Kompaniji Infinity International Group i njenim članicama do kraja jula biće ugašeni i posljednji računi u bankama. Vlasnik Đorđe Đurić zatim će pokrenuti proceduru gašenja svih firmi. Izvjesno je da će to biti stečaj. Rukovodioci grupe orijentisani su na spašavanje i nastavak poslovanja IT sektora, a medijima i elektro sektorom više ne žele da se bave.
Sve ovo je posljedica stavljanja Infinityja te njihovih članica Prointer ITSS, Kaldera Company, Infinity Media, K-2 Audio Services i Una Word Network na listu OFAC-a (Kancelarija za kontrolu strane imovine Ministarstva finansija Sjedinjenih Američkih Država).
U opširnom intervjuu za Bloomberg Adriju, predsjednik Uprave Infinity International Group Bojan Vujić odgovorio je na sva pitanja koja do sada nisu dovoljno razjašnjena.
Kompanija s gašenjem računa vrijedi nula
Još uvijek je nerazjašnjen izlazak vlasnika grupacije Infinity Đorđa Đurića iz kompanije. Vi uporno govorite da je napustio kompaniju i Bosnu i Hercegovinu, da ste vi menadžeri preuzeli, ali on je pravno, na papiru, i dalje vlasnik. Na koji način će on izaći, hoće li vam pokloniti kompaniju ili vam je prodati? Hoće li je likvidirati? Kakav je plan?
Gospodin Đurić nam je, zbog čitave negativne priče i problema koji se odražavaju na njegov biznis u Srbiji, saopštio da nema namjeru da pravi nove firme i da se s Amerikancima ganja po Bosni i Hercegovini. Rekao nam je da je odlučio da iz svega izađe. U momentu kada nam ugase račune, mi formalno idemo u stečaj, jer firma više nije operativna. Možemo imati potraživanja ili šta god, to više nije naplativo. Samim tim firma u tom trenutku vrijedi nula, nema nikakvu vrijednost. Pri tome ima opterećenja i sve ostalo. U trenutku kada nam ugase račune, nema vrijednosti firme.
Kako, kompanija ima određenu imovinu?
Nema. Mi nismo građevinska firma. Kad kažem mi, ja se fokusiram na ovaj dio biznisa najviše oko Prointera, pa možemo i o ostalom pričati. Mi nemamo bagere, zgrade... Ono što je naše to je intelektualno vlasništvo, odnosno softverski dio kojim se naše kompanije bave. Jedino što ima opipljivo jeste zemljište na kojem smo planirali da pravimo poslovnu zgradu (u centru Banjaluke, prekoputa Trga Krajine, op.a.). Još uvijek je u razmatranju šta sa tom zemljom, da li da se ponudi investitorima, jedino za to nema odgovora i šta će gospodin Đurić u narednom periodu odlučiti, da li će prodati ili ne. Mi nemamo nikakvu drugu imovinu. Čak i kad pogledate bilanse naše najprofitabilnije firme (Prointer, op.a.), koliko imamo dugovanja, toliko imamo i potraživanja.
Šta je sa dobiti ostvarenom u prošloj godini (Prointer 25 miliona KM), da li ju je vlasnik povukao ili je uložena?
Nije povučena, dobit je kompletno investirana. Ima dobit, tačno je, znam kako to izgleda, tolika dobit, kroz godine i ostalo. Međutim, ništa od toga nije podizano, sve je vraćano nazad kroz projekat UNA i kroz projekat našeg objekta, kroz širenje na druga tržišta... To su sve investicije koje zahtijevaju prilična novčana sredstva.
Vi nemate sredstva kojima biste platili obaveze, zato spominjete stečaj, a ne likvidaciju?
