.webp){kind=icon}
-orig.jpeg)
Sve se lažira i lažnjaci se prodaju posvuda, tako bismo ukratko mogli sažeti stanje na tržištu krivotvorina u Adria regiji. Tko kupuje torbice Louis Vuitton ili Birkin, sportske tenisice Alexander McQueen, pojas Gucci i odjeću Boss, odnosno po kakvim cijenama? Provjerili smo što se događa na tržištu krivotvorina.
"Za 150 eura sam na Baščaršiji u Sarajevu kupio remen Gucci, maskicu za telefon i novčanik Louis Vuitton, a našao sam i odličnu majicu Polo Ralph Lauren. U Njemačkoj bih za to platio oko 2400 eura", rekao je kolegama iz sarajevskog uredništva sugovornik koji živi u Münchenu i ne želi se predstaviti, pa ćemo ga zvati Tom. Sretali smo mnogo sugovornika poput Toma. Kupuju sve vrste krivotvorina, od odjeće i obuće do sportske opreme itd. Jedni odlaze na Baščaršiju i druge tržnice u regiji, drugi kupuju putem interneta, treći pak šoping obavljaju tijekom odmora u Turskoj.
Razlog? "Zašto bih plaćao toliko za original ako su krivotvorine gotovo besprijekorne. U noćnom klubu ionako nitko neće primijetiti razliku", odgovara Tom, koji je rođen u Bosni i Hercegovini, ali živi i radi u Njemačkoj. Posjete Bosni često iskoristi i za kupovinu. I zaista, koliko bi ljudi tijekom zabave u noćnom klubu uz glazbu i svjetlosne efekte znalo prepoznati razliku između kožne torbe Louis Vuitton sa sarajevske Baščaršije, koja košta između 25 i 125 eura, i originala koji košta više od dvije tisuće eura?
"U Adria regiji svjedočimo pravoj ekspanziji krivotvorina popularnih brendova višeg cjenovnog razreda. To je sada na vrhuncu", kaže Ivana Laković, stručnjakinja za tržište luksuznih brendova. U regiji je na tržištu toliko mnogo lažnih komada različitih velikih modnih kuća i brendova da se često upitaš je li nešto original ili nije, što potvrđuje i modni dizajner Igor Todorović. "Živimo u okolini u kojoj je spontanost veoma cijenjena i u toj spontanosti možemo reći da je u redu da netko ima lažni proizvod", dodaje.
Ne samo u regiji, trgovina krivotvorinama prati rast svjetske trgovine. Prema istraživanju Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) i Europskog ureda za intelektualno vlasništvo (EUIPO), vrijednost trgovine krivotvorinama mogla bi iznositi između dva i tri posto svjetske trgovine. Na temelju toga možemo procijeniti da je vrijednost trgovine krivotvorinama danas dosegnula 500 milijardi američkih dolara (460 milijardi eura). Radi se o broju na razini bruto domaćeg proizvoda Austrije. Konkretnih brojki za Adria regiju nemamo, ali je dostupna procjena za Europsku uniju (EU) iz 2019. godine: uvoz krivotvorina iznosio je 134 milijarde dolara (123 milijarde eura), odnosno 5,8 posto ukupnog uvoza.
Što se zapravo događa na tržištu krivotvorina? Tko ih prodaje, po kakvim cijenama, tko su kupci, što se radi sa zaplijenjenim krivotvorinama?
Plaće niske, a odjeveni kao bogataši
"Životni standard šire populacije u regiji ne omogućuje nošenje priznatih i luksuznih brendova", kaže Ivana Laković. Cijene nekih dizajnerskih komada koštaju više stotina, čak i tisuća eura. S prosječnom mjesečnom neto plaćom, koja u Bosni i Hercegovini ili Sjevernoj Makedoniji iznosi oko 500 eura, u Srbiji 720, Hrvatskoj 1094 ili Sloveniji, gdje je prosječna plaća u regiji najviša, 1399 eura, vjerojatno teško možemo kupiti omiljene brendove srednjeg i višeg cjenovnog razreda.
"Što je država siromašnija, veća je potreba ljudi za projiciranjem bogatstva", navodi psihologinja Ivana Conjar. Pritom se prisjeća primjerene poslovice "što istočnije, to izraženije". Hrvatska psihologinja subjektivno dodaje kako u svojoj državi ne opaža mnogo krivotvorina. "Nema takvog imperativa da želimo biti brendirani. Usudila bih se reći da smo po uzoru na razvijenije države sve više osviješteni i sve više usmjereni na održivu modu."
