Od javne objave ChatGPT alata baziranog na vještačkoj inteligenciji, ova tehnologija je podigla prašinu u široj globalnoj javnosti. Od djece do profesionalaca, svi su se u najkraćem roku "okušali" kao korisnici tog alata, istražujući njegove mogućnosti i granice. Nije dugo prošlo i do prvih zloupotreba i teorija zavjera, pa su praktično svi stanovnici s pristupom internetu imali neko mišljenje o ChatGPT-u, neki pozitivno neki negativno, a neki manji broj diplomatski uzdržano čekajući da vide ishode "bitke" i dijaloga prethodne dvije grupe.
Ono što je motiv ovog članka i vjerovatno serije vezanih članaka je da demistifikujemo nekoliko najvažnijih elemenata vezanih za pojam vještačke inteligencije - da razumijemo osnovne koncepte treninga algoritama vještačke inteligencije na laički način i šta je ustvari vještačka inteligencija, da sagledamo etičke i pravne okvire regulacije koji ograničavaju prostor dozvoljene primjene i odgovorimo na teorije zavjera i neopravdanih strahova koji dolaze od nepoznavanja materije. A onda treba i da sagledamo prostor dozvoljenih i poželjnih primjena, kako će ova tehnologija uticati na tržište rada, proizvodnju i poslovne modele i procese, gdje nam alati bazirani na vještačkoj inteligenciji mogu pomoći, a gdje ipak bar duži vremenski period moramo da se oslanjamo na ljudsku kreativnost i sve oni što je unikatno vezano na nas.
Objasniti netehničkim i neinženjerskim rječnikom neku tehnologiju je uvijek izazov. Vještačka inteligencija je ime za tehnologiju, kao što je i 5G, internet, ili blockchain, i možda nespretan izbor imena naveo je javnost da povjeruje da vještačka inteligencija posjeduje neku stvarnu inteligenciju koja bi u stilu kataklizmičnih holivudskih ostvarenja mogla ugroziti našu egzistenciju.
Istina je ipak znatno drugačija - vještačka inteligencija predstavlja skup algoritama koji na bazi ulaznih skupova podataka koje koristimo za njen trening "uči" i donosi odluke.
Depositphotos
Najprije trebamo shvatiti da bez obzira na to koji algoritam odlučimo da koristimo i za koju primjenu, vještačka inteligencija je praktično kao dijete koje "odgajamo" tim podacima i na taj način joj stvaramo "sistem vrijednosti" na bazi kojeg će se ponašati, računati, donositi odluke. To "odgajanje" nije ništa drugo nego matematički model proračunavanja vjerovatnoća i primjene statističkih raspodjela da se na bazi poznatog ili sličnog izračuna ishod ili izlazni rezultat koji je najvjerovatniji za takav skup ulaznih parametara.
Zavisno od toga koliko parametara treba obraditi i koliko je dotadašnji trening bio relevantan i koliko je neka "situacija" poznata algoritmu, on će u svojim proračunima biti precizniji. ChatGPT, za primjer, kao ulaz je koristio sva postojeća znanja na internetu, sve tekstove, slike, videa i tome su dodati i neki drugi skupovi podataka, što mu omogućava da bude vrlo dobar u svom poslu. Svima je jasno koliko je čovječanstvo materijala stvorilo na internetu za protekle dvije decenije globalnog masovnog korištenja internet prostora.
Ipak, efikasnost i tačnost rada algoritama vještačke inteligencije zavisi najprije od količine podataka kojom ih treniramo - volumen, ali i broja parametara kojim treniramo algoritme - domen podataka.
Vještačka inteligencija neće priznati da nešto "ne zna", ona će uvijek u osnovi dati najvjerovatniji odgovor, pa makar stvarno šansa za to bila i samo 10 odsto, ako su svi drugi ishodi još manje vjerovatni. Ono što treba da zapamtimo, zahvaljujući većoj procesorskoj snazi, koju obično imaju centri podataka u formi nekih moćnijih ili manje moćnih "superkompjutera", mogu se u relativno kratkom vremenu obraditi ogromne količine podataka i proračuna i izračunati vjerovatnoće da određeni skup vrijednosti većeg skupa ulaznih podataka, ishoduje određene vrijednosti većeg broja izlaznih parametara.
Postojanje takvih centara definiše naše mogućnosti da kvalitetnije istreniramo algoritme vještačke inteligencije, odnosno da predvidimo sve moguće situacije i imamo maksimalno precizne odgovore.
Privatn
Skupovi podataka su pitanja sama za sebe - ako ih ne provjerimo i ne uredimo, oni uvijek unose određene "predrasude" i subjektivnost, a i sama tačnost može biti upitna. Za primjer razmotrimo ljudsku istoriju, koja je posebno do sredine 20. vijeka bila puna rasizma, ratova, nasilja i sličnih događaja.
Ako bismo neprečišćeno pustili takve podatke kao dio treninga vještačke inteligencije, onda bismo proračunom utvrdili da je više od 95 odsto vremena ljudske istorije stanje bilo negativno i očekivano bi algoritam zaključio da je to "normalno" stanje koje uzimamo za referencu. Zato se praktično "ručno" te informacije obilježavaju kao kontraprimjeri i neželjeni ishodi. Prisjetimo se, trening je isto što i "odgoj".
Osim nerauzmijevanja šta radi vještačka inteligencija, druga glavna grupa prijetnji prodoru vještačke inteligencije je njen uticaj na tržište rada i činjenica da će neka radna mjesta lako biti zamijenjena mašinama - i da budemo jasni i direktni - da, to će se neminovno desiti. Ono što zaboravljamo je da su mnoga radna mjesta u našoj istoriji nestala, a nova se otvarala. Prije 100 godina nije bilo kompjutera niti programera kao zanimanja, ali je istovremeno mnogo ljudi radilo u ruralnim područjima baveći se poljoprivredom.
