Zagužvalo se i počela je večernja špica u Suga’s Dineru u Stantonu u Tennesseeju, jedinom restoranu u tom gradu od 452 stanovnika. Posao cvjeta zahvaljujući velikoj tvornici električnih kamioneta Ford Motor, koja se gradi malo niže u toj ulici. Lesa Suga Tard, vlasnica i glavna kuharica, očajnički traži dodatno osoblje sada kada je produljila radno vrijeme i uvela još jedan dodatni radni dan jer šalje kamione s hranom na gradilište.
"Ne znam koliko još mogu učiniti", kaže ona dok stoji iza šanka i rukama u plavim rukavicama zapisuje narudžbe prženog soma. "Ljudi su uzbuđeni, ali drugi su ljudi ovdje došli živjeti miran umirovljenički život, život na selu, bez kriminala. Zabrinuti su da bi se to sve moglo promijeniti."
Promjena sigurno dolazi u Stanton, grad koji se nalazi oko 45 milja (72 kilometra) sjeveroistočno od Memphisa. Ford i južnokorejski SK On započeli su u rujnu graditi temelje na velikom proizvodnom kompleksu od šest četvornih milja (15,5 četvornih kilometara) koji bi za tri godine trebao početi proizvodnju električnih kamioneta F-serije i baterija koje ih pokreću. Poznat kao BlueOval City, kompleks vrijedan 5,6 milijardi dolara na kraju će vrvjeti s gotovo 6.000 radnika i na tržište iz Fordove prve potpuno nove tvornice za sklapanje automobila u više od pola stoljeća izbacivati oko 350 tisuća plug-in kamiona godišnje.
BlueOval City okosnica je plana izvršnog direktora Jima Farleyja, vrijednog 50 milijardi dolara, koji podrazumijeva proizvodnju dva milijuna električnih automobila godišnje do kraja 2026. godine. Prošle godine Ford je proizveo oko 63 tisuće vozila. Fordovo nastojanje da preuzme dio tržišta Tesli, koja sada kontrolira gotovo tri četvrtine tržišta električnih vozila, uvelike se oslanja na uspjeh nove tvornice.
Međutim, projekt je uznemirio gradske vlasti u Michiganu, oni strahuju da Ford počinje gravitirati prema jugu. Prema istraživanju Bloomberga, ruralni Tennessee Fordu je ponudio obilje zemlje, potencijalno niže troškove rada nego na američkom srednjem zapadu i 2,4 milijarde dolara poticaja savezne vlade, što znači oko 414.000 dolara za svako radno mjesto u BlueOval Cityju. Tvrtka također planira dvije tvornice SK baterija u Kentuckyju i istraživački centar u Atlanti.
Južni pomak
Direktori Forda kažu da neće iščupati svoje korijene iz Michigana. No BlueOval City je osmišljen za rast. Ogromno područje od 3.600 hektara tri je puta veće od moćnog tvorničkog kompleksa Rouge, koji je prije stotinu godina Henry Ford izgradio u blizini Detroita za model A. U Rougeu se i danas proizvode benzinske i električne verzije kamioneta F-150. Farley smatra da će potražnja za električnim vozilima u SAD-u, koji se sada prodaju u omjeru jedan naprema deset u korist automobila na benzin i dizel, rasti 90 posto godišnje do 2026. godine, što je dvostruko više no što industrija predviđa.
"Htjeli smo odabrati mjesto koje bi moglo rasti s nama", rekla je Lisa Drake, Fordova potpredsjednica za industrijalizaciju električnih vozila, u intervjuu. "Ako postoji nešto što smo naučili o strategiji električnih vozila, dok brzinski preuređujemo sva postrojenja za rast, to je da je nužno osigurati prostor za rast."
Fordov pomak na jug također uznemiruje sindikalce. United Auto Workers (UAW) nema jamstva da će predstavljati zaposlenike BlueOval Cityja, koji moraju glasati za prihvatanje sindikata. Automobilski radnici u Tennesseeju već su odbili organiziranje vožnji UAW-a u tvornicama Nissan Motora i Volkswagena.
"Članovi UAW-a s pravom su zabrinuti da će proizvođači automobila iskoristiti tranziciju na električna vozila za desindikalno odvajanje", navela je potpredsjednica UAW-a Cindy Estrada u prošlomjesečnom eseju koji je napisala zajedno s Ramonom Cruzom iz Sierra Cluba. "Sve više i više proizvođača automobila usmjerava ulaganja na jug, gdje se korporacije i političari odlučno protive sindikalnim pravima radnika."
Drake je kazala da Ford još nije razgovarao s UAW-om o organiziranju novih radnika, budući da još nisu zaposleni. No primijetila je da Ford ima dugu povijest sa sindikatom i da zapošljava više UAW radnika nego bilo koji drugi proizvođač automobila u SAD-u.
