text size
Plaćanje traje nekoliko sekundi. Kartica, telefon ili novčanica prelaze iz ruke u ruku, transakcija je završena i kupac odlazi. Ipak, iza tog naizgled jednostavnog trenutka nalazi se čitav sistem infrastrukture, tehnologije, sigurnosti i operativnih procesa koji imaju svoju cijenu.
Pitanje više nije samo čime plaćamo. Mnogo važnije postaje koliko nas način na koji plaćamo košta i šta ekonomija dobija kada je taj proces brži, jednostavniji i efikasniji.
Gotovina je dugo doživljavana kao gotovo besplatan način plaćanja. Za trgovca, međutim, novac na kasi nije kraj transakcije. Potrebno ga je prebrojati, čuvati, transportovati i položiti u banku. Potrebni su vrijeme zaposlenih, sigurnosne procedure i logistika. Greške, manjkovi i rizik krađe također imaju svoju cijenu.
Digitalna plaćanja donose drugačiju strukturu troškova. Tu su naknade, terminali, tehnološka infrastruktura i sigurnost sistema. Ali istovremeno donose nešto što je za kompanije sve važnije - brzinu, automatizaciju i mogućnost da se dio procesa koji je nekada zahtijevao ljudski rad obavi gotovo trenutno.
Upravo zato se rasprava o gotovini i digitalnim plaćanjima sve manje svodi na pitanje šta je skuplje po pojedinačnoj transakciji. Za kompanije je važnija ukupna ekonomika procesa.
Najveći pritisak na promjene možda neće doći od banaka, regulatora ili tehnoloških kompanija, nego od samih korisnika. Kupac koji je navikao da uslugu dobije odmah teško prihvata trenje u trenutku plaćanja. Nekoliko dodatnih koraka, čekanje na kasi ili nemogućnost korištenja željenog načina plaćanja sve češće utječu na ukupno iskustvo kupovine.
Granica između fizičke i digitalne trgovine istovremeno postaje sve manje vidljiva. Kupovina počinje na telefonu, može se nastaviti u prodavnici, a završiti kroz aplikaciju. Plaćanje zbog toga prestaje biti posljednji tehnički korak kupovine i postaje dio korisničkog iskustva.
Za trgovce to mijenja računicu.
Brže plaćanje može značiti kraće redove i veći broj obrađenih kupaca. Automatizacija smanjuje dio administrativnog posla. Digitalni trag transakcije omogućava bolje razumijevanje poslovanja i jednostavnije povezivanje prodaje s drugim sistemima kompanije. Vrijednost payment tehnologije zato se sve manje mjeri samo naknadom, a sve više onim što ona omogućava ostatku poslovanja.
Promjena, međutim, nije jednako jednostavna za sve. Veliki sistemi imaju resurse za ulaganje u tehnologiju, sigurnost i integraciju novih rješenja. Za male i srednje kompanije svaki dodatni trošak može biti značajniji, posebno na tržištima s nižim maržama i velikim udjelom gotovine.
Tu se otvara jedno od važnijih pitanja budućnosti plaćanja: ko zaista ima pristup novoj ekonomiji?
Digitalizacija ima smisla samo ako njene koristi nisu rezervirane za najveće kompanije, najrazvijenija tržišta ili tehnološki najspremnije korisnike. Dostupna platna infrastruktura, finansijska uključenost, edukacija i povjerenje postaju jednako važni kao sama tehnologija.
Za Bosnu i Hercegovinu to je posebno relevantno.
Razvoj digitalnih plaćanja ne zavisi samo od toga koliko građana posjeduje karticu ili koliko trgovaca ima POS terminal. Zavisi od regulatornog okvira, troškova prihvata plaćanja, dostupnosti infrastrukture, digitalne pismenosti, povjerenja korisnika i sposobnosti banaka, tehnoloških kompanija, trgovaca i javnog sektora da se kreću u istom pravcu.
Sljedeća faza razvoja dodatno komplicira sliku.
Kako se plaćanje sve više integrira u aplikacije, uređaje i digitalne platforme, sama transakcija postaje gotovo nevidljiva. Korisnik više ne razmišlja nužno o tome kako plaća – očekuje da se plaćanje jednostavno dogodi. Istovremeno, razvoj umjetne inteligencije otvara mogućnost da sistemi sve češće donose odluke umjesto korisnika: od izbora načina plaćanja i upravljanja pretplatama do automatiziranih kupovina i finansijskih odluka.
Tada se mijenja i priroda pitanja.
Ko kontrolira transakciju kada je inicira algoritam? Ko odgovara kada sistem pogriješi? Kako se potvrđuje identitet? Kako se štite podaci? I gdje završava praktičnost, a počinje pitanje povjerenja?
U ekonomiji u kojoj plaćanje postaje nevidljivo, upravo bi povjerenje moglo postati najvrednija valuta.
Koliko brzo BiH može napraviti sljedeći korak?
Bosna i Hercegovina neće preko noći postati bezgotovinska ekonomija, niti je cilj jednostavno ukloniti gotovinu iz svakodnevnog života. Pravo pitanje je može li tržište građanima i kompanijama ponuditi dovoljno jednostavne, dostupne i sigurne alternative da sami počnu birati drugačije. Jer promjena načina plaćanja nije samo tehnološka promjena. Ona utječe na troškove poslovanja, iskustvo kupaca, formalizaciju ekonomije, dostupnost finansijskih usluga i, u konačnici, konkurentnost tržišta. Zato se budućnost plaćanja više ne može posmatrati samo kao tema finansijskog sektora. Ona postaje pitanje cijele ekonomije.
Upravo će o tome predstavnici finansijskog sektora, regulatornih institucija, tehnoloških kompanija i realnog sektora razgovarati na Bloomberg Adria konferenciji The Future of Payments u Sarajevu o tome kako izgleda sljedeća faza razvoja tržišta plaćanja, ko će od nje imati najveću korist i, možda najvažnije, ko će imati pristup novoj ekonomiji.
Konferencija Bloomberg Adria THE FUTURE OF PAYMENTS održava se uz podršku glavnog partnera Mastercard, te partnera Monri Payments, kompanija koje pokreću inovacije u payment industriji.