Feruell se nalazi gotovo na samom vrhu svijeta pokera. Ovaj profesionalac iz Rusije zarađuje za život anonimno se kockajući na stranicama GGPoker, Americas Cardroom i drugima, a ponekad upotrebljava sliku Darth Vadera kao avatar. Spreman je suočiti se s velikim i malim igračima koji si mogu priuštiti da izgube nešto novca. Feruell dobro skriva svoje emocije za vrijeme partija, ali se ne boji izraziti svoje mišljenje na pokerskim forumima kad vidi nešto što mu se ne sviđa.
U 2013. jedan mu je igrač zapeo za oko. Vjačeslav Karpov, takozvani Performer, objavljivao je u jednoj ruskoj prostoriji za čavrljanje groteskne priče o prostitutkama i trikovima s kartama koje je naučio od "cigana". Intelektualnom je Feruellu Karpovljevo hvalisanje djelovalo budalasto. Kako bi stvari bile još gore, njegovi mladi muški pristaše plaćali su da bi imali čast poslušati njegov savjet, među ostalim o tome kako izliječiti anksioznost alkoholom. Feruell se prijavio u prostoriju za čavrljanje i optužio je Performera da "priča bajke" kako bi "na naivcima zaradio 50 dolara (45 eura) po satu". Dodao je da Karpov "ne zna kako se igra poker". Tada ga je Karpov pozvao na okršaj: "Izazivam te na borbu".
Karpov mu je bacio rukavicu: "Izazivam te na borbu".
Dvoboj koji je predložio bio je u varijanti limit Texas hold’em, u kojoj se svakom igraču daju dvije karte, a zatim se dijeli još pet karata s licem prema gore. Nakon toga slijede runde klađenja u kojima je ograničeno maksimalno dizanje uloga. Ta je vrsta pokera Feruellova specijalnost – prozvan je Kraljem limita. Partija je pokrenuta na stranici PokerStars. Maksimalan ulog bio je 200 dolara (181 euro). Feruell rijetko gubi, no kad je igra počela, Karpov je skupljao pot za potom.
Meč je završio nekih 400 dijeljenja kasnije, a Kralj limita izgubio je 20.000 dolara (18.128 eura). "Njegovo je igranje bilo nezamislivo dobro", prisjeća se Feruell. Odmah je postao sumnjičav. Kako ga je mogao nadmudriti tip koji priča isprazne priče o tome kako homoseksualci preuzimaju svijet? Iako nije mogao ništa dokazati, Feruell je pretpostavio da se Karpov služio nekim softverom koji mu je savjetovao poteze.
Programi koji igraju poker, odnosno poker botovi, postoje već desetljećima, no većinu tog vremena nisu bili dovoljno dobri kako bi pobijedili vrhunske ljudske igrače.
I Feruell i Karpov proslavili su se u vrijeme naglog procvata internetskog pokera, koji je počeo 2003. nakon što je računovođa iz Tennesseeja nevjerojatno prikladnog imena, Chris Moneymaker (onaj koji zarađuje), pobijedio na Svjetskom prvenstvu u pokeru (engl. World Series of Poker) u Las Vegasu. Moneymaker je milijune ljudi širom svijeta nadahnuo da se okušaju u ovoj igri, a istovremeno je to bilo lakše no ikad zbog pojave internetskih stranica za igranje pokera.
Ti su entuzijasti bili spremni dobro platiti kako bi stavili na kušnju svoje vještine. Mislili su da bi možda čak mogli i nešto malo zaraditi i onda – tko zna? – sami završiti na Svjetskom prvenstvu u pokeru. U toj su eri igrači mogli biti poprilično sigurni da su ljudi s druge strane virtualnog stola upravo to – ljudska bića. No Feruell je imao dobre razloge za sumnju. Kako su istraživači koristili virtualni poker da bi pomaknuli granice umjetne inteligencije, strojevi su se počeli polako uvlačiti u internetsko igranje. Neki su beskrupulozni igrači iskoristili taj softver za varanje.
Botovi su se počeli širiti, što je jedan od razloga zašto je popularnost ove igre opala. Do 2019., iste godine u kojoj je bot koji su razvili istraživači na sveučilištu Carnegie Mellon uvjerljivo porazio petoro profesionalaca u mini turniru, analitičari Morgan Stanleyja upozorili su da je umjetna inteligencija egzistencijalna prijetnja tržištu internetskog pokera, koje je i dalje vrijedno oko tri milijarde dolara (2,7 milijarde eura).
U svojem su izvješću naveli da više nije pitanje hoće li se uspon "nadljudskih pokerskih botova u mrežnom ekosustavu dogoditi, već kada". Stigao je i taj dan. Napredni softver za poker sad je široko dostupan za nekoliko stotina dolara. Forumi su prepuni optužbi o svima, od anonimnih malih igrača do sponzoriranih profesionalaca. Sve velike platforme promiču politiku nulte tolerancije, ali nitko zapravo ne zna koliko botova postoji ni otkuda dolaze. "To je pošast", rekao mi je jedan direktor tvrtke za kockanje.
Kada sam počeo istraživati pokerske botove, naišao sam na razgovor u opskurnoj prostoriji za čavrljanje koji je objavio jedan zviždač. On je opisao pothvat toliko velik da nalikuje na međunarodnu korporaciju. Tvrdio je da ta organizacija ima gotovo sve što i prava kompanija – upravni odbor, programe obuke pa čak i odjel za ljudske resurse.
Za tu se skupinu, navodno iz Sibira, tvrdilo da je povukla sa sobom sve potencijalne konkurente u toj regiji i postala je poznata kao Korporacija farme botova (engl. Bot Farm Corporation ili skraćeno BF Corp.) "Ne možete tu ništa", napisao je zviždač, za kojeg se činilo da ima vlastiti izvor informacija. "Stroj je uvijek jači od čovjeka". Bio sam zainteresiran, ali s dozom opreza.
