Patriotizam se ne sipa u traktor, ali može naći mjesto na berzi

Početkom ovog vijeka jedan srpski političar rekao je da se "patriotizam ne sipa u traktor", pokušavši da objasni da se pitanja nacionalnog osjećanja i ekonomije moraju razdvojiti. Međutim, na berzi profit i patriotizam ne moraju uvijek da stoje na suprotstavljenim stranama.

Dok je Amerikancima i Japancima možda lako da budu "investicione patriote" s obzirom na kvalitet hartija i kreditne rejtinge zemalja, u Adria regionu ulaganje u domaće hartije od vrijednosti uglavnom znači donekle manji prinos ili nešto veći rizik.

Pa ipak, i dalje postoje pojedinci koji su spremni da u to ime žrtvuju par procentnih poena prinosa.

Skromni brojevi

Nažalost, i ukupan broj ulagača na našim prostorima nije prevelik, a broj onih koji se vode i principima patriotizma još je manji.

"Generalno gledano, gospodin ulagač je u našoj zemlji rijetka zvjerka, i defakto i kulturološki. Imamo možda 5.000 do 10.000 ulagača u berze", procijenio je Nemanja Antić, licencirani broker i vlasnik kompanije Military shop, dodavši da oko 90 odsto tog broja ne raspolaže značajnijim sumama.

Od oko 1.000 "većih" investitora, najviše njih 300 je spremno da ulaže lokalno, navodi Antić, i dodaje da je "velikoj većini ulagača ipak prinos najveći motiv, pa tek sve ostalo".

Sa ovim stanovištem slaže se i član odbora u hrvatskoj kompaniji InterCapital Securities Danijel Delač.

"Vjerujem da ih se ponešto nađe, ali iskreno - ne previše, posebno ako pričamo o fizičkim osobama (takozvanim 'retail' investitorima). Kod njih bih prije rekao da je riječ o investiranju samo na domaćem tržištu zbog neznanja, neiskustva, ili nepovjerenja u strana tržišta (poznato i kao 'home bias'), a ne svjesnom patriotskom investiranju", procjenjuje Delač.

Institucionalni ulagači, poput penzionih fondova, osim prinosa žele da razvijaju i domaće tržište kapitala, a najbolji put za to je podržavanje novih, ali kvalitetnih, izdanja na berzi, pa u tom kontekstu možemo reći da se i oni tako ponašaju", dodao je.

Ulagača u akcije srpskih kompanija ili u obveznice Srbije svakako nema "više od par hiljada", a broj onih koji ulažu u kriptovalute je vjerovatno veći, smatra osnivač kompanije Senzal Capital Rade Rakočević.

Rakočević, koji, kako kaže, i sam ulaže u domaće i strane kompanije, ali i u nekretnine i zemljište u Srbiji, dodaje da je, bez obzira na to gdje se prinos ostvaruje, najveći odraz patriotizma plaćanje poreza u domicilnoj državi.

"Ako si u nekoj zemlji odrastao, radio, školovao i liječio se, zaista nemam razumijevanja za bilo koga ko koristi bilo kakve 'offshore' kompanije kako bi smanjio poreski teret", rekao je investitor za Bloomberg Adriju.

Dobre državne prakse

Kao što smo već rekli, patriotizam na berzi ne iziskuje potpuno odricanje od prinosa, a s vremena na vrijeme se pojave i prilike u koje bi vrijedilo uložiti bez obzira na to da li se pri ulaganju vodite i rodoljubljem.

Antić, koji vodi kompaniju u Srbiji, navodi da su mimo poslovanja najisplativija ulaganja u Srbiji bankarski oročeni dinarski depoziti, državne obveznice, štedne polise osiguranja, ali i neke akcije listirane na Beogradskoj berzi.

Prilikom ulaganja "u bankarske depozite, i to u domaćim bankama, i to u dinarima, jer je tu kamata najveća, može da se ispregovara čak šest ili sedam odsto kamate na godišnje oročenje, i na takve kamate ne plaćate poreze, sto je sjajno, time se pomaže i NBS u procesu dinarizacije Srbije", objasnio je Antić.

