Kada vozeći Lašvanskom dolinom, dvjestotinjak kilometara od najbliže morske obale, između brda Srednje Bosne, tržnih centara i živopisnih sela, ugledate jahte - pomislite da je fatamorgana. Nije, ljudi u ovom dijelu Bosne i Hercegovine već su čuli za neobičnu priču o tome kako je ljubav jednog Riječanina i Bosanke rezultirala gradnjom luksuznih plovila, a odnedavno i kamp-prikolica.
Derubis jahte stvorili su Denis i Lejla Kraljević, a njihov proizvod već je pobrao simpatije i nagrade, te osvojio tržište onih koji su spremni platiti mnogo da bi dobili komad luksuza samo za sebe. Bar 500 hiljada eura košta jedan od dva modela broda koji nastaju u Vitezu, a deset puta niža je cijena luksuzne kamp-prikolice, koja je odgovor tržištu koje je zbog pandemije prigrlilo ovaj proizvod.
I ovdje je ulogu odigrala bh. komparativna prednost niskih cijena radne snage, ali prema reakcijama s tržišta, svjetskih sajmova i iz specijaliziranih medija reklo bi se da su kvalitet i originalnost došli do izražaja. Sad im nedostaje još samo strateški partner da zaplove punim jedrima. Godišnje mogu proizvesti tri jahte, a kamp-prikolica i više od 120.
Stvar je veoma jednostavna, brodovi se tehnički proizvode tamo gdje se mogu proizvoditi, kaže nam Denis Kraljević, kao da se pravda što je došao na ideju da brodove gradi tako daleko od mora.
"Nekad je pored mora preskupo, jer ljudi možda i nemaju uvijek velikih radnih navika, a s druge strane tamo su skupi tereni. Mi smo godinama gradili brodove u Rijeci pa smo shvatili da je jako teško raditi i poslovati", priča nam čovjek koji brodove gradi već tridesetak godina, a nagrađivani je autor prvog električnog katamarana u Evropi, 2008. godine, kad je dobio nagradu za najboljeg konstruktora Evrope.
Kaže kako je sam odabir Srednje Bosne dobra stvar jer je okružen kvalitetnim kooperantima, koji zapravo s Derubisom zajednički grade brodove. Proizvodnja stakala je blizu, koža je u Visokom... Kaže i kako je lijepa priča da se oko jednog proizvoda napravio pravi mali mini klaster.
Kraljević brodove pravi već tridesetak godina, a u Vitezu puni osmu godinu. Prvo je bila pripremna faza razmišljanja kako nešto takvo napraviti u Bosni.
"Razmišljali smo dugo i bolje da smo tako postupili, više razmišljali, a kraće ulazili u posao. Tako smo posljednje tri godine uspjeli napraviti brodogradilište i proizvodnju kamp-prikolica", govori nam Kraljević i posebno ističe kako su sve stvari koje su trebali predvidjeti uspjeli ranije vidjeti i pripremiti se za to pa ih nisu ni iznenadile. Iznenadila ih je volja ljudi da budu dio priče.
Da biste napravili brod, treba izgraditi jedan model, onda od njega kalupe, pa sve to uskladiti sa zakonom i tek potom, kada se napravi prvi brod, idu standardizacije - to je postupak od dvije godine koji prethodi izgradnji prvog broda. Oni su sada u trećoj godini i iza njih su tri broda.
"Mi smo jeftiniji od Evrope i od cijelog svijeta, jer smo nažalost iz Bosne i Hercegovine, ali morate biti i jeftiniji da biste bili konkurentni. Pola miliona eura je startna cijena za brod - bila je. Mislim da ćemo morati korigirati cijenu naviše. To je cijena za brod dužine 44 stope", kaže nam čovjek koji ne izgleda kao vlasnik brodogradilišta luksuznih brodova, koji sa svojim radnicima radi manualne poslove.
Od Viteza do najbliže morske luke je 220 kilometara, Kraljević kaže da nije poseban problem specijalnim vozilima brod otegliti u luku. Postoje specijalna vozila, policija koja prati taj transport u noćnim uslovima i za čas brod bude na vodi, spreman da zaplovi. Proizvode dva tipa broda i dva tipa kamp-prikolica. Pandemija je ljude udaljila od masovnih okupljanja, klasičnih ljetovališta i proizvodnja prikolica je skočila 70 posto u svijetu. Za kamp-prikolice već su dobacili do Njemačke i zemalja Zapadne Evrope, ali glavni cilj je top tržište - Norveška.
"Zapošljavaju dvadesetak ljudi, toliki procenat proizvodu doprinesu kooperanti. Radne snage ne nedostaje... Mi još dugo nećemo moći proizvesti ono što možemo prodati. Danas je lako naći tržište i za brodove i za kamp-prikolice", govori nam on.
Brodovi, kamp-prikolice, šalimo se s Kraljevićem da je sigurno naredni avion, a on nam kaže: "Da je para, bio bi i avion".
"Moramo hodati po zemlji i širiti se onoliko koliko nam sredstva dopuštaju, budući da nas ne prati nijedna banka. Teško dolazimo do kredita. Mi smo ipak takva zemlja, razumijevanje za nove projekte ne postoji. Političari se bave sobom, narod je ogorčen. Ono što mi ovdje radimo, radimo isključivo vlastitim snagama, niko ne stoji iza nas - niti politika, niti banke, niko", kaže nam u dijelu razgovora gdje snovi i razvoj udare u realnost.
Ipak, ovi ljudi ne žele dopustiti da im lokalna ograničenja zaustave napore, jasno vide budućnost, a ponose se da su to imali i ranije. Kaže nam kako je davno predvidio kako će budućnost izgledati. Oni su i u brodove i u kamp-prikolice počeli ugrađivati veliki dio električne opreme.
"Ništa drugo nije budućnost nego struja. Vjerujem da će struja zamijeniti apsolutno sve, zbog svoje jednostavnosti i čistoće", kaže nam na kraju čovjek koji proizvodi plovila milionske vrijednosti, a radni dan provodi radeći na lijepljenju pozicija jednog od brodova koji "u luci" tvorničke hale u Vitezu još sanjaju svjetska mora.