"To što se događa i što možemo vidjeti povezano je s ljudskom potrebom posjedovanja stvari s potpisom, odnosno imenom proizvođača, ali u stvarnosti nemaju autentičnosti", komentira modni dizajner Todorović.
Iako bismo rekli da je niža cijena jedan od glavnih motiva za kupnju krivotvorina, neka istraživanja ipak pokazuju kako bi brendovi mogli pomoći u jačanju samouvjerenosti i smanjenju tjeskobe.
Što sve možemo naći na tržištu krivotvorina
Govoreći o najčešće krivotvorenim proizvodima, najjednostavnije je reći kako nema pravila jer se baš sve može krivotvoriti: odjeća, obuća, parfumerijski i kozmetički proizvodi, hrana, naočale, satovi, igračke, duhanski proizvodi, alati, strojni dijelovi, lijekovi, novac…
"Nema brenda koji ne bi bio i na tržištu krivotvorina", komentira sugovornica koja preprodaje krivotvorine iz Turske i, naravno, želi ostati anonimna, tako da ćemo je za potrebe članka nazvati Marija.
Carinici najčešće otkrivaju krivotvorene igračke, odjeću, obuću, osobne potrepštine poput torbica, satova i sunčanih naočala, strojeve, alate te rezervne dijelove i dodatnu opremu za motorna vozila, navode u hrvatskoj Carinskoj upravi.
A što je s brendovima? Od odjeće i obuće najčešće su krivotvoreni svjetski poznati brendovi kao što su Nike, Adidas, Ralph Lauren, Armani, Boss, Replay, Burberry, Louis Vuitton itd. Kad je riječ o mobilnim telefonima i njihovim dijelovima, najčešće se krivotvore brendovi Samsung, Apple, Huawei itd. Krivotvoreni parfemi i kozmetika najčešće su označeni znakovima poznatih proizvođača Dior, Gucci, Paco Rabanne, Chanel itd., nabrajaju u srbijanskoj carini. I druge carinske uprave u regiji nižu slične popise.
Kako prepoznati krivotvorine
Teško! Povremeno poneki artikl vrišti "Fake!". Pulover Hugo Boss za 30 eura izgleda mnogo lošije od jakne Moncler za 150 eura, ali i ne mora biti tako.
Inspektori ne mogu sa sigurnošću ustanoviti radi li se o krivotvorenoj robi samo vizualnim pregledom, potvrdili su nam u Inspektoratu Republike Srpske.
"Iznenadila me spoznaja da krivotvoreni sat možeš otkriti samo pod mikroskopom", dodaje stručnjakinja za tržišta luksuzne robe Laković.
Modni dizajner Todorović također ističe kako je teško procijeniti je li proizvod krivotvoren ili nije. "Kategorije kvalitete krivotvorina različite su – prva, druga, treća i tako dalje. Proizvodi koštaju od desetak do stotinjak eura. Postoji raspon i u kvaliteti krivotvorina", komentira. Dodaje i kako podupire autentičnost, odnosno autorske komade. "U regiji imamo mnogo dobrih dizajnera, pa ne vidim razloga za odijevanje u krivotvorine", pojašnjava. Budući da ima oštro oko, pitali smo ga može li sâm prepoznati krivotvorine. "Ponekad, ali, iskreno, time se ne bavim. Ne analiziram ljude na taj način."
No cijena nije pokazatelj kvalitete krivotvorina. Ona ih samo otkriva, kaže nam Elmir Ramić, glavni tržišni inspektor Bosne i Hercegovine. Krivotvorene trenirke Adidas koštaju 29 eura, dok u službenoj trgovini mogu koštati i više od 100 eura.
"Kopije su često izrađene toliko dobro da ih je moguće razlikovati samo po mjestu gdje su bile kupljene", potvrđuje i Mulka Muratović, voditeljica marketinga kompanije Astra & Borovo, koja je u BiH službeni distributer brendova MaxMara Weekend, Leisure, SPXcode, MAX&Co., LIU·JO, Guess i Hugo Boss.
Od brojnih smo sugovornika doznali da, prilikom uspostavljanja radi li se o krivotvorini ili originalu, prije kupnje provjeravaju videoblogove na YouTubeu. Oni prikazuju kako u trgovini pregledavanjem šavova i drugih osobitosti originalnog proizvoda provjeriti je li riječ o originalu.