Pokeraška zajednica prepuna je testosterona i pohlepe, ali i onih koji se bave teorijama zavjere. Jedan istaknuti igrač morao se pojaviti pred kamerom na stranici PokerNews kako bi opovrgnuo tvrdnje da vodi kult varanja čiji članovi uzimaju halucinogeni otrov za žabe. Takva paranoja djelomično proizlazi iz nedostatka informacija.
Ni profesionalci ni pružatelji usluga za poker ne žele priznati prisutnost inteligentnih strojeva jer se boje da bi to moglo odvratiti nove igrače, čiji novac drži igru na životu. Odlučio sam saznati istinu o korporaciji BF slijedeći trag otkrivenih internih poruka e-pošte te pravnih i korporativnih podnesaka. Isto sam tako razgovarao s igračima, direktorima poduzeća za kockanje, savjetnicima za sigurnost i samim tvorcima botova. Kad sam napokon došao do BF-ovih tvoraca iz Sibira, s oklijevanjem su pristali na intervju. Ispostavilo se da su mnogo dublje u industriji pokera nego što sam mogao zamisliti.
Njima nije bio cilj uništiti igru, već su mi rekli da je žele spasiti.U pokeru su bitne i sreća i vještina, i u tome leži njegova čar. Kad bih izazvao najboljeg igrača golfa na svijetu, Scottieja Schefflera, rezultat bi bio neupitan. To bi natjecanje bilo besmisleno i neugodno za sve. No čak i kao ispodprosječan sudionik u povremenoj kasnonoćnoj partiji karata s prijateljima, imao bih barem neke šanse protiv trenutačnog prvaka Svjetskog prvenstva u pokeru Jonathana Tamayoa, barem u nekoliko dijeljenja.
Mogao bih slučajno dobiti četiri asa ili igrati toliko loše da on ne bi mogao protumačiti moju strategiju. Upravo taj osjećaj mogućnosti privlači nove igrače, od amatera iz sveučilišnih bratstava do milijunaša koji ulažu velike svote kako bi se okušali protiv elitnih igrača. Mnogi misle da su dovoljno pametni da pobjeđuju na internetu.
Kada ti igrači ne bi ulagali novac, profesionalci ne bi mogli zaraditi, internetske stranice ne bi mogle dobiti postotak zarade, odnosno osvojeni ulog, i na kraju bi se cijela ekonomija ove igre raspala.
"Broj potencijalnih scenarija u jednoj partiji Texas hold’em pokera bez ograničenja veći je od broja atoma u svemiru".
Ipak, dugoročno je vještina bitnija od sreće. Jedna od ključnih prednosti je nadarenost za matematiku: sposobnost računanja vjerojatnosti osvajanja pota, na temelju varijabli kao što su snaga karata u ruci, broj igrača i vlastiti položaj za stolom.
Studenti koji su osnovali BF Corp. upravo su takva vrsta igrača. Dolaze iz Omska, grada koji služi kao početna točka za ulazak u smrznutu divljinu Sibira, i riječ je o ljubiteljima računalnih igara koji studiraju matematiku, fiziku i ekonomiju. Kad je procvat digitalnog pokera bio u punom zamahu, jedan je od njih uvjerio ostale da bi mogli itekako zaraditi. (To i druge pojedinosti o grupi potvrdili su stariji članovi koji su, kao i mnogi drugi iz Rusije koji su mi pružili informacije za ovaj članak, zamolili da ih se ne identificira zbog političke situacije u njihovoj zemlji.)
Pokeraški kolektivi počeli su se pojavljivati širom bivšeg sovjetskog teritorija, na kojem su fakulteti tradicionalno bili jaki u znanosti i tehnologiji, a plaće su dovoljno niske da se kockanje čini primamljivim. "Poker se temelji na matematici i samodisciplini", rekao mi je Maksim Kac, koji je vodio jednu takvu skupinu iz Moskve. "To su dvije stvari koje Rusima dobro idu."
Studenti iz Omska posudili su novac od svojih roditelja i počeli ga tražiti od svojih prijatelja u zamjenu za dio zarade. Vježbali su koristeći se komadićima sušene tjestenine kao žetonima. Pobjednik je dobio obrok, a gubitnici su ostajali gladni. Jedan je sveučilišni predavač došao održavati neslužbena predavanja o teoriji vjerojatnosti, dok su drugi poučavali teoriju igara. Nakon godinu ili dvije, pedesetak studenata sastajalo se svaku večer u studentskom domu kako bi odradili noćnu smjenu. Stranice za poker funkcionirale su više-manje isto kao i sada.
Omsk, u kojemu je stvorena ruska umjetna inteligencija za poker. Foto: Alexey Malgavko / Reuters
Igrači su se registrirali, uplatili bi novac i pridružili se digitalnom zelenom stolu. Softver je miješao i dijelio karte. Sudionici su mogli vidjeti odluke svojih protivnika – dizanje i praćenje uloga, odustajanje – ali ne i njihove karte. Ulog je mogao biti bilo kakav, od nekoliko dolara pa sve do troznamenkastih ili četveroznamenkastih iznosa, ovisno o stranici i o tome je li u tijeku bio turnir.
