Emerik Blum jedan je od najzaslužnijih ljudi za napredak nauke i tehnologije u Bosni i Hercegovini. Sredinom prošlog stoljeća sa grupom entuzijasta Blum je osnovao Energoinvest, privrednog giganta i centra naučno-istraživačkog rada nekadašnje države. Energoinvest, s Blumom na čelu, od početka je bio posvećen ulaganju u nauku i razvoj, a rezultat je bio izrastanje velikog broja univerzitetski obrazovanih ljudi, osnivanje značajnih istraživačko-razvojnih instituta, opremanje prvih tehničkih fakulteta u Sarajevu, specijalizacije naučnika u inozemstvu.
U aprilu 1981. godine Blum je izabran je za gradonačelnika Sarajeva. Odmah se upustio u iznalaženje rješenje za suzbijanje zagađenja grada i gužve na saobraćajnicama, pa je pristupio planiranju izgradnje zaobilaznice i uvođenja trolejbuskog saobraćaja. Njegovim su se organizatorskim sposobnostima u pripremama Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine mnogi oduševljavali. Umro je 24. juna 1984. godine, nakon što je završio svoje posljednje obaveze u Odboru za organizaciju Olimpijskih igara.
Emerik Blum je bio intelektualac, vizionar, političar, koji je svojim znanjem i umijećem dao nemjerljiv doprinos ekonomskom i društvenom razvoju BiH u socijalističkoj Jugoslaviji. Njegova dostignuća teško da će iko moći nadmašiti.
Blum je rođen 1911. godine u jevrejskoj porodici u Sarajevu. Njegov prvi izbor bila je umjetnost te je sa Oskarom Danonom, Mešom Selimovićem, Ismetom Mujezinovićem i Vojom Dimitrijevićem, pokrenuo ''Collegium Artisticum'', progresivnu umjetničku grupu koja je djelovala u Sarajevu. Na studije odlazi u Prag gdje je 1939. godine stekao diplomu inžinjera, nakon čega se vraća u rodni grad. Dvije godine kasnije, Blum je uhapšen i odveden u logor Jasenovac odakle je tri godine kasnije uspio pobjeći i priključiti se narodnooslobodilačkoj borbi.
Poslije Drugog svjetskog rata radio je na više funkcija, kao načelnik u Ministarstvu industrije i rudarstva u BiH, bio je generalni inžinjer Generalne direkcije Savezne elektroprivrede, generalni direktor Direkcije za elektroprivredu Vlade FNRJ, pomoćnik ministra „Elektroprivrede“ te predsjednik Komiteta za elektroprivredu.
Godine 1951. odlukom vlade Narodne Republike BiH osnovano je preduzeće Elektroprojekt, koje se bavilo projektovanjem termo i hidroenergetskih postrojenja. Pod tim je imenom radilo do 1959. godine, kada je, objedinjujući se sa Tvornicom strojeva Stup, nastavilo da djeluje pod novim i do danas prepoznatljivim imenom Energoinvest.
Od tog trenutka Energoinvest je počeo gaziti putem uspjeha, zasnivajući cjelokupni rad na edukaciji kadra, istraživanjima i inovacijama. U maju 1954. godine Energoinvest je sa 37 mladih stipendista zaključio ugovore i garantirao im zaposlenje po završenom školovanju. U 70 godina postojanja Energoinvesta, stipendirano je više od 10.000 mladih ljudi, direktno obučeno više od 20.000, a kroz obuke na radu unapređena je karijera više od 100.000 ljudi koji su radili u Energoinvestu. Uposlenici Energoinvesta dobijali su priliku da se obrazuju na najprestižnijim univerzitetima u svijetu, kako bi stekli znanje koje će primjeniti u BiH.
Blum je posebno insistirao da najistaknutiji stručnjaci Energoinvesta – inžinjeri i drugi – predaju na fakultetima u Sarajevu. Deseci vrhunskih inžinjera predavali su na tehničkim fakultetima u Sarajevu i drugim univerzitetima u zemlji. Osim razmjene stručnjaka s fakultetima, Energoinvest je mnogo ulagao u opremanje fakulteta i njihovih laboratorija, zatim podizanje općeg standarda u naučnoj zajednici.
Blum je od početka bio svjestan da bez ljudi, znanja i komunikacije sa svijetom teško može ostvariti nešto veliko. Ovo potvrđuju i njegove izjave: ''Ljudi su temelj svega… bez njih ništa ne funkcionira, pa ni kompjuteri'' ili ''Fakultet je naša najvažnija tvornica''.
Energoinvest je najveći dio svoje strategije razvoja nauke i i znanja realizirao kroz osnivanje vlastitih naučno-istraživačkih instituta i razvojnih centara. Politika stvaranja vlastite naučno-istraživačke baze uspostavljena je na samom početku osnivanja kompanije. Samo 10 godina nakon osnivanja, Energoinvest se snažno orijentirao na razvoj vlastitih tehnologija i znanja – osnivanjem dva istraživačko-razvojna centra: IRCE–R&D Centar za elektroenergetiku i IRCTR&D Centar za termo i nuklearnu energiju. energije. Do kraja 80-ih Energoinvest je imao pet istraživačko-razvojnih institucija.
