Nobelova nagrada za književnost za 2025. godinu dodijeljena je mađarskom piscu, postmodernisti, Lászlóu Krasznahorkaiju, "za njegov upečatljiv i vizionarski opus koji, usred apokaliptičnog terora, potvrđuje moć umjetnosti", objavila je danas Švedska akademija u Stokholmu.
U obrazloženju se navodi da je László Krasznahorkai "veliki epik u centralnoevropskoj tradiciji koja se proteže od Kafke do Thomasa Bernharda, a njegovo stvaralaštvo karakterišu apsurd i groteska. Ipak, njegovo stvaralaštvo ne staje tu - autor ubrzo okreće pogled prema Istoku, usvajajući kontemplativniji, precizno izbrušen ton, što dodatno proširuje njegov literarni dijapazon."
Autor je rođen 1954. u malom gradu Gyula na jugoistoku Mađarske, a prvi je put privukao pažnju čitaoca romanom Sátántangó (1985). Radnja se odvija u zabačenom selu na napuštenoj kolektivnoj farmi, tik pred pad komunizma. Satanistički motiv naslova očituje se kroz moralne slabosti i prevare likova, dok roman istražuje čekanje na čudo koje, po kafkijanskom motivu, nikada ne stiže. Roman je adaptiran u originalan film 1994. godine u saradnji sa režiserom Béla Tarr.
Dobitnik nagrade objavio je preko 20 djela na raznim svjetskim jezicima |Depositphotos
Njegov drugi roman, Az ellenállás melankóliája (1989), učvrstio je njegovu reputaciju. Roman kombinuje fantaziju i groteskne likove, dok dolazak sablasnog cirkusa sa ogromnim kitom pokreće talas nasilja i anarhije, prijeteći diktatorskim prevratom. Kritičarka Susan Sontag ga je proglasila "majstorom apokalipse" savremene književnosti, zbog vještine prikazivanja borbe između reda i haosa kroz snove, groteske i ekstremne situacije. Njegovi romani poslužili su i za druge filmove, kao i za operu Melancholie des Widerstands u produkciji Staatsoper Unter den Linden, iz Berlina, 2024. godine. Prevedeni su na engleski, nemački, francuski i švedski.
Dobitnik će primiti 11 miliona švedskih kruna (nešto više od milion evra), zajedno s najprestižnijim priznanjem koje svijet književnosti poznaje.
Ove godine, favoriti su bili i kineska avangardna autorka Can Xue, japanski autor Haruki Murakami, kanadska autorka Margaret Atwood i Salman Rushdie.
Od 1901. godine, Nobelova nagrada za književnost dodijeljena je 117 puta ukupno 121 laureatu. Za razliku od većine književnih priznanja, ona se ne dodjeljuje za pojedinačno djelo, već za cjelokupan opus autora - što je čini i književnim, i kulturno-političkim komentarom vremena.
Prema testamentu Alfreda Nobela, filantropa i izumitelja dinamita, nagrada treba da pripadne "osobi koja je proizvela najizuzetnije djelo u idealnom pravcu." Šta taj "idealni pravac" zapravo znači, od 1901. godine je predmet rasprave, a nerijetko i kontroverzi.
Kritičari decenijama ukazuju na eurocentrizam, rodnu neravnotežu i povremenu političku pristrasnost Švedske akademije. Recimo, do 2021. godine, samo 13,5 odsto ženskih autorki je dobilo nagradu.
Prošlogodišnja dobitnica, Han Kang iz Južne Koreje osvojila je čitaoce svojim djelom "Vegetarian" | Roberto Ricciuti/Getty Images
Između 2005. i 2007. godine, Akademija je ponovo bila na udaru kritika zbog “politički motivisanih” odluka: nagrade su tada otišle Haroldu Pinteru, Orhanu Pamuku i Doris Lessing. Kada je Mario Vargas Llosa nagrađen 2010, mnogi su tvrdili da više piše o politici nego o književnosti.
Nobel je znao biti i pitanje ideologije. Boris Pasternak, autor "Doktor Živaga" postao je laureat 1958. godine, ali je bio prisiljen da odbije nagradu pod pritiskom sovjetskih vlasti. Njegov sin, Yevgeniy ju je preuzeo tek tri decenije kasnije.
Aleksandr Solzhenitsyn je1970. godine nagrađen Nobelovom nagradom za književnost "za etičku snagu kojom je slijedio nezamjenljive tradicije ruske književnosti." Njegova globalna reputacija je munjevito porasla, ali sovjetske vlasti su nagradu vidjele kao provokaciju Hladnog rata. Njegovo djelo Jedan dan iz života Ivana Denisoviča posebno je pomenuto u govoru Nobelovog komiteta.
