.webp){kind=icon}
Dugi krakovi ruske plaćeničke vojske Wagner sežu sve do Balkana. Policija i sigurnosno-obavještajne službe u zemljama regije demantirale su regrutiranje ali i dodale da im zakon zabranjuje pojašnjavanje i objavu tajnih podataka. Dakle, kako se regrutira po regiji, tko ih vodi i kako se financiraju?
Djelovanje paravojnih jedinica na međunarodnim ratištima nije novost. Ukrajinski mediji u prvi plan su stavili djelovanje točno određene organizacije. Zloglasnu rusku paravojnu jedinicu Wagner pod vodstvom oligarha i tijesnog suradnika predsjednika Vladimira Putina, Jevgenija Prigožina. Dosad ju je Kremlj uključivao u svaku veću vojnu operaciju na teritoriju Ukrajine, a posljednja i najvažnija informacija je da je 50.000 Wagnerovih vojnika navodno već spremno za proljetnu ofenzivu. Prigožin je bivši ruski zatvorenik i kremaljski kuhar, kojega je ukrajinski rat katapultirao u sam vrh političke nomenklature Kremlja, a poznat je i pod nadimkom Chef, dok je prema britanskom listu Guardian jedan od rijetkih koji se Putinu obraća nadimkom "Otac". Tko su ti plaćenici i kako se navedena paravojna jedinica financira?
Aktivnosti na Balkanu
Činjenicu da predstojeća ofenziva povećava aktivnosti organizacije dokazuju i raznolika događanja na Balkanu. Krajem siječnja zajednica antiratnih aktivista skupine pod nazivom "Oktobar u Beogradu" kazneno je prijavila direktora srpske sigurnosno-obavještajne agencije BIA Aleksandra Vulina, ruskog veleposlanika u Srbiji Aleksandra Bocana-Harčenka i veći broj pripadnika proruskih organizacija zbog čina "mobilizacije Srba za posao u Ukrajini", odnosno zbog suradnje s paravojnom jedinicom Wagner, o čemu je prvi izvještavao Radio Slobodna Evropa. Dana 5. siječnja jedinica Wagner je na online portalu RT Balkan čak i objavila oglas u kojemu se navodi da traži dragovoljce. Srpski predsjednik Aleksandar Vučić negirao je prisutnost Wagnera u Srbiji i napomenuo da je prije nekoliko godina na njegovu inicijativu donesen zakon koji građanima Srbije zabranjuje sudjelovanje u inozemnim ratovima.
Kontaktirali smo policiju, sigurnosna tijela i tužilaštva u svim zemljama regije Adria i provjerili njihove aktivnosti vezane uz zloglasnu jedinicu Wagner. Na naše pitanje jesu li pokušaji regrutiranja otkriveni na području zemalja u regiji odgovor je bio negativan. Obavještajne službe u svim zemljama regije objasnile su nam da im je zakonom zabranjeno davati ili javno iznositi tajne podatke. Iz Federalne uprave policije Bosne i Hercegovine (BiH) objasnili su nam, odnosno izjavili da u vezi s navedenim slučajem prikupljaju obavijesti i razmjenjuju ih s drugim policijskim agencijama u BiH.
Slični su i negativni odgovori pojedinih državnih odvjetništva o tome vode li se istrage ili jesu li pokrenuti postupci protiv članova ili osoba povezanih s navedenom organizacijom. Jedina iznimka je generalno tužiteljstvo Bosne i Hercegovine (BIH) koje je, u odgovoru na pojašnjenje da je u tijeku istraga u vezi s različitim oblicima nezakonitih radnji povezanih sa sudjelovanjem na inozemnim ratištima, izjavilo da u interesu istrage neće davati podrobnija pojašnjenja.
Regrutiranje pred očima javnosti?
Pokušaji regrutiranja u paravojnu jedinicu Wagner na području Balkana ne odvijaju se u sjeni nego više-manje i pred očima javnosti, uvjeren je bivši direktor slovenske obavještajno-sigurnosne agencije Sova Andrej Rupnik. Regrutiranje je započelo tijekom ratnih operacija na istoku Ukrajine i prilikom aneksije Krima 2014. godine. Prema njegovom mišljenju, takve aktivnosti "ne mogu se zaobići, barem ne u cyber svijetu" pa čak ni u Adria regiji. "Virtualni prostor preplavljen je propagandom, lažnim vijestima i narativima čiji je cilj regrutiranje ljudi, da se pridruže ratu na jednoj ili drugoj strani." Poznavatelj prilika smatra da u procesu regrutacije kandidata "u značajnoj mjeri sudjeluju i državne institucije, ali prikriveno i preko svojih obavještajnih službi."
Kako se financira kriminalna skupina?