Važno je spomenuti da su svima bila poznata samo imena bez prezimena ili pseudonim, koje su obično pratili avatari iz crtića. To znači da bespomoćni Amerikanci koji su se uključili nakon posla nisu znali da igraju protiv mladih iz Rusije s matematičkim vještinama koje izazivaju strahopoštovanje. Jedne je noći susjed nazvao policiju jer je bio uvjeren da je otkrio teroriste u svojoj zgradi, koja je bila osvijetljena u svako doba i u kojoj su se neprekidno izmjenjivali mladići zapuštena izgleda. Studenti su pozvali policajce da uđu i pogledaju nizove računala. Objasnili su da se ne bave terorizmom, već samo igrama.
Nedugo zatim, ta se skupina povezala sa sličnim pothvatom s drugog tehničkog fakulteta u Sibiru i dogovorili su se da će se povezati u jednu organizaciju. Više ljudi značilo je veće potove, a time i veću zaradu. Privukli su vanjske ulagače, uključujući Svjatoslava Kapustina koji je, prema zapisima iz ruskih tvrtki povezanih sa skupinom i drugim izvorima, bio lokalni tajkun za nekretnine. (Na poruke e-pošte poslane tvrtkama koja su povezana s Kapustinom nije bilo odgovora.) Također su angažirali profesionalne igrače, među kojima je bio Petr "Rus" Vlasenko, koji je 2006. osvojio turnir PartyPoker St. Petersburg Open i obučavao druge profesionalce za 1000 dolara (906 eura) po sesiji.
Vlasenko je osmislio matematički pristup kako bi procijenio izglede za svaku partiju. Došao je u Omsk, gdje ga je jedan od osnivača tima uvjerio da prenese svoju metodu jednom programeru u nadi da će se moći stvoriti softver s istim vještinama. S vremenom je Vlasenko postao ključan član tima. Znanstvenici nastoje otkriti tajne pokera barem od 1940-ih.
U tom su desetljeću istraživači uspješno izvježbali prototipna računala od 10 tona da igraju damu, a može se reći da je to prva funkcionalna umjetna inteligencija. Chinook, program osmišljen na Sveučilištu u Alberti, porazio je svjetskog prvaka u dami 1994. godine. Ta je pobjeda potaknula jednog novinara iz kršćanskih novina da upita njegova programera: "Jeste li vi vrag?".
Isto se dogodilo sa šahom 1997. kad je IBM-ovo računalo Deep Blue, koje je moglo provjeriti 200 milijuna položaja u sekundi, porazilo velemajstora Garija Kasparova. Poker se pokazao neusporedivo složenijim. Riječ je o igri u kojoj može sudjelovati čak do 10 igrača, a svaki od njih suočava se s višestrukim odlukama, od odustajanja u rundi do ulaganja svih žetona odjednom. Broj potencijalnih scenarija u jednoj partiji Texas hold’em pokera bez ograničenja veći je od broja atoma u svemiru. Štoviše, u pokeru je potrebno pogoditi koju vrstu kombinacije karata protivnik ima, pri čemu se treba usredotočiti na znakove u ponašanju (čak i putem interneta) i uvjerljivo blefirati o svojim kartama – odnosno lagati.
Računalima, koja su namijenjena kako bi analizirala ogromne skupove podataka, to ne ide dobro. Oko 2012. godine, David Fairlamb, bivši izvršni direktor kasina iz Michigana, bio je mentor na ekonomskoj školi u Moskvi kad je naišao na neobičnu grupu studenata iz Sibira. Fairlambu, koji tečno govori ruski, ostavili su dojam introvertiranih štrebera koji su komunicirali mehaničkim jezikom računalnog programiranja. Nije zapamtio njihova imena, ali se dobro sjeća njihove specijalnosti. Razvili su revolucionarnu tehnologiju za poker i tražili su načine kako da je iskoriste.
Kako mi je reklo više članova grupe iz Omska, vjerojatno su stvorili najnapredniji pokerski softver na svijetu i uspješno su ga upotrebljavali za zaradu na svim glavnim pokerskim platformama. U svojem pothvatu su u samo nekoliko godina uspjeli zamijeniti nadarene ljudske igrače alternativom koja nije trebala jesti niti spavati, koja se mogla automatski povezati na platformu uz minimalan nadzor osnivača i njegovih prijatelja te koja je mogla analizirati milijune mogućih scenarija kako bi pronašla najbolji potez iz baze podataka prijašnjih igara od tri terabajta, sve do iskorištavanja sklonosti pojedinog protivnika na temelju njegova dotadašnjeg načina igre.
Fairlamb mi je rekao da ne zna ništa o tvorcima botova iz Sibira. Dogovor koji je postigao sa studentima odnosio se, barem s njegove strane, na velik komercijalni potencijal njihove tehnologije. Uz njegov poticaj, ova je skupina odlučila ispitati svoj sustav protiv najboljih botova na svijetu, zbog čega je 2012. i 2013. pristupila Godišnjem natjecanju u računalnom pokeru (engl. Annual Computer Poker Competition) pod imenom Pokerski laboratorij Neo (engl. Neo Poker Lab).
Natjecali su se protiv dva vodeća istraživačka centra – Carnegie Mellon iz Pittsburgha i Istraživačke skupine za računalni poker sa Sveučilišta u Alberti – te protiv raznih drugih članova akademske zajednice i tehnoloških entuzijasta.
Kasparov kako igra protiv računala Deep Blue u New Yorku 1997. Fotograf: Adam Nadel / AP Photo
Organizatori su učitali sve botove na središnji poslužitelj i zatim su proveli stotine milijuna rundi. U tim su se igrama botovi sukobljavali s botovima i odustajali od runde, propuštali red bez ulaganja i dizali ulog nebrojeno puta u tren oka. Kako je skupina objasnila organizatorima natjecanja, sustav koji upotrebljava Neo oslanjao se na "neuronske mreže, minimizaciju kajanja i procjenu ravnoteže gradijenta pretraživanja, stabla odluka i rekurzivne metode pretraživanja, kao i ekspertne algoritme profesionalnog igrača pokera". To na običnom jeziku znači da je softver milijune puta igrao sam protiv sebe i učio iz svojih pogrešaka i pobjeda na sličan način kao i ljudi, samo na nezamislivo velikoj razini.