Za sada se 11 tisuća radnih mjesta koje Ford i SK otvaraju u Tennesseeju i Kentuckyju ne može usporediti sa 45 tisuća Fordovih zaposlenika u Michiganu, koliko ih je pobrojao Centar za automobilska istraživanja u Ann Arboru.
"Ako ostvare još nekoliko pobjeda na jugoistoku, moglo bi se reći da se središte gravitacije možda pomiče", rekao je u intervjuu Alan Amici, glavni izvršni direktor CAR-a. "Ipak, dizajn automobila se još uvijek radi u Detroitu."
Od pamuka do električnih vozila
U ovom trenutku BlueOval City je velika iskopina, s tisućama građevinskih radnika koji buše duboke rupe za temelje pomoću golemih bušilica koje izgledaju kao da su iz filma Mad Max. Krajolik je prošaralo više od 6.300 rupa u koje bi se mogao smjestiti kompaktni automobil. Iz tenesijevskog tla, gdje je još prije godinu uzgajan pamuk, uzdiže se bijeli čelični kostur koji će biti okvir pola milje duge tvornice baterija.
"Veliki kamioni, veliki valjci, puno se stvari događa ovdje i jednostavno morate biti na oprezu", rekla je Donna Langford, Fordova voditeljica projekta, dok se ogromni bager okretao ispred njezina automobila i obilazio gradilište.
U obližnjim gradićima, stanovnici na budućeg proizvodnog kolosa gledaju s nadom i sa strepnjom. Uzmimo za primjer Brownsville, grad s 9.788 stanovnika, čija je najveća slava rodni dom Tine Turner. Znakovi dobrodošlice Fordu mogu se vidjeti u izlozima, a zid jedne zgrade krasi i novooslikani mural u čast proizvođača automobila. Nasred gradskog trga u Brownsvilleu stoji visoki spomenik s vojnikom Konfederacije i natpisom: "Odajemo počast preminulim pripadnicima Konfederacije okruga Hayward."
John Ashworth, umirovljeni zrakoplovni radnik, nada se da će Fordova tvornica pružiti prilike za crnačku zajednicu u tom području i da će možda združiti crne i bijele stanovnike Brownsvillea. Dok je u mladosti radio u gradskoj drogeriji, Ashworth je morao ručati u podrumu, daleko od zalogajnica za bijelce. Rasne podjele i dalje su dio lokalnog života, rekao je.
"Ova se zajednica u velikoj mjeri segmentirala – ili je bijela ili je crna", rekao je 79-godišnji Ashworth za ručkom s prijateljem u restauriranoj zalogajnici u stilu 1950-ih, mjestu za koje je rekao da ga vjerojatno ne bi primilo dok je bio mladić. "Ford Motor ne samo da će uzrokovati veću interakciju crnih i bijelih, već će dovesti i druge ljude iz drugih dijelova svijeta, a to će biti dobro za sve."
Ford se nada da će riješiti tu povijest regrutiranjem radnika iz obojenih zajednica, rekla je Drake. Prošlog mjeseca sastala se s guvernerom Tennesseeja Billom Leejem kako bi predstavila Fordov kurikulum za vještine potrebne za visokoplaćene poslove u BlueOval Cityju. To je sada uključeno u nastavne planove na tehničkim fakultetima i srednjim školama u Tennesseeju. Drake je rekla kako učitelji iz Tennesseeja čak savjetuju učenike osmog razreda o tome što da studiraju kako bi našli posao u Fordu.
Rezerviranost malog grada
Proizvođač automobila također je zadužio voditelja tvornice BlueOval City Kela Kearnsa da razgovara s poslovnom zajednicom, pozove kandidate za posao i otkloni strahove o predstojećim promjenama. Australac je otvorio i vodio Fordove tvornice u Indiji, Tajlandu i Kini, a siguran je da može pomiriti Fordov način poslovanja s ruralnim područjem Tennesseeja.
"Zaposlio sam ljude u Indiji, sa sela, koji nikad prije nisu radili u tvornici ili posjedovali automobil", rekao je Kearns. "No u tvornici su radili kao tim."
U restoranu Livingston’s Soda Fountain & Grill u Brownsvilleu uzbuđenje i tjeskoba zbog promjene koja dolazi tema je o kojoj se razglaba uz ručak. "Mnogi ljudi to ne vole, ali ja sam sto posto za", kaže Ernestine Tinsley, 74-godišnja umirovljenica iz Stantona, koja je radila u tvornici Sharp Electronics u Memphisu. "Moji unuci već pričaju o tome da se tamo zaposle." Ali drugi tiho izražavaju svoju rezerviranost.
"Poljoprivrednici su zabrinuti što će to učiniti zemlji, tlu, okolišu", kaže 53-godišnja Marcia Watson, koja ističe kako je dolazak Forda već podigao cijene svega, od zemlje do namirnica, te doveo do veće prometne gužve. "Svi smo mi iz malih gradova", kaže njezin 70-godišnji suprug Danny. "Ne volimo postati preveliki prebrzo."