutan je. Od super- i hipermarketa, benzinskih postaja, megalomanskog nogometnog kompleksa i televizijskih postaja do destilerija, pa čak i oglašivačkih agencija. Budno šerifovo oko, koje je zamijenilo srp i čekić, nadzire zarobljeno stanovništvo postsovjetske ostavštine.

U američkim vesternima dolazak šerifa u malo bezakonito mjesto obično donosi prijeko potreban red. Ta se metaforu može proširiti i na Pridnjestrovlje, gdje konglomerat Sheriff kontrolira gotovo sve oblike profitabilnog privatnog poslovanja. Uključio se čak i u politiku i sport, gdje je prije tri godine izazvao senzaciju, kada je nogometni klub konglomerata u madridskom Bernabeuu pobijedio Real Madrid s dva prema jedan.

Tvrtku Sheriff osnovali su početkom devedesetih bivši agenti obavještajne službe KGB Viktor Gušan i Ilja Kazmali. Gušan je s dugogodišnjim pridnjestrovski predsjednikom Igorom Smirnovim izgradio blisku vezu, čime je utro put uspostavi monopola.

"Sheriff je nastao prestrukturiranjem sovjetskih poduzeća u vrijeme divlje privatizacije i postao klasična oligarhijska tvrtka koja kontrolira različite sektore. Započeli su s preprodajom plina i nafte, a kasnije su diverzificirali portfelj s većim industrijskim pogonima", rekao je Jakša.

Vadim Krasnoselski, sadašnji vođa Pridnjestrovlja, čiju je predsjedničku kampanju financirao Sheriff, tvrtku je nazvao "glavnim poreznim obveznikom" u regiji. "Oni stvaraju nova radna mjesta i ulažu", rekao je predsjednik za AFP. "Pouzdan su partner, možemo im vjerovati."

Sovjetske zvijezde

No nije samo logotip oligarhijskog konglomerata sveprisutan. Posjetitelje također mrko pozdravljaju brojni kipovi osnivača Sovjetskog Saveza Vladimira Lenjina i mnogi spomenici vojnih heroja. "Još jedan spomenik Drugom svjetskom ratu?", gunđali su sudionici ture pred kraj razgledavanja. "Posljednji za danas, kunem se", stalno ih je umirivao Rubens, koji je u tišini uživao u nezadovoljstvu turista.

S tolikim brojem spomenika u čast veličanstvenoj prošlosti, čovjek zaboravi na sadašnjost, a kamoli na budućnost. Osim Lenjinovih i Marxovih ulica, za turiste je najuzbudljivija ulica 25. listopada, jedina živahna prometnica. Uz nju se nalaze pridnjestrovski parlament, Park carice Katarine Velike i nekoliko važnih spomenika, među kojima je i spomen na nuklearnu katastrofu u Černobilu.

Lenjinova ulica među najuzbudljivijima je za turiste | Mihael Šmirmaul

Unatoč tome što Rubens pokušava posjetiteljima u ograničenom vremenskom okviru pokazati što više znamenitosti, čovjek brzo gubi dodir s realnošću života na tom području. Cjelokupna tura ubrzo postaje svojevrsni sovjetski safari, gdje bijedna siva stvarnost postaje predmet ismijavanja zapadnih turista. Također, brojne specijalizirane turističke agencije nude aranžmane razgledavanja koji prkosnu republiku prikazuju kao sovjetski zoološki vrt.

Nejasna budućnost sa stanovništvom prožetim komunizmom

Kako izgleda sadašnjost nepriznate republike, zarobljene između antagonističnih susjeda čije je mlado stanovništvo u potrazi za prilikama pobjeglo ili na istok ili na zapad? "Glavna riječ kojom bih danas opisao republiku je normalizacija", kaže stručnjak Jakša. "S jedne strane normalizacija ekonomskih odnosa, a s druge strane normalizacija stavova međunarodne zajednice prema takozvanim de facto državama. Ako su te tvorbe 1990-ih godina viđene kao privremene iznimke, sada su nakon tri desetljeća tolerirane."