Bot Neo prilagođen je za igranje protiv drugih strojeva. Temelji se na čistoj teoriji igara, koja je specijalnost tehničkih sveučilišta ovih studenata. Kad se teorija igara primijeni na poker, pomaže računalima da nadvladaju svoju najveću slabu točku: laganje. Njezinim se formulama precizno izračunava kad i koliko često treba blefirati kako bi se postigli najveći izgledi za pobjedu, a da se pritom što manje može otkriti njihova strategija, odnosno obrasci igre koji suparnicima pomažu da pogode kakve karte netko ima. Teorija igara može proizvesti pokerašku strategiju koja je najbliže moguće savršenoj.
Dok su se pripadnici akademske zajednice počeli zanimati za tu moć, Rusi su već pronašli način kako da je iskoriste kao konkurentsku prednost. Neo se 2013. plasirao u nekoliko kategorija i pobijedio je na natjecanju jedan-na-jedan u limit Texas hold’emu, čime je izgurao hvaljeni bot iz Alberte na drugo mjesto.
Ta je pobjeda omogućila Fairlambu da se pohvali nečime u SAD-u, uz prototipni potrošački softver koji su stvorili Sibirci, odnosno program za vježbanje pokera s likovima iz animirane televizijske serije "Futurama". Taj je proizvod dobio nagradu za nova poduzeća na Globalnom iGaming skupu i izložbi u San Franciscu. Fairlambova supruga prisustvovala je svečanosti odjevena kao glamurozni robot.
Fairlamb je uvjerio druge direktore američkih tvrtki za kockanje da se pridruže tom mladom poduzeću u usponu. "Za devet mjeseci imat ćemo u potpunosti dovršeno izdanje ove igre", rekao je Rob Gallo, tadašnji predsjednik organizacije Neo jednom novinaru u Las Vegasu. U istom se članku spominjao Chris Moneymaker, jedan od najpoznatijih pokeraša, kao savjetnik upravnom timu tvrtke Neo, a ta je tvrdnja isto tako godinama stajala na internetskim stranicama kompanije.
Međutim, Moneymaker mi je rekao da ne zna ništa o tome. Rekao je da nikad nije bio povezan s tvrtkom Neo niti je znao da ga spominju. Gallo, koji osobno poznaje Moneymakera, izjavio je da ne zna tko je povezao ime tog pokeraškog prvaka s projektom. (Također mi je rekao, kao i Fairlamb, da ne zna ništa o botovima iz Rusije.)
Tko je god to učinio, pokušaj da se prigrabi tuđa slava nije pomogao. Softver za vježbanje pokera nikad nije ostvario uspjeh niti je privukao ulagače ili kupce. Fairlamb i Gallo odustali su od tog pothvata i obojica su mi rekla da ne znaju što su Rusi činili nakon toga.
Kako se projekt Neo gasio, znanstvenici sa Sveučilišta u Alberti najavili su 2015. da su „potpuno shvatili” limit hold’em s dva igrača. Govorili su da je njihov bot Cepheus odigrao više ruku sam protiv sebe nego što je cijelo čovječanstvo odigralo od nastanka igre. Tvrdili su da je praktički nepobjediv. "Igra kao Bog", napisao je novinar Oliver Roeder u svojoj knjizi Seven Games: A Human History (Sedam igara: ljudska povijest).
Cepheus je prekretnica u povijesti strojne inteligencije. Dok su čitali vijesti iz Rusije, studenti iz Omska bili su malo frustrirani što nikada nisu dobili priliku za ponovni meč, kako mi je rekao jedan suradnik. No već su se odavno prestali zamarati znanstvenim pretenzijama. Poker nije poker ako se ne ulaže novac, a ruski tvorci botova znaju to bolje od ikoga.
Prije Cepheusa stranice za poker nisu shvaćale botove ozbiljno. Tehnologija još nije bila dovoljno dobra, a imali su i ozbiljnijih problema. U 2011. američke vlasti zatvorile su tri najpopularnije stranice, Absolute Poker, Full Tilt Poker i PokerStars, te su ih optužile za kršenje američkih zakona o kockanju. Ti su slučajevi naposljetku riješeni nagodbom bez priznanja krivnje tih poduzeća, ali ti su potezi značili da je internetski poker i dalje ostao pravno nedefiniran. Mnoge su tvrtke nastavile poslovati preseljenjem u Kostariku, Curaçao i na druge lokacije.
Moneymaker dok igra internetski poker u Nashvilleu 2003. Fotograf: John Russell / AP Photo
Ta je industrija ipak opstala, a već 2015. usvajala je sigurnosne mjere za otkrivanje i isključivanje botova. Upotreba softvera za igranje pokera nije bila nužno nezakonita, osim možda u kasinima u Nevadi, gdje je već postojao državni zakon koji zabranjuje uređaje za kockanje. No ipak je to bilo varanje. Igrači su oduvijek mrzili botove. Poker bi trebao biti igra uma, a ne računalne snage. Gotovo sve stranice za poker sad zabranjuju botove u svojim uvjetima upotrebe, zatvaraju račune i plijene sredstva bilo koga za koga se sumnja da ih upotrebljava.
