.webp){kind=icon}
Na današnjem 15. samitu skupine BRICS – Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika – započet će forum koji će državama koje se ne smatraju najrazvijenijim dijelovima svijeta omogućiti raspravu o temama koje ih najviše pogađaju. Pritom će se, značajno, raspravljati na način koji neće biti nametnut zapadnim agendama predvođenim Sjedinjenim Američkim Državama.
BRICS je multilateralna zajednica svijeta u razvoju, država takozvanog globalnog juga, bivših kolonija velikih sila koje se u turbulentnim vremenima brzo probijaju iz pozadine u koju ih je od kraja Drugog svjetskog rata Zapad uporno gurao. Tako bismo mogli sažeti razmišljanje članica skupine i više od 60 pozvanih predstavnika država koje su do prije nekoliko godina bile smatrane nepridruženima.
BRICS: Forum periferije kao protuteža G-7
"Ulogu grupacije BRICS treba čitati u kontekstu strukturalističke teorije međunarodnih odnosa koja države dijeli na dominantnu 'jezgru' (SAD, Europa, civilizacijski nastavci Velike Britanije), koja posjeduje sofisticiranu tehnologiju i industriju i proizvodi finalne proizvode, te dominiranu 'periferiju' (Afrika, Latinska Amerika, veći dio Azije), koja većinom nema industriju i tehnologiju te pruža sirovine za industrije prvih", objašnjava stručnjak za međunarodne odnose i docent na Fakultetu za menadžment Sveučilišta na Primorskom Primož Šterbenc.
Značaj današnjeg sastanka u bogatom dijelu Sandtona sjeverno od južnoafričkog glavnog grada Johannesburga, između ostalog, potvrđuje i činjenica da je kineski predsjednik Xi Jinping krenuo na dug put do afričkog kontinenta. U Kini se suočava s brojnim izazovima oporavka kineskog gospodarstva nakon pandemije, koji su sudbinski povezani s kontinuitetom i utemeljenosti političke vlasti Komunističke partije i samog predsjednika.
Bloomberg je pritom izvijestio kako je Xi ove godine inozemstvo posjetio tek u ožujku, kada ga je u Moskvi ugostio ruski predsjednik i strateški partner Vladimir Putin. Za Putina zbog međunarodne tjeralice neće biti dolaska u Južnu Afriku, no iako se suočava s ozbiljnim unutarnjim problemima najmoćnije države grupacije, svi će se ostali lideri pridružiti do 24. kolovoza.
"BRICS se može razumjeti prvenstveno kao izazov dominantnoj ulozi Zapada ili kao protuteža grupi G-7 i postojećim međunarodnim financijskim i političkim forumima", kaže Jure Požgan.
Skupinu BRICS stručnjaci obično postavljaju uz bok klubu najrazvijenijih država G-7. To je razumljivo jer se ideja o forumu za zanemarene glasove manje razvijenih država prvi put pojavila uz zasjedanje G-7 ili tadašnjeg G-8. Prvotno BRIC (Južna Afrika pridružila se grupi tek 2011.) iz ideje koja je prvi put spomenuta u dokumentima banke Goldman Sachs početkom 2000. prerastao je u instituciju kad su tadašnji lideri Kine, Indije i Rusije (Hu Jintao, Manmohan Singh i Vladimir Putin) 2008. godine na marginama samita G-8 u ruskom Sankt-Peterburgu održali sastanak.
"BRICS se može razumjeti prvenstveno kao izazov dominantnoj ulozi Zapada ili kao protuteža grupi G-7 i postojećim međunarodnim financijskim i političkim forumima", kaže Jure Požgan, stručnjak za međunarodne odnose na Centru za međunarodne odnose na Fakultetu društvenih znanosti Sveučilišta u Ljubljani.
Kina, Rusija, Indija i Brazil žele igrati ulogu priznatih velikih sila, smatra Primož Šterbenc | Depositphotos
"Drugi kontekst djelovanja BRICS-a je polaritet u međunarodnim odnosima", kaže Šterbenc. "Sve članice BRICS-a teže uspostavi i institucionaliziranju priznanja postojanja multipolarnog poretka. Kina, Rusija, Indija i Brazil žele igrati ulogu priznatih velikih sila, dok SAD želi zadržati unipolarni sustav", ističe Šterbenc.
"Kina, Rusija, Indija i Brazil žele igrati ulogu priznatih velikih sila, dok SAD želi zadržati unipolarni sustav", smatra Primož Šterbenc.
Proširenje BRICS-a u kontekstu sukoba između SAD-a i Kine
Važan dio pokušaja slabljenja američke hegemonije svakako je traženje alternative dolaru, koji uglavnom podupire američki geopolitički utjecaj. "Članice osnivaju alternativne institucije poput Nove razvojne banke jer nisu zadovoljne razmjerom svog utjecaja u uspostavljenim institucijama", navodi Šterbenc. Dodaje da članice time također teže dedolarizaciji međusobne trgovine. No predavač na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani Mojmir Mrak slabost banke BRICS-a uspoređuje s time da je dosad odobrila 33 milijarde dolara zajmova, dok su "Kinezi u okviru inicijative Jednog pojasa i jednog puta odobrili više od bilijun".