Kako su mašine ulazile i mijenjale i ljude i životinje u poljoprivrednim radovima, istovremeno se ubrzavao proces industrijalizacije, ljudi su migrirali iz ruralnih u urbana područja i mijenjali svoj način života. Ipak, kada pogledamo, kao civilizacija smo značajno napredovali, produžio se životni vijek ljudi, a sveukupno procent nezaposlenih i siromaštvo su se globalno smanjili. U drugoj polovini 20. vijeka do danas nije bilo velike gladi u najvećem dijelu svijeta, što na početku 20. vijeka nije bio slučaj. Činjenica je da je dinamika tržišta rada veća danas nego ikada ranije i da praktično neprestano moramo da usvajamo nove vještine da bismo održali konkurentnost, a postoji i očekivanje da ćemo bar jednom u svom životu napraviti i radikalni zaokret u zanimanju kojim se bavimo, pa lično poznajem ljude koji su kao eksperti iz informacionih tehnologija postali preduzetnici i distributeri prehrambenih proizvoda - na prvi pogled, nespojivo, ali ipak moguće.
Za kraj ovog članka - etički i zakonski pogled na vještačku inteligenciju. U decembru 2023. godine Evropska komisija je usvojila EU Artificial Intelligence Act - pravni akt o vještačkoj inteligenciji. Taj akt eksplicitno zabranjuje primjenu algoritama vještačke inteligencije za mapiranje ljudi, njihovog kretanja, socijalnog statusa, političkog stava, kreiranja sajber napada, i slične aplikacije koje na bilo koji način mogu ugroziti našu bezbjednost, privatnost, ekonomiju i druge elemente u društvu.
Ovo nije konačna lista, ali možda neke oblasti za koje je javnost i ponajviše zabrinuta - neke druge primjene su dozvoljene, ali su podijeljene u nekoliko kategorija prema potencijalnom riziku koji može proizaći, a za one primjene gdje je rizik ocijenjen kao visok, registracija softvera je obavezna kod nadležnog državnog organa, agencije ili ministarstva. Etički standardi, u drugu ruku, predstavljaju nešto čega bi se profesionalci koji rade u ovoj oblasti razvoja i treninga algoritama vještačke inteligencije trebali držati, čak i ako to pravni akti eksplicitno ne treniraju.
Trening mora biti osmišljen da poštuje neutralnost spram što je moguće više kategorija, počevši od prevencije rasne, spolne, nacionalne, vjerske, političke, istorijske, demografske, i svake druge diskriminacije i predrasude, uz jasno i objektivno koliko je moguće definisanje šta su podaci koji su negativan primjer, a koji podaci ili vrijednosti su pozitivan primjer kojem težimo. Ovo nije moguće iskazati samo pravnim aktima, zakonima i pravilnicima, niti se mogu predvidjeti sve moguće primjene vještačke inteligencije u budućnosti - ali treba da imamo jasan konsenzus šta su nepovoljni ishodi.
Depositphotos
Što je više koristimo, vještačka inteligencija dodatno "uči" sve što joj napišemo, kažemo ili pošaljemo, ti alati dodatno uče i našu interakciju dodaju u svoju ogromnu bazu znanja. Ono što ne želimo da je javno ili želimo da ostanemo izvorni autor, to ne dijelimo s javnim alatima vještačke inteligencije. ChatGPT je otvoren i besplatan i to je i cilj OpenAI kompanije koja ga je stvorila - da je naša upotreba dodatno "istrenira" i da joj predamo što više podataka koje će algoritmi kasnije koristiti u drugim interakcijama s nekim drugim ljudima bez našeg znanja.
Isto tako, ne postoji garancija koliko su ti odgovori tačni, niti ChatGPT može biti odgovoran ako njegov odgovor uzrokuje ma kakvu štetu - takva garancija ne postoji. Nadalje, ChatGPT ne može kreirati sam sebe niti svoju moćniju verziju - on takvu kreativnost ne posjeduje, on samo savršeno barata ogromnom količinom podataka - cijelim internetom i još više i za treptaj oka nam daje odgovore na različita pitanja na svim mogućim jezicima. Sve što nam bude dato u tim odgovorima, vjerovatno je fino upakovano znanje ogromnog broja ljudi koji su svoj digitalni otisak ostavljali godinama u digitalnom prostoru i prostoru interneta, ali vjerovatno ništa novo i izvan toga, ma koliko to bilo veliko.
Ali kako možemo sarađivati i koegzistirati s vještačkom inteligencijom u još jednoj industrijskoj i društvenoj revoluciji - pisaćemo još. Od kućnih poslova, do medicinske dijagnostike, prilika je mnogo - vještačka inteligencija je samo alat i ništa više, koji može, kao i mnogo drugih tehnologija, biti zloupotrijebljen, sjetimo se nuklearne energije - na nama je da li će ta znanja biti upotrijebljena za proizvodnju energije ili vojne primjene. Ako mislimo da nas tehnologije, pa i vještačka inteligencija, mogu zamijeniti i same riješiti sve izazove s kojima se srećemo, onda zasigurno ne razumijemo dovoljno ni tehnologije niti suštinu izazova koji su pred nama. Nadam se da će 21.vijek biti vijek upravo tih spoznaja i otkrivanja načina naše kolaboracije s tehnologijama.
Aleksandar Mastilović je stručnjak za pametne tehnologije.
Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenim na Bloomberg Adriji pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva Bloomberg Adrije.
.webp){kind=icon}