Kako je rekao profesor Ante Domazet, jedan od motora razvoja Energoinvesta bio je rastuća snaga ljudi Energoinvesta vođena glađu za znanjem i novim vještinama.
''To je bila snaga oslobođena ogromnom moći novih tehnologija i socijalističkih proizvodnih odnosa samoupravljanja u kojima se golim okom vidjelo kako ekonomski napredak i njihova rastuća produktivnost poboljšavaju život ljudi koji se školuju, zapošljavaju, primaju veće plaće, formiraju obitelji, useljavaju u nove stanove ili grade svoje kuće, unapređuju svoje obrazovanje i kulturu, osposobljavaju se za sve, složenije i odgovornije poslove i tako sve više ostvaruju svoje ljudske i kreativne potencijale'', kazao je Domazet.
Zahvaljujući ovakvom pristupu, nije bilo sumnje da će Energoinvest izrasti u nosioca ekonomskog razvoja BiH, čiji je kvalitet prepoznat na svjetskom tržištu. Energoinvest je krajem 1970-ih bio drugo poduzeće u bivšoj Jugoslaviji prema ukupnom prihodu, najveći izvoznik i daleko najveći ulagač u naučno-istraživačke potencijale - ljudske i materijalne. Ukupan broj zaposlenika prelazio je brojku od 50.000 sa više od 6.000 stručnjaka sa visokoškolskim obrazovanjem.
Neki od najvećih projekata Energoinvesta uključuju projektovanje hidroelektrana HE Jablanica, Rama, Jajce I i II i Dubrovnik. Termo-biro je projektovao i izvodio radove i nadzor nad najvećim termoelektranama u BiH, TE Kakanj, TE Tuzla I Rtanj, pa u Indiji termoelektrane Kandla, Kanpur i Kalakot, a u Indoneziji: TE Makasar, Palembang i Medan. Biro za delekovode je projektovao i izgradio desetine hiljada kilometara dalekovoda od 10 kV do najvećih od 400 kV. Dalekovodi su građeni na prostoru Libije, Egipta, Etiopije, Zambije, Kenije, Sudana, Iraka, Irana, Kuvajta, Pakistana, Indonezije, SAD i drugih zemalja uz stotine trafostanica svih napona.
Pored brojnih tvornica koje su zadovoljavale potrebe za opremom gotovo svih projekata u kojima je Energoinvest učestvovao, Blum stoji i iza ideje osnivanja Aluminijskog kombinata u Mostaru, kao i Tvornice glinice u Zvorniku. Sa stranim parterima se otvaraju zajednička tvornička postorjenja u Meksiku, Iranu, Egiptu i u BiH.
Energoinvest je u sedam decenija poslovao u 105 zemalja širom svijeta, gdje je izgradio više od 164 objekata hidro i termo elektrana, 60.000 kilometara dalekovodnih linija, 7.300 trafostanica, 400 kompleksnih infrastrukturnih projekata.
Iz agresije na BiH, Energoinvest je izašao potpuno devastiran i razoren. Međutim, ostali su brojni stručnjaci i obrazovani ljudi, koji su kompaniju digli na noge. Energoinvest je danas multidisciplinarna inženjering kompanija, izvozno orijentisana, i dalje predstavlja lidera energetskog sektora u BiH, ali i u regiji.
Ideje i zaostavštinu Bluma, Energoinvest je oživio osnivanjem Blum Laba 2017. godine. Riječ je o inkubator koji kombinira softverske, hardverske i praktične edukativne radionice, gdje mladi mogu raditi na novoj generaciji proizvoda u sferi kreiranja pametnih gradova i obnovljivih izvora energije.
Emerik Blum je vizionar čija djela u BiH još niko nije dostigao, a po svemu sudeći teško da će to nekome poći za rukom. Ako uzmemo u obzir današnji privredni sistem u BiH i ulaganje u istraživanje i razvoj, jasno je da se ovakvo ekonomsko čudo neće ponoviti. Naime, BiH je na dnu ljestvice po ulaganju u istraživanje i razvoj gdje se svega 0,2 posto BDP-a ulaže u ovaj sektor. Nažalost, ni vlasti, a ni privreda nisu svjesni značaja inovativnosti za ekonomski rast.
Ali, možda nekim budućim generacijama entuzijasta inspiracija za ostanak i rad u BiH upravo bude Emerik Blum. Naime, kako bi mladim generacijama približala lik i djelo Emerika Bluma, bh. režiserka Jasmila Žbanić priprema dokumentarni film o ovom velikanu.
Radna verzija filma, prikazana je na ovogodišnjem Sarajevo Film Festivalu, a kako bi građanima Sarajeva pokazali šta su do sada našli i kako bi građani mogli pomoći završetku filma. Ovo je unikatan proces gdje u stvaranju filma mogu učestvovati svi građani.