Trenuci iznenadnog nasilja mogu promijeniti povijest država. Prije 1990. Kuvajt je odskakao od svojih susjeda, s otvorenim društvom, participativnim političkim sustavom i modernom infrastrukturom.
Zatim su ušli irački tenkovi, označivši početak Prvog zaljevskog rata, i srušilo se nešto dublje od zgrada. Ta psihološka pukotina preokrenula je desetljeća napretka.
Sada iranske rakete prelijeću zaljevsko nebo i povijest prijeti ponoviti svoju okrutnu lekciju.
Iranska odmazda na američke i izraelske zračne udare šokirala je arapske susjede, kojima se ostvaruju najgori scenariji. Iran je snažno pogodio Ujedinjene Arapske Emirate, Saudijsku Arabiju, Bahrein, Katar i Kuvajt. Čak ni Oman, Teheranov pouzdani posrednik i dugogodišnji kanal za neformalne kontakte, nije pošteđen.
Zaljevske države presrele su većinu iranskih projektila. Unatoč tome, napadi su paralizirali zračne luke, luke i ključnu energetsku infrastrukturu. Ljudi su poginuli u UAE-u i Saudijskoj Arabiji. Napad je potresao i građane i veliku populaciju stranih rezidenata.
Trauma će nadživjeti rakete, a način na koji će se Zaljev oporaviti bit će važan za cijeli svijet. Rat je ponovno potvrdio dvije tvrdoglave činjenice.
Prvo, Bliski istok ostaje nezamjenjiv dobavljač energije unatoč američkoj nafti iz škriljevca i revoluciji obnovljivih izvora. Drugo, Zaljev, koji je izgradio imidž oaze stabilnosti i prosperiteta u nestabilnoj regiji, nije imun na regionalne potrese.
Trauma bi mogla promijeniti i način na koji zaljevske države koriste svoje bogatstvo. Ulozi su širi od engleskih nogometnih klubova, egipatskih nekretnina i kompanija iz Silicijske doline.
Zaljevske investicije godinama su smanjivale troškove američkog zaduživanja. Promjena strategije mogla bi utjecati čak i na najdublje financijsko tržište na svijetu.
Nijedan zaljevski lider vjerojatno neće izaći iz ovog sukoba nepromijenjen. Morat će odgovoriti na pitanja kako braniti granice i gradove, koliko vjerovati Washingtonu, kako se uključiti u globalnu ekonomiju i tržišta te kako međusobno surađivati.
Što rat bude dulje trajao, to će transformacija biti dublja.
Obrambena potrošnja
Zaljevske države već su među najvećim svjetskim potrošačima na obranu među zemljama koje nisu u ratu. Sukob iz 2026. dodatno će ubrzati taj trend.
Prvo zato što su se postojeći obrambeni sustavi pokazali učinkoviti. Od 196 iranskih raketa i 1000 dronova ispaljenih na UAE u prva četiri dana samo je nekolicina probila obranu. Nakon završetka rata države Zaljeva vjerojatno će obnoviti iscrpljene zalihe, a možda ih i proširiti.
Drugo zato što Zaljev sada živi u opasnijem svijetu. Iran je postavio presedan napadajući arapske susjede kako bi izvršio pritisak na Washington i destabilizirao globalna tržišta. Ta prijetnja neće nestati s primirjem.
Oslabljen, ali ogorčen Iran mogao bi postati još nepredvidljiviji nego prije rata.
Iran nije jedina briga zaljevskih država. Posljednje dvije godine pokazale su da je Izrael sve spremniji napadati izvan svojih granica. U rujnu je izraelski napad u Dohi ubio katarskog vojnika. Uz bezuvjetnu političku i vojnu potporu Washingtona, Izrael iz perspektive Zaljeva postaje snažna i nepredvidljiva regionalna sila.
Tu su i militantne skupine koje su već dokazale da mogu napasti ciljeve u Zaljevu. Iračke frakcije, jemenski Hutiji i nove skupine koje bi ovaj sukob mogao stvoriti.Za zaljevske lidere svijet nakon ovog rata jednostavno je opasniji nego prije njega.
Bloomberg
Američki sigurnosni kišobran i dalje je ključni stup obrane Zaljeva. Washington ostaje nezamjenjiv partner u regiji. No odnos je postao napetiji, posebno pod demokratskim administracijama koje su pritiskale zaljevske države oko ljudskih prava, proizvodnje nafte i regionalnih savezništava.
Zaljevske elite s optimizmom su dočekale prvi mandat Donalda Trumpa. Njegova politika maksimalnog pritiska na Iran činila se obećavajućom. No 2019. Iran i njegove regionalne mreže uzvratile su napadima na tankere u Zaljevu i privremenim gašenjem polovice saudijske proizvodnje nafte. Gdje je tada bio Washington? U percepciji Zaljeva, nigdje.
Kada se Trump 2025. vratio u Bijelu kuću, zaljevski lideri brzo su ga prigrlili. Ugošćena je njegova prva planirana inozemna posjeta, obećani su trilijuni dolara investicija i povećana proizvodnja nafte. Zauzvrat su željeli sigurnost i izbjegavanje regionalnog rata.
