.webp){kind=icon}
Iako je bazen radnika u Adria regiji prilično ispražnjen, prijetnju tržištu rada predstavlja i Njemačka, koja priprema zakone koji će olakšati zapošljavanje ljudi sa zapadnog Balkana. Ti su radnici u Njemačkoj čak i privilegirani. Nešto se manje od dva milijuna ljudi u manje od 10 godina odselilo iz Adria regije u zemlje Europske unije i Europskog udruženja za slobodnu trgovinu – Švicarsku, Island, Norvešku i Lihtenštajn. Zanimljivo, postoji i preokret – zemlje Adria regije postale su "nova Njemačka" radnicima iz Indije, Filipina, Kine, Turske...
Frankfurt, Heidelberg – Hadžić, Milković, Mückenmüller, Stefanov, Stojanović, Sustka, Alemany, Reh, Jusić, Ridzal, Filipović, Schemenauer… Popis zaposlenih po smjenama u ovom tjednu, obješen na zid takozvane sestrinske sobe, više nalikuje na popis u nekoj bolnici u Adria regiji nego na bolnicu iz lanca Stiftung Rehabilitation Heidelberg (SRH) u njemačkom sveučilišnom gradu na sjeveru njemačke savezne države Baden-Württemberg.
Dok promatra svoje ime na ploči, medicinski brat, 40-godišnji Aleksandar Stojanović, prisjeća se kako se u proteklih devet godina, koliko živi i radi u Heidelbergu, broj medicinskih radnika iz Adria regije drastično povećao, naročito u njegovoj bolnici.
"Primopredaju smjene u bolnici bez ikakvih problema mogli bismo obavljati na našem jeziku", kaže za Bloomberg Businessweek Adriju Stojanović, dodajući kako je najviše zdravstvenih radnika iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Sjeverne Makedonije, znatno manje iz Hrvatske i tek nekolicina iz Crne Gore. "U posljednjih se pet godina toliko intenzivirao taj dolazak da je počeo nalikovati masovnom egzodusu medicinskih radnika s Balkana."
Usprkos tome što je taj egzodus poprilično pomogao održanju stabilnosti njemačkog zdravstva, prema procjenama Instituta za njemačko gospodarstvo iz Kölna (IW), Njemačkoj trenutačno nedostaje oko 200 tisuća bolničara i njegovatelja, a prema procjenama bi 2030. godine taj manjak mogao iznositi oko pola milijuna ako se ne poveća "uvoz" medicinskih radnika iz inozemstva.
Nitko ne očekuje prijevare
Njemačke bolnice i starački domovi postaju sve kreativniji u pokušajima regrutacije što većeg broja osoblja iz inozemstva. U tom su se kontekstu pojavile posredničke agencije za najam medicinskih radnika te mnogo plaćenih i neplaćenih internetskih savjetnika koji nisu nužno korisni. Prema Stojanovićevim riječima, ljudima nedostaje podrška njihovih matičnih država te su prepušteni sami sebi, a iskustva su im veoma oprečna.
"Kao i u svakom poslu, ima onih koji sve to debelo iskorištavaju. Naši ljudi dođu, trude se i nastoje se prilagoditi, ali nije rijetkost i da ih poslodavci prevare, u smislu da im ne priznaju staž iz domovine ili da ih zakinu za neka primanja koja im uobičajeno pripadaju. Nije to nešto što naši ljudi očekuju u Njemačkoj, ali moram reći da to uopće nije rijetkost", ističe Stojanović koji smatra da je bolje doći bez posrednika, a idealno po preporuci nekog tko već radi u Njemačkoj. "Uvijek tražite posao na licu mjesta kako biste vidjeli s kim imate posla i kako to sve izgleda."
Aleksandar Stojanović
Stojanović kaže kako je većini ljudi najveći problem učenje njemačkog jezika, ali da mnogi nisu svjesni da im je ključno ispoštovati zakonski rok za priznavanje diplome unutar dvije godine, nakon čega mogu dovesti obitelj, odnosno supružnicima i djeci dati boravišne dozvole za Njemačku. Kako ističe, u tim je procesima prisutna "gimnastika između zahtjeva poslodavaca i potreba radnika" jer neke klinike nisu dovoljno ažurne ili vične u te dvije godine zaposlenom istovremeno organizirati dodatne obuke za priznanje diplome, redoviti rad i učenje jezika. "Čovjek koji se u to uvali mogao bi na kraju trčati bos po trnju."
