Trail trčanje, poznato i kao trčanje po planinskim i prirodnim stazama, više nije samo rekreativna aktivnost entuzijasta u tenisicama željnih uživanja na svježem zraku. Danas je to pokret, društveni, ekonomski, turistički i kulturni. U regiji koja obiluje prirodnim ljepotama, ovaj sport prerasta u motor razvoja manje poznatih destinacija, osnažuje lokalne zajednice i promiče zdrav način života. Iako je svaka zemlja u regiji u različitoj fazi razvoja trail scene, zajednička im je jedna stvar, a to je potencijal koji još uvijek može puno toga ponuditi.
Bosna i Hercegovina posljednja je u regiji ušla u svijet trail utrka. Kako za Bloomberg Adriju navodi Irhad Suljić, organizator Vučko Traila Sarajevo, domaća trail scena je još u usponu i tek treba da se otkrije pravi potencijal, dok su susjedi već u "zenitu".
Za naš portal govorio je i organizator trail utrke Orjenski đir - Crna Gora Saša Kulinović, kazavši kako kao zemlja imaju ogroman prirodni potencijal te da je disciplina tek u razvoju.
S druge strane, Hrvatska i Slovenija već bilježe kontinuirani rast. Hrvoje Kedžo, organizator Dalmacija Ultra Traila, ističe da oni bilježe snažan razvoj na više nivoa, od broja trkača i kvaliteta organizacije, do međunarodne reputacije. Renato Lovišček, organizator Obala Ultra Trail Slovenija, naglasio je da je od covida interes za ovakvim utrkama u porastu od 20 do 30 posto godišnje.
U Srbiji, kako za Bloomberg Adriju kaže Vlada Panić, organizator West Serbia Traila, ključ rasta je zadovoljstvo učesnika. Entuzijazam i organski rast zajednice čine okosnicu scene koja se širi i kroz društvene mreže, lokalne lige i sve veći broj događaja.
Iako su trail utrke vanvremensko iskustvo u prirodi, njihova organizacija je ozbiljan logistički, finansijski, ali i društveni izazov. Najveći problem svih organizatora je finansiranje, kako su istakli.
Finansije kao problem
Suljić ističe da za neprofitne organizatore koji rade volonterski, kao što to rade oni, finansije predstavljaju najveći izazov. Lovišček kaže da, iako konstantno rastu i odlično se razvijaju, sve teže nalaze sponzore, posebno one koji su spremni dati novac, a ne robu. Još uvijek im kroz sve ovo najviše pomažu turistički savezi.
Vučko Trail
Kulinović kao najveći izazov izdvaja nedovoljno razvijenu svijest lokalnog stanovništva o značaju koje ovakvi događaji nose.
"Imali smo konkretne situacije, gdje su mještani skidali signalizaciju sa staze, misleći da je riječ o nekakvom obilježavanju placeva ili dolasku geometara, jednostavno jer nisu bili informirani o događaju i njegovom značaju", pojašnjava.
Pored ovoga, organizatori se suočavaju s brojnim logističkim problemima, posebno u zabačenijim planinskim krajevima, gdje infrastruktura još nije dovoljno razvijena.
Na primjeru Orjenskog đira, to se ogleda u nedostatku adekvatnog smještaja u selu iz kojeg startuje i u kojem završava trka, ali i u oskudijevanju ugostiteljskim objektima i prostorima za sklonište trkača, organizatora i opreme u slučaju loših vremenskih uslova.
"Jedan od najvećih izazova na nivou cijele Crne Gore jeste i mali broj domaćih trkača, što utječe na masovnost događaja i samim tim otežava privlačenje većih sponzora. Ipak, uz entuzijazam i upornost, vjerujemo da ovi izazovi nisu nepremostivi", kaže Kulinović.
Bez institucionalne pomoći i/ili sponzora, organizatori se slažu da je teško dugoročno održavati kvalitetan nivo.
"Iako trail scena raste, i dalje je izazovno privući veći broj takmičara, posebno stranaca. Potrebne su ozbiljne marketinške aktivnosti, ali i reputacija i kontinuitet događaja", govori Kedžo.
Jačanje turističkog sektora - produženje sezona
Jasno je da su trail utrke danas mnogo više od sportskog događaja – one su katalizator sportsko-rekreativnog turizma s mjerljivim efektima na lokalnu privredu. Od smještaja, ugostiteljstva i transporta, do promocije regija koje inače nisu u fokusu turističkih mapa.
