.webp){kind=icon}
U nedjelju, 14. svibnja, odlučit će se neizvjesna sudbina turskog predsjednika, 69-godišnjeg Recepa Tayyipa Erdoğana koji je na vlasti već 20 godina, a prvi put nije favorit na izborima. Turska oporba nadolazeće izbore vidi kao najbolju priliku da Erdoğana smijeni i promijeni njegove politike.
Najdugovječniji vođa moderne Turske, članice Sjevernoatlantskog saveza (NATO), Erdoğan se kod kuće zauzima za pobožan život i niske kamatne stope, jača turski utjecaj u regiji i popušta veze sa Zapadom. Izbori se održavaju tri mjeseca nakon potresa na jugoistoku Turske u kojima je poginulo više od 50 tisuća ljudi.
Erdoğanov glavni suparnik je 74-godišnji Kemal Kılıçdaroğlu, vođa sekularističke Republikanske narodne stranke (Cumhuriyet Halk Partisi – CHP), kojeg podržava koalicija šest oporbenih stranaka. Erdoğan na jedne od najvažnijih izbora u modernoj povijesti Turske izlazi s padom povjerenja kod glasača, prije svega zbog krize visokih troškova života i posljedica potresa.
Prema posljednjim anketama, Kılıçdaroğlu vodi pred Erdoğanom, čija je popularnost, kako smo upravo napisali, zbog krize visokih troškova života izazvanih visokom inflacijom pala. Oporbi su šanse porasle jer se ujedinila, kažu analitičari.
Zbog realne mogućnosti da bude poražen, Erdoğan se prkosno okrenuo polarizirajućim temama, zbog čega je u zemlji eksplozivno ozračje. Između ostaloga, optužuje Zapad da financira njegove "pro-LGBT" suparnike i prikazuje se kao zaštitnik konzervativnih vrijednosti nasuprot napada stranih "terorista".
Pristaše Erdoğana | Bloomberg
Sve užarenije ozračje potaknulo je oporbenog vođu Kemala Kılıçdaroğlua da svoje pristaše zamoli da ostanu kod kuće čak i ako pobijede. "Ako iziđemo, može biti nereda, naoružani ljudi mogu izići na ulice", upozorio je 74-godišnji sekularni oporbeni vođa.
Nacija od 85 milijuna stanovnika izgleda da nikada nije bila podijeljenija glede toga je li Erdoğan učinio više štete nego koristi u toj jedinoj većinski muslimanskoj članici NATO-a.
Na izborima su se kandidirala još dvojica manjih kandidata, zbog čega će se Erdoğan i Kılıçdaroğlu vjerojatno morati ponovno suočiti u drugom krugu izbora 28. svibnja.
Važnost izbora za Tursku
Najsnažniji turski vođa još od Mustafe Kemala Atatürka koji je prije stotinu godina osnovao republiku, Erdoğan i njegova Stranka pravde i razvoja (Adalet ve Kalkınma Partisi – AKP) islamističkih korijena udaljili su Tursku od Atatürkove sekularne vizije, javlja BBC.
Erdoğan je također centralizirao vlast, uvevši predsjednički sustav i stoluje u palači s tisuću soba na rubu Ankare, gdje određuje politiku na području gospodarstva, sigurnosti, unutarnjih i vanjskih poslova.
Erdoğanovi kritičari tvrde da vlada guši disidentske glasove, potkopava prava i da je pravosuđe stavila pod svoju kontrolu. Dužnosnici to niječu tvrdeći da vlada štiti građane u kontekstu jedinstvenih sigurnosnih prijetnji, uključujući pokušaj državnog udara 2016. godine.
Ekonomisti smatraju da je Erdoğanovo inzistiranje na niskim kamatnim stopama prošle godine potaknulo skok inflacije od 85 posto, najviše u 24 godine, a lira je u zadnjih deset godina pala na desetinu vrijednosti u odnosu prema američkom dolaru.
Šarolik nastup na svjetskoj pozornici
Turska je pod Erdoğanom demonstrirala vojnu moć na Bliskom istoku i šire, pokrenuvši četiri vojne operacije u Siriji i ofenzivu protiv kurdskih pobunjenika u Iraku te poslavši vojnu pomoć Libiji i Azerbajdžanu.
Turska je imala i niz diplomatskih sukoba sa Saudijskom Arabijom, Egiptom, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Izraelom te spor s Grčkom i Ciprom oko granica na istočnom Sredozemlju, sve dok prije dvije godine nije promijenila pristup nastojeći se ponovno zbližiti s nekim od svojih suparnika.
Erdoğanova kupnja ruskog sustava protuzračne obrane rezultirala je američkim sankcijama, a njegova bliskost s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom navela je kritičare da postavljaju pitanja o predanosti Turske Sjevernoatlantskom savezu. Tenzije su povećali i prigovori Ankare pristupnicama za članstvo Švedske i Finske u NATO.
Međutim, Turska je uspješno posredovala u sklapanju sporazuma o izvozu ukrajinskog žita koji je bio pod ruskom blokadom, u sklopu Erdoğanovih nastojanja da se zaustavi rat u Ukrajini. Ne može se znati hoće li njegov nasljednik biti istog profila kao on na svjetskoj sceni, što će on vjerojatno koristiti u predizbornoj kampanji.
Obećanja oporbe
Dvije glavne oporbene stranke, sekularistički CHP i nacionalistička stranka desnog centra Dobro (İyi), udružile su se s četiri manje stranke s programom koja bi poništio mnoge Erdoğanove ključne politike.
Obećavaju da će obnoviti neovisnost središnje banke i poništiti Erdoğanove ekonomske politike. Ukinule bi također njegov predsjednički sustav i vratile parlamentarni te kući vratile sirijske izbjeglice.
Žele i poboljšati odnose sa zapadnim saveznicima, uključujući SAD i vratiti Tursku u program borbenih zrakoplova F-35 iz kojeg je isključena nakon kupnje ruskog protuzračnog sustava.
Analitičari smatraju da bi politike koje oporba obećava mogle potaknuti strana ulaganja.
Erdoğan je podržavao neuspjela nastojanja da se s vlasti sruši sirijskog predsjednika Bašara al-Asada, ali je i primio najmanje 3,6 milijuna sirijskih izbjeglica koji su zbog gospodarskih poteškoća u Turskoj sve manje dobrodošli.
Oporba je preuzela Erdoğanove planove da se izbjeglice vrati u Siriju, ali nitko od njih još nije iznio kako to misli sigurno izvesti.