Aktivni njemački političari
Potražnja za medicinskim radnicima tolika je da se prvi put dogodilo da konzervativni njemački političar u svojoj kampanji za ponovni izbor obećava uspješnije doseljavanje medicinskih radnika, i to upravo sa zapadnog Balkana. U Njemačkoj se pod zapadnim Balkanom najčešće govori o Bosni i Hercegovini, Albaniji, Kosovu, Sjevernoj Makedoniji, Crnoj Gori i Srbiji, državama koje su i dalje potencijalni izvor neophodne radne snage. Priljev radnika iz Hrvatske i Slovenije, dijelova Europske unije i eurozone djelomično je iscrpljen, dok su i one same sve češće destinacije za inozemne radnike.
Bloomberg Businessweek Adria
Bavarski premijer-predsjednik i vođa Kršćansko-socijalne unije u Bavarskoj (SCU) Markus Söder iduće će se jeseni ponovno kandidirati za prvog čovjeka jedne od najbogatijih njemačkih saveznih država, obećavajući pritom Bavarcima otvaranje ureda u glavnim gradovima zapadnog Balkana, gdje će se regrutirati medicinski radnici, ali i drugi kvalificirani radnici kojih na njemačkom tržištu manjka.
Takav ured za uvoz kvalificiranih radnika po brzom postupku Söder je već otvorio u glavnom gradu Albanije, Tirani. Naglasak je na medicinskim radnicima i bavarsko ministarstvo zdravstva upozorava na "humanitarnu katastrofu" jer bi do 2030. moglo nedostajati i do 20 posto potrebnih medicinskih sestara.
"Trenutačno kao predstavnik sindikata u svojoj bolnici kontaktiram s drugim bolnicama i mogu reći da svuda gori. Njemačka je željna naših radnika", objašnjava Stojanović. "Upravo se zato tvrtke koje bolnicama iznajmljuju medicinske radnike utapaju u poslu. Bolnicama se čak i to isplati, iako je skuplje nego zaposliti radnike, budući da ih na tržištu nema."
Pojačanje "usisivača" radnika
Njemačko tržište rada već godinama djeluje kao svojevrsni usisivač radne snage sa zapadnog Balkana. Službena statistika Savezne agencije za rad (BA) ukazuje na to da je među zaposlenima na novootvorenim radnim mjestima u Njemačkoj najviše državljana iz zemalja zapadnog Balkana te da ih je prošle godine bilo 46 tisuća, a slijede ih Ukrajinci, kojih je bilo 43 tisuće. Valja napomenuti kako se državljani Slovenije i Hrvatske, budući da su dio jedinstvenog europskog ekonomskog tržišta, ne tretiraju kao strani radnici jer im nije potrebna njemačka radna dozvola.
No činjenica da su na gotovo 70 posto novootvorenih radnih mjesta u Njemačkoj zaposleni strani radnici i dalje ni izbliza ne podmiruje potrebe njemačkog gospodarstva koje je prošle godine u jednom trenutku imalo čak milijun otvorenih i nepopunjenih radnih mjesta.
Zato bi novi zakon o useljavanju stručne radne snage koji je nedavno ušao u proceduru usvajanja u Bundestagu, Donjem domu njemačkog parlamenta, trebao biti svojevrsno pojačalo tog "usisivača". Njemačke vlasti uvođenjem bodovnog sustava i produljenjem tzv. zapadnobalkanske uredbe (njem. Westbalkanregelung) godišnje očekuju privući 300 tisuća radnika.
Ta uredba državljanima zemalja zapadnog Balkana već osam godina omogućuje povlašten položaj u slučaju ponude za posao, čime mogu dobiti vizu i bez formalnih kvalifikacija ili poznavanja njemačkog jezika. Nacrt zakona predviđa da se dosadašnja kvota radnika sa zapadnog Balkana koji prema toj osnovi mogu dobiti vizu poveća s 25 na 50 tisuća.
