Izvori navode da je veza Srba i časovničarstva postojala i nekoliko vijekova prije nego što su Švajcarci krenuli da suvereno osvajaju ovu teritoriju.
Naime, srpski monah Lazar Svetogorac iz Prizrena je još 1404. godine napravio prvi javni mehanički časovnik u Rusiji, izrađen po narudžbi kneza Vasilija Dmitrijeviča. Navodi se da je časovnik, postavljen na tornju Кneževog dvora u Moskvi, mjerio vrijeme 217 godina bez prekida. Tada je bio jedan od svega 10 takvih časovnika u Evropi i prvi u Rusiji. Inače, mehanički satovi su se pojavili u Evropi samo nekoliko decenija prije toga, u Francuskoj i Engleskoj.
Upravo ovaj istorijski podatak bio je inspiracija za Duška Radmila iz Čuruga da napravi ručni mehanički sat po imenu 'Lazar'. Za Bloomberg Adriju on kaže da je sat u potpunosti napravljen u Srbiji, osim što koristi švajcarski mehanizam. Za njegovu izradu bilo je potrebno godinu dana, a napravljen je od bronze, sa kožnom narukvicom koja ima i još jednu zamjensku verziju, od zmijske kože.
''Inspiraciju za ovaj zanat sam dobio zbog znatiželje kako mehanički sat može da radi, a da pri tome sam mehanizam ne pokreće baterija. Kada sam rastavio prvi mehanički sat osjetio sam jaku energiju zbog koje sam morao da istražujem sve dublje. Poslije se ta ljubav proširila i na mašine. Posebno sam uživao i u potrazi za samim mašinama, možete zamisliti tu ludost koju neki zovu hrabrost, kada kupujem mašine od nekoliko desetina hiljada evra koju nikada niti sam vidio niti koristio u životu, ali imam intuiciju da je to to. Ja sam samo ''gubitnik koji nije odustao'' a pri tome je veoma uživao”, objašnjava svoj put Radmilo.
A da postoji neka dublja veza koja spaja časovničarstvo i ljude sa ovih prostora pokazuje i horološki put dizajnera, člana ULUPUDS-a iz Beograda, Jovana Jelića, koji je rad na dizajnu i izradi ručnog sata počeo još sredinom devedesetih godina prošlog vijeka. On svoje satove, koje sada plasira pod brendom HOH, vidi kao mala umjetnička djela, kao svojevrsne funcionalne skulpture.
''Ljubav su mi bili ronilački satovi i hronografi'', kaže Jelić. ''Napravio sam originalan dizajn ručnog sata i prototip od mesinga. Međutim nisam uspio zbog tehničkih uslova da isprva realizujem i napravim funkcionalan ručni sat. A onda, neočekivano za mene, 2005. godine Bulgari je napravio model Axioma koji je bio identičan mom inicijalnom dizajnu od prije deset godina. Shvatio sam da sam ipak napravio dobar dizajn. I da treba da napravim nešto novo. I tako je sve opet počelo'', objašnjava Jelić.
Napraviti prototip je prvi korak, i Jelić kaže da je to uradio uz pomoć 3D štampača, a potom od mesinga. Pa od aluminijuma dok nije našao mogućnost da se kućišta urade od čelika koji se inače koristi za izradu vrhunskih kućišta.
''Mesing i aluminijum su lakši za izradu nego nerđajući antimagnetičan čelik. Prije desetak godina sam napravio modularno kućište od karbona, kao i brojčanik. Karbon je tek tada počeo da se koristi za izradu kućišta ručnih satova. Dizajnirao sam i napravio modularni sat. Trenutno radim na kućištima za sat od aluminijuma sa keramičkom zaštitom. Svako kućište je urađeno od visokokvalitetnog čelika i ručno dorađivano i polirano. U ponudi sam predvidio i izradu satova od plemenitih metala, kao i u crnoj boji sa DLC (Diamond Like Carbon) zaštitom kućišta sata."
Proces izrade ručnog sata kompleksan i dugotrajan
Iako je izrada skica i dizajniranje koje se radi u 2D u grafičkom programu obično prvi korak, Radmilo kaže da najviše voli da sjedne u prirodu i prvo nacrta svoje kreacije.
''Vrlo često se desi da inspiraciju za ime i temu sata crpim iz Biblije, omiljene igrice Assasin’s Creed kao i iz različitih filmova koje volim. Kada sam zacrtao temu i skice krećem sa poslom, vrlo često koristim strugove za pripremanje komada na željene dimenzije, koje potom fiksiram na pantograf glodalicu na kojoj definišem oblike satova'', kaže on. A neka od djela koja su mu inspiracija poslužila su i za naziv njegovog brenda - Monte Cristo.