Ulaganje u državni dug Srbije, koji se sada listira na bečkoj berzi, i koji je dostupan za kupovine preko brokera, takođe je oslobođen poreza na kamate, koja i ovdje dostiže preko šest odsto.

Depositphotos

Rakočević je za našu redakciju dodao da štednja u banci ima smisla, ako se gleda na dugi rok u kom bi se i inflacija smirila. On dodaje da su kamate pored depozita rasle i na državni dug, pa ulaganje u obveznice u Srbiji (kao i u najvećem dijelu svijeta) sada djeluje primamljivije.

Navodi da on u Srbiji ulaže u nekretnine i zemljište, ali i startupe i druge kompanije. Od akcija listiranih na Beogradskoj berzi izdvojio je Aerodrom "Nikola Tesla", "koji bi mogao da ima potencijal kao dugoročno ulaganje".

"Na ovaj način, pomažeš svojoj zemlji da gradi puteve, bolnice, konsoliduje PIO i zdravstvene fondove, te da isplati zarade u javnom sektoru. Na ovaj način država Srbija plaća kamate šest odsto tebi kao ulagaču, a ne nekom strancu", rekao je Antić.

"Ja kao domaći ulagač kad primim tu kamatu od Srbije, najćešće je ovdje ili uložim dalje ili pak potrošim", dodao je.

Delač dodaje da kompanije listirane na Zagrebačkoj berzi često otkupljuju sopstvene dionice kako bih ih iskoristile za isplatu bonusa i nagrada za menadžment i zaposlene. To rade zbog povoljnog poreskog tretmana te prakse u poređenju sa isplatom bonusa ili nagrada kao dijela plate.

"To je vrlo opipljiv benefit kojim je država dala vjetar u leđa domaćem tržištu i razvoju Zagrebačke berze", navodi Delač.

Kako su naveli iz analitičkog tima Bloomberg Adrije, u Sloveniji nema slične mjere u vezi sa prihodima od kamata, ali se poreska stopa na kapitalnu dobit nalazi u intervalu 0 - 25 odsto, i zavisi od vremena posjedovanja imovine koja donosi tu kapitalnu dobit (25 odsto ukoliko je period držanja do pet godina, 20 odsto za period od pet do 10 godina, 15 odsto od 10 do 15 godina, a bez kamate ako je period držanja preko 15 godina).

"Što se tiče Sjeverne Makedonije, porez na prihode od kamata na oročene depozite je oslobođen poreza (planirali su da uvedu 10 odsto prvog januara ove godine, u okviru poreske reforme, ali su odložili do ulaska u EU). Slično kao i kod Slovenije, porez na kapitalnu dobit zavisi od vremena posjedovanja hartije, pa je do jedne godine porez 15 odsto, a za period od jedne do dvije godine je 10 odsto", rekli su analitičari.

Na sajtu Banjalučke berze se navodi da akcionari od 2015. godine ne plaćaju porez na prihod od dividende, a ne naplaćuju se ni prihodi od nominalne kamate obveznica.

Indirektna korist

Pored direktnih koristi, od ulaganja na domaćem tržištu investitor indirektno poboljšava i svoj položaj kao građanima te države.

"Bilo koji IPO, dokapitalizacija, ili emisija obveznica koja se finansira putem berze, a u kojem kompanije sredstva dobijena na ovaj način koriste za akvizicije, capex ili organski rast, daju direktne benefite razvoju te kompanije, ali i domaće ekonomije u cjelini", rekao je Delač.

Svako ulaganje u zemlji povećava blagostanje te zemlje, i to važi za svaku zemlju. Privlačenje domaćih investitora bi stoga moralo da bude nacionalna strategija, pogotovo ako su ulagači iz reda novih generacija, dodao je Antić.