Ta je uredba doprinijela i značajnom rastu broja novopridošlih radnika sa zapadnog Balkana, što se odražava i u broju njemačkih boravišnih dozvola koje su izdane prvi put, a koji je u 2019. bio triput veći nego 2013. godine. Broj novopridošlih skočio je s oko 24 tisuće na više od 85 tisuća godišnje. Istovremeno je na razini cijelog EU-a godišnji broj novih migranata sa zapadnog Balkana porastao s oko 98 tisuća u 2013. na više od 255 tisuća u 2019. godini.
Najveći pritisak za povećanje zapadnobalkanske kvote dolazi od njemačke građevinske industrije koja je od nje najviše profitirala. U Njemačkom udruženju građevinske industrije (ZDB) za Bloomberg Businessweek Adriju ukazuju na to da je zapadnobalkanska uredba važan oslonac za građevinsku industriju jer osigurava buduće generacije radnika, iako samim time ne podmiruje sve industrijske potrebe, što se zorno odražava u činjenici da će od 850 tisuća njemačkih građevinaca idućih godina u mirovinu otići njih čak 150 tisuća.
Međutim, pojedinim sektorima ni smanjenje uvjeta za useljeničku vizu ni povećanje kvote u okviru zapadnobalkanske uredbe neće automatski privući doseljenike u Njemačku. S jedne strane, njemački konzulati i dalje su previše potkapacitirani za obradu velikog broja zahtjeva za vizama, dok je s druge strane drastičan skok troškova stanovanja, hrane i energenata počeo mnogo više utjecati na gastarbajterske migracije.
Službena prošlogodišnja inflacija od oko osam posto nedovoljno naglašava kako su se u posljednje dvije godine cijene hrane i stanovanja gotovo udvostručile, cijene plina i struje višestruko porasle, a plaće za većinu zanimanja ostale iste ili porasle tek za poneki postotak.
Jednostavno je mogućnost uštede radom u Njemačkoj mnogim radnicima znatno smanjena. Samim time opala je privlačnost Njemačke, ali i Austrije, Švicarske i Francuske kao zemalja za trajno preseljenje s cijelom obitelji. Nasuprot tome, Slovačka, Češka, Mađarska i Malta postale su primamljivije prema podacima Eurostata.
Balkanski barometar Vijeća za regionalnu suradnju također je, u anketi 2022. godine, ustvrdio kako je EU najpoželjnije odredište za emigraciju građana zapadnog Balkana. Čak se 70 posto anketiranih opredijelilo za EU, dok je 17 posto navelo kako bi radije odselili u Sjedinjene Američke Države.
Adria regija postaje nova "Njemačka"
Međutim, i zemlje Adria regije postale su odrediše poslovnim migrantima iz same regije, ali i pridošlicama izvan Europe, prije svega Azije. Sudeći po broju izdanih radnih dozvola, prednjače Hrvatska, Srbija i Slovenija. Štoviše, primjetna je sezonska selidba brojnih konobara, šankera i kuhara iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Sjeverne Makedonije u Hrvatsku i Sloveniju, dok se na srpskim gradilištima sve češće mogu čuti i vidjeti radnici iz Bosne i Hercegovine, Indije, Kine i Turske.
Primjetna je sezonska selidba brojnih konobara, šankera i kuhara iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Sjeverne Makedonije u Hrvatsku i Sloveniju, dok se na srpskim gradilištima sve češće mogu čuti i vidjeti radnici iz Bosne i Hercegovine, Indije, Kine i Turske.
Na jadranskom primorju odavno nije neobično u lokalnoj pekari kupiti pecivo od Vijetnamke ili Filipinke koja osim materinskog jezika zna jedino engleski. Iznenađenje lokalnih Hrvata kad im se prodavačica ili konobarica obrati na engleskom nije ništa veće od šoka Beograđana kad ih najprometnijim autobusnim linijama prevoze Sinhalezi i Tamili ili kad im narudžbe dostavljaju Uzbeci, dok im Nepalac čisti stubište zgrade.