Sve firme će biti ugašene po sili zakona. Čim firma nema račun, ona više ne može poslovati. Čim ne može poslovati, mora se pokrenuti stečaj. Nema druge opcije. Vraćam se na početak, nakon razgovora s gospodinom Đurićem, mi menadžeri smo se okupili da vidimo šta su nam opcije. Postoje dvije stvari zbog kojih smo se odlučili da pred Đurića izađemo s prijedlogom da nas, neću reći pusti, nego ako već ide u smjeru propasti, da nam dozvoli da mi pokušamo spasiti bar nešto. Prvo, mi imamo ogroman kapital u ljudima, radili smo na najkompleksnijim projektima. Naše reference su koristili američki vendori kao primjer dobre prakse. U rješenjima za energetiku napravili smo vlastite prototipe. Drugo, imamo tržište koje je potentno, svi očekujemo investicije u digitalizaciju i energetiku. Praveći novu kompaniju, krećemo od nule. Imamo tržište i ljudski kapital koji možemo da ponudimo. Mi nismo preuzeli samo kompaniju, mi smo preuzeli na sebe i da vratimo sve kredite i da vidimo po kojem modelu možemo nastaviti poslovanje. Kako ćemo to uraditi, moramo ići bukvalno od ugovora do ugovora.
Sjedište Infinity International Group (Bloomberg Adria)
Bio bih sretan ako bismo uspjeli prenijeti bar 50 odsto ugovora
Moguće je da nova firma otkupi potraživanja, ali ugovori s javnim institucijama, sami ste rekli, čine 90 odsto vašeg posla, kako se oni mogu prenijeti na novu firmu ako su dodijeljeni javnim pozivom, tenderom?
Ima tu raznih varijanti, negdje smo sami, negdje u konzorcijumu, negdje s institucijama imamo ugovor po konkursu, nisu sve javne nabavke i nije baš da smo svuda sami. Ima tu raznih modela. Moramo da prođemo sve, da vidimo šta nam zakon omogućava u slučaju kad smo u konzorcijumu, negdje ćemo moći da ostanemo dio konzorcijuma. Tamo gdje smo sami, vjerovatno nećemo. Ne mislimo da ćemo uspjeti sve, daleko od toga, ali sigurno ćemo iskoristiti dio.
Za koji procenat ugovora mislite da je moguće izvršiti prenos na novu kompaniju Invictus tehnology group?
To je jako teško procijeniti, iskreno. Bio bih sretan ako bismo uspjeli prenijeti bar 50 odsto ugovora. Mi smo neke ugovore dobili zato što imamo licencu za projektovanje jake i slabe struje od ministarstva, samim tim i kada bi se taj ugovor mogao prebaciti, moramo prvo riješiti problem licence. Licencu ćemo teško prenijeti na ovaj način. Moramo ponovo proći proces licenciranja, dokazati da imamo inženjere, tehničare i sve ostalo što je potrebno. Drugi ugovori koje smo dobili, gdje smo od neke američke kompanije dobili autorizaciju za neki projekat, mi s njima više nismo partneri. To znači da moramo ponovo sve ispočetka da prođemo, dubinske analize, dokazivanje kompetencija da bi nas neko ponovo prepoznao kao partnera. Da bismo došli do ugovora, imamo da obavimo tri prethodna koraka, to je najveći izazov. Ugovore koje smo potpisali, a koji nisu uslovljeni nekim stvarima, vjerovatno je veća šansa da zadržimo.
Dakle, s gašenjem računa dolazi do gašenja grupe, vi radnici grupe osnivate nove kompanije i u obimu u kojem je moguće prenosite poslove iz ove firme?
Tako je, jako je važno da se razjasni, nije poenta da se prave kompanije da se nešto zaobiđe, nego da bi se desio biznis, mora postojati kompanija. Nije nikakva skrivena namjera, zatvorili smo ovo, otvorili ono. Otvorili smo jer moramo, krećemo od nule, spremamo se za novi biznis. Nema prenosa kapitala Infinityja, ovo će sve biti ugašeno. Bukvalno idemo ispočetka i prolazimo od ugovora do ugovora i šta nam zakon omogućava.
Govorite da ćete preuzeti obaveze, kredite i potraživanja, kako mislite da servisirate te dugove, jer istovremeno nećete imati sve poslove koje ima sadašnja kompanija?
O tome moramo pregovarati, restrukturirati neka potraživanja, kredite, vidjeti šta je dospjelo da se naplati. To je sada mukotrpniji posao, operativni, koji svakodnevno radimo. Pokušavamo da smanjimo kredite na minimalnu moguću mjeru, ali jasno je da će nešto ostati.
Šta vam banke kažu po pitanju otplate kredita? Zatvaraju vam račune, kako ćete vraćati kredit?