No problem je u tome kako spaziti bota. Najbolji profesionalci mogu igrati gotovo savršen poker prema teoriji igara, pa filtriranje po postotku pobjeda ili stilu igre nije nužno dovoljno. U početku su stranice pokušavale metode poput praćenja čavrljanja kako bi vidjele razgovaraju li igrači kao ljudi i praćenja kretanja pokazivača kako bi provjerili odgovaraju li načinu na koji ljudi koriste miš. Kako bi zaobišli takvu obranu, sibirski tim angažirao je programere da prilagode njihov softver, kako je reklo nekoliko osoba iz te organizacije. Ubrzo su njihovi botovi mogli simulirati pomicanje miša poput osobe za stolom, generirati uvjerljive razgovore kada bi bilo potrebno, pa čak i nasumično varirati vrijeme potrebno za donošenje odluke, oponašajući prirodno oklijevanje.
Kao odgovor na takav napredak, stručnjaci za "integritet igre" naučili su kako pomnije promatrati navike igrača koji koriste analitiku. Svaki igrač ima svoj stil, koji je jedinstven kao i otisak prsta. U nekoliko stotina ruku, nijedne dvije osobe neće donijeti točno iste odluke. Ako stranice otkriju dva igrača koji odustaju od runde, propuštaju red bez ulaganja i dižu ulog na isti način, to su botovi. Ako otkriju još više takvih igrača, riječ je o farmi botova. Korisnici koji su željeli pomoći pregledavali su podatke o igrama i prijavljivali sumnjivu aktivnost na pokeraškim forumima.
Takav je nadzor bio problem za skupinu iz Omska. Sada se blokiralo na desetke računa dnevno nakon tek nekoliko dana igre. Suočeni s istrebljenjem, voditelji te skupine počeli su za rad botovskih računa angažirati partnere koji bi platili za pristup softveru, koji je skupina interno nazivala "mozgom". Otprilike je negdje u to vrijeme skupina dobila svoje ime Bot Farm Corporation.
Partneri koji su vodili farme djelovali su kao neovisna franšiza. Obično bi unajmili uredski prostor i računala te angažirali zaposlenike da upravljaju softverom. Partnerima je također trebalo nekoliko stotina stvarnih osoba da otvore "čiste" račune koje botovi mogu koristiti, a prema potrebi im mogu dati i identifikacijske dokumente. BF Corp. ponudio je cijelu liniju različitih "mozgova" prilagođenih igrama sa svim razinama uloga ili varijantama kao što su Omaha ili stud s pet karata.
Softver je mogao raditi potpuno automatizirano ili uz ljudskog operatera koji bi implementirao odluke računala koje je radilo u pozadini kako bi zbunio sustave za otkrivanje botova na stranicama. Pokazalo se da je imati ljudsko lice idealno za internetske turnire, gdje su organizatori znali tražiti od natjecatelja da snime videozapis kako bi dokazali da su stvarno osobe od krvi i mesa. Ako bi farma nekog partnera bila otkrivena i zabranjena, jednostavno bi je ugasili i počeli iznova s novim računima.
Interni razgovori iz BF-a, koji su procurili na ruskom pokerskom forumu i na Telegramu, pokazuju razmjere te operacije u tom razdoblju, kao i njezinu razinu prikrivanja. Iz transkripata se vidi da je šestotinjak korisnika sa pseudonimima poput Dallas i Zeon raspravljalo o nadzoru nad računima u Kanadi, Kini, Indiji, Poljskoj i Švedskoj te su upotrebljavali virtualne privatne mreže ili lokalne SIM kartice kako bi prikrili stvarnu lokaciju operatera. Netko pod imenom Musicant rekao je da je imao toliko botova da su se na kraju našli za istim internetskim stolovima igrajući jedni protiv drugih.
Mnogi od prvih partnera bili su ruski pokeraši ili blogeri koji su za BF čuli usmenom predajom i imali internetske pratitelje koji su mogli osigurati stalan priljev "čistih" računa. Jedan je od njih bio Feruellov najveći neprijatelj, Vjaćeslav Karpov. Karpovljeva farma bila je toliko velika da ga je BF označio kao "premium korisnika", kako tvrdi osoba koja je vidjela internu bazu podataka skupine. Drugi je izvor potvrdio da je također je imao pristup "mozgu" tijekom svojeg obračuna s Feruellom 2013. godine. Nekoliko godina kasnije, Karpov je 2016. objavio poruku PokerStarsova sigurnosnog tima u kojoj mu je rečeno da je izbačen sa stranice zbog upotrebe zabranjenog softvera. Rekao je da je takva optužba "besmislica". Dodao je: "Ovo je normalno za mene. Takva je moja strategija igranja. Uništim sve iza sebe. Ne stajem dok ne osvojim sve."
Došao sam do Karpovljeva kontakta i poslao mu poruku u kojoj sam najavio da ću pisati o njegovoj upotrebi pokerskih botova i njegovim vezama s BF Corp.-om Odgovorio je pitanjem: "Koliko često razmišljaš o samoubojstvu?". Kad sam ga dodatno pritisnuo za komentar, optužio me da sam neprirodan "kao pas" i iznio je upitne stavove o ulozi žena u društvu. Na kraju je blokirao moj broj. Ovo su bile njegove posljednje riječi: "Sinko, kad mi je bilo 16 godina, pomeo bih pod onima kao što si ti."
"Kako sam istraživao što će Rusi sljedeće učiniti, naišao sam na neugodnu istinu internetskog pokera: nisu svi botovi neželjeni."
BF Corp. s vremenom je zaključio da je suradnja s partnerima kao što je Karpov preteška i da oduzima previše vremena. Počevši od 2018., osnivači su odlučili prodavati svoj softver kao aplikaciju za računala ili pametne telefone te su kupcima ostavili da odluče kako će se služiti tom tehnologijom. Ova je strategija značila da skupina nije morala trošiti resurse kako bi pronašla načine da ih ne otkriju internetske stranice i mogla je više uložiti u razvoj temeljne umjetne inteligencije. Započelo je novo zlatno doba.
