.webp){kind=icon}
Kako je nedavno upozorilo udruženje Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH), ulaganje u geotermalnu energiju je poprilično rizičan posao jer se, kao i kod nafte ili plina, ne može sa sigurnošću znati ima li dovoljno komercijalnog potencijala, a potencijalni investitor mora uložiti u najmanje jednu do tri istražne bušotine, što podrazumijeva ulaganja, ovisno o dubini bušotine, i do 30-ak milijuna eura.
Nedavno je lokalna tvrtka Dravacel britanskog investitora Cindrigo zatražila još jedno šestomjesečno produljenje roka za istraživanje na geotermalnom prostoru Slatina 3 uvjerena da će nakon toga roka moći objaviti ulazak u razdoblje komercijalne eksploatacije. Dosad je u taj projekt uloženo osam milijuna funti, što je otprilike 9,4 milijuna eura.
Tomislav Čorak, izvršni direktor i partner u tvrtki Boston Consulting Group kojemu je jedan od fokusa savjetovanje u energetskom sektoru, pojasnio je za Bloomberg Adriju o kakvim je rizicima riječ kod ulaganja u geotermalnu energiju i kako njima najbolje upravljati.
"Svaki novi poslovni model nosi sa sobom tri vrste rizika koji se s vremenom smanjuju kako se širi njihova primjena. Tako i u poslovnim modelima vezanim za korištenje geotermalne energije postoje rizici dostupnosti izvora energije, tehnološki rizici te rizici vezani za otkup energije", navodi Čorak.
Pritom napominje da korištenje geotermalne energije vezano za postojanje podzemnih rezervoara vruće vode, odnosno pare, postoji više od 100 godina.
"Naime, prva se geotermalna elektrana na svijetu nalazi u Toskani između Pise i Siene i otvorena je davne 1913. godine. U proteklih 110 godina razvijeni su postupci lociranja rezervoara vruće vode, odnosno pare, poznata je tehnologija korištenja toplinske geotermalne energije te njezine konverzije u električnu, a riješen je plasman te energije na tržište", ukazuje Čorak
No, problem tradicionalnog korištenja geotermalne energije je u maloj dostupnosti takvih podzemnih rezervoara te je u svijetu instalirano manje od 20 gigavata (GW) nazivne snage takvih elektrana od ukupno postojećih više od 8000 GW. Zbog toga se danas radi na istraživanju i razvoju novih tehnologija, takozvanih poboljšanih ili naprednih geotermalnih sustava, te dolaska do geotermalne energije bilo gdje s dubokim bušenjem do vrućih stijena pod zemljom.
Cindrigo
"Nove tehnologije obećavaju znatno širenje područja pogodnih za korištenje geotermalne energije i obećavaju udvostručenje instaliranih kapaciteta geotermalnih toplana i elektrana, a nakon toga njihov eksponencijalan rast. Tehnološki razvoj ne dolazi bez rizika tako da se trenutno suočavamo s raznim tehnološkim rizicima koji otvaraju put do dostupnosti geotermalne energije", pojašnjava Čorak.
Šansa za naftne kompanije
No, zapravo se rizik u konačnici pretvara u cijenu koju je potrebno platiti u odnosu na očekivani povrat. Drugim riječima, da bi geotermalna energija uopće dobila šansu da se širi mora postojati regulatorni okvir koji će osigurati ekonomski prihvatljive uvjete za cijenu geotermalne toplinske ili električne energije. Čorak iznosi o kakvoj se kalkulaciji radi.
"Dostupnost kapitala i jaka potražnja za zelenim izvorima energije utjecali su na smanjenje povrata na ulaganje. Ono što danas treba iskoristiti je potencijal znanja naftnih tvrtki za istraživanja geoloških struktura ispod zemljine površine i raspoloživost kapitala za energetsku tranziciju. Tu opet glavnu ulogu igra država koja treba prepoznati naftne tvrtke kao partnere u energetskoj tranziciji i omogućiti korištenje njihovog investicijskog potencijala uz prihvatljive stope povrata".
"Danas cijenu toplinske energije definira plin koji se ponovno vratio na povijesno niske cijene. Pri veleprodajnoj cijeni plina od 25 eura po megavatsatu (MWh) veleprodajna cijena toplinske energije iz industrijskog bojlera koša oko 35 eura po MWh. Toj cijeni ne može konkurirati toplana koja se zasniva na geotermalnoj energiji jer može proizvesti toplinu po cijeni od oko 50 do 60 eura po MWh. U trenutku kad se za pretvorbu energije iz plina počne zaračunavati naknada za emisiju ugljičnog dioksida (CO₂) od oko 100 do 150 eura po toni CO₂, na navedenu cijenu od 35 eura po MWh će trebati dodati još oko 20 do 30 eura naknade za CO₂ i po ukupnoj cijeni od 55 do 65 eura po MWh iz plina kao izvora geotermalna toplinska energija postaje isplativa. Prije nego u Europi nastupi plaćanje CO₂ naknade za toplinsku energiju država može osigurati subvencije za investicije u geotermalne toplane i elektrane", smatra Čorak.