Zbog pritiska koji imaju, banke ne smiju ostati u bilo kakvom odnosu s nama. Nama ostaje da vidimo da nešto od rata platimo unaprijed, o tome razmišljamo, dok se ne izvrši otkup tih potraživanja, a da onda kroz buduće restrukturiranje vidimo koja je visina rate koja nam je prihvatljiva. Bankama je u interesu da naplate i da nađu način, a i nama je u interesu da se izmiri dug, mi želimo i dalje ovdje da radimo, da nam te iste banke i dalje budu partneri. Banke, naravno, neće otpisati potraživanja, sva potraživanja su osigurana mehanizmima koji postoje. U tom dijelu samo treba da nađemo način šta je poslovno održivo i šta je njima prihvatljivo i da to s njima ispregovaramo.
Kažete da su potraživanja otprilike kolika i dugovanja, kako mislite naplatiti ta potraživanja?
Postoji dio potraživanja po ugovorima, dio po javnim nabavkama i dio mimo toga. Neki dio će sigurno ostati nenaplaćen, ali je to manja šteta nego da smo pustili da ovo sve propadne. Tražićemo način i kroz druge projekte, da pokušamo naći interes buduće saradnje. Jako teško je iz ove perspektive reći šta je sve moguće. Suština je da imamo partnere i klijente koji su voljni da se nađe način da se nastavi saradnja. Ako ima volje da se razgovara, tu ćemo naći način.
Pored kredita, imate li druge dugove prema dobavljačima, hoćete li ih izmiriti prije gašenja računa?
Intenzivno se radi na tome, trudimo se da naplatimo naša potraživanja u maksimalnoj mjeri i sve što dolazi od toga mi dalje plaćamo dobavljačima. Na tome radimo, koliko ćemo uspjeti, vidjećemo, možda ćemo nešto morati da prebacimo i na novu firmu po nekom modelu. Cilj nam je da imamo što manja dugovanja i potraživanja.
Bojan Vujić, intervju za BBA (Bloomberg Adria)
Invictus se bazira na IT, iz medija izlazimo
Nova Invictus tehnology group, nazvali ste je grupom, znači li to da će u okviru nje biti više članova/kompanija?
Grupa ne znači nužno da će biti grupa kompanija. To je više ime u smislu grupe ljudi koji su se udružili da naprave novu firmu, ne u smislu da će se udruživati više kompanija. Invictus će sigurno biti suvlasnik naših drugih firmi, Prointera u Sarajevu, Makedoniji i Crnoj Gori, zato što je operativno lakše nego da ja, koji ću biti suvlasnik Invictusa, budem i suvlasnik u drugim zemljama, u tom smjeru idemo. Pored Invictusa, u tim firmama će biti suvlasnici i druge kolege koje su odlučile da uđu u osnivanje novih kompanija. U Sarajevu ćemo imati postojeću direktoricu i direktora prodaje i Invictus, možda će biti još neko. Ako smo ušli u vlasništvo Invictusa, kroz njega ćemo podržati i ostale kompanije koje se tiču IT sektora, ništa više. Trebaće nam sigurno godinu dana da se konsolidujemo u smislu svega što smo imali i opet je pitanje da li ćemo biti na istom nivou. Puno je veća šansa da uspijemo zajedno nego da pojedinačno idemo u svoje biznise, izgubićemo ovu sinergiju.
Rekli ste za UNA-u da je malo komplikovanija situacija što se tiče osnivanja nove kompanije, šta to znači? Uopšteno, šta će biti s dijelom Infinityja koji je usmjeren na medije, hoće li Invictus tu imati ulogu?
Mediji kao mediji, potpuno izlazimo. To je naš menadžerski dogovor s ljudima koji se bave medijima. Ja ne kažem da nećemo sarađivati, mi ćemo sigurno imati potrebe da se promovišemo. Mi ne želimo više da se bavimo medijima. Prosto, taj projekat u ovim okolnostima više nema smisla. Prosto nema smisla. Dogovoreno je da postojeći menadžement unutar UNA-e sjedne i da se dogovori kako će se ubuduće organizovati, jer oni najbolje znaju šta očekuju od tržišta, na koji način će organizovati prihode, na koji način će organizovati posao ubuduće. To je sada potpuno na njima, da izađu s prijedlogom šta i kako. Zašto sam rekao da je komplikovano? Mi imamo više UNA koje su vlasnik ovoga, onoga... Imamo UNA Network, pa Infinity media. U tom dijelu je malo komplikovaniji odnos. Jedan dio biznisa se odvijao na UNA Network, jedan na UNA-i u Srbiji, jedan dio opreme pripada UNA-i u BiH, u tom dijelu je situacija komplikovanija.