Neki od partnera postali su distributeri, šireći BF-ove botove nadaleko i naširoko. NZT Poker, nazvan po piluli nadljudske inteligencije koju lik Bradleyja Coopera uzima u filmu "Limitless", imao je vlastite Facebook i Instagram stranice, uz razgovore na WhatsAppu i Telegramu. Na njegovoj stranici na ruskom jeziku tvrdilo se da ima 10.000 klijenata. "Nema više teških odluka ni panike. Samo pratite zelene savjete i zarađujte", navodi se na YouTube kanalu stranice. Kako navodi jedan izvor iz Omska, NZT-ov softver potječe od skupine BF Corp. (NZT nije odgovorio na poruke za komentar.)
Rusi su i dalje bili u potrazi za uspjehom, samo što su sada "prodavali lopate", kako se to kaže u Sibiru. Kad je skupina bila na svojem vrhuncu, zarađivali su više od deset milijuna dolara godišnje prodajući pristup svojem sustavu, kako se pohvalio član BF-a prijatelju u jednom od razgovora koji su procurili na internetu. Dio te zarade potrošen je na eksperimentiranje s novim, neočekivanim načinima upotrebe umjetne inteligencije, kako unutar tako i izvan pokerske ekonomije. Dosad su Sibirci pristupali pokerskim stranicama kao banditi, skrivajući se u sjeni i pelješeći što su god mogli. No što bi se dogodilo kad bi ponudili uslugu koju industrija zapravo želi?
Kako sam istraživao što će oni sljedeće učiniti, naišao sam na neugodnu istinu internetskog pokera: nisu svi botovi neželjeni. To mi je objasnio Alex Scott, predsjednik tvrtke koja vodi Svjetski turnir u pokeru. Izjavio je da klijenti mrze botove i da neće trošiti novac na igranje protiv njih. No svi računi, uključujući botove, stvaraju prihod. Pokerske stranice zarađuju na uzimanju malog postotka pota u svakoj ruci. Iako imaju pravila koja zabranjuju botove, nemaju se mnogo razloga brinuti o tome tko pobjeđuje i kako. Botovi su također korisni za održavanje igara u radu 24 sata dnevno, pružajući ono što znalci nazivaju "likvidnošću", zato što klijenti više vole pridružiti se aktivnim stolovima nego čekati za praznima. "Ne možete imati tvrtku za internetski poker koja nema likvidnost, a botovi to mogu omogućiti", rekao je Scott. Napomenuo je da tvrtke s kojima je radio nisu upotrebljavala botove, ali sumnjao je da su manje stranice to radile.
Osnivači BF Corp.-a rano su uočili priliku te su otvorili urede u Novosibirsku i Sankt Peterburgu i zaposlili marketinške stručnjake za prodaju svojeg proizvoda. U 2020. osnovali su kompaniju nazvanu Deeplay. Njegova misija bila je "osigurati ugodno okruženje za igrače", kako je bilo navedeno na njihovoj internetskoj stranici. "Naši roboti primjenjuju razne strategije kako bi održavali ravnotežu igre".
Deeplay je zapošljavao stotine programera i analitičara, od kojih neki, kada su angažirani, nisu ni znali da je osnovna djelatnost poker. Njihovi uredi izgledali su kao uredi bilo kojeg drugog novog tehnološkog poduzeća, s masažnim stolicama i božićnim zabavama uz besplatne odreske i vodku, bez karata i drugih ukrasa koji podsjećaju na kockanje. Tvrtka se predstavljala ne samo kao društvo za poker već kao pružatelj podatkovnih rješenja koja se temelje na umjetnoj inteligenciji za razne poslovne potrebe. Od nekolicine bivših zaposlenika Deeplayja s kojima sam razgovarao, samo je jedan znao za njegove korijene u Sibiru.
Mnogi su od Deeplayjevih klijenata pokeraški klubovi. Kao relativno nova pojava u internetskom pokeru, ovi privatno vođeni turniri mogli su zaobići zakonske zabrane na kockarske transakcije prodajom tokena ili naplaćivanjem članarina umjesto da izravno uzimaju proviziju. Klubovi su popularni u jurisdikcijama s restriktivnim zakonima o klađenju, kao što su Kina i SAD. Svatko može pokrenuti svoj klub uz upotrebu gotovog softvera, a najveći klubovi konkurencija su najvećim pokerskim stranicama po popularnosti. Deeplayjevi botovi mogli su pomoći operaterima klubova da privuku nove članove tako što su se pobrinuli da uvijek postoje aktivni stolovi za pridruživanje. Tvrtka je također nudila analizu igara i, ironično, zaštitu od botova kako bi odvratilo uljeze.
Neki bivši zaposlenici Deeplayja rekli su mi da su, kada su botovi počeli raditi na stolovima pokerskih klubova, mogli zarađivati na račun pravih korisnika. Drugi su rekli da se razina vještine može smanjiti, što omogućuje ljudima da pobijede baš onoliko koliko je dovoljno da ostanu dulje za stolovima i potroše više novca. Deeplay bi dobio naknadu za pružanje ove tehnologije ili uzeo dio povećanih prihoda. Nije jasno je li ikoji od Deeplayjevih klijenata znao da posluje s podružnicom možda najveće prevarantske operacije u povijesti pokera.
Nisam mogao pronaći nijedan pokerski klub ili tradicionalnu internetsku stranicu koja je otvoreno priznala da ima interne botove ili da je u odnosu s Deeplayjem. "To je složeno pitanje", odgovorio je jedan izvršni direktor tvrtke za kockanje kada sam ga upitao jesu li botovi za likvidnost etični. "Znam za druge platforme koje se služe botovima". Istu sam stvar upitao pet najvećih stranica za poker. Sve su negirale ikakvu povezanost s tom praksom, odbile komentirati ili nisu odgovorile. Na poruke poslane službenim kanalima Deeplayja nije bilo odgovora.