Potrebna su mnoga znanja iz raznih oblasti da bi se došlo do finalnog proizvoda ručnog sata.
''Kućište sa poklopcem, obručima i sa mehanizmom, safirnim staklom, dihtunzima, kazaljkama, brojčanikom i iglicama dolazi kod vrhunskog časovničara Srbe Mihajlovića na sklapanje i testiranje na identičnoj opremi koje koriste vrhunska časovničarske kompanije. Prvo se kompletira samo kućište bez mehanizma i testira postepeno do vodootpornosti 60 metara'', objašnjava proces Jelić.
Radmilo kaže da je 95 odsto samouk. ''Koristio sam literature domaće i strane, mnogo sati video snimaka kako se prave satovi, mnoštvo kontakata sa različitim zanatlijama za usmene savjete, a moj prijatelj juvelir Stefan Antić iz Ćuprije, mi pomogne i lično kada su potrebne zlatarske vještine''.
Osnovni izazov u Srbiji nedostupnost materijala
Osnovni izazov za ove posvećenike je pristupačnost materijala koji može da se obradi u Srbiji.
''Sa tim sam ograničen'', kaže Jelić. ''Titanijum je, recimo, idealan materijal za satove, naročito za Modular seriju HOH satova, ali je problem što se on obrađuje na posebno konstruisanim CNC mašinama. Tehničke nemogućnosti izrade kućišta po originalnom dizajnu mi diktiraju i male kompromise u dizajnu sata''.
On kaže da za kućište koristi njemački antimagnetičan čelik 316L, safirno staklo, vrhunske čelične švajcarke krunice. ''Krunice dorađujem prema svakom modelu sata i pravim ih jedinstvenim. Cifer je u osnovi mesingani i od srebra najveće finoće koji je kovan kao dukat''.
Radmilo kaže da je najbolji metal za mehanizme samo zlato ali se uzima mesing zbog finansijskih olakšica. ''Graviranje je, na prim.er, najl.epše na zlatu, srebru, poliranje je najbolje na zlatu i nerđajućem čeliku, najčvršći je titanijum ali mi se lično ne sviđa jer je komplikovan za poliranje. Stakla na satovima su safirna''.
Za narukvice kaže da koristi goveđu kožu ili kožu nekih atraktivnih gmizavaca, životinja.
''Za sad sam finansiram cijeli projekat i ne pokušavam da podvučem crtu koliko ulaganje iznosi do sada. Što se određivanja cijene tiče on kaže da ima dosta elementa koji utiču na krajnju cijenu. ''Od materijala kućišta, da li se radi neki poseban oblik, gravura, fasovanje dijamanata, specijalni mehanizam… Recimo, samo mehanizmi mogu dostići do 10.000 eura. Neki prosjek je nekoliko hiljada evra za jedan luksuzan unikat u osnovnoj temi i osnovnoj varijanti''.
"Lazar" je našao svog vlasnika za 10.000 eura. Iako sredstva stvara sam iz restauracija skupih satova, Radmilo smatra da postoji veliki potencijal da se cijeli projekat pretvori u dugogodišnji biznis.
''Moja najveća želja odnosno cilj jeste da napravim svoj, tačnije prvi srpski mehanizam. Vrlo sam blizu tom ostvarenju, za tako nešto oprema kao i znanje su prijeko potrebni. Vjerujem da ću to realizovati za dvije godine. Smatram da mogu da ostavim lični pečat po pitanju tehničkog unaprjeđenja mehanizma. Što se dizajna tiče želim da radim ekstravagantne komade kao što to rade kompanije MB&F i Jacob & Co.''.
Jelić smatra da su dizajn i intelektualna svojina najveća vrijednost dobro dizajniranog sata.
On mogućnosti za održiv biznis model za svoj brend vidi ili kroz ulaganje investitora koji bi omogućio sredstva za izradu u Švajcarskoj ili Njemačkoj, zatim za marketing, prodaju i servis.
''Druga varijanta je prodaja kompletnog dizajna i tehničke dokumentacije ozbiljnom proizvođaču iz Švajcarske ili Njemačke koji može da uradi i ispoštuje moj kompletan dizajn i uradi vrhunski sat. Uz moju kontrolu dizajna'', kaže Jelić.
On ovo smatra težom varijantom 'jer su ta tržišta prilično zatvorena za saradnju sa strane'.
Bez obzira na sve, naši sagovornici su jedinstveni u tome da će istrajavati u osnovnim principima. Ne postoje dva identična ručna sata, a ručni rad je neprevaziđen.