U dijelu medija imate imovine, što u IT dijelu nemate, osim zemljišta. Infinity je vlasnik imovine ATV-a i UNA-e, je li tako?
Da.
Oni kao radnici nemaju ništa s imovinom, vi njima nećete pokloniti tu imovinu, ili hoćete?
Ta imovina, ako dođe do gašenja i likvidacije firme, ne vrijedi ništa. To hoćete li jednu ili dvije kamere prodati nekom, to je mizerna stvar u odnosu na sve.
Kako ne vrijedi ništa, imate objekat Alternativne televizije u vašem vlasništvu?
Alternativna televizija je nešto o čemu će oni da razgovaraju. Isto kao što ovdje razgovaramo o placu Prointera. Šta će biti s objektom, da li ćemo ići pod neku rentu, kako ćemo odvojiti taj dio, to je sad... zato sam spomenuo da Kevac (direktor ATV-a Srđan Kevac, op.a.) sa saradnicima još pregovara i traži optimalno rješenje. Ja sam se fokusirao na ovo što je plijenilo najviše pažnje, to je priča o IT-ju i ostalom. Sada, da li će se imovina prodati ili ne, možda odluče da se to pokuša prodati ATV-u, pa da se plaća kroz neke rate.
Mislite toj novoj firmi koju će radnici ATV-a osnovati, da njima pokušate ili prodati ili iznajmiti objekat i opremu, da oni pokušaju nastaviti poslovati?
Da, da. Sve ostale opcije vode u gašenje svega toga, a mi to ne želimo.
Stiče se utisak da vi dajete mogućnosti radnicima, ali otkud tim radnicima kapital da pokrenu jednu firmu?
Kad računi nestanu, to je sve nula. Imate situaciju, uzeću Prointer kao primjer, imamo zemljište koje vrijedi XY maraka, ali imamo tri puta veća dugovanja, tako da u suštini to opet nema vrijednost. Ako ide u stečaj, znate kako ide namirenje. Možda to oavko izgleda kao da ima zemlja, ima objekat, ali ako se desi stečaj, ako se krene u namirenje... Zatečeni smo u ciklusu investicija, ušli smo u kreditna zaduženja.
Vi faktički nemate kapital kojim biste mogli premostiti neki period do ostvarivanja novih prihoda, ili imate bilo šta?
Naravno da imamo jedan dio na računima za operativne troškove. Prema našem planu, ostavićemo dio za plate, koji nam je potreban da održimo kontinuitet, a to sve zavisi od ugovora koje prenesemo. Naravno, mi smo odgovorna kompanija, moramo imati neka sredstva na računima da možemo da obezbijedimo kontinuitet poslovanja. Ne možemo razmišljati dan za dan.
Da li, kao i iz medija, potpuno izlazite i iz elektro sektora, konkretno iz poslova koje radi Kaldera?
Da, potpuno izlazimo. Plan nam je da krajem avgusta predstavimo nove firme, vlasnike, direktore, sve, i da zvanično bude kako svaka firma bira svoj pravac.
Vi s ljudima iz Infinityja idete u Invictus i IT je to čime ćete se vi baviti?
Da, Prointer Banjaluka, Sarajevo, Makedonija i Crna Gora i ADS.
Šta je s firmom EP Mobile?
Mi smo već ranije planirali da to ugasimo jer smo taj biznis prebacili u Prointer.
Sve ostalo će biti ugašeno i prepušteno da njihovi radnici organizuju daljnje poslovanje?
Tako je dogovoreno. Po kojem modelu, vidjećemo. Ja se slažem da je ostao utisak odakle sad radnicima pare da to kupe, ali kada pogledate suštinu, suština je ta da imamo nešto što vrijedi X maraka i potraživanja koja su tri puta veća. Ako se desi stečaj, koji po zakonu mora da se desi, mi dolazimo u situaciju da sve to nema vrijednost.
