Značajna rodna razlika u penzijama, koji su uzroci i rješenja?

Žene su, uprkos ogromnom napretku i sve većoj jednakosti u pravima i zaradama, ipak i dalje osjetljivija kategorija stanovništva, što posebno dolazi do izražaja u starijoj životnoj dobi.

Regulativa kojom se garantuje ravnopravnost polova u svim životnim segmentima, postoji, kako u međunarodnim konvencijama i deklaracijama, tako i  ustavima i zakonima, dalje praćeno raznim agencijama kojima je pitanje jednakosti polova u opisu posla.

Odsustvo mjera za izjednačavanje žena i muškaraca na tržištu rada

Međutim, razlike u platama, a kao posljedica toga još više i u penzijama, ne nastaju zbog grube diskriminacije protiv kojih se norme bore, već usljed odsustva aktivnih mjera usmjerenih na izjednačavanje položaja žena s položajem muškaraca kao učesnika na tržištu rada i posljedično osiguranih lica i korisnika prava u penzionom sistemu.

Prema podacima Eurostata za 2020. godinu, na nivou Evropske unije žene su zarađivale 13 odsto manje od muškaraca, s tim da je najveća razlika bila u Letoniji (22,3 odsto), a najmanja u Luksemburgu (0,7 odsto), dok je, na primjer, iznosila 18,3 odsto u Njemačkoj ili 15,8 odsto u Francuskoj.

Stanje nije bitno drugačije ni u zemljama regiona, u BiH muškarci prosječno zarađuju 16,4 odsto više od žena, u Srbiji 22,7 odsto, dok je u Hrvatskoj razlika nešto niža – oko osam odsto.

Statistički je dokazano da žene u većini, ako ne u svim razvijenim zemljama, imaju manja primanja u penziji od muškaraca, kao i da je rodna razlika u penzijama veća nego kada je riječ o primanjima od rada. Ne samo kod nas, već i u zemljama EU i SAD-a, prosječna penzija žena je značajno manja u odnosu na prosječnu penziju muškarca. U zemljama Evropske unije (EU-27) prosječna penzija za žene iznosi samo 70 odsto prosječne penzije muškarca.

Zašto je to tako? Cijena cjeloživotne rodne neravnopravnosti dolazi na naplatu u trećoj životnoj dobi. Dok rade i zarađuju, razlika između žena i muškaraca i nije toliko izražena, međutim, posebno na našim prostorima, i u bivšim socijalističkim zemljama, žene u srednjoj i starijoj životnoj dobi (od 55 do 65 godina) su relativno radno neaktivne, što svojim ili porodično uslovljenim izborom, što činjenicom da u posttranzicionom dobu predstavljaju neatraktivan segment radne snage.

Depositphotos

Prema podacima iz Ankete o radnoj snazi u BiH u drugom kvartalu 2022. godine, od ukupnog broja osoba koje čine radnu snagu 835 hiljada (61 odsto) su muškarci, a 533 hiljade (39 odsto) su žene. U ukupnom broju osoba izvan radne snage 573 hiljade (37,8 odsto) su muškarci, a 945 hiljada (62,2 odsto) su žene.

Mogućnost prijevremenog penzionisanja i preuzimanje porodičnih obaveza, bilo prema starijim ili mlađim članovima porodice, takođe su doprinijeli ovom stanju. U zemljama Zapadnog Balkana žene čine većinsku radnu snagu u manje plaćenim profesijama, prije svega u tercijarnom sektoru, zdravstvu, prosvjeti, ugostiteljskim djelatnostima itd. 

U toku radnog vijeka žene koje se odluče na majčinstvo su diskriminisane na tržištu rada u odnosu na muškarce i žene bez djece jer je prosječna plata zaposlenih majki niža od uporedivih zarada muškaraca i žena bez djece, a taj fenomen je dobio naziv "kazna materinstva" (motherhood penalty). Imati karijeru i biti uspješan na poslu, a pri tome imati i porodični ili privatni život svakome predstvlja izazov, posebno za žene.

Žene često usklađuju svoju odluku da rade, i kako da rade, sa svojim obavezama brige o djeci ili starijim članovima porodice i s tim da li uopšte i kako te dužnosti dijele s partnerom. Ovo je poseban izazov za samohrane roditelje, a posebno za žene koje žive u ruralnim područjima, koje često nemaju sistemsku podršku za svoje izbore (vrtići na primjer).

Šta uraditi kada penzijski sistem "zaboravi" neplaćeni rad žena?

