Rat između Izraela i Hamasa skrenuo je pažnju na ulogu Egipta kao regionalnog moćnika, potencijalno mu priskrbivši podršku Zapada dok pokušava pobjeći od teške ekonomske krize.
S dugotrajnim vezama s Izraelom i granicom s Gazom, stajalište Egipta se oblikuje kao ključno za sudbinu svih izbjeglica i održiv protok pomoći za dva miliona stanovnika opkoljenog područja nakon što je Izrael prekinuo ključne opskrbe kao odgovor na Hamasov napad 7. oktobra.
To otvara mogućnosti za najmnogoljudniju arapsku naciju dok se bori sa svojim najgorim ekonomskim izgledima u decenijama, a predsjednik Abdel-Fattah El-Sisi priprema se za izbore za manje od dva mjeseca. Međutim, smatra se da niz domaćih i regionalnih razloga isključuje bilo kakav dogovor o izbjeglicama.
Izraelska vlada razgovarala je s kolegama u nekoliko zemalja o privremenom smještaju u Egipat za Palestince koji bježe od nasilja u Gazi, prema dužnosnicima koji su upoznati s tim pitanjem. Izrael je sugerirao da bi mogli biti premješteni u šatorske kampove na Sinajskom poluotoku - koje finansiraju Ujedinjeni narodi i SAD - i zatim vraćeni nakon završetka vojnih operacija, rekli su izvori. Nije jasno je li Izrael tu ideju direktno iznio Egiptu.
"Jasno je da se nada na strani Izraela i SAD-a sastojala u tome da će Egipat prihvatiti ekonomske poticaje, u vrijeme kada trpi ekonomsku krizu, kako bi se stanovnicima Gaze dopustilo ulazak u Egipat", rekla je Mirette Mabrouk, direktorica programa za Egipat pri Institutu za Bliski istok sa sjedištem u Washingtonu.
Ipak, "postoji malo ili nimalo pristaša suprotstavljanju decenijama politike koja zabranjuje raseljavanje Palestinaca", izjavila je, dok bi poticaji "mogli postati politički teret, posebno u izbornoj godini".
Svejedno, brojni ekonomisti, bankari i investitori s kojima je Bloomberg razgovarao ovog mjeseca u Maroku tokom godišnjih sastanaka Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke vidjeli su da će Egipat vjerovatno dobiti određenu ekonomsku podršku, bez obzira na njegov stav prema izbjeglicama. Kriza je podsjetila globalne igrače na status te sjevernoafričke države kao regionalne okosnice, učvršćujući ideju da je prevelika da bi propala.
Egipat, koji je postigao dogovor s MMF-om u decembru, već je u pregovorima o povećanju tog programa spašavanja na više od pet milijardi dolara s tri milijarde dolara, rekli su Bloombergu ovog mjeseca izvori upoznati s pregovorima.
Moguće je da ključni dioničari MMF-a u SAD-u i Evropi izvrše pritisak na zajmodavca sa sjedištem u Washingtonu da ublaži svoje zahtjeve i nastavi s programom unatoč sporom tempu reformi u Kairu, prema Riccardu Fabianiju, direktoru projekta za Sjevernu Afriku pri Kriznoj skupini.
To je također zato što trenutni sukob služi za naglašavanje rastuće nestabilnosti na svim stranama Egipta, u Libiji, Sudanu i sada u Gazi. Suočava SAD i Evropu s potrebom da osiguraju da "Kairo ostane stabilan i pouzdan partner u tom području" koji "zaslužuje vanjsku podršku", rekao je Fabiani.
Bilo je dokaza o tom međunarodnom fokusu u subotu kada je El-Sisi bio domaćin onoga što se naziva "Summit za mir" u Kairu , uz prisustvo bliskoistočnih i evropskih čelnika.
Diplomatski juriš
Nedavni nalet diplomacije fokusiran na Kairo označio je nešto poput povratka tradicionalnoj ulozi Egipta koja je bila istaknuta u svakoj raspravi o politici moći u regiji u drugoj polovici 20. stoljeća.
Okupila je arapske snage i predvodila napad na Izrael 1973. koji je pokrenuo rat Jom Kipur, prije nego što su dvije zemlje potpisale mirovni sporazum i uspostavile pune diplomatske odnose 1980., postajući strateški saveznici.
U danima otkako je Hamas, kojeg SAD i Evropa smatraju terorističkom skupinom, pokrenuo napad na Izrael, El-Sisiju se udvarao niz svjetskih vođa. Američki predsjednik Joe Biden ponovo je potvrdio "trajno, strateško partnerstvo" dviju zemalja u pozivu. Kancelar Olaf Scholz koji je boravio u posjeti pohvalio je njemačko-egipatsko jedinstvo u radu na sprečavanju "požara" na Bliskom istoku. Kineski predsjednik Xi Jinping sastao se u Pekingu s egipatskim premijerom Mostafom Madboulyjem.