Knjiga govori o autobiografskim iskustvima samog autora koji je proveo osam godina u gulagu zbog vrijeđanja Staljina u jednom pismu. To je bilo prvo rusko književno djelo koje je otvoreno progovorilo o toj tabu temi, 1962. godine. Kasnije, autor opisuje ovu fazu svog života kao "Nobeliana" - napetu fazu stalne borbe između autora i režima i objašnjava zašto je odlučio da nagradu prihvati u odsustvu, ne prisustvujući ceremoniji u Stokholmu.
Mario Vargas Llosa je preminuo ranije ove godine | Bloomberg
Od Kiplinga do Handkea: kada književnost postane ideološko bojno polje
Najmlađi laureat u istoriji nagrade i dalje je Rudyard Kipling, koji ju je dobio 1907. godine kada je imao 41 godinu, zahvaljujući djelima poput "Knjige o džungli." Iako je tada slavljen kao simbol britanskog genija, nagrada nije bila bez senki zbog njegove otvorene odbrane engleskog kolonijalizma.
Slične rasprave pratile su i novije dobitnike. Bob Dylan je 2016. postao prvi kantautor koji je dobio Nobelovu nagradu za književnost "za stvaranje novih poetskih izraza unutar velike američke muzičke tradicije", kako se navodi na sajtu same nagrade. Osim što je ocijenjeno kao politički kontekst, nagrada je izazvala buru kod književne javnosti, jer Dylan, iako ima sjajne stihove, ipak nije književnik.
Muzičar Bob Dylan dobio je Predsjedničku medalju slobode za vrijeme mandata predsjednika SAD Barack Obame, 2012. godine | Depositphotos
Tri godine kasnije, nagrada Peteru Handkeu izazvala je ogorčenje svjetske javnosti zbog javne podrške austrijskog pisca politici Slobodana Miloševića i poricanju Srebrenice.
Godinu dana prije toga, 2018. reputacija Nobelove nagrade dodatno je uzdrmana kada je ceremonija otkazana zbog seksualnog skandala u samoj Akademiji. Optužbe protiv Jean-Claudea Arnaulta, supruga članice Akademije Katarine Frostenson, dovele su do talasa ostavki i reputacijske krize.
Švedska Akademija tada je poručila da nagradu suspenduje "iz poštovanja prema prošlim i budućim laureatima", što je bio prvi takav slučaj u više od sedam decenija. Za članove Švedske akademije, koji sebe nazivaju Osamnaestorka, i biraju se doživotno, ovo je vjerovatno i najveći skandal. Dobitnica za tu godinu, poljska autorka Olga Tokarczuk primila je nagradu naredne godine.
Kada Nobel pomješa žanr
Ali ponekad, jednako pažnje kao pitanje ko će dobiti nagradu, dobija i pitanje: ko je nije dobio i zašto?
I dok Nobel često nagrađuje velike, slavne pisce u poznijim godinama, neki od najvećih umova svjetske književnosti nikada nisu dobili ovo priznanje. Najočigledniji primjer je Lav Tolstoj. Bio je nominovan pet puta za književnost i tri puta za mir, ali nikada nije dobio nagradu. Razlozi su, pretpostavljate - politički, zbog tenzija između Rusije i Švedske.
James Joyce, Anton Chekhov, Marcel Proust, Henrik Ibsen i Mark Twain, sve veliki pisci čija dela su oblikovala svjetsku književnost, ali Nobel im je izmakao, često zbog subjektivnih kriterijuma.
Godine 1974., dok su svi očekivali da će pobjedu odnijeti Graham Greene, Vladimir Nabokov ili Saul Bellow, nagradu su iznenađujuće podelili relativno nepoznati švedski autori Eyvind Johnson i Harry Martinson, obojica članovi same Akademije. Dvije godine kasnije, Bellow je ipak dobio nagradu, dok Greene i Nabokov nikada nisu.
Salman Rushdie, iako je jedan od najuticajnijih savremenih pisaca, nikada nije dobio Nobel, a nagrada mu je izmakla i ove godine. Njegov slučaj je dodatno komplikuje fatva Ayatolaha Khomeinija iz 1989. godine, što je dovelo do unutrašnjih kontroverzi u Akademiji.
Statua Winston Churchilla, bivšeg premijera Velike Britanije u blizini Houses of Parliament u Londonu | Luke MacGregor/Bloomberg
A ima i onih koji su očekivali nagradu u drugim kategorijama a dobili su je u ovoj. Godine 1953. dodijeljena je britanskom premijeru Winstonu Churchillu, ne za politički rad, već za memoare i govore. Akademija ga je pohvalila zbog "majstorstva istorijskog i biografskog opisa i briljantne retorike."
Decenijama kasnije, u svijetu gdje politika često djeluje kao performans, ova odluka djeluje kao podsjetnik da granica između oratorije i književnosti, propagande i stila, ponekad zavisi samo od publike.