Zašto vam je do sada bilo prihvatljivo ulaganje u medije i elektro sektor, a od sada nije?
Mi smo svi tu bili okupljeni oko ideje čovjeka koji je bio vlasnik. Podržavali smo ono što je bila ideja vlasnika. Sada, kad je on odlučio da nema interesa za tim, jako teško je da ja, s pozicije čovjeka koji je informatički usmjeren, uzimam i nastavljam neku viziju u drugim oblastima. Smatram da je logično da ljudi koji tu rade, koji su profesionalci, da oni rade te stvari puno bolje nego ja. Pitanje je da li ja tu mogu napraviti bilo kakvu dodatnu vrijednost. Jako teško je sad provoditi nešto, to će sigurno u jednom momentu postati opterećenje. Neka se ljudi koji su podigli te kompanije nastave tim baviti, to je najbolja moguća varijanta.
Bojan Vujić (Bloomberg Adria)
Licence stranih vendora i održavanje sistema
Što se tiče stranih vendora, gubljenjem licenci dovodi se u pitanje održavanje sistema, koliko je to problem?
Postoje dvije vrste održavanja, takozvano vendorsko održavanje koje mi prodajemo za vendora, to konkretno znači ako imamo npr. HP, mi prodajemo njihovo vendorsko održavanje. Ima i dio održavanja koji je preventivni, adaptivni i druge vrste održavanja koje pružaju naši ljudi. Ako je npr. potpisan trogodišnji ugovor o održavanju i u tom ugovoru mi smo ponudili da ćemo svake godine isporučiti i vendorsko održavanje, taj ugovor ne može ostati na snazi, jer mi više nismo u mogućnosti da isporučimo vendorsko održavanje. Dužni smo da obavijestimo klijenta da su se okolnosti promijenile i da tražimo sporazumni raskid ugovora jer nije ni naša ni njihova krivica. Izvjesno je da će se to dešavati za neke ugovore. To nije neočekivano.
Da li već morate prestati da održavate neke od sistema u institucijama?
Koliko ja znam, trenutno ne, mislim da je većina održavanja vezana za naše kadrove. Za sada je sve pod kontrolom.
Ko vam je do sada otkazao saradnju?
Ima sigurno 20 vendora koji su se javili. To je očekivano, to su HP, Dell, Cisco, Hyland... većina, i ne samo oni. I domaće kompanije koje se plaše posljedica otkazuju, i to je ok. Kada osnujemo novu firmu, pokušaćemo da uspostavimo saradnju sa svima. Nikome ne možemo zamjeriti, isto kao ni bankama. Da li je sve po zakonu, da li se može naći način, vjerovatno može, ali da li postoji interes, ne postoji.
Radnicima u novoj kompaniji Invictus ne možete dati neki vid garancije da će sve biti dobro, jer sve je pod upitnikom?
Kao i do sada, mogu da kažem da ćemo dati sve od sebe. Sve što budemo mogli, do posljednje opcije, da nijedan radnik ne bude ugrožen, mi ćemo to uraditi. Ja vjerujem da ćemo zaista uspjeti naći kompletno održivo rješenje, ali je jako teško predvidjeti sve, jer ne postoji praksa.
Veza s Dodikom
Ostaje otvoreno i pitanje suštinske promjene poslovanja kompanije u odnosu na ono što OFAC tvrdi. Rekli ste već da niste imali nikakav odnos s Igorom Dodikom. Međutim, sam Milorad Dodik je na sjednici Narodne skupštine rekao da njegov sin nije vlasnik, ovlašćeno lice, ali da je saradnik u IT kompaniji i da ostvaruje određene prihode. Kako ćete dokazati OFAC-u da nemate veze s njim?
