Švedski startup za proizvodnju baterija Northvolt završio je u stečaju nakon niza iscrpljujućih problema: nije ispunjavao ugovore s kupcima, molio je investitore za dodatna sredstva, a vjerovnike je u potpunosti ignorirao. No njegov pad počeo je s izazovom koji danas muči mnoge tvrtke - dugogodišnjim i ozbiljnim nedostatkom radnika s odgovarajućim vještinama.
Peter Breuer, koji je do 2023. u Northvoltu bio zadužen za planiranje novih tvornica, kaže da su ambicije tvrtke rasle brže od njezina kadra.
"To je doprinijelo neuspjehu", kaže Breuer, danas šef kabineta u drugom baterijskom startupu, Peak Energyju.
Northvolt je želio postati prva europska tvrtka koja će vlastitim snagama proizvoditi litij-ionske baterije i prikupio je više od 13 milijardi dolara. U jednom trenutku činilo se da je uspjeh na dohvat ruke. Još krajem 2023. planirali su izlazak na burzu s procijenjenom vrijednošću većom od 20 milijardi dolara.
No već manje od godinu dana kasnije, sve se urušilo. Northvolt nije uspio proizvesti dovoljno baterija, zbog čega je BMW raskinuo ugovor vrijedan dvije milijarde eura. Kada investitori nisu uskočili s novcem, tvrtka je najprije zatražila stečajnu zaštitu u SAD-u u studenom 2024. godine, a potom i u Švedskoj u ožujku ove godine. Mnoge njihove tvornice tražile su visoko kvalificirano osoblje koje zna upravljati složenim i rizičnim proizvodnim linijama, uglavnom nabavljenima iz Kine i Južne Koreje.
Inženjere i tehničare sve je teže pronaći, čak i uz milijarde dolara ulaganja | Bloomberg
Europska radna snaga, koja stari, nije imala dovoljan broj takvih stručnjaka, a dovođenje iskusnih radnika iz azijskih baterijskih divova pokazalo se kao prepreka koju Northvolt nije uspio preskočiti.
"Fiasko Northvolta klasičan je primjer sjajne ideje koja je propala zbog nedostatka radne snage", rekao je Bas Sudmeijer, direktor u Boston Consulting Groupu i član njihova tima za klimu i održivost. Iz Northvolta nisu željeli komentirati.
Nedostatak kvalificiranih radnika, osobito inženjera, sve je veći problem u razvijenim zemljama. Kako doći do više radne snage?
"Ili ih rađate ili ih uvozite", kaže Zeke Hernandez, profesor na Wharton Schoolu Sveučilišta u Pennsylvaniji. "Ali u uvjetima pada nataliteta, rasta broja umirovljenika i sve strože imigracijske politike, ti se nedostaci drastično pogoršavaju", dodaje.
SAD već sada ne uspijeva popuniti otprilike trećinu od više od 400.000 novih inženjerskih radnih mjesta koja se svake godine otvaraju. U Ujedinjenom Kraljevstvu do 2030. godine čak 20 posto inženjera odlazi u mirovinu što će rezultirati manjkom od milijun radnih mjesta. Japan u istom razdoblju očekuje deficit od 700 tisuća inženjera.
Takav manjak može imati snažne posljedice za gospodarstvo. Prema analizi think tanka Stonehaven, u Velikoj Britaniji bi nedostatak inženjera mogao smanjiti BDP za pet posto. U SAD-u će nedostatak kvalificirane radne snage usporiti pokušaje predsjednika Donalda Trumpa da potakne reindustrijalizaciju zemlje, čak i ako se režim carina stabilizira i tvrtke odluče ulagati. Trumpovi napadi na strane studente u američkim sveučilištima, koji znatno češće studiraju inženjerstvo nego domaći studenti, dodatno bi mogli smanjiti ionako oskudan bazen stručnjaka.
Čak i kada manjak ne dovodi do stečaja ili zaustavljanja projekta, on rezultira višim troškovima i duljim rokovima za izgradnju ključne infrastrukture, poput elektroenergetske mreže. To je ozbiljan problem za SAD i Europu, gdje potražnja za električnom energijom snažno raste zbog električnih automobila, dizalica topline i ogromnih podatkovnih centara. Američki energetski div Xcel Energy procjenjuje da su mu troškovi rada u posljednjih pet godina porasli za 50 posto - brže od inflacije.
Ubrzana elektrifikacija postaje sve hitnija jer je upravo to jedan od glavnih alata u borbi protiv klimatskih promjena. Godina 2024. bila je najtoplija otkako postoje mjerenja, a svijet se, prema trenutnom scenariju, ubrzano približava prekoračenju klimatskih ciljeva iz Pariškog sporazuma. Najbrži način da se trend preokrene jest elektrificirati što je moguće veći dio globalnog energetskog sustava, dok se istodobno dekarbonizira proizvodnja struje.