Te prethodno neuobičajene situacije u Adria regiji već su postale normalne nakon što se iz nje samo od 2010. do 2019. u zemlje Europske unije i Europskog udruženja za slobodnu trgovinu (EFTA) odselilo nešto manje od dva milijuna ljudi. Dodaju li se tome migracije unutar zapadnog Balkana, koje lokalni statistički zavodi ne prate detaljno, zemlje regije samo su unutar jednog desetljeća izgubile više od dva milijuna ljudi, što nije samo gubitak radne snage, već i znanja, iskustva i demografskog potencijala.
Štoviše, Balkanski barometar je u 2022. utvrdio da čak 39 posto anketiranih građana zapadnog Balkana namjerava emigrirati i raditi u inozemstvu.
Zato su zemlje Adria regije prinuđene postati "Njemačkom" za azijske radnike – ne samo kako bi održale vlastita gospodarstva, već i funkcionalnost zdravstvenog sustava, odnosno doprinose u mirovinske fondove, ali i državne proračune.
Hrvatska je samo u 2022. radnicima iz trećih zemalja, prije svega iz regije, izdala više od 124 tisuće prebivališnih dozvola. Najviše radnika došlo je iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Nepala.
No i istraživanja Američke gospodarske komore o poslovnom okruženju u Hrvatskoj, provedena početkom godine na uzorku od 162 člana uprava domaćih i međunarodnih kompanija u Hrvatskoj, svjedoče o nedostatku radnika. Kompanije najveće pogoršanje za poslovanje u posljednjih pet godina vide u dostupnosti i kvaliteti radne snage, što je istaknulo čak 62 posto anketiranih.
Hrvatska se, usprkos nezadovoljstvu čelnika hrvatskih kompanija, pokazala uspješnijom u privlačenju radne snage od Slovenije i Srbije koje izmjenama zakona o zapošljavanju te radnim i boravišnim dozvolama nastoje olakšati dolazak inozemnih radnika.
U slovenskoj kadrovskoj kompaniji Manpower ističu kako bi Slovenija potpisivanjem novih bilateralnih sporazuma o zapošljavanju mogla osigurati nove izvore strane radne snage. Kako ističe koordinatorica međunarodne mobilnosti u Manpoweru Sabina Velić, Bosna i Hercegovina te Srbija su, kao i ostale države zapadnog Balkana, kadrovski već vrlo iscrpljene.
"Cijela regija istočno od Slovenije suočena je s deficitom brojnih zanimanja, pa se u potrazi za kadrovima okreću istočnije – zaposlenike traže u Turskoj, Uzbekistanu, Nepalu, Indiji, Bangladešu i Kini", pojašnjava Velić, ukazujući na slovensku tromost u izdavanju dozvola za zapošljavanje stranaca u odnosu na susjednu Hrvatsku.
U Sloveniji izdavanje dozvola za zapošljavanje stranaca ponekad traje više mjeseci, dok se u Hrvatskoj dovođenje radnika s Filipina obavlja u svega nekoliko tjedana. Prema podacima Gospodarske komore Slovenije (GZS), slovenski poslodavci najradije traže radnike s Balkana, što pokazuje i statistika prema kojoj su oko 90 posto važećih dozvola za rad dobili građani Bosne i Hercegovine. Međutim, u GZS-u ističu kako "pražnjenjem tog kadrovskog bazena raste zanimanje za udaljenije države, poput Filipina".
Srbija pojednostavljivanjem procedura i liberalizacijom stjecanja boravišnih i radnih dozvola također nastoji postati meka za strane radnike. Novi bi propisi trebali dodatno uvećati već rastući trend dolazaka stranih radnika.
Prema najnovijim podacima Nacionalne službe za zapošljavanje Srbije, u prvom je kvartalu ove godine strancima izdano 11.717 radnih dozvola, čime je već premašena trećina ukupnog broja dozvola izdanih prošle godine. U cijeloj je 2022. godini stranim radnicima izdano 35.180 dozvola, a u 2021. godini 23.662 dozvole, pri čemu su radnici najčešće stizali iz Kine, Rusije, Turske, Indije, Kube, Sjeverne Makedonije i Ukrajine.
