Francuskinja Jeanne Louise Calment, koja je preminula 1997. godine u dobi od 122 godine i 164 dana, smatra se najdugovječnijom osobom na svijetu za koju postoje pisani dokazi. Kako je navedeno u Guinnessovoj knjizi rekorda i brojnim drugim relevantnim izvorima, rođena je 1875. godine, oko 14 godina prije izgradnje Eiffelova tornja i oko 15 godina prije pojave filmova. Godinu nakon njezina rođenja Tolstoj je objavio Anu Karenjinu, a Alexander Graham Bell patentirao telefon.
Jeanne je živjela miran, ali nevjerojatno dug život. Njezin brak s bogatim daljim rođakom Fernandom Nicolasom Calmentom 1896. godine omogućio joj je da ne mora raditi kako bi preživjela. To je možda imalo ulogu u njezinoj iznimnoj dugovječnosti: bila je slobodna plivati, igrati tenis, voziti bicikl, što je pridonijelo njezinu izvrsnom zdravlju. S vremenom su oni oko nje pomrli – uključujući njezina supruga (u 73. godini), njezinu kćer Yvonne (koja je umrla od upale pluća 1934. godine), pa čak i njezina unuka Frédérica (koji je poginuo u prometnoj nesreći 1963. godine).
Budući da nije imala nasljednike, 1965. godine odvjetnik po imenu André-François Raffray sklopio je s Jeanne ugovor prema kojem joj se obvezao plaćati 2,5 tisuća franaka svakog mjeseca sve dok Jeanne ne umre, a zauzvrat je trebao naslijediti njezin stan. Tada se to činilo kao dobra pogodba za 47-godišnjeg Raffraya, s obzirom na to da je Jeanne u to vrijeme imala 90 godina. Na kraju ga je Jeanne nadživjela. On je umro 30 godina kasnije, a njegova je obitelj nastavila plaćanja. Do trenutka njezine smrti Jeanne su isplatili više nego dvostruku vrijednost njezina stana.
Jeanne još uvijek nedostižna, ali konkurencija raste
Priča o Jeanne Calment pravo je čudo s obzirom na to da je u prošlosti prelazak granice od sto godina života bio više nego rijedak, barem prema dostupnim statističkim podacima. Međutim, tijekom posljednjih desetljeća bilježi se kontinuiran rast životne dobi stanovništva u svijetu, uključujući Europu i Adria regiju, kao i sve češća pojava osoba koje slave stoti rođendan (stogodišnjaci), ali i takozvanih polu-superstogodišnjaka (u dobi od 105 do 109 godina) te superstogodišnjaka (u dobi od više od 110 godina). Naime, prema Međunarodnoj bazi podataka o dugovječnosti, koja vodi evidenciju za deset većih europskih zemalja, SAD, Kanadu i Japan, zaključno s 2025. godinom registrirano je 23.681 osoba u dobi od 105 do 109 godina te 1372 osobe starije od 110 godina.
Depositphotos
Prema analizi istraživačkog centra Pew, u kojoj se citiraju procjene Ujedinjenih naroda, svijet je 2015. godine bio dom gotovo pola milijuna stogodišnjaka (osoba u dobi od 100 i više godina), što je četiri puta više nego 1990. godine. Očekuje se da će se taj rast ubrzati, odnosno projekcije sugeriraju da će 2050. godine u svijetu biti 3,7 milijuna stogodišnjaka.
"Iako stogodišnjaci čine mali dio starije populacije u svijetu, njihov udio raste. Godine 1990. bilo je 2,9 stogodišnjaka na svakih deset tisuća osoba u dobi od 65 i više godina širom svijeta. Taj je udio porastao na 7,4 do 2015. godine, a predviđa se da će se povećati na 23,6 do 2050. godine", navodi istraživački centar.
Kakva je situacija u Adria regiji?
