U Argentini ništa novo već desetljećima. Nacionalna valuta argentinski pezo opet je u krizi. Reakcija svjetske medijske i političke javnosti je očekivano politizirana. Oni koji se protive stavovima i idejama sadašnjeg "libertarijanskog" predsjednika Javiera Mileija propagiraju tezu da je neuspjeh njegove politike kriv za još jednu u nizu valutnih kriza Argentine u posljednjih nekoliko desetljeća.
Ali zanemari li se političko-ideološko navijanje i kontroverzna osobnost samog Mileija, razlog za pad nacionalne valute nije ekonomski neuspjeh Argentine nego strah investitora da će reforme započete u mandatu predsjednika Mileija naglo prestati zbog gubitka političke moći u zemlji.
Nagli pad valute je počeo nakon što je La Libertad Avanza, stranka predsjednika Javiera Mileija (tačnije koalicija stranaka), izgubila nekoliko važnih regionalnih izbora. Najteži je bio poraz u regiji Buenos Airesa, gdje je dobila samo 34 posto glasova. Glavni politički protivnici, Peronisti koje predvodi bivša predsjednica Cristina Fernández de Kirchner, osvojili su 47 posto glasova.
Ti izbori se smatraju lakmus testom za izbore koji će se održati 25. oktobra ove godine, u kojima će se odlučivati o kontroli argentinskog kongresa. Investitori se boje da će ekonomske reforme koje je inicirao Javier Milei prestati zbog manjka političke podrške. Tržišta su gubitke na izborima protumačila kao znak da se strukturne ekonomske reforme, poput smanjenja javne potrošnje, privatizacije i deregulacije, neće provesti i počeli su prodavati obveznice Argentine. To je stvorilo veliki pritisak prema padu tečaja argentinskog peza.
Kako Trump spašava Mileija?
Ruku spasa Mileiju da se izbjegne valutna kriza pružio je SAD, tj. Donald Trump. Ministar finansija SAD-a Scott Bessent je najavio da će se Argentini ponuditi 20 milijardi dolara putem valutnog swapa tj. Centralna banka SAD-a će kupiti od Centralne banke Argentine 20 milijardi dolara vrijednosti argentinskog peza.
Nakon nekog vremena će Argentinska centralna banka morati vratiti isti iznos dolara uvećan za kamate, a američka centralna banka pezo. U suštini se radi o mehanizmu za stabilizaciju kursa i zaustavljanje panike na tržištu. SAD takve operacije ne provodi često za države koje nisu bliski ekonomski "saveznici". Npr. postoje stalne "swap linije" između Centralne banke SAD-a i centralnih banaka EU, Ujedinjenog Kraljevstva, Japana, Švicarske, Kanade i Australije.
U vrijeme velikih kriza, poput 2009. i 2020., swap aranžmani se šire i na druge države, poput Meksika, Brazila, Danske, Novog Zelanda, J. Koreje, Singapura itd. Koriste se primarno za stabilizaciju svjetske ekonomije, posebno u uvjetima globalne krize, a ne za "spašavanje" valute jedne države koja je desetljećima poznata po valutnim krizama. Iz toga se može zaključiti da se radi o primarno političkoj odluci nastaloj na temelju uzajamne podrške između Donalda Trumpa i Javiera Mileija.
To je samo zaustavilo paniku. Glavni problem, strah investitora da će se na vlast u Argentini vratiti politike (i političari) koji su je vodili do dolaska sadašnjeg predsjednika, ostaje.
Investitori vjeruju u Mileija, ali ne vjeruju u Argentinu
Opravdanje za ovakvu intervenciju SAD-a se može pronaći u diplomatiji. Neuspjeh bliskog saveznika u Južnoj Americi može biti veliki poraz za SAD, posebice samog Trumpa.
Činjenica da razlog te propasti ne leži u neuspjehu politike koju provodi Javier Milei, nego upravo u strahu investitora da je zbog gubitka političke vlasti neće moći provoditi, ne bi bila bitna. Stanovništvo, političari i mediji bi pokrenuli kampanju blaćenja u kojoj bi se reforme, koje su zapravo standardni dio ekonomskog sistema koji postoji i u EU i u SAD-u, proglasile "neoliberalnima", "kapitalističkima", "eksploatatorskima" itd.

Unatoč zapaljivoj retorici u kampanji, Milei nije provodio radikalne "libertarijanske" politike. Zapravo ih ni ljevica u EU i SAD-u ne smatra spornima u kontekstu EU i SAD-a. Ali u kontekstu Argentine, desetljećima oblikovane socijalističkim politikama Peronizma (danas glavni politički protivnici Mileija), zvuče radikalno.
Ukidanje cjenovnih kontrola, smanjivanje javnih rashoda, smanjivanje birokratije, deregulacija, smanjivanje trgovinskih barijera...većina toga što je u Argentini ukinuto od kada je Milei došao na vlast ne postoji u razvijenim državama Sjeverne Amerike i Evrope, a ni lijeve stranke se u pravilu više ne zalažu za takve politike, bar ne do nivoa kakav je postojao u Argentini.
Ekonomska situacija u Argentini
Makroekonomska slika Argentine je zapravo dobra, bar s obzirom na ono što je bila. Inflacija je oštro rasla sve do aprila 2024., od kada se kao posljedica reformi (prestanak deficitarnog trošenja države) naglo ruši. U augustu ove godine je iznosila 33,6 posto, što je najniži nivo još od 2018. Borba protiv inflacije je bila glavno izborno obećanje Javiera Mileija, i ne može se reći da ga nije ispunio.
Trgovinski saldo ostvaren 2025. iznosi 19 milijardi dolara, najviše u povijesti. Dobri makroekonomski pokazatelji su imali utjecaja i na standard građana, pa je stopa siromaštva domaćinstava pala na 24,1 posto u prvoj polovici 2025, a stanovništva 31,6 posto. I to je najniži nivo još od 2018.
Uvijek ista vlast vodi uvijek iste politike
Argentina je država izmučena desetljećima krivih politika, korupcije, nesposobnosti i politiziranja. Jedan mandat nije ni izbliza dovoljan da ispravi sve greške, čak i da Milei ima "slobodne ruke". A zapravo je dosta ograničen, jer stare stranke još uvijek imaju veliku većinu u gornjem i donjem domu Nacionalnog Kongresa Argentine. Stranka tj. koalicija stranaka Javiera Mileija kontrolira samo šest od 72 mjesta u Senatu i 42 od 257 u Donjem domu. To znači da je jako ograničen u tome šta može napraviti.
Najjača politička snaga u državi su Peronisti, koji s povremenim prekidima vladaju Argentinom još od 40-ih godina 20. stoljeća. Već čine većinu u oba doma Senata, a prema anketama izgleda da bi se mogli vratiti na vlast. U tom slučaju je izgledno da ponište brojne politike kojima je ekonomija Argentine stabilizirana od početka 2024., zbog čega je i nastala panika koja je zamalo izazvala novu valutnu krizu u Argentini.