Rijeka je prvak Hrvatske, ali jedino Dinamo ozbiljno profitira

Kada je Rijeka osvojila naslov prvaka Hrvatske prvi put u povijesti, imao sam priliku o tome izvještavati uživo iz grada koji je slavio. No nisam sportski novinar i nisam išao na Kvarner zbog toga. Išao sam kako bih izvještavao s upravo održanih lokalnih izbora 2017. godine. Međutim, sve je palo u drugi plan jer točno koliko su izbori te godine za Rijeku bili monotoni, nogomet je bio uzbudljiv. Osam godina kasnije bilo je uzbudljivo na oba polja. Povijesni lokalni izbori za Rijeku i još jedno povijesno osvajanje prvenstva.

Kao i svaki put dosad, nakon osvojenog naslova, krene priča: "E, gdje bi klub bio da ne prodaje ono najvrjednije što ima – igrače." No prodaje ih, jer mora. I zato smo postavili pitanje moraju li klubovi iz HNL-a prodavati svoje igrače čim se pokaže da nešto vrijede. Podaci pokazuju da svi prodaju čim se pruži prilika, ali jedino je Dinamo od toga uspio napraviti ozbiljnu priču.

Transferi igrača često predstavljaju ključan izvor prihoda, ali i potencijalni rizik. Postavlja se pitanje jesu li ti prihodi dovoljni za dugoročni prosperitet klubova ili samo privremeno rješenje za pokrivanje tekućih troškova.

Rizici ovisnosti o prodaji igrača

Iako višemilijunski transferi zvuče impresivno, oni često služe samo za održavanje klubova na životu. InterCapital je napravio jako zanimljivo istraživanje u kojem se navodi sljedeće:

• Dinamo Zagreb: više od 55 posto ukupnih prihoda dolazi iz UEFA-inih natjecanja zahvaljujući redovitom nastupu u europskim ligama. Dinamo je jedini klub koji kontinuirano ostvaruje operativnu dobit, a izgradili su i najveću pozitivnu bilancu od 23 milijuna eura kapitala.
• Hajduk Split: najviše ovisi o prihodima od ulaznica i komercijalnih aktivnosti s više od 60 posto prihoda, ali unatoč snažnoj bazi navijača, klub ima negativan kapital te kumulirani gubitak iznosi 40 milijuna eura.
• Rijeka: operira s bitno manjim budžetom, često prodaje ključne igrače tijekom sezone, a akumulirani gubitak doseže 17 milijuna eura.
• Osijek: treći najveći budžet, ali i dalje nije financijski stabilan te 50 posto prihoda dolazi iz sponzorstava, koja su pala 44 posto u odnosu na prethodnu godinu.

 

Iz InterCapitala navode da su klubovi HNL-a "u velikoj mjeri financijski ovisni o prihodima od transfera igrača, dok operativno poslovanje većine klubova bez tih prihoda bilježi gubitke" te zaključuju: "Dinamo Zagreb se ističe kao jedini klub s održivim poslovanjem i pozitivnim kapitalom, zahvaljujući redovitom nastupu u europskim natjecanjima i prihodima od UEFA-e. Hajduk Split ima snažnu navijačku i komercijalnu bazu, ali i dalje posluje s akumuliranim gubicima, dok su Rijeka i Osijek također izloženi financijskim izazovima i često ovise o prodaji igrača. Ukupno, financijska stabilnost HNL-a je krhka i vezana uz nestabilne izvore prihoda, što dugoročno predstavlja rizik za održivost klubova."

HNK Rijeka Facebook zvanična stranica

Dinamova dominacija na tržištu transfera

GNK Dinamo Zagreb godinama slovi kao klub s iznimno uspješnom nogometnom akademijom, priznatom i na europskoj razini. Njihov poslovni model uvelike se temelji na razvoju mladih talenata i njihovoj kasnijoj prodaji u bogatije europske lige. Taj model donio je klubu značajne prihode, a neki od njihovih transfera spadaju među najveće u regiji.

Prema dostupnim podacima, ovo su neki od najvrjednijih transfera u povijesti GNK Dinama:

Ti iznosi jasno pokazuju da Dinamo posjeduje sposobnost generiranja značajnih sredstava prodajom igrača. Ti su prihodi ključni za pokrivanje visokih troškova poslovanja, uključujući plaće igrača i ulaganja u infrastrukturu.

Šira slika: isplati li se ulagati u klub iz HNL-a?

Pretpostavimo da imate koji milijun viška, ponese vas nogometna euforija i odlučite kupiti nogometni klub. Kada će vam se to isplatiti?

Kupnja nogometnog kluba u HNL-u nosi značajne rizike. Iako je novi ugovor o televizijskim pravima, potpisan 2022. godine, značajno povećao prihode klubovima (za ukupno 9,3 milijuna eura godišnje), ti su iznosi i dalje relativno skromni u europskim okvirima. Primjerice, prošlosezonski prvak HNL-a Dinamo je u sezoni 2023.–2024. od televizijskih prava zaradio oko 1,23 milijuna eura. Ostali komercijalni prihodi također su ograničeni veličinom hrvatskog tržišta.

UEFA-ina pravila o financijskoj održivosti (FSR), koja su zamijenila Financijski fair-play (FFP), stavljaju naglasak na solventnost, stabilnost i kontrolu troškova. Za hrvatske klubove, s obzirom na njihove probleme s pravovremenim plaćanjem obveza i velike gubitke u poslovanju, poštivanje tih pravila, posebice onih o solventnosti (pravovremeno plaćanje obveza), predstavlja stalan izazov.

HNK Rijeka Facebook zvanična stranica

Stručnjaci upozoravaju da oslanjanje isključivo na transfere nije dugoročno održiv model. Potreban je fokus na organski razvoj, ulaganje u akademije, infrastrukturu, tehnologiju i ljudski kapital. Smanjenje omjera plaća i prihoda te postepeno poboljšanje poslovnih rezultata iz redovnih aktivnosti trebali bi biti strateški ciljevi svakog kluba. Bez toga, hrvatski klubovi riskiraju da zlatna žila talentiranih igrača presuši, a s njom i ključni izvor financiranja.

Zaključno, ulaganje u hrvatski nogometni klub može biti motivirano strašću i sportskim ambicijama, no s financijske strane, to je pothvat s visokim rizikom i neizvjesnim povratom. Dok god se poslovni modeli temelje primarno na pokrivanju gubitaka prihodima od transfera, umjesto na stvaranju profita iz redovnog poslovanja, dugoročna stabilnost ostat će upitna. Put prema samoodrživosti zahtijeva strateška ulaganja u razvoj, racionalizaciju troškova i diverzifikaciju izvora prihoda, što je za mnoge HNL-ove klubove i dalje Sizifov posao.