Jednostavno, neophodno je nadomjestiti manjak radnika nastao migracijama u EU.
Bloomberg Businessweek Adria
Majstori na relaciji matična zemlja–dijaspora
Analizirajući radne migracije iz Srbije u Njemačku, beogradski ogranak Njemačke agencije za međunarodnu suradnju (GIZ) utvrdio je kako čak 60 posto onih koji dolaze u Njemačku sudjeluju u kružnim migracijama, odnosno žive na relaciji matična zemlja–dijaspora.
"Kružne migracije čine sve veći i sve značajniji udio u migracijskim kretanjima", kaže za Bloomberg Businessweek Adriju Jovana Stamenković, savjetnica za upravljanje migracijama u GIZ-u. "Treba imati u vidu da je zarada i dalje glavni motivirajući čimbenik prilikom donošenja odluke o migraciji, ali još uvijek nemamo egzaktne podatke i usporedbu skoka rasta troškova života u Srbiji i Njemačkoj."
Na terenu je, međutim, primjetno da su kružne migracije postale osobito prisutne među zanatlijama i kvalificiranim radnicima u građevinarstvu, od stolara, ličilaca i keramičara do zidara, montera i armirača. Razlozi ne leže samo u rastu troškova života u Njemačkoj, već i u popriličnom skoku zarada tih majstora kod kuće – u Adria regiji.
Posljednjih su godina cijene majstorskih radova naglo porasle, iako platežna moć građana u regiji ni izbliza nije pratila taj trend. Razlog za to leži u činjenici da je zbog iseljavanja u inozemstvo došlo do manjka majstora, pa je zakon ponude i potražnje utjecao na veliki porast zarade i kod kuće.
Zato iskusni građevinski radnici s Balkana u zadnje vrijeme jednokratne angažmane u Njemačkoj prihvaćaju samo ako im poslodavac osigura besplatan smještaj i barem jedan obrok dnevno.
Baš zato ličilac Darko Mitevski, 42-godišnji Makedonac iz Prilepa, na radu u Njemačkoj provodi samo jesenske i zimske mjesece.
"Zašto bih svoju ženu i djecu iščupao iz okruženja obitelji, prijatelja i kolega, kada sâm mogu otići raditi u Njemačku na nekoliko mjeseci godišnje, kad je kod kuće mrtva sezona poslova? Žena mi je pravnica i teško bi ovdje mogla naći posao u struci, a kad se tome dodaju troškovi stana, vrtića i škole za djecu, čini mi se da nam se sada ne isplati u Njemačkoj započinjati novi život", kaže Mitevski za Bloomberg Businessweek Adriju. "No naši ljudi dolaze. Svatko ima svoju računicu."
Kako pobjediti birokraciju
Pravnici iz Adria regije u Njemačkoj zaista teško mogu pronaći posao u struci, s obzirom na različite zakone, ali i obujam i kompleksnost njemačkih propisa i njemačkog pravnog jezika. Međutim, 37-godišnji Bojan Bojanić, koji je prije godinu i pol u Njemačku došao iz Bele Crkve, vojvođanskog gradića blizu granice s Rumunjskom, svjedoči kako motivacija i temeljitost u Njemačkoj čak i pravnika mogu dovesti do dobrog radnog mjesta bliskog struci.
Njegov put nije bio uobičajen jer je nakon završenog pravnog fakulteta te iskustva u poduzetništvu i ugostiteljstvu, ali i profesionalnom nogometu, za obitelj i sebe odlučio potražiti bolju budućnost u Njemačkoj. Kako kaže, znao je da Njemačkoj najviše nedostaju zdravstveni radnici i profesionalni vozači, tako da se dvoumio između tih opcija.
"Izabrao sam lakši put. Odlučio sam proći obuku za profesionalnog vozača i onda morao krenuti ne od nule, nego iz minusa, jer sam s 30 godina morao ponovno ići u srednju školu kako bih završio za vozača svih kategorija, čak i za prijevoz opasnih materijala", priča za Bloomberg Businessweek Adriju Bojanić koji je tri godine radio na svojoj selidbi. "To je zahtijevalo mnogo vremena, truda, ali i financija."