Prema podacima Bloomberga, trgovina među članicama BRICS-a povećana je za 56 posto u posljednjih pet godina, na 422 milijarde dolara, dok njihov ukupni BDP od 27 bilijuna dolara čini više od 31 posto svjetskog BDP-a.
"Proširenje skupine na zemlje globalnog juga može se razumjeti ne samo kao proširenje političkog utjecaja, već i kao dotok dodatnih financijskih sredstava, što će ojačati djelovanje glavne financijske institucije skupine, a to je Nova razvojna banka", ističe Požgan.
Prema podacima Bloomberga, trgovina među članicama BRICS-a povećana je za 56 posto u posljednjih pet godina, na 422 milijarde dolara, dok njihov ukupni BDP od 25,9 bilijuna dolara čini 25,7 posto svjetskog BDP-a.
Značajno dominantno kinesko gospodarstvo, koje sa svojom vrijednošću od više od 20 bilijuna dolara zauzima drugo mjesto u svjetskoj ljestvici, potiče Peking da produbi kineski utjecaj u skupini. To je razumljivo jer ta zemlja ima gotovo dvostruko veći BDP od svih ostalih članica zajedno. "Kina također želi uspostaviti juan kao trgovinsku valutu u odnosima s državama periferije, što se konkretno odražava u tome da Saudijskoj Arabiji za kupljenu naftu plaća juanima, latinskoameričke zemlje s Narodnom Republikom Kinom trguju u juanima i povećavaju udio kineske valute u svojim deviznim rezervama", navodi Šterbenc o rastućoj ulozi kineske valute u međusobnoj trgovini.
Međutim, širenje međusobne trgovine u juanima prvenstveno šteti drugim članicama više nego što bi to bila strategija kojom bi BRICS kao jedinstvena skupina konkurirala dolaru. "Naravno, prisutna je i kineska strategija potpune ekonomske dominacije svih tih zemalja i uspostava neke vrste vazalnog odnosa, što joj, primjerice, već uspijeva s Rusijom", smatra profesor ekonomije s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani Mitja Kovač.
Strateško shvaćanje gospodarstva i jačanje Kine, koje je osnaženo slabljenjem ruske uloge u skupini zbog iscrpljujućeg ukrajinskog rata, također je povezano sa širenjem BRICS-a. Zapravo, to je glavna tema samita, a odluka o budućim pristupnicama bit će odraz toga tko u skupini trenutno ima najveći utjecaj i moć donošenja odluka. "Kina želi uključiti što više zemalja oko Perzijskog zaljeva kako bi osigurala utjecaj na područje proizvodnje nafte", kaže Šterbenc te dodaje da u kontekstu osiguravanja naftnih izvora treba razmotriti i "prilično vjerojatni rat s SAD-om".
"Naravno, prisutna je i kineska strategija potpune ekonomske dominacije svih tih zemalja i uspostava neke vrste vazalnog odnosa, što joj, primjerice, već uspijeva s Rusijom", smatra ekonomist Mitja Kovač.
Jačanje indijskog samopouzdanja
Da BRICS ni izdaleka nije jedinstvena i homogena grupa država, a kamoli savez, osim gospodarskog i valutnog aspekta, odražavaju različiti pogledi na širenje. To proizlazi iz nacionalnih interesa pojedinih članica. "Indija Kinu sve više smatra svojom konkurencijom, stoga nije oduševljena širenjem koje bi ojačalo kineski utjecaj", smatra Šterbenc.
Analitičar međunarodnih odnosa vidi zanimljiv izuzetak u Iranu. "Ulasku Irana New Delhi vrlo vjerojatno ne bi prigovarao jer Teheran ima značajnu ulogu u indijskim strateškim planovima, budući da s Rusijom i Iranom gradi međunarodni tranzicijski koridor sjever-jug koji bi Indiji omogućio da svoje proizvode preko ruskog pristaništa u iranskoj luci Čabahar izvozi u Europu. To Indiji sprječavaju prokineski Pakistan i Afganistan", dodaje Šterbenc. U tom svjetlu treba čitati spremnost administracije američkog predsjednika Joea Bidena da s Iranom postigne nuklearni dogovor.
"Indijski ministar vanjskih poslova Subrahmanyam Jaishankar igra sofisticiranu geopolitičku igru", kaže analitičar međunarodnih odnosa. Indija se s jedne strane povezuje sa Sjedinjenim Američkim Državama s kojima zaključuje poslove (također) na vojnom ili sigurnosnom području, gdje je dosad surađivala s Rusijom. S druge strane, želi produbiti ekonomsku suradnju s Kinom, iako je smatra suparnicom za utjecaj u regiji, kao i unutar skupine BRICS. "Indija treba Kinu jer želi razvijati svoju industriju i infrastrukturu. Indija je najveći zajmoprimatelj iz dominantni kineske Azijske banke za investicije u infrastrukturu (AIIB)", zaključuje Šterbenc svoj pogled na kompleksnu vanjskopolitičku igru sve samouvjerenijeg New Delhija, što ilustrira složene međuovisnosti članica skupine BRICS.