Gdje se prodaje
"Posvuda", kratko odgovara naša sugovornica Marija koja se bavi preprodajom krivotvorina. "Krivotvorine se prodaju u buticima, salonima, lokalima, na tržnici", nabraja. To potvrđuje i inspektor Ramić. No ne samo to, krivotvorine se posljednjih godina prodaju putem interneta i različitih grupa na društvenim mrežama. Neke su grupe zatvorene, tako da za pristupanje grupi treba proći neko vrijeme. "Preko prijateljice koja je članica jedne srpske grupe na Facebooku kupila sam krivotvorene čizme koje inače koštaju 500 eura, a ja sam ih platila 100 eura", pohvalila nam se Eva iz Slovenije. Na Instagramu je također mnogo grupa u kojima se prodaju krivotvorine. Samo treba paziti da se na društvenim mrežama ne naleti na lažnu grupu ili profil, jer u tom slučaju ništa nećemo dobiti, upozoravaju stručnjaci za kibernetičku sigurnost.
Krivotvorine poznatih brendova često se prodaju i po osobnim stanovima. Tako se, primjerice, u uredništvu Sjeverne Makedonije sjećaju primjera Madame Pepi. Radi se o slučaju iz 2010. godine, kad je policija u potrazi za drogom u osobnom stanu otkrila ormar pun krivotvorenih luksuznih brendova. Ustanovili su kako su ti proizvodi bili namijenjeni prodaji na domaćoj i srpskoj estradi.
Krivotvorine u trgovinama nisu izložene. "U butiku sam imala izloženu običnu odjeću, ali sam negdje po strani imala skrivene krivotvorine poznatih brendova. Treba naglasiti da je prodaja krivotvorina zabranjena", kaže sugovornica Marija. No kako u njenoj trgovini kao kupci možemo doći do krivotvorina? "Ako vas ne poznajem, onda vam to neću ponuditi. Ta informacija putuje od usta do usta i preporukom", odgovara.
No dok smo ispitivali tržište krivotvorina u Beogradu, ustanovili smo da su kupci takvih proizvoda vrlo zaštitnički nastrojeni prema prodavačima. "Treba paziti jer bi mogli zatvoriti trgovinu, pa ćemo svi ostati praznih ruku", upozorili su me.
U Državnom trgovinskom inspektoratu Sjeverne Makedonije otkrili su da takvu robu "uglavnom na tržnicama prodaju trgovci koji nisu upisani u službeni registar za obavljanje trgovačke djelatnosti i ne posjeduju dokaze o uporabi, odnosno licence za prava od imatelja prava brenda[T. O.1]". Međutim, i među prodavačima krivotvorina postoje registrirani trgovci.
Svi putevi vode iz Turske
Većina proizvoda, barem prema prodavačima i kupcima krivotvorina u Adria regiji, dolazi iz Turske. "Opskrbni lanci dobro su uspostavljeni", potvrđuju nam brojni izvori.
"Išla sam u Istanbul. U hotelu sam pila kavu i upoznala Crnogorca koji se bavi prijevozom krivotvorina. I tako je sve počelo. U hotelu saznaš gdje se što dobije. Vrlo brzo uđeš u posao", otkrila nam je svoje početke sugovornica Marija. Kaže kako se sada više ne bavi tim poslom, ali da joj iz Turske još uvijek svaki dan šalju fotografije "nove robe". Dio fotografija nam je poslala te ih objavljujemo.
Ivanu Laković iznenadila je transparentnost prodaje krivotvorina u Turskoj. "U mondenom turskom ljetovalištu u radijusu od četiri kilometra postoji marina sa skupim jahtama, restoranima i trgovinama s luksuznim brendovima. U neposrednoj blizini tog ljetovališta je centar mjesta, gdje u trgovinama prodaju krivotvorine istih kolekcija kao u trgovinama u ljetovalištu. Te su krivotvorine demontirali. Ne možemo se pretvarati da ne postoji trgovina krivotvorinama, ali oduvijek postoji uvjerenje da se ona odvija na nekim skrivenim mjestima. No nije tako."
Prema zaplijenjenim količinama, posljednjih je godina jedna od rijetkih država koja iskače i bilježi vidljiv uspon globalnog udjela krivotvorene robe upravo Turska, otkriva izvješće OECD-a. U samo nekoliko godina uspjela je svoj globalni tržišni udio povećati sa četiri posto 2016. godine na 12 posto 2019. godine. Iako krivotvorine nastaju u praktički svim državama svijeta i na svim kontinentima, prema najnovijim dostupnim podacima OECD-a, Kina i Hong Kong zapravo su na prvom mjestu proizvodnje krivotvorina. Iz Kine dolaze proizvodi koji godišnje pokrivaju barem tri četvrtine svjetskog tržišta krivotvorina.