U današnje vrijeme prosječan entuzijast za poker ne može biti potpuno siguran je li njegov protivnik osoba ili stroj. Sigurnost igranja nije savršena, čak ni na velikim platformama. "Ovo je nemilosrdna utrka protiv nekih vrlo motiviranih pojedinaca", rekao je PokerStars u objavi na blogu iz 2023. godine. Na nedavnom turniru s nagradnim fondom od 12,5 milijuna dolara, koji je vodio Winning Poker Network, jedinica Americas Cardrooma, igrač koji je osvojio drugo mjesto diskvalificiran je usred događanja zbog sumnje na upotrebu botova. "Vjerujem da na internetu ne postoji nijedna poštena igra", rekao mi je Vitali Lunkin, ruski profesionalac.
"Moneymaker mi je sam rekao da su umjetna inteligencija i botovi ogromna prijetnja upravo onoj industriji koju je on pomogao izgraditi."
S druge strane, većina najboljih igrača upotrebljava softver kako bi vježbali i dostigli učinkovitost robota, bilo u stvarnoj igri bilo na internetu. U ovoj je igri sve manji naglasak na psihologiji, spektakularnom blefiranju ili prihvaćanju uloga, a sve veći na tome da se protivnicima otkrije što manje i da se održavaju postoci. Strojevi su nas naučili kako igrati bolji, ali dosadniji poker.
U toj su me novoj stvarnosti botovi podsjetili na virus koji napada tijelo internetskog pokera. S vremenom se neki virusi razviju i postaju manje štetni kako ih organizam domaćina apsorbira te oni naposljetku trajno postaju dio genoma. Možda se isto događa s pokerom, a internetski igrači trebali bi se pomiriti s prisutnošću botova. Možda su i analitičari Morgan Stanleyja bili u pravu 2019. i igra polako uništava samu sebe. Nema sumnje da je završio procvat pokera koji je Chris Moneymaker nadahnuo. Promet više nije onakav kakav je bio na vrhuncu, osim naglog uspona tijekom pandemije bolesti COVID-19, kad je pola svijeta bilo zatvoreno kod kuće. Moneymaker mi je sam rekao da su umjetna inteligencija i botovi ogromna prijetnja upravo onoj industriji koju je on pomogao izgraditi. "S vremenom bi se moglo dogoditi da unište čitav svijet internetskog pokera", rekao je.
Ranije ove godine, nakon što sam proveo mjesece intervjuirajući svakoga koga sam mogao pronaći da je povezan s BF Corp.-om, sustavom Neo ili Deeplayjem, u mojoj šifriranoj aplikaciji za poruke pojavio se novi grupni razgovor. "Bok, Kit. Čuli smo da već neko vrijeme tražiš ljude koji su zaslužni za Neo".
Nazivali su se "Neo pokerašima" i rekli su da su osnivači. Razmišljali su o tome da napokon progovore: "Odlučili smo da bi bilo bolje razgovarati o svemu nego se skrivati u sjeni".
Nakon mnogo pregovaranja, dogovorili smo susret u armenskom glavnom gradu Erevanu. Obećao sam da neću objaviti njihova puna imena jer su mi rekli da bi ih to moglo ugroziti u Rusiji. Planirali su niz turističkih aktivnosti kako bismo se bolje upoznali, a jutro nakon mog dolaska došli su u dva SUV-a s tamnim staklima.
Nisam znao što očekivati, ali su se uživo činili više zabrinuti zbog mene i kako će moja priča utjecati na njih nego što sam ja bio nervozan zbog njih. Tu je bio Aleks, Moskovljanin s obrijanom glavom, hipsterskim naočalama i dizajnerskom odjećom. Vova i Valentin dolaze iz Sibira. Oni su bili izvorni članovi studentskih pokeraških zajednica u Omsku. Vova, koji je imao prepoznatljiva slegnuta ramena koja se često vide kod nekoga tko provodi mnogo vremena za računalom, u to je vrijeme studirao računovodstvo. Valentin, mršav i nervozan, bio je najnadareniji igrač među tom trojicom. U svojoj mladosti, kako je rekao, mogao je istovremeno igrati 17 partija na internetu i ujedno dobro zarađivati.
Kako smo tražili mirno mjesto za intervju, odvezli smo se do vinograda u sjeni planine Ararat, koja je na lipanjskom suncu i dalje bila prekrivena snijegom. Tamo su mi Aleks, Valentin i Vova pričali o svojim pokeraškim karijerama i svojoj viziji budućnosti, govoreći na engleskom ili s Aleksom kao tumačem.
BF Corp., Neo Poker Lab i Deeplay – potvrdili su da stoje iza svih njih i da se temelje na tehnologiji koju su stvorili u Sibiru. Dobro su se nasmijali kada sam im spomenuo drugo ime koje sam čuo, Impertsi, što u ruskom slengu znači "Imperijalisti". Aleks je rekao da je to zato što su toliko narasli. Smatrao je da su ljudi koji ih napadaju na internetskim forumima vjerojatno ogorčeni profesionalni pokeraši koji se nisu mogli mjeriti s njihovim botovima. Detaljno su mi ispričali sve, uključujući upad policije u njihov studentski dom u Omsku, kako su postali tvrtka za usluge, prodaju botova za likvidnost i svoj pristup pokerskim klubovima.