Rat "naglašava važnu ulogu koju je Egipat uvijek igrao u pogledu sigurnosti u i oko Gaze", rekao je Robert Satloff, izvršni direktor Washingtonskog instituta za bliskoistočnu politiku.
To nije promaklo evropskim vladama koje su nakon invazije Vladimira Putina na Ukrajinu prošle godine shvatile važnost Egipta kao regionalnog proizvođača plina. Evropski dužnosnici posjetili su ga kako bi procijenili potencijal Egipta kao opskrbljivača plinom – uz pomoć Izraela – koji bi zamijenio barem neke ruske isporuke.
Te iste vlade sada traže pomoć od El-Sisija u ublažavanju pritiska na Gazu. No on je odbacio sve prijedloge da Egipat prima izbjeglice iz Gaze, sugerirajući da bi Izrael umjesto toga trebao primiti Palestince u svoju pustinju Negev. "Mogu prevesti Palestince tamo dok Izrael ne provede svoj najavljeni plan uništenja Hamasa", rekao je u srijedu.
Egipat već ugošćuje oko devet miliona izbjeglica i drugih migranata iz zemalja uključujući Siriju, Sudan, Jemen i Libiju. Otvaranje rute za Palestince također može predstavljati novi sigurnosni rizik na Sinajskom poluotoku, gdje se vojska tek uspjela uhvatiti u koštac s islamističkim militantima.
Jordan je također odbio prihvatiti više Palestinaca i malo je vjerovatno da će Egipat postati regionalni izuzetak i prihvatiti izbjeglice za koje mnogi sumnjaju da ih nikada neće pustiti natrag u Gazu. To bi riskiralo da se u arapskom svijetu vidi kao olakšavanje novog masovnog raseljavanja i izdaja palestinskog cilja koji sve arapske zemlje glasno podržavaju.
Također, iako bi Egipat mogao apsorbirati određeni broj ljudi, domaće političke posljedice bile bi "ogromne", rekao je Satloff iz Washingtonskog instituta. "Političko vodstvo smatra da je ovo crvena linija koju ne treba preći i radije bi se suočili s pogoršanjem finansijskih poteškoća nego prihvatili značajan broj izbjeglica."
Postoji svojevrsni presedan da je Kairo pridobio usluge dok je bjesnio regionalni rat.
Egipat je osigurao oprost polovice svog duga od 20,2 milijarde dolara prema SAD-u i saveznicima 1991. godine — jedan od najvelikodušnijih incidenata olakšica duga koje su vjerovnici odobrili — u zamjenu za podršku koaliciji protiv Iraka tokom Zaljevskog rata.
SAD je htio nagraditi egipatskog predsjednika Hosnija Mubaraka za njegovu ključnu ulogu u postrojavanju arapskih naroda protiv Saddama Husseina i nadoknaditi Egiptu teške finansijske gubitke u ratu. Egipat je također poslao oružane snage da učestvuju.
Repliciranje tog scenarija ipak bi bilo teško. Tada je postojao opći konsenzus da ga treba podržati, budući da je Kuvajt napadnut, i dok učestvovanje Egipta ''nije dočekano s velikim veseljem u vojnim krugovima, to nije bila osobito teška prodaja, a otpis duga bio je golem poticaj'', navodi Mabrouk s Instituta za Bliski istok.
Danas nije tako, ne samo zato što predanost Egipta ne bi bila uporediva s njegovim teretom 1991. kada je bio drugi po veličini izvor ljudske snage u koaliciji predvođenoj SAD-om, pa stoga nije mogao očekivati ništa poput sličnog nivoa ekonomske pomoći , rekao je Satloff.
Izlaz
Jedan od izlaza iz dileme mogao bi biti da Egipat ponudi Saudijskoj Arabiji ulogu ko-voditelja palestinskog pitanja za arapski svijet u zamjenu za finansijsku podršku, prema stratezima. Prestolonasljednik Mohammed bin Salman, svjestan domaćeg bijesa na Izrael, mogao bi pozdraviti takvu inicijativu za jačanje svog regionalnog profila, iako nije bio na summitu u subotu.
Promjenjiva situacija mogla bi Egiptu ponuditi druge prilike za preuzimanje posredničke uloge koja bi mogla biti nagrađena, rekao je Fabiani iz Krizne skupine.
Za sada će Egipat pokušati odigrati konstruktivnu ulogu "u nadi da će njegov doprinos biti priznat od njegovih međunarodnih i regionalnih partnera i potencijalno ekonomski nagrađen", rekao je.