S pojavom i održavanjem takvih paravojnih jedinica povezano je i pitanje financiranja te kupnje odgovarajuće ratne opreme. Rupnik naglašava da održavanje tako velike organizacije kao što je Wagner nije moguće bez državne potpore i bez polulegalnih i ilegalnih izvora financiranja domaćih i stranih paravojnih jedinica.
Određeni financijski izvori i dobavljači opreme administraciju američkog predsjednika Joeja Bidena krajem siječnja potaknuli su da Prigožinovu plaćeničku skupinu uvrsti na popis transnacionalnih kriminalnih organizacija. Istodobno je Bijela kuća najavila da će početi provoditi dodatne sankcije protiv navedene grupacije jer su Amerikanci itekako svjesni da je najučinkovitiji način borbe protiv plaćeničkih vojski onemogućavanje pristupa izvorima financiranja.
Kako prenosi britanski BBC, Wagner je od 27. prosinca prošle godine registriran kao tvrtka čija je djelatnost poslovno savjetovanje. Stavljanje organizacije na crnu listu američkim državljanima zabranjuje sklapanje poslova s Wagnerom.
"Rat je skup posao. Skupina Wagner poznata je po tome što ostvaruje veliku novčanu dobit u zemljama u kojima demokracija ne funkcionira", napominje Rupnik, dodajući da to uglavnom postižu "iskorištavanjem prirodnih resursa" zemalja u kojima posluju. Poznato je da su se pripadnici grupacije Wagner, uz Ukrajinu, borili i još se bore u Siriji, Libiji, Maliju, Sudanu i u Srednjoafričkoj republici (SAR).
Kriminalci kao topovsko meso
Također, postavlja se ključno pitanje o porijeklu pripadnika navedene grupacije, odnosno odakle oni dolaze. Poznato je da se uglavnom radi o bivšim zatvorenicima s ruskim državljanstvom koji su osuđeni za najteža kaznena djela. Ulazak u redove takvih paravojnih organizacija, osim zarade, nudi im mogućnost pomilovanja i povratka u društvo. No cijena takvih pomilovanja je visoka, jer tek rijetki prežive "ratnu oluju" nakon koje bi se trebali vratiti kući i izbrisati svoju zločinačku prošlost. Početkom veljače Prigožin je pak iznenadio objavom da je njegova grupacija prestala regrutirati zatvorenike.
Nekadašnji pripadnik Wagnera Andrej Medvedjev, koji je sredinom siječnja prebjegao u Norvešku, za agenciju Reuters izjavio je da je uloga Wagnerovih boraca svedena na "topovsko meso".
"Radi se uglavnom o kriminalcima u bijegu ili na izdržavanju dugogodišnjih zatvorskih kazni, najčešće za teška kaznena djela", ističe Rupnik u vezi s potencijalnim kadrovskim fondom takvih grupacija, dodajući da „novac nije nužno glavni motiv za borbu”. Pritom navodi popriličan broj potencijalnih profila za kojima vrebaju obavještajne mreže zemalja koje koriste takve paravojne skupine.
„Oni ciljaju na specifičnu kategoriju ljudi", naglašava Rupnik, među kojima su i bivši pripadnici regularne vojske koji su već sudjelovali u borbama i "više se iz psihičkih razloga ne mogu (ili ne žele) integrirati u normalan život", nakon čega postaju takozvani "psi rata", koji u ratovanju vide samo način za zaradu novca. Doduše, postoje i "ideološki ili idejno zavedeni pojedinci koji ratovanje doživljavaju kao uzbudljivi akcijski film i misle da se mogu nositi sa stvarnim rizicima na bojnom polju". U četvrtu kategoriju spadaju oni "koji misle da jednostavno nemaju drugog izbora".
Prema izvješću Middle East Eyea, pozivajući se na neimenovani izvor u Wagneru, borci u redovima paravojne grupacije navodno su na početku dobivali plaću od pet tisuća američkih dolara mjesečno, dok je zbog većeg angažmana skupine u Ukrajini i porasta Prigožinovog utjecaja u bliskom krugu Putinovih suradnika i samog Putina, iznos podignut na deset tisuća dolara. Dezerter Medvedjev izjavio je za američki CNN da je volonterima obećano da će u slučaju njihove smrti njihove obitelji dobiti naknadu u iznosu od 71 tisuću dolara. Ali Wagnerovi zapovjednici to izbjegavaju proglašavajući poginule borce službeno nestalima.
Informacije u policiji, obavještajnim službama i tužilaštvima provjeravali su Vanja Popović (Srbija), Aleksandra Tomić (Sjeverna Makedonija), Svjetlana Šurlan (Bosna i Hercegovina) i Miro Soldić (Hrvatska).