Jakša smatra da je u interesu Pridnjestrovlja očuvanje statusa quo – izvoza robe u EU i uvoza plina iz Rusije. "Ekonomski pragmatizam je jedan od glavnih alata kojima možemo razumjeti vanjskopolitičku orijentaciju Pridnjestrovlja."

Pridnjestrovlje je u svojoj vanjskopolitičkoj orijentaciji zarobljenik geografije. Zarobljeno između trenutačno prozapadno orijentirane Moldavije na zapadu i ratom pogođene Ukrajine na istoku, nepriznata država mora biti oprezna u izboru svojih partnera i neprijatelja. Na mnogim točkama širom zemlje posjetitelj može vidjeti i Moldaviju i Ukrajinu, a prema nekim izvještajima, na jasnoj i mirnoj noći povremeno se čuje rusko granatiranje ukrajinske Odese.

Unatoč izraženoj proruskoj orijentaciji državice, prisutnosti ruske vojske i brojnim zastavama Ruske Federacije, nije sve crno-bijelo. O tome svjedoči i priča mlade domaćice koju sam vidio kako se ponosno šeta pored ogromne ruske zastave noseći ukrajinski brošić.

"Što se tiče rata u Ukrajini, Pridnjestrovlje je odlučilo biti neutralno, jer bi, što god da odabere, trećina stanovništva bila nezadovoljna", kaže stručnjak za postsovjetski prostor Jakša. Etnička struktura republike je otprilike trećinski ruska, ukrajinska i moldavska. "Pridnjestrovlje danas izvozi tri puta više robe u Europsku uniju nego u Rusiju, a rat u susjednoj Ukrajini učinio je republiku još ovisnijom o Moldaviji i EU-u."

"U tri desetljeća razvio se relativno snažan pridnjestrovski identitet koji nije postojao prilikom proglašenja neovisnosti", rekao je Jakša.

Ekonomski i vojno oskudna moldavska vojska trenutno nema kapacitet za vojnu aneksiju Pridnjestrovlja. "Aneksija regije u kratkoročnom smislu nije vjerojatna", kaže Jakša, upozoravajući na moguću iscrpljenost Rusije zbog rata u Ukrajini. "Stanje se može promijeniti ako dođe do narušavanja unutarnje stabilnosti Rusije i smanjenja njezine sposobnosti za intervenciju, pod uvjetom da Moldavija dobije dodatnu pomoć u obliku oružja i vojne obuke", dodaje.

"Održavanje statusa quo dugoročno nije izvedivo jer ga neprekidno mijenja ishod rata u Ukrajini. Također je moguće da dođe do rješavanja teritorijalnog sukoba prije završetka rata", smatra Jakša.

Povratak u budućnost

"Volim se vraćati u Pridnjestrovlje", rekao je Rubens na kraju vođene ture. Neki sudionici ture su pritom rekli kako država još uvijek nije korumpirana. Koliko god bila netaknuta snažnim tijekovima globalizacije, također je imuna na poboljšanje ekonomskog i društvenog položaja svojih stanovnika. Prosječna plaća u Pridnjestrovlju iznosi oko 250 eura mjesečno, a zbog pritisaka državom sponzorirane oligarhije, o ekonomskoj slobodi ne možemo govoriti.

"Čini mi se da je to potpuno druga država", rekao mi je mlad Moldavac kad sam ga upitao što misli o Pridnjestrovlju. "Između Kišinjeva i Tiraspolja postoji ogromna razlika. Stari ljudi u Moldaviji kažu da je život u Sovjetskom Savezu bio bolji, a stanovnici Pridnjestrovlja i dalje vjeruju u to."

Budućnost, slažu se mnogi stručnjaci, neizvjesna je i mutna. Nesigurna situacija, koju dodatno komplicira rat u susjednoj Ukrajini, nudi mnoge prilike pridnjestrovskoj eliti, ali zaboravlja često zarobljene domaće stanovnike koji, osim nostalgije i sjećanja, nemaju ništa.