Vučko Trail je klasičan primjer sezonskog produžetka. "Naša trka doprinosi ljetnoj sezoni na Bjelašnici, koja je inače zimska destinacija. Pored ovoga, svi ti trkači prođu kroz razna sela i mjesta tokom trke, upoznaju priče, pa se nakon trke upute i u obilazak tih mjesta", kaže Suljić.
U Hrvatskoj, Dalmacija Ultra Trail (DUT) privlači značajan broj stranih takmičara, čime postaje jedan od najvažnijih međunarodnih trail događaja u Hrvatskoj. Godine 2024. utrka je okupila više od 650 trkača iz više od 35 zemalja, pri čemu je više od polovice sudionika s pratnjom dolazilo izvan Hrvatske. Slično bilježi i 2019. godina, kada je bilo više od 70 posto stranih takmičara.
Nemanja Jovanović - West Serbia Trails
Prisutnost velikog broja stranih trkača ima višestruke pozitivne učinke na lokalnu zajednicu, posebno u Omišu i okolnim područjima.
Hrvoje Kedžo naglašava kako DUT, koji se tradicionalno održava u oktobru - izvan glavne turističke sezone, produžava tu sezonu. Ostvaruju više od 6.000 noćenja u širem omiškom području, što znatno doprinosi lokalnom turizmu.
Kada je riječ o Crnoj Gori, oni ovu priču vidi šire. Kažu da se Orjenski đir pozicionira kao oslonac za razvoj cjelogodišnjih outdoor sadržaja, trkački kampovi, radionice, ekološke škole, kulturni programi – čime trka postaje osnova za održivi ruralni turizam.
Inozemni trkači kao strateški resurs
Uspjeh trail utrke mjeri se i procentom stranih učesnika. Vučko Trail je porastao s 22 posto (2022) na 40 posto (2024), dok DUT već godinama ima više stranaca nego domaćih trkača. Obala Ultra Trail cilja na više od 40 posto, dok Srbija i Crna Gora tek razvijaju međunarodnu promociju.
Dalmacija Ultra Trail
Strani trkači nisu samo gosti, oni su promotori destinacije. Dijele svoje utiske, fotografije, preporuke i postaju "povratnici" koji se vraćaju i van trka, smatraju organizatori.
"Interes za trail utrkama posebno pozitivno utječe na lokalnu zajednicu, jer se popune smještajni kapaciteti, uslužne djelatnosti koje idu uz turizam vide benefit, a budući da je trail usko povezan s planinarenjem i biciklizmom, nerijetko se desi da trkači postanu turisti povratnici u nekom drugom obliku aktivnosti", kaže Suljić.
DUT npr. povezuje Omiš, Klis, Dugopolje, Mosor, Cetinu, Imotski i Makarsku rivijeru, pri čemu takmičari prolaze kroz sela u zaleđu kao što su Gata, Zadvarje, Šestanovac, brdske masive i staze koje su inače nepoznate široj publici, povijesne lokalitete poput tvrđave Klis i starih rimskih puteva. To omogućava "nevidljivim" mjestima da se predstave globalnoj publici – ne samo takmičarima, nego i njihovim pratnjama, medijima i online publici.
"Gosti koji dođu trčati, ostanu više dana, i ti gosti puno troše. Naši trkači su lani ostvarili 3.000 noćenja za dane eventa, što je jako dobar broj", kazao je Lovišček.
Obala Ultra Trail Slovenija
Organizatori sve više ulažu u promociju, označavanje staza, logistiku, sigurnost i iskustvo takmičara. Staze su raznolike - od tehnički zahtjevnih dugih planinskih ruta do "entry-level" staza za početnike. Na tom tragu otvaranja prema trail početnicima, Dalmacija Ultra Trail je posljednjih godina ubacila tri kraće staze EASY5 - 5 km, EASY10 - 10 km i RIVER - 20 km. Kažu da se paralelno s utrkama razvila i vibrantna trail zajednica – klubovi, neformalne grupe trkača, influenceri koji promoviraju ovaj sport. Sve to dodatno motivira nove ljude da se priključe.
"Naše trke su pažljivo osmišljene da trkačima pruže dinamiku, istaknu prirodne ljepote planina i ruralnih predjela Valjevskog kraja, a pritom ostanu sigurne i logistički izvodljive. Fokusiramo se na manje poznate lokalitete kako bismo im dali vidljivost i stvorili jedinstveno iskustvo za svakog učesnika. Uvijek tražimo balans između izazova, uživanja i realnih organizacionih mogućnosti", kaže Panić.
Partnerstva sa zajednicom
Organizatori naglašavaju da uspješna utrka ne počinje startom, ona počinje mjesecima prije, u lokalnim zajednicama. Sve više sarađuju s turističkim zajednicama, malim biznisima i OPG-ovima.