"Ekonomija zemlje se tako stimuliše jer se time zapošljava više ljudi, a postojećim zaposlenima rastu plate u takvom procesu, koji dalje mogu više para da troše. Time se plaćaju i veći porezi i doprinosi,  plaća se više PDV, kreira se dodatni porez na dobit preduzeća, plaćaju se doprinosi na plate, i pune se fondovi na penzije. Ako to kao pojavu gledamo u roku od 10 do 12 godina, siguran sam da možemo da govorimo i o poboljšanju kvaliteta i standarda života samog ulagača, iz ugla pojedinaca", rekao je Antić.

Moguća unapređenja

Dok je istina da postoje određeni koraci da bi se situacija na tržištima kapitala popravila, svakako da postoje mjere koje države mogu da preduzmu. Kako je redakcija Bloomberg Adrije ranije pisala, prinos na obveznice je, naročito u posljednje vrijeme, porastao tako da bi one mogle da budu privlačne ulagačima, ali je prag za ulazak na ovo tržište (100.000 evra) i dalje visok.

"Država bi možda mogla da emituje svoj državni dug na domaćem tržištu, koji bi bio nominovan i u dinarima, i u evrima, ali na domaćem tržištu kapitala, i da minimalne uplate budu recimo 50 ili 100 evra po uplati, a da rokovi dospijeća budu pet, 10 ili 15 godina,. Time bi mogla da se privuče mnogo veća masa domaćih malih ulagača, i da se pročuje da je to ipak moguće", ocjenjuje Antić.

On je dodao da je stabilnost dinara prema evru gotovo izjednačila dinarsku i štednju u evrima, ali je udio štednje u valuti evrozone i dalje dominantan.

Delač dodaje da je potrebno konstantno raditi na unapređenju kvaliteta ponuđenih investicionih instrumenata, dodavši da ulagači znaju da prepoznaju te pomake.

"Domaći investitori sve više ulažu u najkvalitetnija domaća izdanja (tzv. blue chip), a mala mikroizdanja upitne likvidnosti sve su manje na radaru investitora. Fokus je na kvalitetu, a ne kvantitetu", zaključio je.

Kvalitet investicionih instrumenata je ključ uspjeha i po Rakočevićevom mišljenju. "Da bi više ljudi željelo da ulaže u domaće akcije, svakako je potrebno ponuditi im kvalitetniji proizvod, odnosno hartije od vrijednosti koje bi nudile makar približan prinos u poređenju sa investicionim prilikama iz inostranstva", rekao je ulagač.

Branko Kecman, direktor brokersko-dilerskog društva Advantis broker a.d. Banja Luka, rekao je da državu svakako ne treba ekskulpirati i previše insistirati na patriotskim osjećanjima ulagača.

"Ne treba ni od koga tražiti i očekivati da poklanja novac ili dio zarade samo zato što je investicija 'na domaćem terenu'. Na tome se ne može graditi privredna budućnost. Zadatak javne uprave je da obezbijedi što je moguće više motivišuću atmosferu i pravno okruženje kako bi se domaće investicije u svakom smislu pokrenule i investitori dobili priliku za zaradu. Sve ovo pokreće privrednu aktivnost i multiplikuje rezultate", rekao je Kecman za Bloomberg Adriju.

On dodaje da bi ovo poboljšalo i priliv kapitala iz inostranstva. "Mislim da je najveća šansa aktiviranje građana koji su potpuno pasivni po pitanju investiranja. Dijaspora je takođe velika šansa, ali im se moraju dati dovoljno dobre garancije o sigurnosti njihovih investicija, kao i mehanizmi (prvenstveno pravni) jednaki onim iz zemalja u kojima sada žive", zaključio je.

 

Članak je namenjen samo u informativne svrhe i ne treba ga tumačiti kao finansijski ili investicioni savet. Sadržaj je zasnovan na opštim informacijama i analizama i ne uzima u obzir pojedinačne finansijske okolnosti ili investicione ciljeve.