Većina ukupnog prometa krivotvorenim proizvodima kreće se s istoka prema zapadu, i to uglavnom iz Kine u Veliku Britaniju, SAD i druge zapadne države, pa ne iznenađuje da je glavna prometnica za prijevoz krivotvorina izravni pomorski prijevoz koji pokriva više od polovice prijenosa, a slijede ga zračni prijevoz (deset posto) te redovita i brza pošta (zajedno 19 posto).
To potvrđuju i u našim regionalnim carinskim upravama. Trend dolaska sumnjivih proizvoda najprisutniji je cestovnim prometom iz Turske i morskim prometom iz Kine. Krivotvoreni proizvodi koji dolaze putem interneta poglavito su iz Kine i Hong Konga. Roba koja dolazi cestama primarno je namijenjena primateljima u zapadnoeuropskim državama (Belgiji, Nizozemskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Austriji). Dobra koja dolaze morem prije svega su namijenjena Hrvatskoj, a slijede je srednjoeuropske države članice EU-a (Mađarska, Slovačka, Češka, Poljska), a potom i susjedne treće države (BiH, Crna Gora i Srbija), rekli su iz hrvatske Carinske uprave.
Industrija krivotvorina – usporedno gospodarstvo?
Količina svih krivotvorenih proizvoda – odjeće, satova, nakita, torbi, kovčega – ogromna je. Čak i vrijednosno gledano možemo govoriti o vrtoglavim brojkama, što potvrđuju i brojke OECD-a.
"Proizvodnja tolike količine kopirane robe zahtijeva mnogo radnih mjesta, što znači da i tvornice koje zapošljavaju ljude za proizvodnju tih lažnih proizvoda postaju transparentne. Radi se, dakle, o uspostavi usporednog gospodarstva", ističe Ivana Laković, koja je dobro upoznata s tržištem luksuznih proizvoda. "Originalne robne marke suprotstavljene su tom usporednom gospodarstvu. Shvatila sam da bismo nekako mogli zaustaviti prodaju krivotvorina, prije svega u Turskoj, jer se to radi posve transparentno", razmišlja.
Laković smatra i da razmjer usporednog gospodarstva krivotvorina znatno utječe na vrijednost izvornih brendova i mogućnosti dizanja cijene njihovih proizvoda. "Tome smo svjedočili u posljednjih pet godina. Prije više godina, Chanelova je torbica koštala tri tisuće eura, a danas košta sedam tisuća eura i više. Hermèsova torbica košta deset tisuća eura i više, ali na nju treba čekati dvije ili tri godine, ovisno o modelu, koži, kopči i svim drugim pridruženim detaljima. Istovremeno, možemo dobiti krivotvorenu Hermèsovu torbicu za dvije tisuće eura ili manje", ističe.
"Moda se dekonstruirala u 90-im godinama prošlog stoljeća i široj publici postala dostupnija u trenutku kad se okrenula Dalekom istoku. Ondje je započela masovna proizvodnja. No u tom je smislu proširenje proizvodnje dovelo do toga da su ti proizvođači velikih robnih marki postali sposobni proizvoditi kopije takve razine da se danas pitamo je li nešto izvornik ili krivotvorina", smatra modni dizajner Todorović.
"U mnogim je slučajevima vrlo teško procijeniti je li proizvod krivotvoren ili nije. Kategorije kvalitete krivotvorina različite su – prva, druga, treća i tako dalje. Postoji raspon i u kvaliteti krivotvorina", kaže modni dizajner Igor Todorović
Istraživanje OECD-a ne spominje podatak o usporednom gospodarstvu, ali spominje države najoštećenije krivotvorinama. To je bio SAD, čiji su brendovi i patenti sačinjavali 24 posto zaplijenjenih krivotvorina, a slijedile su ga Francuska sa 17 posto, Italija s 15 posto, Švicarska s 11 posto, te Njemačka s devet posto.