Suljić navodi primjere iz Vučko Traila. "Smještajni kapaciteti nam šalju ponude za učesnike, gazdinstva su dio okrepnih stanica, lokalni proizvodi su pokloni za vjerne trkače".
Kedžo također to potvrđuje govoreći da trail trkači dolaze s porodicama, troše više, ostaju duže. "To više nije trend – to je nova grana turizma", rekao je. Lovišček dodaje da, iako trke generiraju promet, lokalni sektor još ne prepoznaje puni potencijal.
Gotovo svi sagovornici ističu isto, a to je da nema sistemske, nacionalne strategije za ulaganje u outdoor ili trail sektor. Postoje konkursi i lokalne inicijative, ali sve je fragmentarno i često ovisi o entuzijazmu pojedinaca.
Kulinović je to precizirao. "Kod nas sektori turizma, sporta, ekologije i ruralnog razvoja još uvijek funkcioniraju kao odvojene cjeline, bez zajedničke vizije". Lovišček kaže kako se u Sloveniji prepoznaje da manji krajevi više cijene outdoor događaje jer im turizam nije dominantna grana.
Orjenski đir Crna Gora
Osim turizma i ekonomije, trail utrke imaju ogroman potencijal za promociju zdravih stilova života. Trkači se vraćaju, postavljaju lične ciljeve, treniraju više, žive zdravije.
Suljić to vidi u broju povratnika, Kedžo u rastu lokalnih klubova, dok Kulinović navodi pandemiju kao prekretnicu u kolektivnoj svijesti. "Ljudi su tada otkrili prirodu i fizičku aktivnost kao terapiju i naviku", kazao je.
Ono što ih jako raduje jeste da zanimanje mladih za trail raste. Svi sagovornici potvrđuju da trail trčanje privlači mlađe generacije koje traže izazov, doživljaj, prirodu i zajedništvo, za razliku od asfaltnih trka koje im često djeluju sterilno.
Suljić trail opisuje kao "portal u outdoor svijet", dok Panić zaključuje: "Najbolje žurke su i dalje u prirodi".
Odabir staza kojima će se trčati nikako nije slučajan. Svi su istakli da se one biraju tako da bi ispričale priču. One povezuju sela, prelaze vidikovce, spajaju znamenitosti. Vode kroz netaknutu prirodu, ali i omogućuju logistiku, promociju i sigurnost.
"Idealna staza spaja prirodne ljepote, dostupnost i promocijski potencijal", kaže Suljić. Lovišček je kazao da na sve načine pokušavaju iskoristiti potencijal regije za turizam, pa tek onda na zadnjem mjestu se prilagođavaju kada je riječ o logistici.
Depositphotos
"Trkača oduševljava priroda i ako je zadovoljan, vratit će se. Mi svake godine imamo više od 55 posto povratnika, koji trče kod nas od prve trke", naglašava Lovišček.
"Uvijek smo birali teren koji nudi pravi izazov za iskusnije trkače, one koji ne traže samo broj kilometara, već doživljaj, tehniku i povezanost s divljinom planine. U tom smislu, prirodna ljepota nam je bila neizostavan faktor, ali ne kao marketing alat, već kao integralni dio same trke. Logistika je svakako važna, ali nikada nije bila presudna, a znali smo i znamo i dalje da će pravi trkači doći čak i na najnepristupačnije vrhove, ako ih čeka iskustvo koje pamte cijeli život. Upravo ta filozofija nas je vodila i kada smo osmislili Orjenski đir, kao izazov za prave sladokusce traila i kao način da kroz sport otkrijemo i predstavimo planinu Orjen u svom najautentičnijem svjetlu divlje ljepote", kazao je Kulinović.
Danas trail trke nisu samo takmičenje u izdržljivosti – one su ogledalo odnosa prema prostoru, zajednici i načinu života. U regiji bogatoj prirodnim kontrastima i kulturnom raznolikošću, trail postaje platforma za održivi razvoj, lokalnu aktivaciju i redefiniciju turizma.
Da bi ovaj potencijal bio realiziran, potrebne su jasne strategije, regionalna saradnja i zajednički nastup prema globalnom tržištu. Jer, kako zaključuje Kulinović, upravo inicijativa poput ove koju je pokrenuo Vučko Trail - povezivanje i saradnja među ukorijenjenim i stabilnim trkama regije, ključna je za budućnost. Takva mreža bi mogla poslužiti kao osnova za jaču i zajedničku promociju ka Evropi i šire.
.webp){kind=icon}