Nisu dobili ni jedno ni drugo. Mjesec dana nakon Trumpove turneje po Zaljevu Izrael je pokrenuo rat koji su pokušavali spriječiti i u njega uvukao SAD. Četiri mjeseca nakon Trumpova govora u Dohi izraelski napadi pogodili su grad u rujnu 2025. Kada je morao birati između Zaljeva i Izraela, Washington je izabrao Izrael.
Nisu sve zaljevske države iz ovog sukoba izvukle iste zaključke. UAE će vjerojatno dodatno produbiti veze s Washingtonom i Izraelom. Katar će zadržati partnerstvo sa SAD-om, ali pokušavati unijeti razdor između dva saveznika. Saudijska Arabija dugo je normalizaciju odnosa s Izraelom koristila kao polugu prema SAD-u. Zauzvrat je tražila napredne čipove, nuklearnu tehnologiju i formalni obrambeni sporazum. No mir je sada udaljeniji nego ikad, a financijski pritisci u zemlji smanjuju saudijsku pregovaračku snagu.
Izloženost Hormuzu
Zaljev globalnoj ekonomiji pruža tri stvari: energiju, kapital i trgovačke rute. Ovaj rat istodobno je poremetio sve tri. Hormuški tjesnac, kroz koji prolazi petina svjetske nafte, praktički je zatvoren. Svijet je izgubio ključni izvor energije, a Zaljev važan izvor prihoda.
Rat će neizbježno potaknuti novo promišljanje. Zatvaranje tjesnaca pokazalo je koliko je opasan taj uski prolaz.
Saudijski naftovod Istok-Zapad i veza UAE-a s Fujairahom pokazali su svoju vrijednost jer zaobilaze Hormuz. Ipak, ni oni nisu potpuno sigurni od napada. Zato se očekuju velika ulaganja u njihovo proširenje kako bi se izbjegla ovisnost o jednom tjesnacu.
Bahrein, Kuvajt i Katar nemaju vlastiti izlaz koji zaobilazi Hormuz. Svaki alternativni naftovod morao bi prolaziti kroz teritorij susjednih država, najvjerojatnije Saudijske Arabije. Regionalna suradnja zato postaje nužnost, a ne politički izbor. Oman je u drugačijoj poziciji. Njegova obala izlazi na Arapsko more izvan Hormuza i nudi alternativni izlaz.
Bloomberg
Suradnja ili konkurencija
Katar ne izvozi plin kopnenim cjevovodima nego brodovima u obliku LNG-a. Razlog nije geografija nego politika. Jedina kopnena granica Katara je Saudijska Arabija, a odnosi dviju monarhija dugo su bili napeti. Kriza je kulminirala 2017. kada su Saudijska Arabija, Bahrein i UAE uveli bojkot Katara. Pomirenje je došlo tek 2021. Zbog tog iskustva Doha teško može prepustiti jedini plinovod susjedu.
Nedugo prije početka rata 2026. Saudijska Arabija i UAE ulazili su u sve dublji politički razdor. Rat je privremeno zasjenio tu napetost, ali je nije riješio. Zaljevske države dijele mnogo toga: jezik, vjeru, obalu i povremeno zajedničke prijetnje. No razilaze se oko političkog islama, odnosa s Iranom i Izraelom te politike prema Jemenu, Sudanu i Libiji. Čak je i naftna politika izvor sukoba.
One također međusobno konkuriraju. U pokušaju diversifikacije izvan nafte sve ulažu u iste sektore: petrokemiju, financijske usluge, logistiku, umjetnu inteligenciju i turizam. Rat bi mogao dodatno produbiti te razlike. Pitanja kako postupati prema oslabljenom Iranu, koliko se distancirati od Izraela ili koliko vjerovati Washingtonu nemaju jedinstven zaljevski odgovor.
Bloomberg
Rat bi mogao utjecati čak i na arhitekturu. Gradovi Zaljeva poznati su po visokim staklenim neboderima. No uzbune zbog raketa koje stanovnike tjeraju od prozora pokazale su da takve zgrade nisu sigurna skloništa.
Postavlja se i pitanje o kojem se nerado govori. Ako je američka zaštita nepouzdana, Izrael ima nuklearno oružje, a Iran možda teži vlastitoj bombi, logika razvoja vlastitog nuklearnog programa u Zaljevu mogla bi postati privlačnija.
Kuvajt je upozorenje što nesigurnost može učiniti državi. Nakon iračke invazije kapital je počeo odlaziti u inozemstvo, domaća ulaganja su oslabila, a infrastruktura postupno propadala. Rezultat je da jedna od najbogatijih država regije danas povremeno trpi nestašice električne energije.
Čak i ako rat završi sutra, Zaljev se vjerojatno već promijenio. Koliko će te promjene biti duboke ovisit će o trajanju sukoba i šteti koju će on ostaviti za sobom.
.webp){kind=icon}