No upravo kronični manjak stručnjaka usporava taj prijelaz. U SAD-u pojedini graditelji podatkovnih centara odgađaju projekte, dok drugi moraju planirati i do dvije godine unaprijed, umjesto dosadašnjih šest mjeseci. U Velikoj Britaniji elektroprivrede ne uspijevaju pratiti rast potražnje za solarnim panelima i punjačima za električna vozila, dok njemački kupci dizalica topline na ugradnju čekaju dvostruko dulje nego francuski.
Očekuje se da će se problem dodatno pogoršati.
U SAD-u trećina novih inženjerskih radnih mjesta ostaje nepopunjena | Bloomberg
"Potražnja za budućim inženjerima daleko nadmašuje ponudu", kaže Steve Lefton, izvršni predsjednik inženjerske tvrtke Kimley-Horn, koja se bavi projektiranjem elektroenergetske infrastrukture. "Manjak radne snage mogao bi predstavljati egzistencijalnu prijetnju za našu industriju".
Elektrifikacija je novije zanimanje nego što se obično misli. Prve elektroenergetske mreže krajem 19. stoljeća gradili su amateri, entuzijasti i izumitelji. Nije bilo formalnog obrazovanja, a znanje se stjecalo kroz praksu.
Jednu od tih prvih mreža izgradio je Thomas Edison 1882. u New Yorku, uz pomoć radnika koje je nazivao "muckers" - plaćenih običnim nadnicama. Njegova mreža napajala je žarulje, a električnu energiju proizvodio je generator na ugljen.
Tijekom 1950-ih i 1960-ih, SAD i Europa prošli su kroz razdoblje snažne industrijalizacije i demografskog rasta, što je povećalo potražnju za električnom energijom, ali i za kvalificiranom radnom snagom.
Sličan razvojni put danas prolaze zemlje poput Indije i Kine. Indija nema problem s brojem inženjera, no kvaliteta obrazovanja predstavlja izazov. Tehnologije i regulativa u sektoru brzo se mijenjaju.
"Ne šaljemo ih na teren odmah prvi dan", kaže Jai Prakash Shivahare, direktor državne energetske tvrtke Gujarat Urja Vikas Nigam Ltd. "Najprije prolaze 45 dana obuke - u uredu i na terenu".
U Kini su operateri elektroenergetske mreže u zavidnoj poziciji jer mogu birati među sve brojnijom skupinom mladih inženjera. Mnogi koji su proteklih godina ostali bez posla u tehnološkom sektoru sve češće se okreću sigurnom zaposlenju u državnim energetskim tvrtkama, poznatima kao "željezna zdjela riže". Iako ti poslovi nisu glamurozni ni visoko plaćeni, nude stabilnost i dobre beneficije.
UK Battery Industrialisation Centre (UKBIC) služi kao prostor za testiranje baterijskih inovacija sveučilišta i tvrtki, ali i kao trening centar za radnike koji prvi put ulaze u svijet baterijske industrije. Njegov tim od oko 150 zaposlenih uključuje mnoge koji su ranije radili u prehrambenoj ili farmaceutskoj proizvodnji - navikli su na tvornički pogon i poznaju rad s industrijskim strojevima.
Krivulja učenja postoji, ali nije toliko strma koliko se čini, kaže Jonty Deeley-Williamson iz UKBIC-a. "Umjesto brašna ili lijekova, sada rukujete nešto opasnijim tvarima".
Zbog velike potražnje za radnicima ubrzano se otvaraju nove akademije za obuku - mnoge izravno financiraju same kompanije - kako bi se pripremila nova generacija radnika za poslove vezane uz elektrifikaciju.
John Szymik, izvršni direktor Octopus Energy Servicesa, kaže da je upravo nedostatak stručnih radnika glavna prepreka ambicijama britanskog opskrbljivača energije Octopus da dominira rastućim tržištem solarnih panela, dizalica topline i punjača za električna vozila. Lista čekanja kupaca za niskougljične tehnologije je duga, a Octopusu će do 2030. trebati oko 4.000 instalatera.
Octopus trenutačno obučava samo 36 instalatera, a do 2030. im treba njih 4.000 | Bloomberg
Budući da je teško pronaći inženjere iz inozemstva, kompanija ih mora sama obučiti. Za sada je tek 36 ljudi započelo dvogodišnju edukaciju za instalaciju niskougljičnih sustava u domovima i poslovnim zgradama. Nisu jedini. Britanska vlada pokrenula je niz programa financiranih iz proračuna s ciljem obuke 18 tisuća instalatera već do sredine iduće godine.
"Nije problem u tehnologiji, hardveru ili rješenjima“, kaže Szymik. "Problem je koliko brzo možemo fizički dovesti ljude u firmu i obučiti ih".
U maloj učionici unutar velikog skladišta u Rotherhamu, na sjeveru Engleske, 11 Octopusovih naučnika trenira postavljanje radijatora. Riječ je o čeličnim jedinicama veličine kofera, kroz koje će teći voda zagrijana električnom dizalicom topline. Ujutro su prošli teoriju kroz PowerPoint prezentaciju, a sada sve to isprobavaju u praksi - svaki u svom radnom prostoru veličine restoranskog separea, s kutijom alata i setom sjajnih bakrenih spojeva.