Potpora kriminalu
Trgovina krivotvorenom robom, koja krši autorska prava i zaštićene marke, stvara dobitak za organizirane kriminalne skupine, upozoravaju u istraživanju OECD-a i regionalnim carinskim upravama. Iz srbijanske Uprave carina tako čitamo priopćenje da one koji se bave prodajom krivotvorina i samim krivotvorenjem vodi isključivo želja za profitom. Prevaranti također stalno traže inovativne načine za prijevoz tih krivotvorina. Spominju i kako legalno uvezenu neoznačenu robu naknadno zašiju, odnosno prelijepe etiketama poznatih robnih marki. Za dostavu takve robe sve se više koriste kurirskim službama i internetom.
Isto su nam rekli u tužilaštvu BiH. Osim roba koje dolaze iz inozemstva, postoje primjeri "da su naljepnice zaštićenih robnih marki nalijepljene na robu u BiH". Kolege iz sarajevske redakcije navode primjer iz 2012. godine, kad su turski državljani Abdurrahman Üvak i Gökmen Çınar nezakonito držali nezakonito proizvedene naljepnice poznatih robnih marki koje bi potom vezali, šivali ili glačali na različite komade neoznačene odjeće. Çınar se priznanjem krivnje nagodio s tužilaštvom i trebao je platiti kaznu od dvije tisuće eura. Poigramo li se malo brojkama, Çınar bi prodajom 14 preuređenih jakni Monclera, koje na crnom tržištu koštaju oko 140 eura, relativno brzo mogao otplatiti tu kaznu.
Kazne za preprodaju krivotvorina razlikuju se od države do države – jedne su novčane, a druge i do nekoliko godina zatvora.
Srbija i Sjeverna Makedonija – odredišta za nesigurne krivotvorine
Krivotvorine ne uzrokuju samo poslovnu štetu kompanijama jer narušavaju njihov brend, već, prema zaključcima istraživanja OECD-a, značajno štete i zdravlju korisnika. Naime, prema posljednjim podacima, godišnje se proda između 75 i 88 milijardi nesigurnih krivotvorina, a osobito su za zdravlje opasne krivotvorine medicinskih proizvoda, automobilskih dijelova, igračaka, hrane, kozmetike i električnih proizvoda.
Zanimljivo je da su se na popisu OECD-a među glavnim destinacijama nesigurnih krivotvorina, što znači da su one zaplijenjene u carinskim postupcima, osim najvećih zapadnih gospodarstava, u određenim proizvodnim segmentima našle i neke države Adria regije. Tako je Slovenija između 2017. i 2019. godine zabilježila 0,3 posto svih pljenidbi nesigurnih krivotvorina, a Hrvatska 0,25 posto.
Pogledamo li pojedinačne segmente krivotvorenih proizvoda, vidljivo je kako su Srbija i Sjeverna Makedonija dospjele na popis glavnih destinacija za neke nesigurne krivotvorine između 2017. i 2019. godine. Konkretno, Sjeverna Makedonija imala je nezanemariv udio globalnih pljenidbi nesigurnih prehrambenih krivotvorina, 3,6 posto, dok je Srbija imala 2,6-postotni udio. Usporedbe radi, na vrhu su SAD (38 posto) i Saudijska Arabija (25 posto).
Potiču li krivotvorine potražnju za originalima
Potiče li zaista industrija krivotvorina potražnju za originalnim proizvodima poznatih robnih marki? "Kupac krivotvorene torbice, koja košta između 300 i 600 eura, nije isti kao kupac torbice koja originalno košta tri tisuće eura i više. No mogao bi biti potencijalan kupac originalne torbice. Ako nošenje lažnih brendova doživljavamo kao neku vrstu iskrivljenja identiteta kojem stremimo, ti kupci lažnih marki, kad dobiju priliku kupiti originalne robne marke, to će i učiniti", smatra Ivana Laković. "Ako nosimo lažnu marku, možemo zavarati sve oko sebe, ali sami sebe ne možemo jer znamo gdje smo i što smo kupili."
"Moda kao jedan od neverbalnih manifestacija stvara želju posjedovanja određenog komada kao dijela vašeg imidža, pa taj put može voditi od krivotvorine do originala", smatra modni dizajner Igor Todorović. "Često se dogodi da neki original koji nam nije dostupan nadomjestimo krivotvorinom. Tako, recimo, vidimo osobu s krivotvorenom torbicom, ali originalnim privjeskom", navodi. "Mnogi ljudi mogu imati original, ali radije nose krivotvorinu, uglavnom zato što žele imati taj komad, ali nisu spremni platiti cijenu originala", dodaje.
