text size
Što duža mladost, što duži život i što savršenije sve – od izgleda, posla, života, pa do djece. Ovako bi se mogla opisati opsesija suvremenih ljudi koji kao da su zaboravili kako izgleda ljudska priroda: roditi se, živjeti i, prije ili poslije, umrijeti. Jer ne, koliko god to bilo teško prihvatiti, ne možemo živjeti vječno. Ne možemo vječno biti ni mladi ni zdravi, a ne možemo i ne trebamo biti ni savršeni. No, kao da su ljudi sve to zaboravili i u novije doba se odlučili suprotstaviti svemu ljudskom i iskoristiti svu moguću tehnologiju kako bi došli do savršenog i beskonačnog života. Što je u tome krivo? Teško je jednostavno odgovoriti na ovo pitanje, no pojednostavljeno bismo mogli reći – svašta. Dok je s jedne strane potpuno prirodno i poželjno da napredujemo, otkrivamo bolesti i lijekove te koristimo tehnologije za razvoj, pitanje dugovječnosti (engl. longevity) posljednjih je godina otišlo toliko daleko da, ne samo da očajno želimo produljiti i učiniti savršenima vlastite živote već i živote onih koji još nisu ni rođeni. Sve to otvara brojna pitanja – od etike, upravljanja tehnologijom, pa do klasnih razlika i mogućeg stvaranja biološki superiorne elite.
.webp){kind=icon}