Nakon nekoliko sati provedenih u odgovaranju na moja pitanja, trojica Rusa zamolila su da ih ostavim nasamo u blagovaonici u vinogradu. Iznutra sam čuo žustru raspravu. Zatim su me pozvali natrag i započeli improviziranu prezentaciju koristeći bijelu ploču iz sobe za sastanke. Markerom su povukli jednu crtu koja je predstavljala njihov put u svijetu pokera od otprilike 2004. do sada. Aleks je objasnio kako je internetski poker nastao na laži. Nazvao je to "mitom o Moneymakeru", rekavši da je neočekivani uspjeh računovođe iz Tennesseeja stvorio pogrešan dojam da svatko s dobrim vještinama i srećom može doći do vrha.
Rekli su da je internetski poker zapravo darvinističko natjecanje. Nazvali su to "Kralj brda". Sibirci su se tu dobro snašli, a pomogla im je njihova tehnologija. Ogromna količina podataka koje su prikupili omogućila im je da jasno sagledaju tu igru. Aleks je povukao još jednu crtu na ploči, ovaj put sa silaznom putanjom. Ona je predstavljala prosječnu stopu pobjeda, a time i zaradu koju vješt igrač može očekivati. Privučeni stalnim priljevom novca koji je dolazio nakon što je započela Moneymakerova nagla popularnost, profesionalci i botovi preplavili su svijet pokera, a svi su se natjecali kako bi uzeli žetone iz iste ograničene populacije povremenih i neiskusnih igrača. Ta je crta ukazivala na to da je svima, čak i sibirskim farmerima botova, postalo teže imati održivu zaradu.
"Rusi su mogli vidjeti da je gotovo 80 posto amaterskih igrača bilo frustrirano što gube novac pa nikad nisu došli do tisuću ruku".
Vova mi je pokazao sliku koja prikazuje ono što je on nazvao "prosječnim internetskim stolom danas", za kojim jednog povremenog igrača pohlepno gleda petorica profesionalaca. "Kralj brda nije dobra igra", rekao je. Isprva su odgovorili tako što su pojačali svoje aktivnosti, najprije s partnerima kao što je Karpov, a zatim sa softverom koji se može preuzeti – "prodavanje lopati". No oko 2018. osnivači skupine došli su do istog zaključka do kojeg će godinu dana nakon toga doći analitičari Morgan Stanleyja, a to je da se, čak i uz prodaju botova za likvidnost, stanje neće promijeniti. Rusi su mogli vidjeti da je gotovo 80 posto amaterskih igrača bilo frustrirano što gube novac pa nikad nisu došli do tisuću ruku. Izjavili su da je poker, ako se ne promijeni tako da više privlači i zadržava igrače, osuđen na propast.
Aleks, Valentin i Vova rekli su mi da imaju planove kako bi to izbjegli. To je bio razlog zašto su pristali sastati se sa mnom u Armeniji. Njihov je tim u tom trenutku radio na modelu usmjerenom na amatere, tj. na onih 80 posto koji odustaju od pokera. Umjesto da se iz njih pokušavaju izvući žetoni, nepobjedivi pokerski stroj iz Omska povezivao bi ih s drugim igračima sa sličnom razinom vještina. "Kao Tinder za poker", našalio se Vova. Profesionalci protiv profesionalaca i amateri protiv amatera – to je pošteno natjecanje, ali i drukčiji model zarade koji ne ovisi o uzimanju provizije od uloga. "Moramo iz temelja promijeniti ovu igru", rekao je Aleks. Bila je to ambiciozna ideja, pogotovo za tvorce botova. Bi li ljudi koji su praktički bili izopćenici iz pokeraške zajednice mogli biti ti koji će spasiti ovu igru?.
Još smo se družili tog vikenda i pričali o životu i pokeru. U jednom smo trenutku posjetili podzemni samostan koji je uklesan u planine u okolici Erevana. U njemu je pet Armenki u ljubičastim haljinama stajalo unutar zrake sunca i pjevalo apostolske himne, ispunjavajući pećinu misterioznom pjesmom iz nekog drugog doba. Sibirci su, željni ručka, izašli nakon tek nekoliko minuta, no činilo se da je Aleks istinski dirnut. Zatvorio je oči i nagnuo glavu na kameni stup obilježen križem.
Zatim sam ga, dok smo bili u vinogradu, izravno pitao mogu li oni istovremeno biti i vragovi i anđeli? Aleks je uzdahnuo. "Namjere su nam dobre", rekao je. "No istovremeno se natječemo u igri kapitalizma".
Poduzetnici iz Omska koji se bave pokerom i dalje "prodaju svoje lopate" (napomena ur.: fraza "prodavati lopate" u poslovnom kontekstu dolazi iz zlatne groznice 19. stoljeća., znači zarađivati novac pružajući alate ili resurse bez obzira na to hoće li kupci uspjeti ili ne). Čini se da se ne zamaraju time kako se botovi koriste ili tko ih koristi. "Mozak" koji su stvorili više ne služi samo za poker. Rekli su da su prilagodili softver i za druge izazove pa da on sada analizira bejzbol, kriket, fantazijske sportove i financijska tržišta te da sam sebe uči prepoznati obrasce koji premašuju ljudsko razumijevanje. Čak postoji tim za istraživanje i razvoj u Sibiru koji radi na istraživanju remija, koji je postao popularan u internetskim kockarnicama.
Dok smo se opraštali, Aleks je izvadio crnu majicu – ironična poruka za sve one koji su njegovu organizaciju gledali kao smrt za poker. Na prednjoj je strani bilo otisnuto "loši Rusi", a riječ "loši" bila je prekrižena. Iznad toga je bilo napisano "ODLIČNI".
— U saradnji sa Jakeom Rudnitskyim and Katijom Swarovskayom.
.webp){kind=icon}
