.webp){kind=icon}
Energetske kompanije u Adria regionu danas se suočavaju s izazovima zbog zastarjele tehnologije koja im onemogućava ostvarivanje boljih finansijskih rezultata. Ovo se najbolje vidi u velikim gubicima u proizvodnji i distribuciji električne energije, kao i u problemima s rafinerijama.
Svjesni ovih problema, menadžeri ovih kompanija su prošle godine uložili čak dvije milijarde evra u modernizaciju postojećih objekata i nove projekte.
Energetski resursi su od velikog strateškog značaja za svaku zemlju, pa stoga većina energetskih kompanija u regionu, posebno one u sektoru električne energije i gasa, ostaju u vlasništvu države. To je prva prepreka za privatni kapital koji želi ući u tu industriju. Druga ključna prepreka su visoki infrastrukturni troškovi koje energetske kompanije zahtijevaju. Međutim, primjećuje se promjena jer privatni kapital sve više ulazi u energetski sektor, posebno u obnovljive izvore energije.
EPS
U 2022. godini, proizvodnja električne energije u cijelom regionu je pala za prosječno 15 odsto zbog loših hidroloških uslova. Kompanije poput Elektroprivrede Srbije (EPS), Hrvatske elektroprivrede (HSE) i Elektroprivrede Slovenije (ESM) suočavale su se i s problemima lošeg kvaliteta i smanjene proizvodnje ugljena.
Ovi izazovi ukazuju na potrebu za daljnjom modernizacijom i diversifikacijom energetskog sektora u Adria regionu kako bi se osigurala stabilnost opskrbe energijom i smanjili negativni uticaji na okoliš.
Privatni kapital ulazi u ovu industriju, posebno kroz razvoj obnovljivih izvora energije, što bi moglo doprinijeti održivijem i konkurentnijem energetskom sektoru u budućnosti. O najnovijoj analizi analitičkog tima Bloomberg Adrije razgovarali smo i s energetskim ekspertom Mirzom Kušljugićem.
On ističe da je prirodno bilo da država želi da vrši kontrolu nad procesima koji se događaju u tom sektoru u regionu. "Nažalost, to je rezultiralo da je proizvodnja kao ključni dio elektroenergetskog sektora ostala u državnom vlasništvu."
Depositphotos
Budući da većinski državno vlasništvo znači i kontrolu političkih struktura, dovelo je do toga da su u prethodnom periodu vođene politike koje su kratkoročno orijentisane, navodi Kušljugić.
"Tako da je konačan rezultat taj za koji smo već naveli da je imala većina, ako ne i sve elektroenergetske kompanije u regionu s proizvodnim portfoliom koji je star više od 50 godina", ističe Kušljugić.
S ovim proizvodnim portfoliom region ne može da ide u energetsku tranziciju, ne može da obezbijedi sigurno snabdijevanje, što je prošla godina pokazala u vrlo drastičnom obliku, zaključio je. "Glavno pitanje koje se sada postavlja pred elektroenergetski sektor je kako obezbijediti investicije za potpuno radikalno obnavljanje dekarbonizacije u proizvodnom sektoru."