"Ipak ne vjerujem da parmezan u šangajskoj zračnoj luci ima potpuno jednak okus kao parmezan u Parmi u Italiji", dodaje Todorović. Postoje teorije zavjere da iza svega toga stoje velike robne marke, ali naši sugovornici stalno ponavljaju kako nemaju informacija kojima bi to mogli potvrditi.
Vrijednost originalne robne marke nije samo u proizvodu, već u cijelom iskustvu kupnje u trgovini originalnih proizvoda, smatra stručnjakinja za tržište luksuznih robnih marki Laković. To je ključna stvar u marketingu luksuznih proizvoda i iskustvenog marketinga – iskustvo sreće počinje već samim ulaskom u trgovinu, gdje postajemo dio potrage za imidžom i stilom života u industriji vrijednoj više milijardi.
Kupci krivotvorenog Hermèsa još će uvijek željeti ući u pravu Hermèsovu trgovinu, gdje će trebati biti na listi čekanja. "U današnjem potrošačkom svijetu nije dovoljno imati samo novac. Potrebna je diferencijacija. Postoje proizvodi dostupni samo bogatima. Zato smatram da postojanje tržišta krivotvorina naizgled narušava vjerodostojnost originalnih robnih marki i doprinosi poželjnosti, potražnji i vrijednosti originalnih proizvoda."
Čak je i kupnja krivotvorina vjerojatno posebno iskustvo. "Kupac ne osjeća da izigrava zakon. Pogledajmo samo primjer Turske. Ako zakon ne sankcionira transparentnu prodaju krivotvorina, kupac nema osjećaj da krši zakon. Time ne želim opravdati ni kupca niti prodavača, već želim naglasiti kako je problem mnogo veći."
Influenseri i zvijezde
Industrija krivotvorina cvate i zato što influenseri i blogeri te mlade djevojke i žene, a sve više i muškarci, žele biti brendirani, odnosno nositi odjeću poznatih robnih marki, smatra Laković. "Susrećemo se s nekom vrstom lažnog identiteta na ulicama, u gradovima, restoranima, na poslu. Pojedinci se odijevaju u poznate robne marke jer žele iskusiti, ako ništa drugo, uljepšanu i umjetno istaknutu sliku sebe samih. Time prenose i svojevrsnu pripadnost", smatra.
Iz različitih smo izvora doznali da su među kupcima krivotvorina i brojni poznati iz svijeta zabave, najviše u Srbiji. Iako se o tome javno ne govori, u medijima se zna naći poneki primjer. Prošle su godine tako srpskoj pjevačici Radojki Adžić, poznatijoj kao Dara Bubamara, na ciriškom aerodromu zaplijenili krivotvorenu putnu torbu Louis Vuitton, pa je morala platiti pet tisuća eura kazne.
Kad smo pokušali otkriti više o balkanskoj estradi koja kupuje krivotvorine, nismo daleko dospjeli. "Ljudi otvoreno govore o postojanju krivotvorina, ali tek će malo njih reći da nosi krivotvorinu. To je velika razlika", upozorava Laković. Običan račun u konačnici mnogo toga otkrije. "Koliko košta deset torbica Chanel ili Birkin, pet skupih ručnih satova, dizajnerske cipele? To sve ima jasnu tržišnu vrijednost. Ako tome dodamo vrijednost svega što je u ormaru, to bi moglo iznositi i milijun eura, a dobro znamo da naše zvijezde nemaju holivudske ugovore", dodaje Laković.
"Ne smijemo zaboraviti da određene robne marke poput Hermèsa imaju ograničenu ponudu, zbog čega se na njihove torbice čeka godinama. Ako se na torbicu u pariškoj trgovini Hermès čeka tri godine, jasno je da većina torbica tog brenda do nas i ne dođe."
Hrvati su prvaci u pljenidbi krivotvorina
Vijesti o zaplijenjenim krivotvorinama odjekuju i u medijima jer se carinici rado hvale dobrim ulovom. Kratak pregled tražilicom otkriva zanimljive naslove o padovima krijumčara s više tisuća komada krivotvorina na granicama.