Službeni podaci pokazuju da u Adria regiji postoji značajan broj osoba koje prelaze granicu od 100 godina, kao i da broj onih koji doživljavaju duboku starost dramatično raste. Naime, prema podacima Slovenskog statističkog zavoda, u toj je zemlji ove godine bilo 388 osoba u dobi od 100 ili više godina, od kojih 64 muškarca i 324 žene. U popisu stanovništva 2021. godine u Sjevernoj Makedoniji evidentirana je 51 osoba stara 100 ili više godina, od kojih 18 muškaraca i 33 žene. Prema popisu u Hrvatskoj iz 2021. godine, u zemlji je bilo 3679 osoba u dobi od 95 ili više godina te čak 21.019 osoba u dobi od 90 do 94 godine. Prema Republičkom zavodu za statistiku Srbije, popis iz 2022. godine pokazao je da je u toj zemlji bilo 117.651 osoba u dobi od 85 ili više godina, a prema podacima Federalnog zavoda za statistiku Bosne i Hercegovine, popis iz 2013. godine pokazao je da je tamo bilo 15.692 osoba u dobi od 85 ili više godina.
Poboljšanje socioekonomskih uvjeta, napredak u zdravstvenoj zaštiti i porast kvalitete života razlog su pomicanja starosne granice, odnosno povećanja dugovječnosti stanovništva i u zemljama Adria regije i u Europi. Prema preliminarnim podacima iz 2024. godine, očekivani životni vijek pri rođenju u EU-u iznosio je 81,7 godina, što je povećanje od 0,3 godine u usporedbi s 2023. godinom, priopćio je nedavno Eurostat. U 15 zemalja, među kojima je i Slovenija (82,3), očekivani životni vijek premašio je prosjek EU-a, a najviši je zabilježen u Italiji i Švedskoj (po 84,1 godine) te Španjolskoj (84,0 godine). Suprotno tome, najniži životni vijek zabilježen je u Bugarskoj (75,9 godina), Rumunjskoj (76,6 godina) i Latviji (76,7 godina).
Projekcije Ujedinjenih naroda također predviđaju nastavak produžavanja životnog vijeka u Europi i zemljama regije.
Povećan broj vrlo starih osoba
Projekcije Eurostata pokazuju da će se starenje stanovništva nastaviti u svim državama članicama EU-a, a slične su prognoze i za zemlje Adria regije. Predviđa se da će stanovništvo EU-a biti manje 2100. godine nego što je bilo 2022. godine, a njegova struktura bit će sve starija, uza znatno smanjenje broja i udjela osoba u radno sposobnoj dobi. Proces starenja može se istaknuti kroz povećan broj vrlo starih osoba, pri čemu i starija populacija sama prolazi kroz proces starenja. Zapravo, najnovije projekcije pokazuju da će koeficijenti ovisnosti o dobi vjerojatno nastaviti rasti, naglašavajući izazove za javnu potrošnju vezanu uz mirovine, zdravstvenu zaštitu i troškove dugotrajne skrbi.
Naime, prema podacima Eurostata, udio stanovništva EU-a u dobi od 80 godina i više iznosio je 6,1 posto 2022. godine, a predviđa se da će dosegnuti 15,3 posto do 2100. godine (rast od 9,2 postotna boda).
"Projekcije Eurostata pokazuju da će u svih 30 europskih zemalja udio ukupnog stanovništva u dobi od 80 godina i više biti veći od 13 posto do 2100. godine. Među državama članicama EU-a, taj će se udio kretati od 13,3 posto na Cipru do 17,4 posto u Italiji", navode iz Eurostata.
Postoji 18 država članica EU za koje projekcije pokazuju da će udio vrlo starih osoba u ukupnom stanovništvu porasti između 2022. i 2100. godine za više od prosjeka EU-a (9,2 postotna boda), pri čemu se najveća povećanja očekuju u Irskoj (za 12,8 postotnih bodova) i Malti (za 12,5 postotnih bodova). Za razliku od toga, najmanje povećanje predviđeno je za Njemačku (za 6,6 postotnih bodova).