"Morao sam krenuti ne od nule, nego iz minusa, jer sam s 30 godina morao ponovno ići u srednju školu kako bih završio za vozača svih kategorija, čak i za prijevoz opasnih materijala", kaže Bojan Bojanić, inače diplomirani pravnik.
Nakon stjecanja diplome i polaganja B1 razine znanja njemačkog jezika, Bojanić je krenuo u nostrifikaciju diplome, i to u Njemačkoj, što dotad, kako su mu rekli, nijedan vozač prije dolaska u Njemačku nije učinio.
"Razmijenio sam desetke mailova s brojnim njemačkim institucijama kako bih se izborio za tu nostrifikaciju, što je trajalo oko godinu dana. Srećom, imao sam veliku podršku prijatelja koji je već imao mnogo iskustva u životu i radu u Njemačkoj, pa sam dolazio na razgovore s njemačkim poslodavcima", kaže i dodaje kako se suočavao s različitim poslodavcima i posredničkim agencijama. "Bilo je svega, od ekstremno dobrih tvrtki pa do ljudi koji mi nisu znali reći kolika bi mi bila bruto plaća i maltene su se ljutili na mene što ih to uopće pitam. Uvjeravali su me kako ćemo se dogovarati na kraju mjeseca."
Bojan Bojanić
Međutim, jedino je direktor transportne kompanije Meyer Logistik uočio kako nešto ne štima u njegovoj biografiji te da ima previše iskustva za vozača kamiona, natjeravši Bojanića da mu objasni kako je došao do nostrifikacije diplome te da mu prizna da je završio i Pravni fakultet.
Bojanićev uspjeh s njemačkom birokracijom na kraju mu je osigurao posao u toj kompaniji, ali ne na radnom mjestu vozača, već kslužbenika za integraciju u okviru projekta "Balkan" tvrtke Meyer Logistik. Ne samo da je regrutirao vozače za njemačku podružnicu kompanije, već im je osiguravao sve što je svojevremeno učinio za sebe – od nostrifikacije diplome, preko pronalaska smještaja, prijave nadležnim ustanovama, ispunjavanja formulara i osiguranja dokumentacije za proces dovođenja obitelji, do otvaranja bankovnog računa, nabavke opreme i rješavanja svih birokratskih muka.
"Moj put do Njemačke trajao je tri godine, a sada ljudima za mjesec dana završavam sve u suradnji s nadležnim ustanovama ovdje u Njemačkoj", ističe Bojanić koji je za godinu dana rada zaposlio oko 70 vozača, što je tri puta više negoli je prethodno uspijevala ta tvrtka koja je uvijek imala kronični manjak vozača.
Meyer Logistik, koji ima više od 3000 vozača i poslovnice širom Europe, priprema se za skoro njemačko priznanje bosanskohercegovačke vozačke dozvole C kategorije, što će mu otvoriti novo tržište vozača, budući da se sada priznaju samo dozvole Srbije, Sjeverne Makedonije, Slovenije i Hrvatske, a od prošle godine i Albanije, Kosova te Moldavije.
"Veoma su zainteresirani za vozače iz BiH jer je to isto govorno područje, a vidjeli su da to sa Srbijom i Makedonijom dobro napreduje", kaže Bojanić koji svjedoči kako u toj branši mnogi ljudi ostanu prevareni jer "na internetu slušaju i čitaju svašta, dolaze raditi na neviđeno, ne znaju u što se upuštaju, obećane su im ogromne plaće, a onda dođu i spavaju u kamionu, dok im posrednici i pojedini poslodavci naplaćuju sve i svašta. Dođeš s mišlju kako je ovdje sve regulirano, a zapravo ima koječega."
Ipak, dodaje, većina vozača dolazi radi preseljenja s obitelji. Aleksandar Stojanović potvrđuje da je slično i sa zdravstvenim radnicima, dodajući kako je u tome i dalje veoma bitan financijski trenutak.
"Od naših zdravstvenih radnika, u ovih devet godina upoznao sam samo jednu osobu koja se vratila kući na Balkan. I to radi ljubavi."