Kad bi se carinici natjecali u najvećoj vrijednosti zadržanih i otkrivenih gomila robe, regionalni bi prvaci bili Hrvati. Prošle su godine u okviru carinskih mjera na granici zaustavili 463.145 sumnjivih krivotvorenih proizvoda, čija je vrijednost na domaćem tržištu, prema njihovoj procjeni, iznosila 55,7 milijuna eura. Lani je, osim na granici, i unutar države privremeno zaplijenjeno 64.196 proizvoda za koje se sumnjalo da su krivotvorine, ukupne tržišne vrijednosti od preko milijun eura. Slijede slovenski carinici, koji su lani zadržali 148.481 komad robe procijenjene vrijednosti 3,2 milijuna eura. Godinu dana ranije ta je procijenjena vrijednost bila viša od sedam milijuna eura, a 2016. godine čak 28,9 milijuna eura. Brojka poprilično naraste ako carinici primjerice otkriju krivotvorine u Luki Koper, gdje u pravilu otkriju cijeli kontejner krivotvorina, objašnjavaju slovenski carinici.
Brojke su u Srbiji niže. Ondje su prošle godine carinici temeljem sumnje o kršenju pravila intelektualnog vlasništva zadržali više od milijun komada robe. Vrijednost dijela te robe, za koji su dali potvrdu, iznosila je više od dva milijuna eura. Sad bismo se mogli zapitati kako računaju vrijednost tih krivotvorina. "Vrijednost krivotvorene robe procijenjena je na temelju maloprodajne vrijednosti istih ili usporedivih originalnih proizvoda“, pojasnili su iz srbijanske carinske uprave.
Iz Bosne i Hercegovine nismo dobili ukupnu procijenjenu vrijednost krivotvorina, ali su nam, zanimljivo, poslali poprilično precizan popis zaplijenjenih krivotvorina prema robnoj marki. Primjerice, 45 pulovera i 75 majica marke Calvin Klein, 350 majica Boss, 206 maskica za mobilne telefone Louis Vuitton, 20 majica Gucci itd. "Među najzastupljenijim primjercima marke su Nike, Adidas, Hugo Boss, Moncler, Tommy Hilfiger, Louis Vuitton, Ralph Lauren", kažu. Bosanskohercegovački inspektori imaju i prijedlog za proizvođače poznatih robnih marki: "Obavijestite nas o svim vrstama proizvoda koje su na našem tržištu.“ Inspektori su, naime, kadrovski deficitarni i takve bi im informacije bile vrlo korisne.
U Carinskoj upravi Sjeverne Makedonije kažu da će procijenjenu vrijednost zaplijenjenih proizvoda izračunati do svibnja, ali su poručili kako su prošle godine zbog sumnje u kršenje prava intelektualnog vlasništva zadržali više od 14 tisuća komada odjeće, 1700 komada obuće i više od 14 tisuća komada igračaka. Makedonski tržišni inspektorat je pak lani izdao 24 novčane kazne ukupne vrijednosti samo 2325 eura.
"Proizvodnja tolike količine kopirane robe zahtijeva mnogo radnih mjesta, što znači da i tvornice koje zapošljavaju ljude za proizvodnju tih lažnih proizvoda postaju transparentne. Radi se, dakle, o uspostavi usporednog gospodarstva", ističe Ivana Laković, koja je dobro upoznata s tržištem luksuznih proizvoda
Što s krivotvorinama nakon pljenidbe
Što kad se imatelji prava intelektualnog vlasništva obrate inspekciji kako bi pokrenuli postupak za krivotvorenu robu? Bi li, recimo, Louis Vuitton ili Armani posjetili Bosnu i Hercegovinu? Pokušali smo dobiti izjavu i od kompanije LVMH Moët Hennessy Louis Vuitton, ali bezuspješno.
Slovenska nam je carinska uprava objasnila kako sve funkcionira. Kad carina zadrži robu, o sumnji obavijesti imatelja prava, npr. nositelja robne marke, i deklaranta – primatelja robe.
Fotografije su poslali iz carinskih uprava Slovenije te Bosne i Hercegovine
Roba za koju se ustanovi da je krivotvorena ili se o tome uključene stranke sporazumiju bude uništena. Uništenje organizira imatelj intelektualnog vlasništva, pri čemu može izabrati samo organizacije s važećom okolišnom dozvolom.
Uništenje robe plaća imatelj prava, koji može zahtijevati povratak tih troškova od prekršitelja, ali takav povrat može biti određen i u presudi kojom sud odlučuje o tome jesu li prava intelektualnog vlasništva doista bila prekršena.
Fotografije su poslali iz carinskih uprava Slovenije te Bosne i Hercegovine
Jesu li mjere za borbu protiv krivotvorenja učinkovite?