Grupa je u četvrtom mjesecu edukacije, a osim učionice, imat će i praktično iskustvo na terenu. Jedan od polaznika, 46-godišnji Ed Connor, proveo je 26 godina u britanskoj vojsci, gdje je kao narednik bio zadužen za obuku u rukovanju oružjem i borbenim vještinama. O programu ga je obavijestio susjed zaposlen u Octopusu. Među polaznicima ima i tinejdžera i osoba koje mijenjaju karijeru poput Conora.
"Mnogi bivši vojnici imaju problema s prilagodbom nakon vojske", kaže. "Ja sam prihvatio tu Octopusovu priču", dodaje, pokazujući na ružičasti logotip tvrtke na majici.
Neke kompanije ciljaju mlađu populaciju. Francuski Enedis uveo je tehničke predmete u 120 srednjih škola i 40 sveučilišta, a najboljima nudi 18-tjedne prakse. Japanski Daikin, proizvođač dizalica topline, udvostručio je broj svojih edukacijskih centara u Europi u posljednje tri godine.
Alison Tripp iz američke građevinske kompanije DPR Construction kaže da je najveći izazov pronaći radnike za gradilišta podatkovnih centara, posebno električare. Zbog toga šalju regrutere po školama diljem SAD-a kako bi promovirali zanatska zanimanja.
"Terenski poslovi su najteži", kaže. "Svuda u zemlji nedostaje radnika. Svi o tome pričaju. Mene to drži budnom noću".
DPR gradi ključnu infrastrukturu za AI boom, zapošljava 11.000 ljudi globalno, no često gradi u udaljenim krajevima s premalo lokalnih radnika. Tada angažiraju "putujuće" ekipe koje borave u hotelima ili kamp-kućicama blizu gradilišta.
Mnoge elektroprivrede koje grade dalekovode za podatkovne centre moraju više plaćati stručne radnike, a troškove zatim prenose na potrošače. Dominion Energy, zadužen za "Data Center Alley" u Virginiji, zatražio je dozvolu za povećanje računa kućanstava za 10 dolara mjesečno u iduće dvije godine, djelomično zbog rasta troškova rada.
Ponekad ni to ne pomaže. Klijenti žele brze rokove, no radnika nema dovoljno, kaže Joe Sczurko iz inženjerske firme WSP. Tada moraju s klijentom dogovarati realističnije, odnosno dulje rokove.
Jedno od rješenja je zapošljavanje izbjeglica - neki već imaju tehničke vještine, iako možda slabije znaju jezik ili nemaju stabilan smještaj. Njemačka elektroprivreda E.ON privlači ih nudeći besplatne tečajeve jezika i pravnu pomoć oko stanovanja.
Neke europske tvornice baterija sada zapošljavaju bivše radnike iz prehrambene industrije | Bloomberg
Ponekad presuđuju i sitnice. U Ujedinjenom Kraljevstvu inženjering se često percipira kao "prljav posao", što odbija kandidate. Kancelarijski poslovi i fakulteti imaju veći prestiž od zanata i strukovnog obrazovanja, kaže Deeley-Williamson iz UKBIC-a. Njegova taktika? Objasniti da su prostorije u kojima se proizvode baterije čišće i od bolničkih sala za operacije.
U tvornici električne opreme GE Vernova u Staffordshireu nije bilo puno žena među prijavama za teške inženjerske poslove. Zato su iz marketinških materijala uklonili riječ "teški" i dodali fotografije žena koje rade te poslove. Ubrzo je porastao udio žena među kandidatima za stotine radnih mjesta u tvornici transformatora.
Pomaže i isticanje da se radi o poslu "s misijom". Samantha Betts (37) ranije je bila frizerka u Londonu, no upisala je tečajeve programiranja i danas radi na aplikaciji za korisnike zelene energetske tvrtke Ovo Energy.
"To je u skladu s mojim uvjerenjima", kaže. I dalje koristi vještine iz frizerskog salona, poput komunikacije i rada s ljudima, samo sada cilja na menadžersku poziciju.
Ovi pokušaji su mali, ali nužni. Jer i kad bi se prevladala politička blokada oko imigracije, teško je regrutirati strane radnike kad su sektori elektrifikacije u procvatu posvuda.
Steve Doyle, direktor tvrtke EVera Recruitment koja regrutira za britanske tvrtke u sektoru baterija i električnih vozila, imao je zadatak dovesti dizajnere baterijskih ćelija, uglavnom iz Japana, Južne Koreje i Kine, u tvrtku Britishvolt, koja je trebala biti britanski odgovor na Northvolt. Njegov tim identificirao je 500 ljudi u svijetu koji bi mogli preuzeti te uloge.
"Na kraju smo zaposlili - nula", kaže Doyle. Britishvolt je bankrotirao 2023. godine.
.webp){kind=icon}
Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...