Manje djece, više izazova
Eurostat predviđa da će se između 2022. i 2035. godine udio djece (u dobi od nula do 14 godina) u ukupnom stanovništvu EU-a smanjiti skromnom stopom, s 15 posto na 13,6 posto (pad od 1,4 postotna boda). Nakon toga, udio će ostati stabilan na 13,6 posto do oko 2050. godine, a potom će se dodatno smanjiti na 13,3 posto i ostati na toj razini do kraja stoljeća. U razdoblju od 2022. do 2035. predviđa se da će se udio djece u ukupnom stanovništvu smanjiti u svim državama članicama EU-a, osim u Njemačkoj, za koju se predviđa blago povećanje od 0,3 postotna boda (na 14,2 posto 2035. godine), te u Danskoj, za koju se predviđa da će ostati na istoj razini kao 2022. godine.
Predviđa se da će se između 2022. i 2100. godine udio stanovništva radno sposobne dobi smanjiti u svim državama članicama EU-a. Godine 2022. stanovništvo radno sposobne dobi u EU-u (od 15 do 64 godine) činilo je gotovo dvije trećine (63,9 posto) ukupnog stanovništva. Taj će se udio kontinuirano smanjivati, na 56,6 posto do 2060. godine, nakon čega će uslijediti zastoј, a zatim daljnje smanjenje na 54,4 posto do 2100. godine (pad od 9,5 postotnih bodova).
"U razdoblju od 2022. do 2100. predviđa se da će se udio radno sposobnog stanovništva u ukupnom stanovništvu smanjiti u svih 30 europskih zemalja obuhvaćenih projekcijama", navode iz Eurostata.
Najveće smanjenje udjela radno sposobnog stanovništva projicirano je za Maltu i Luksemburg (pad od po 14,7 postotnih bodova), Španjolsku (pad od 12,3 postotna boda), Litvu (pad od 12,2 postotna boda) i Slovačku (pad od 12,0 postotnih bodova), dok je najmanje smanjenje projicirano za Švedsku (pad od 6,7 postotnih bodova), Francusku i Češku (pad po 7,5 postotnih bodova).
Suprotno tome, predviđa se da će se postotak starijih osoba (u dobi od 65 godina i više) u ukupnom stanovništvu povećati u svih 30 europskih zemalja u razdoblju od 2022. do 2100. Na razini EU-a predviđa se rast s 21,1 posto na 32,5 posto (za 11,4 postotna boda), dok je na razini država opseg povećanja projiciran između 8,5 postotnih bodova u Portugalu (s 23,7 na 32,2 posto) i 17,9 postotnih bodova u Irskoj (s 15 na 32,9 posto). Projekcije Eurostata pokazuju da će se između 2022. i 2100. udio starijih osoba u ukupnom stanovništvu povećati za najmanje 10,0 postotnih bodova u svim državama članicama EU-a, osim u Portugalu, Njemačkoj, Češkoj i Grčkoj.
Generacijska ovisnost
Smanjenje broja osoba radno sposobne dobi i rastući broj starijih osoba odredit će kretanje koeficijenta generacijske ovisnosti. Na razini EU-a predviđa se da će se koeficijent ovisnosti povećati s 33 posto 2022. godine na 59,7 posto do 2100. godine (rast od 26,7 postotnih bodova).
"Veći dio tog rasta odvijat će se ubrzanim tempom u razdoblju od 2022. do 2060., kada se predviđa da će dosegnuti 53 posto (rast od 20 postotnih bodova), a zatim sporiji rast do 59,7 posto 2100. godine", ističu iz Eurostata.
Među državama članicama EU-a, najviši koeficijent ovisnosti o starosti 2100. godine projiciran je za Maltu (68,2 posto), Litvu (66,2 posto) i Italiju (65,7 posto), dok je najniži projiciran za Češku (54,1 posto) i Švedsku (54,8 posto).
Već 2050. godine projekcije pokazuju da će u EU-u biti manje od dvije osobe radno sposobne dobi na svaku stariju osobu.
Kombinirani učinak nešto smanjenog broja djece, smanjenja stanovništva radno sposobne dobi i kontinuirano rastućeg broja starijih osoba rezultira znatnim povećanjem ukupnog koeficijenta dobne ovisnosti. Među europskim državama članicama EU-a, njih 23 imale su više od 50 uzdržavanih osoba na svakih 100 osoba radno sposobne dobi 2022. godine. Do 2100. godine predviđa se da će sve države članice EU-a imati više od 77 uzdržavanih osoba na 100 osoba radno sposobne dobi.