Prilikom kupnje i vlasništva nad kriptovalutama, (novi) vlasnik odmah se suočava s pitanjem kako ih pohraniti. Stručnjaci preporučuju da vlasnici ključeve ili kodove za pristup svojem imetku čuvaju sami u svojim uređajima, takozvanim kriptonovčanicima. To bi trebalo biti sigurnije nego ostaviti ih na računu na mrežnoj burzi ili investicijskoj platformi.
Burzama ne treba vjerovati?
"Uvijek preporučujemo pohranu ključeva i sredstava na hardverskim novčanicima pod vlastitim nadzorom. U životu treba preuzeti dio odgovornosti za svoja djela", kaže Toni Čepon, predsjednik Bitcoin udruge Slovenije. "Stvar nije tako komplicirana kao što na prvi pogled izgleda."
Što su kriptoključevi?
Kriptoključevi dugi su nizovi znakova koji se koriste za pristup kriptovalutama i obavljanje transakcija. Obično sadrže kombinaciju brojeva i slova, uključujući mala i velika. Postoje dvije vrste ključeva:
Privatni ključ
Tajni ključ koji omogućava kontrolu nad kriptovalutama. Privatni ključ je kao lozinka ili PIN za pristup bankovnom računu. Koristi se za potpisivanje transakcija pri slanju kriptovaluta na drugu adresu. Svaka osoba koja ima pristup ključu može pristupiti sredstvima.
Javni ključ
Povezan je s privatnim ključem koji se može dijeliti s drugima. Koristi se za primanje sredstava. Iz javnog ključa moguće je generirati adresu za primanje kriptovaluta, ali nije moguće iz njega izvući privatni ključ.
Razumljivo je da pojedinac sredstva koja mu svakodnevno trebaju ostavi na kriptoburzi ili kod skrbnika, "ali nikada i nikako ne povjeravaj cijeli svoj imetak nikome osim sebi". Naime, kod burzi "nitko ne odgovara ni za što i nešto brzo može poći po zlu".
"Preporučujemo pohranu ključeva i sredstava na hardverskim novčanicima. Treba preuzeti odgovornost za svoja djela", kaže Toni Čepon.
Čepon to uspoređuje s mijenjanjem novca na odmoru u stranoj zemlji. "Novac koji smo zamijenili nismo ostavili kod mjenjača i svaki tjedan povlačili koliko nam je bilo potrebno, već smo uzeli sve i potom pohranili na sigurno, u hotelski sef."
Preporučuje se iznimna pažnja
Marko Tarman iz tvrtke NiceHash također preporučuje vlastitu pohranu ključeva za kriptovalute: "U industriji vrijedi pravilo – nemaš ključeve, nemaš tokene (engl. not your keys, not your coins)."
Tarman stoga preporučuje pohranu pristupa kriptovalutama na vlastitim ključevima, uz iznimnu pažnju pri njihovu čuvanju. Gubitak privatnih ključeva znači gubitak sredstava zauvijek.
Iako je vlastita pohrana ključeva na hladnim novčanicima ili na računalu načelno sigurnija, gubitak ključeva također znači gubitak pristupa kriptovaluti. Korisnik se može zaštititi tako da izradi sigurnosnu kopiju privatnih ključeva (i pohrani je na uređaju koji nije povezan s internetom).
Obnova ključeva s pomoću fraze za oporavak
U slučaju gubitka kriptonovčanika, ključevi se mogu obnoviti i korištenjem takozvane fraze za oporavak (niza engleskih riječi). Unosom fraze za oporavak u novi novčanik, on će obnoviti ključeve za pristup kriptovalutama. Neki korisnici tu frazu urezuju u metalne pločice i druge medije zaštićene od požara i drugih nesreća te ih pohranjuju na sigurnom mjestu.
Što su kriptonovčanici?
Kriptonovčanici su digitalni uređaji koji omogućuju pohranu, slanje i primanje kriptovaluta, poput bitcoina, ethereuma i drugih. Funkcioniraju kao osobni bankovni računi za kriptovalute, ali su decentralizirani i neovisni o tradicionalnim bankama. Omogućuju izravne prijenose između pošiljatelja i primatelja. Kriptonovčanici u osnovi pohranjuju ključeve za pristup kriptovalutama i za njihovo slanje na druge adrese.
Dvije glavne vrste kriptonovčanika
Hladni novčanici
Fizički uređaji koji pohranjuju privatne ključeve, a nemaju veze s internetom, nazivaju se hladnima. Najsigurniji su, budući da su zaštićeni od hakerskih napada. Među najpoznatijim proizvođačima su Ledger, Trezor, BitBox i drugi.
Vrsta hladnog novčanika su i papirnati novčanici. To su ispisani dokumenti koji sadrže privatne ključeve i adrese za kriptovalute. Vrlo su sigurni ako su pravilno izrađeni i pohranjeni, ali mogu biti nepraktični.
Vrući novčanici
To su digitalni novčanici izravno povezani s internetom. Ključevi se mogu pohranjivati na računalu, na telefonu (putem aplikacije) ili na udaljenoj internetskoj platformi.
Kod pohrane sredstava na internetskim platformama i kriptoburzama, gubitak lozinki ne znači nužno gubitak sredstava, budući da se račun obično može obnoviti. No postoje i drugi rizici koji su dobro poznati iz povijesti – platforme mogu postati meta hakerskih napada ili tvrtka koja ih vodi može propasti i prestati raditi.
Tvrtke koje pohranjuju kriptovalute također mogu biti žrtve regulatornih promjena u zemlji u kojoj djeluju ili postati meta lokalnih vlasti (policije, nadzornih institucija) koje bi mogle zahtijevati pristup sredstvima.
-- Preveo: Daniel Pavlović