Jesu li pokušaji država u sprječavanju krivotvorenja poznatih robnih marki učinkoviti? Sudeći po rastućoj industriji krivotvorina, mogli bismo reći da nisu. Primjerice, trgovci koje su kolege iz sarajevske redakcije posjetili na Baščaršiji čak su rekli kako nikad nisu susreli inspekciju za nedozvoljenu prodaju robnih marki. "Naše tržište nije tržište koje bi to nadziralo", komentirao je jedan od trgovaca.
Zanimljiv primjer kako želimo biti dio neke elite. Prije nekoliko godina vlasnik zgrade u Ulici Ive Lole Ribara u srpskom gradu Vranje zaželio se klasičnog Burberryjevog uzorka na fasadi. Od tada je ta kuća postala prava gradska atrakcija
Teškoće su prisutne i u Sjevernoj Makedoniji. "Posljednje dvije do tri godine nije bilo nikakvih aktivnosti koordinacijskog organa za sigurnost intelektualnog vlasništva", ističe Valentin Pepeljugoski, odvjetnik industrijskog vlasništva. "Ne znam koji je razlog takve neaktivnosti, osobito kad se zna da krijumčari traže nove načine za prodaju krivotvorene robe. To se najčešće odvija putem interneta, a sastanci se dogovaraju i u unajmljenim stanovima itd. Stanje nije zabrinjavajuće, ali bi trebalo biti više aktivnosti nadležnih tijela. Svijetle su točke carina i državni inspektorat koji djeluju odmah nakon prijave", kaže.
Sjeverna Makedonija od europskih partnera dobiva primjedbe na račun tog problema. Osobito zato što strategiju intelektualne zajednice za razdoblje od 2022. do 2026. makedonska vlada iz nepoznatih razloga još uvijek nije prihvatila. Usto, suci i tužitelji nisu dovoljno svjesni te tematike, primjećuje odvjetnik.
Osim toga, diljem regije traju brojne aktivnosti za osvješćivanje javnosti o problematici krivotvorenja i piratstva – u Hrvatskoj se više informacija može pronaći na mrežnoj stranici Stop krivotvorinama i piratstvu, u Sloveniji na stranici Originalen, a u Srbiji su prije više godina pokrenuli akciju "Falsifikati koštaju više, kupujem originale!".
U prvom redu sami potrošači snose odgovornost za svoju kupnju. Kupnjom krivotvorina podupiremo to tržište, štetimo gospodarstvu, a na kraju krajeva možda i svojem zdravlju.
Svaki proizvod na carini s nazivom Akrapovič sumnjiv je
Među zaplijenjenim predmetima slovenske financijske uprave pronašle su i kraj ispušne cijevi s prigušivačem i oznakom slovenskog brenda Akrapovič. Ne razotkrivaju koliko su proizvoda Akrapoviča zaplijenili na carini. "Svaki mjesec dođe neka pošiljka koja je zadržana zbog kršenja prava intelektualnog vlasništva. U primjeru Akrapoviča, uglavnom se radi o lako prepoznatljivim krivotvorinama", objašnjava Financijska uprava Republike Slovenije. Poznato je, naime, da se cjelovita proizvodnja odvija u Sloveniji. To znači da za svaki proizvod koji dolazi iz trećih zemalja postoji sumnja da se radi o kršenju prava intelektualnog vlasništva, čime ispunjavaju uvjet da se roba zadrži, pojašnjavaju.
Privatni arhiv
"Krivotvorine predstavljaju poteškoću, osobito zato što korisnicima ne pružaju sigurnost, izdržljivost, dodanu vrijednost i korisničko iskustvo koje se odnosi na originalne proizvode marke Akrapovič. "Radi se uglavnom o krivotvorinama koje oponašaju oblik i zlorabe logotip robne marke. Većinom su izrađeni u Aziji, a uglavnom dolaze iz Kine." Krivotvorine smo bez većih poteškoća pronašli nakon samo nekoliko klikova. U kineskoj internetskoj trgovini Alibaba našli smo krajeve ispušnih cijevi poznate slovenske robne marke. Proizvode prodaje kineska tvrtka Longkou Xinyu Auto Parts.
Na pitanje koliko su često žrtve krivotvorina, u Akrapoviču nisu odgovorili. No pohvalili su suradnju s carinskom službom koja ih obavještava o krivotvorinama te ih uspješno identificira.
U izradi članka sudjelovali su Teo Zorić i Mirela Haskić Suša (BiH), Pia Bedene i Uroš Božin (Slovenija), Ana Ristić (Srbija), Nataša Hadžispirkoska Stefanova (Sj. Makedonija) i Miro Soldić (Hrvatska). Preveo Daniel Pavlović.