Ekonomija Nobelove nagrade: diplome, medalje i tržišni efekt
Dobitnici Nobelove nagrade ne osvajaju samo prestiž - nagrada dolazi u tri oblika: diploma, medalja i novčani iznos. Svaka diploma je jedinstveno umjetničko djelo, kreirano od strane najpoznatijih švedskih i norveških umjetnika i kaligrafa, dok su medalje ručno izrađene od 18-karatnog recikliranog zlata, sa izuzetnom preciznošću.
Medalja Nobelove nagrade za fiziku, hemiju, medicinu i književnost nosi identičnu prednju stranu: portret Alfreda Nobela i godine njegovog života (1833–1896). Portret se pojavljuje i na medaljama za mir i ekonomiju, ali sa blagim dizajnerskim varijacijama, dok je zadnja strana medalje prilagođena instituciji koja dodijeljuje nagradu.
Iznos novčane nagrade često omogućava laureatima finansijsku nezavisnost. Kada je Elfriede Jelinek, dobitnica Nobelove nagrade za književnost 2004. godine, upitana šta za nju znači nagrada, odgovorila je sa suptilnim osmjehom: "Finansijsku nezavisnost, naravno." Samuel Beckett, koji je nagradu dobio 1969. godine odlučio je da je podijeli sa prijateljima kojima je novac bio neophodan.
Iako Margaret Atwood nije osvojila Nobelovu nagradu, visoko je cijenjena i komercijalno uspješna autorka, a The Handmaid's Tale (Sluškinjine priče) jedno je od njenih najpoznatijih djela | Norm Betts/Bloomberg News
Nagrada može donijeti i značajan komercijalni uspjeh, a posebno za manje etablirane pisce, što uključuje i prevode njihovih književnih opusa na više svjetskih jezika. Egipatskom piscu Naguib Mahfouzu 1988. godine Nobel je donio nagli rast prodaje, dok je izdavač Olge Tokarczuk prodao prvobitno štampani tiraž od 3.000 primeraka romana "The Books of Jacob" u roku od nekoliko dana nakon objave Nobelove nagrade. Sličan efekat zabilježen je i kod Alice Munro, čija je prodaja u SAD porasla za 722 odsto nakon što je osvojila Nobelovu nagradu 2013. godine.
A bilo je i onih kojima komercijalni efekat, naizgled, nije bio važan. Francuski filozof Jean-Paul Sartre odbio je nagradu 1964. godine, smatrajući da "pisac ne bi smio da dopustiti da ga pretvore u instituciju." Glasine da je kasnije ipak pokušao da zatraži novčani dio nagrade nikada nisu potvrđene.
Ivo Andrić je poziv iz Švedske akademije i vijest o nagradi primio u svom stanu u Beogradu | Depositphotos
Ivo Andrić je cjelokupni novčani iznos od Nobelove nagrade koju je dobio 1961. godine poklonio, iz dva djela, književnom fondu Bosne i Hercegovine. Zahvalnost za priznanje, Andrić je izrazio riječima:
"Moja domovina je zaista "mala zemlja među svjetovima', kako je rekao jedan naš pisac, i to je zemlja koja u brzim etapama, po cijenu velikih žrtava i izuzetnih napora, nastoji na svim područjima, pa i na kulturnom, nadoknadi ono što joj je neobično burna i teška prošlost uskratila... Vaše priznanje jednom od književnika te zemlje znači nesumnjivo ohrabrenje tom prodiranju. Stoga nas ono obvezuje na zahvalnost, i ja sam sretan što vam u ovom trenutku i s ovog mjesta, ne samo u svoje ime nego i u ime književnosti kojoj pripadam, mogu tu zahvalnost jednostavno ali iskreno da izrazim."
Te godine nominovani su bili i Lawrence Durrell, E. M. Forster i Graham Greene, Italijan Alberto Moravia, Dankinja Karen Blixen, kao i američki pisci Robert Frost i John Steinbeck, koji će nagradu dobiti već 1962. godine.
Inače, reč "laureat" sama po sebi odražava istorijsku težinu i prestiž priznanja. Riječ potiče iz grčke mitologije i označavala je lovorov vjenac kojim je ovjenčan bog Apolon. Kasnije je korišćen za simbol pobjede ne samo u antičkoj Grčkoj, već i u starom Rimu (lat: Laurus nobilis), kako u atletskim takmičenjima, tako i u pjesničkim nadmetanjima.
Mogli bismo zaključiti da Nobelov "laureat" treba da ima snagu i kredibilitet da nosi, metaforički, ali i doslovno, ovu tradiciju na svojim ramenima. Možda je baš u tome skriven onaj "idealni pravac" koji je sam Nobel imao na umu.
.webp){kind=icon}