Depositphotos
Očito je da tvrtke koje su se donedavno bavile samo naftom i plinom ulaze i u prostor zelene energije. Imamo tu domaće primjere Janafa ili Ine koja je, na primjer, prošle godine dobila dozvole za istraživanje geotermalnog potencijala na dvama istražnim prostorima.
Čorak je uvjeren da se naftne tvrtke, ako žele ostati proizvođači energije, moraju okrenuti zelenoj energiji.
"Problem na koji nailaze je da su povrati na investicije u zelenu energiju bitno niži od povrata kod istraživanja u slučaju nafte i plina. Istraživati naftu i plin mogu samo naftne tvrtke koje imaju sofisticirana geološka znanja kako pronaći i eksploatirati naftu i plin. To je jako rizičan poduhvat i potražnja za njihovim proizvodom je stalna i velika. S druge strane ulagati u obnovljive izvore može svatko tko ima kapitala. Mnoge elektroprivrede i mali investitori ulažu o vjetroelektrane i solarne elektrane.
Dostupnost kapitala i jaka potražnja za zelenim izvorima energije utjecali su na smanjenje povrata na ulaganje. Ono što danas treba iskoristiti je potencijal znanja naftnih tvrtki za istraživanja geoloških struktura ispod zemljine površine i raspoloživost kapitala za energetsku tranziciju. Tu opet glavnu ulogu igra država koja treba prepoznati naftne tvrtke kao partnere u energetskoj tranziciji i omogućiti korištenje njihovog investicijskog potencijala uz prihvatljive stope povrata", kaže Čorak.
Geotermalno polje Lunjkovec-Kutnjak | Varaždinska županija
Po njegovim riječima, dobra je ideja u tome kontekstu javno-privatno partnerstvo.
"Interes ulagača postoji za sve projekte na kojima postoje prihvatljivi povrati. Kako država igra jednu od ključnih uloga u poticanju ulaganja u području novih poslovnih modela, javno-privatna partnerstva su ne samo dobra ideja, već i nužna stvar", ističe Čorak.
Potencijal Hrvatske
Misli da Hrvatska ima potencijal biti država koja kvalitetno osigurava sinergiju države i privatnih investitora u zelenoj tranziciji.
"Htio bih naglasiti nužnost suradnje javnog i privatnog sektora kako na projektima vezanim za geotermalnu energiju tako i na projektima vezanim za energetsku tranziciju uopće. U energetskoj tranziciji je ključno osigurati pouzdanost opskrbom energije i njezinu ekonomsku prihvatljivost. Zbog toga država i privatni sektor trebaju raditi zajedno na širenju korištenja novih tehnoloških rješenja koji će osigurati tu energetsku tranziciju uz prihvatljive rizike za investitore. Hrvatska, kao mala zemlja koja je članica Europske unije (EU), može biti primjer suradnje države i investitora tako da osigurava inovativne pilot-projekte kojima će se nove i zelene tehnologije stavljati u pogon i služiti kao odskočna daska za dalje širenje u EU", zaključuje Čorak.
Licencirane fotografije/Enerkon
Podsjetimo, prošle je godine Agencija za ugljikovodike (AZU) provela natječaj nakon kojega je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja izdalo dozvole za istraživanje geotermalnih voda na pet istražnih prostora, i to dva Ini, dva tvrtki IGeoPen koje se oslanja na britanskog investitora te tvrtki Viola Energy Generation koje se oslanja na investitora iz Turske.
Navedeno je da bi vrijednost istražnih radova izradom 21geotermalne bušotine mogla biti oko 190 milijuna eura s mogućim ukupnim ulaganjima od više od 400 milijuna eura u slučaju utvrđenog potencijala i realizacije projekata.
U tijeku su upravo natječaji za istražne prostore Bjelovar, Slavonski Brod, Brdovec i Ludbreg, a ponuđači se moraju javiti AZU-u najkasnije 29. ožujka u podne.
Kako je navela Sanja Živković iz Energetskog instituta Hrvoje Požar na energetskom skupu u Bjelovaru početkom ovog mjeseca, Hrvatska je dosad izgradila samo 60 MW toplinskog učinka i 10 MW električne snage od ukupnog geotermalnog potencijala procijenjenog na 2000 MW toplinskog učinka i 500 MW električne snage. Dakle, dosegnuto je tri posto toplinskog učinka i dva posto električne snage.
