Federalne rezerve Sjedinjenih Američkih Država nalaze se pod sve većim pritiskom da žrtvuju svoje monetarne ciljeve zarad finansijske stabilnosti, uz obrazloženje da su povećanja kamatnih stopa kriva za previranja u bankarskom sektoru. Ovo je lažna dilema jer Fed može i treba da se bori protiv inflacije i krize u isto vrijeme.
Sjećanja na finansijsku krizu iz 2008. vise nam iznad glava dok banke jedna za drugom upadaju u nevolje. Investitori i štediše sada su plašljiviji i za bijeg je potrebno manje potresa nego ikada ranije, što povećava efekat šokova kao što je bila propast Silicone Valley Banka. Veće i zdravije banke sada manje rade da spašavaju druge zajmodavce jer ih brinu neočekivane pravne posljedice koje su donijele vanredne akvizicije iz 2008. godine, kao i stroži uslovi koje bi banke poslije spajanja morale da ispune.
S druge strane, ovo nije 2008. godina. Najveće banke su otpornije i imaju veće bafere kapitala, zbog čega su depoziti uglavnom i išli ka njima. Domaćinstva i kompanije se nalaze u boljoj situaciji nego što su tada bili, na čemu možemo da zahvalimo velikim fiskalnim davanjima iz vremena pandemije kovida 19. Tržište nekretnina nije prenapuhano nejasnim, složenim i izuzetno krhkim finansijskim instrumentima kao što je tada bilo slučaj.
Ove razlike su važne jer znače da nedavni potresi neće nanijeti veliku štetu privredi SAD-a ako američke vlasti uspiju da povrate povjerenje u bankarski sektor. Banke u cjelini samo malim dijelom učestvuju u finansijskom posredovanju u SAD-u, a šačica problematičnih regionalnih institucija drži samo nekoliko procenata ukupne imovine koja je u rukama bankarskog sektora. Ne postoji razlog da se kreditni uslovi zaoštre u istoj mjeri kao u 2008. Glavni problem je gubitak investitora u dugoročne obveznice, a na taj izazov se može odgovoriti korigovanjem izloženosti hartijama od vrijednosti koje u velikoj mjeri zavise od kamatnih stopa.
Bloomberg
Šta onda ovo znači za Fed? Na prvom mjestu, trebalo bi da bankarskom sistemu obezbijedi dovoljno likvidnosti, kao što je učinio i prošle nedjelje kroz prihvatanje kvalitetnijih obveznica kao kolateral za sredstva centralne banke. Kroz smanjivanje stepena rizika i neizvjesnosti, ovo će Fedu dozvoliti da uspostavi monetarnu politiku najpoželjniju za privredu SAD-a. Centralna banka mora da dokaže da može da učini i jedno i drugo: obezbijedi finansijske stabilnosti kao krajnji zajmodavac i smanji inflaciju kroz promjene kamatnih stopa.
Kako stvari stoje, podizanje od 50 baznih poena na ovonedjeljnom sastanku bi bilo nepromišljen potez s obzirom na situaciju. Kako su i rekli iz Feda, odredište je bitnije od brzine kojom će se kretati, a sporiji tempo će centralnoj banci dati više vremena da analizira svoje odluke i njihove efekte. Sa druge strane, smanjivanje kamatnih stopa u vrijeme visoke inflacije prije bi dovelo do panike nego do smirivanja tržišta.
Ovo ostavlja Fed s izborom između pauze i podizanja od 25 baznih poena. Pauziranje bi moglo da uznemiri tržišta jer bi moglo da uplaši investitore da bankarski sistem nije zdrav. Ovo bi zvaničnici mogli da ublaže kroz najavu daljnjih podizanja na sljedećim sastancima. Još jedno podizanje moglo bi da stavi dodatni pritisak na neto kamatne marže banaka, a moglo bi da izgleda još više problematično ako se kasnije ispostavi kao pogrešno oruđe za sprečavanje bankarske krize.
Šta god da Fed odluči, bitno je da se finansijska stabilnost osigura što prije, kako bi centralna banka mogla da se posveti borbi s inflacijom. Pomoć malom broju banaka ne smije da stane na put borbi s rastom cijena.
.webp){kind=icon}