Što se tiče OFAC-a, ovo je najapsurdnija stvar na svijetu, da vi nekom dokazujete da ste nevini. Svuda u svijetu neko dokazuje da je neko kriv, a mi smo stavljeni u poziciju da dokazujemo da smo nevini. Niko nikad ne može dokazati da je nevin. Dokazuje se krivica, a ne nevinost. To je urađeno svjesno, to se nikad neće dokazati. U vezi sa saradnjom, sve naše transakcije, prihode su pregledali saradnici, banke, revizori i ne znam ko sve. Nigdje ne postoji nikakva transakcija za ostvareni prihod vezano za saradnju s Igorom Dodikom. Ja sam rekao, saradnja znači da vi i ja imamo ugovoren odnos, vaše obaveze, moje obaveze. Takve saradnje nikada nije bilo. Niti je ikada bio u vlasničkoj strukturi, niti bilo kakvoj vezi, ja više ne znam koji termin da iskoristim da dam težinu tome. Nikada nikakve poslovne aktivnosti nisu vezane za to. Ja sam prvi radnik Prointera, nikad to nije bilo. Najlakše je sve ovo staviti u politički kontekst, jer tada se gubi bilo kakva potreba za argumentima. Mi se zato nismo po tom pitanju oglašavali, pokušali smo rezultatima i radom pokazati ko smo, šta smo, ali očito da nismo uspjeli. Žao mi je što se sve to zanemari i dovodi se u drugi kontekst.
Kažete da nema tragova u transakcijama, šta ako sutra i Invictus grupa osvane na listi OFAC-a? Ističete da nema razloga za to jer je riječ o radnicima, ali prema vašem mišljenju, ni za Infinity nije bilo razloga, pa se desilo?
To jeste moja sumnja, da je ovdje nešto sasvim drugo u pozadini. Da je ovdje druga priča.
Mislite da konkurencija preuzme poslove?
Naravno, ali to je najlakše dovesti u kontekst politike i onda nema argumenata, činjenica, samo se kaže neko je vezan za osobu A, B i idemo uvesti sankcije. Kako to dokazati, koji je način? I pitaju jeste li kontaktirali OFAC? Tamo piše dostavite nam nove okolnosti. Koje nove okolnosti, dokažite vi nama zbog čega smo kažnjeni. Apsurdno je, neko kaže da nešto može, ali je to u praksi neizvodivo. Ja vjerujem da je tačno ono što Američka ambasada kaže da sankcije nisu usmjerene protiv radnika, evo prilike da pokažu. Ja ne znam koliko transparentniji još da budem. Oni uvijek mogu da kažu nama to nije dovoljno, u redu, ali dajte da vidimo šta je dovoljno? Ne znamo za šta smo optuženi.
U objašnjenju OFAC navodi da je preko firmi izvlačen novac za Dodikove potrebe? Kažete da nikad od osnivanja nije dignuta dividenda?
Možda je dignuta dividenda tri puta, ja ne znam, u ukupnoj vrijednosti možda nije ni 10 odsto ostvarene dobiti. Ja bih volio da vidim ko je podigao novac, kad i gdje je otišao. Niko nam nije rekao to i to, nego apstraktno, neko tamo nekom pomaže. Kako ja da dokažem da to nije tako. Nemoguće, nema načina.
Potpuno gašenje
Pominju se datumi do kraja ovog mjeseca, u zavisnosti od kompanije, kada će biti ugašeni i posljednji računi. Jeste li dobili rokove?
Da, oni se drže rokova. Do kraja mjeseca će biti, nisu svi istovremeno.
Đurić će zatim podnijeti zahtjev za stečaj?
Vrlo vjerovatno.
Kako vrlo vjerovatno, jeste li razgovarali s njim, da znate na čemu ste?
Da li ćemo naći opciju za likvidaciju ili stečaj, ali će firme biti ugašene, to je tačno.
Kad podnosite sudu zahtjev za registraciju Invictusa?
Danas (četvrtak op. a.) smo pokrenuli proceduru. Vlasnici smo ja, Vladimir Perišić, Radmila Bojanić... Ja sam 35 odsto, njih dvoje su po 15 odsto, još ćemo da vidimo za ostale, ali danas smo pokrenuli zvaničnu proceduru, da se pripreme akti. To će uskoro biti podneseno institucijama. Radnicima se zahvaljujem, kao i ljudima koji će biti dio novog menadžmenta, jer zaista su na sebe preuzeli ogroman teret. Imamo podršku radnika za sve što prolazimo i daćemo sve od sebe da ni na koji način niko ne bude ugrožen. Niko nije otišao u ovom periodu i mi ćemo znati to da cijenimo.
.webp){kind=icon}