Žene takođe nose nesrazmjerno veliki teret neplaćenog rada, koji čini značajan udio ekonomske aktivnosti. Žene u regionu vjerovatno osjećaju da je to "balkanska boljka", ali podaci Evropske komisije govore da žene prosječno sedmično rade neplaćene kućne poslove čak 2,5 puta duže (22 naspram devet sati sedmično). Zvaničnih podataka za nas nema, ali vjerujem da je statistika još nepovoljnija. Jednaka podjela odgovornosti za brigu kod kuće je ključna, kao i dostupnost usluga brige o djeci, socijalne zaštite i usluga u domaćinstvu. Nedovoljan pristup kvalitetnim i pristupačnim službenim uslugama negdje je jedan od ključnih pokretača rodne nejednakosti na tržištu rada. Ulaganje u usluge njege je stoga važno za podršku učešću žena u plaćenom radu i njihovom profesionalnom razvoju.

Dakle, razlike u iznosima penzija između žena i muškaraca treba tražiti i u razlikama u primanjima u toku radnog vijeka, koje mogu poticati od različitog nivoa obrazovanja ili neke forme diskriminacije, ali se ovi uzroci, za razliku od mnogih "razvijenih društava", u našem ne mogu objektivizirati. Ono što je objektivno je najčešća situacija da žene preuzimaju i nose većinu obaveza i aktivnosti vezanih za brigu o domaćinstvu, djeci i starijim članovima porodice, što može rezultirati pauzama u karijeri ili propuštanju određenih poslova.

Žene, koje većinu svog vremena provedu u "neplaćenim poslovima", u trećoj dobi de fakto zavise od dobre volje svog supružnika ili djece da taj uloženi rad prepoznaju, ili bilo kakvog primanja koje graniči sa socijalnim od države. Duži životni vijek žena za rezultat ima da one češće u starijoj životnoj dobi ostaju same u domaćinstvu te nemaju mogućnost podjele fiksnih troškova domaćinstva s još jednim članom.

Bloomberg

Klasični penzijski sistemi, tj. penzije iz prvog stuba penzijskog osiguranja, zasnovanog na principu međugeneracijske solidarnosti, su praktično jedini na koje se stanovništvo oslanja u zemljama Zapadnog Balkana i po pravilu zahtijevaju učešće osiguranog lica u toku čitavog radno-aktivnog životnog perioda, za puno radno vrijeme.

Ako mislite da imate bilo kakvu penziju, koja ne graniči sa socijalnom kategorijom, pretpostavlja se da ćete na tržištu rada biti aktivni 40 godina, puno radno vrijeme. Da li je ovo sistem kreiran više radi muškaraca, dok su prava žena na penzije i finansijsku sigurnost u kasnijoj životnoj dobi bila vezana za njihov bračni status, što je posebno vidljivo kroz korištenje takozvanih "porodičnih penzija"? Žene manje učestvuju na tržištu rada u odnosu na muškarce, a iz razumljivih razloga rade manje časova od njih, te ranije odlaze u penziju, što im zakonski propisi u većini zemalja u regionu omogućavaju, uz postepeno izjednačavanje ovih uslova, što se odražava na visinu primanja na osnovu penzije.

Žene penzionisanjem mogu da se osjete uskraćeno za neke od beneficija u koje su tokom radnog vijeka ulagale svoje vrijeme i rad. U tradicionalnim društvima, gdje je dužnost djece bila da vode brigu o roditeljima, činjenica da je majka "odgajala djecu" imala je neku težinu. Kada dužnost djece zamijeni penzijski sistem, on prosto "zaboravi" na sav neplaćeni rad koji su žene ulagale tokom godina. Objektivno je pretpostaviti da diskontinuitet i neočekivane negativne promjene očekuju žene koje dolaze do trenutka penzionisanja. Penzije su još uvijek praktično jedini izvor, koliko-toliko, ekonomske nezavisnosti lica starijih od 65 godina, s obzirom na to da lična ušteđevina u zemljama Zapadnog Balkana najčešće nije dovoljna da osigura životne potrebe u opštoj populaciji starijih lica.

Konstatovano nije manifest ili tužbalica, već činjenica. Šta uraditi? Ne šta će uraditi otac, muž, brat ili sin za nas. Šta ćemo mi uraditi da zadržimo svoje dostojanstvo i danas i sutra. Odgovor je jednostavan, ali je realizacija vjerovatno teška, no jedina ispravna. Ulagati u sebe i danas i za sutra.

 

Gordana Drobnjak je direktorica Društva za upravljanje Evropskim dobrovoljnim penzijskim fondom (EDPF).

Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenim na Bloomberg Adriji pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva Bloomberg Adrije.