.webp){kind=icon}
Prije nego što se pojavio Donald Trump, prije Viktora Orbana, prije Borisa Johnsona, živio je Silvio Berlusconi.
Milijarder i medijski mogul koji je preminuo u ponedjeljak u 86. godini, stekao je slavu postavši magnet za "malog čovjeka" u Italiji, osvojivši četiri mandata kao premijer i osiguravši trajni politički utjecaj. Bivši kantautor na kruzerima napisao je šalabahter za populizam kakav se danas može vidjeti u liberalnim demokracijama diljem svijeta. Svojom napetom, uvijek preplanulom pojavom, ismijavanjem žena, napadima na imigrante, zlouporabom političke moći za promicanje osobnih poslova i suočavanjem s pravosuđem, Berlusconi je bio ogledni primjer modernog desničarskog populiste.
Berlusconi se popeo na vlast u posljednja dva desetljeća 20. stoljeća, kad je televizija bila dominantan medij. Njegovo vlasništvo nad prvom privatnom televizijom u zemlji omogućilo mu je da stanovnike Italije bombardira svojim porukama, tako je postavio temelj za vođenje politike u doba Twittera i Instagrama. Njegovo poslovno carstvo obuhvatalo je i novine, časopise, radijsku stanicu, izdavačku kuću i nogometni tim. Tijekom devet godina u Palazzo Chigi, više nego ijedan premijer poslijeratnog doba, imao je kontrolu i nad državnom televizijom.
Berlusconi je započeo političku karijeru kada su utjecajni ljudi s kojima je bio povezan, njegove "veze", izgubili utjecaj u velikom korupcijskom skandalu koji je srušio poslijeratnu vladajuću klasu Italije. Odlučio je da mora promijeniti smjer. Nije bio vezan uz politiku ili ideologiju. Istraživanje koje je privatno proveo pokazalo mu je da ima veću vjerojatnost za pobjedu ako se kandidira za desnicu, iako se prethodno povezivao sa socijalistima.
Bloomberg
Jedan veteran bankarskog sektora ispričao mi je o večeri 1994. godine koju je sazvao Berlusconi kako bi obavijestio najviše poslovne lidere Italije o svojoj predstojećoj političkoj kampanji. Moj izvor, koji je prisustvovao događaju, rekao je kako su gosti bili začuđeni zbog najave kako će promijeniti političku orijentaciju. "Nije važno za koju sam stranku, samo da pobijedim", odgovorio je Berlusconi.
Berlusconijev priručnik uključuje ismijavanje institucija - od središnje banke do pravosuđa. Optužbe da je podmitio suce, utajio poreze i plaćao maloljetnicama za seks - njegove zloglasne zabave "Bunga Bunga" dospjele su na međunarodne naslovnice - samo su doprinijele povećanju njegove popularnosti među Talijanima skeptičnim prema elitama. Njegova besramnost bila je uzor Trumpu i Johnsonu.
U konačnici, Berlusconi je tijekom političke karijere bio uključen u više od dvadesetak kaznenih sudskih slučajeva. Oni su uključivali optužbe za kupovinu glasova, seks s maloljetnicama, utaju poreza, laganje pod prisegom, podmićivanje i prisluškivanje. No, proglašen je krivim za samo jednu optužbu: poreznu prijevaru. U ostalima optužbama izbjegao je osudu žalbama, zakonskim promjenama ili zastarama. Oduvijek je tvrdio da je nevina meta u lovu na vještice koji provodi pravosuđe.
Ključno je da Berlusconija s dužnosti na kraju nije otjerala politička oporba i njegovi prekršaji, već tržišta. Bio je prisiljen otići s vlasti u jesen 2011. godine tijekom europske dužničke krize jer je Italija bila na rubu bankrota. Dok se gospodarstvo kolebalo, inzistirao je da je sve u redu jer, kako je tvrdio, svi su restorani u Italiji bili puni.
Nema sumnje da je njegova ostavština propadanje. Berlusconijeva ogromna želja da bude voljen dovela je do toga da nije uspio iskoristiti popularnost u godinama kada je bio na vlasti za provođenje velikih strukturnih reformi koje su Italiji bile potrebne. Ukorijenjena korupcija samo se produbila, a gospodarstvo je stagniralo. Italija je i dalje nisko rangirana u globalnim kategorijama pokretanja poslovanja, izravnih stranih ulaganja i kvaliteta obrazovanja. Italiji je nanio i trajnu štetu jer je slavio i učinio normalnim kršenje pravila.
U međuvremenu se smanjilo i medijsko carstvo koje je izgradio. Naviknut na to da nema konkurencije u Italiji, Mediaset Italia nije se uspio prilagoditi dobu streaminga. Milanski bankari očekuju da će ga njegovi nasljednici na kraju prodati.
Ipak, i u svom devetom desetljeću ostao je politički relevantan.
Rat u Ukrajini poslužio mu je kao podsjetnik na njegovo dva desetljeća dugo prijateljstvo s Vladimirom Putinom. Bili su zajedno na odmoru, išli su tako daleko da su u jednom medijskom pojavljivanju nosili identične šešire od medvjeđe kože. Berlusconi je u više navrata osramotio premijerku Giorgiu Meloni i koalicijske partnere, tvrdeći da je Putin gurnut u rat u Ukrajini jer je želio postaviti "pristojne ljude" na čelo Kijeva.
Berlusconi je otvorio put ekstremnoj desnici da dođe na vlast, prvo dovodeći antiimigrantski nastrojenu Ligu u mainstream, a zatim olakšavajući uspon Meloni, postavivši je kao ministricu za mlade u svojoj prethodnoj vladi.
Populizam još uvijek uzima maha diljem Europe, od Italije i Španjolske, do Poljske i Mađarske. A europski izbori iduće godine možda će otkriti puni doseg berlusconizma.
