.webp){kind=icon}
Prijetnje novim ratom smanjuju poduzetničke namjere studenata tako što ih čine manje sklonim preuzimanju rizika, pokazalo je istraživanje "Nije samo prazna retorika: Ekonomski troškovi ratnohuškačke retorike u poslijeratnom okruženju", koje je proveo Adnan Muminović, profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu.
Naime, Muminović je istraživao psihološke efekte straha od novog rata na generaciju rođenu poslije Dejtonskog mirovinskog sporazuma. Tokom aprila i maja prošle godine obišao je tri različita ekonomska fakulteta u Bosni i Hercegovini — Sarajevo, Mostar i Pale — i uradio jedan eksperiment. U istraživanju je učestvovalo 146 studenata koji su bili podijeljeni u dvije grupe. Jedna je popunjavala upitnik o poduzetničkim namjerama u budućnosti, spremnosti na rizik, povjerenju u druge ljude i nekim drugim pitanjima. Druga grupa je prvo pročitala jedan izmišljeni članak (koji je ipak u skladu s onim čemu smo redovno izloženi) o mogućem izbijanju novog rata u BiH i oni su tek nakon čitanja odgovarali na prethodna pitanja.
Rezultati su pokazali da su studenti koji su prvo čitali o mogućem ratu izrazili manju namjeru da u budućnosti postanu poduzetnici, a taj efekt je posredovan njihovom manjom spremnošću na rizik.
Konkretne posljedice
Ratovanje ima konkretne posljedice i stoga se više ne može otpisivati kao prazna retorika. Iako je izgled novog rata i nestabilnosti na tako velikoj skali možda pretjeran u probabilističkim terminima, ipak je jasno da ima snažan uticaj na ljude, navodi se u istraživanju.
Također, istraživanje je pokazalo da bi se moglo tvrditi da bi prijetnje novim ratom mogle uticati na spremnost na rizik i poduzetničke namjere u bilo kojoj drugoj zemlji, i to bi moglo biti istina.
''Međutim, BiH je specifična na način da su ove prijetnje redovita pojava i stoga su posljedice ozbiljnije, posebno budući da je njihova učestalost porasla u posljednjim godinama'', stoji u istraživanju.
Muminović navodi da je ipak riječ o nepotpunim rezultatima.
''Ne mogu sa sigurnošću reći šta je pozadina tog efekta, tj. da li je on vođen emocijom straha. Ne znam da li bi i neka druga negativna vijest koja možda ne spominje rat imala isti efekt (možda manji, možda veći); ne znam koliko drugo traje efekt; ne znam kako je redoslijed postavljenih pitanja uticao na odgovore itd. '', ističe Muminović.
Međutim, dodaje, ovo je neki početni dokaz da prijetnja od novog rata i huškanje nisu samo prazna retorika i da imaju konkretne ekonomske posljedice, čak i kada je riječ o generaciji koja nije proživjela posljednji sukob.
"Ovo je posebno važno uzimajući u obzir frekvenciju negativnih vijesti i možda daje skromni doprinos fenomenima kao što je želja ljudi (uključujući i mlade) da radije rade u javnom sektoru i relativna nerazvijenost privatnog sektora i poduzetništva", kaže Muminović.
Nejednak uticaj
Bitno je istaći da rezultati nisu pokazali direktan uticaj prijetnji novim ratom na poduzetničke namjere studenata ekonomije. Moguće je da studenti poslovnih škola - izborom ovog područja studija - imaju tako jake preferencije da jednog dana postanu poduzetnici da ostaju neosjetljivi na takve negativne stimulanse. Stoga bi buduća istraživanja trebala istražiti kako ovaj strah utiče na studente drugih fakulteta te može li objasniti nerazvijenost berze u BiH i sklonost prema poslovima u javnom sektoru, kao i odsustvo javnih protesta u zemlji.
''Moguće je da strahovi od novog rata nejednako utiču na tri etničke skupine. Dok se čini da takve prijetnje nemaju uticaja na poduzetničke namjere studenata srpskog i hrvatskog porijekla, dolazi do statistički značajnog učinka kada se radi o bošnjačkim studentima. S obzirom na to da mnogi hrvatski građani imaju državljanstvo EU-a, dok mnogi srpski građani imaju srpsko državljanstvo, lakše bi mogli postati poduzetnici u susjednim zemljama, bez obzira na ono što se zapravo događa u BiH'', navodi se u istraživanju.
U istraživanju se ističe da bi Međunarodna zajednica trebala bi biti pažljivija pri odbacivanju ratobornosti kao pukog praznog govora i postati manje popustljiva prema političarima koji ugrožavaju mir, čak i ako je to samo deklarativno.
''Što se tiče obrazovnog sektora, posebno u poslovnim školama, trebalo bi staviti veći naglasak na važnost emocija za poduzetništvo. Među ostalim stvarima, studenti bi trebali biti svjesni da njihovo ekonomsko odlučivanje nije otporno na negativne emocije i razumjeti da tok informacija kojem su izloženi svakodnevno utiče na njihovo ponašanje u vezi s preuzimanjem rizika'', zaključuje se u istraživanju.
