text size
Bosna i Hercegovina (BiH) i dalje nedovoljno koristi jedan od svojih najvećih ekonomskih potencijala, žensku radnu snagu. Samo četiri od deset žena radne dobi u BiH su zaposlene ili aktivno traže posao, što je izuzetno niska stopa koja je uglavnom nepromijenjena već decenijama, čak i dok su se rodne razlike u zemljama sličnim BiH znatno smanjivale. Istovremeno, žene u BiH u prosjeku imaju jednake ili čak bolje rezultate od muškaraca u obrazovanju i zdravstvu.
Novo istraživanje Svjetske banke Realizing Women’s Economic Potential in Bosnia and Herzegovina, upravo pokazuje da problem nije u tome da žene ne žele raditi. Naprotiv, najveći dio njih želi raditi, ali se suočava s nizom prepreka od nedostatka vrtića i neravnomjerne podjele brige o djeci i domaćinstvu do strukture tržišta rada, troškova formalnog zaposlenja i društvenih očekivanja.
Prema procjeni Svjetske banke, smanjenje jaza između žena i muškaraca u učešću na tržištu rada za 20 procentnih poena moglo bi ubrzati godišnji ekonomski rast BiH za između 0,5 i jedan procentni poen do 2040. godine. To je značajan potencijal za ekonomiju koja raste prosječnom stopom od oko tri posto godišnje.
Agencija za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine pri Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH za Bloomberg Adriju je potvrdila da je riječ o veoma korisnom izvještaju/analizi, posebno zato što na osnovu empirijskih podataka novog istraživanja WELMS-BiH pokazuje zbog čega se žene u zemlji ne uključuju u većoj mjeri na tržište rada.
Iz Agencije upozoravaju da je neravnopravnost spolova u oblasti rada i pristupa ekonomskim resursima jedan od najvećih izazova, ali istovremeno i velika propuštena prilika za društveno-ekonomski napredak BiH.
Žene su obrazovanije, ali njihov potencijal ostaje neiskorišten
Svjetska banka u izvještaju navodi da BiH ima mnoge karakteristike koje bi, uobičajeno, trebale biti povezane s većom zaposlenošću žena, žene su jednako ili više obrazovane od muškaraca, ekonomija je dominantno uslužna, postoje zakoni o ravnopravnosti spolova već dvije decenije, a rad se u društvu uglavnom smatra važnim za prihod, nezavisnost, identitet i lični razvoj.
Depositphotos
Ipak, rezultati žena na tržištu rada i dalje znatno zaostaju za rezultatima muškaraca.
Prema Human Capital Index Plus pokazatelju Svjetske banke, žene u BiH ostvaruju bolje rezultate od muškaraca u zdravstvu i obrazovanju, ali znatno zaostaju kada je riječ o zaposlenosti. Zbog toga se procjenjuje da su životne zarade žena u BiH oko 13 posto niže nego zarade muškaraca, a čak oko 60 posto niže nego kod žena u Evropskoj uniji.
Cijena takvog neiskorištenog potencijala nije samo pitanje ravnopravnosti. Između 2013. i 2019. godine niska ukupna stopa učešća radne snage smanjivala je godišnji rast BDP-a BiH za procijenjenih 0,4 procentna poena. U zemlji koja se suočava sa starenjem stanovništva i kontinuiranim iseljavanjem, veće uključivanje žena na tržište rada predstavlja jedan od najvećih preostalih izvora rasta produktivnosti.
"Ekonomska uključenost nije samo pitanje rodne ravnopravnosti, već strukturni ekonomski i fiskalni imperativ", navodi se u izvještaju Svjetske banke.
Dodatno, veći broj zaposlenih žena proširio bi poresku osnovicu, smanjio dugoročni pritisak na sisteme socijalne zaštite i ojačao fiskalnu održivost.
Žene žele raditi, ali im nedostaju uslovi
Jedan od najvažnijih nalaza istraživanja WELMS-BiH jeste da problem nije nedostatak motivacije.
U istraživanju Svjetske banke, provedenom od septembra do novembra 2025. godine na 1.050 žena u dobi od 18 do 60 godina, samo dva posto žena izjavilo je da nema nikakav interes za plaćeni rad. Među ekonomski neaktivnim ženama taj udio iznosi svega tri posto.
Istovremeno, 44 posto neaktivnih žena navodi da želi ili planira promijeniti svoju situaciju u vezi s plaćenim radom u narednih pet godina.
Istraživanje je posebno dizajnirano da pokaže ne samo koliko žena radi, već i zašto neke žene ne rade. Obuhvatilo je nezaposlene, ekonomski neaktivne i zaposlene žene, a dodatni upitnik proveden je i među muškarcima, odnosno partnerima i očevima.
Rezultati pokazuju da ekonomski neaktivne žene nisu homogena grupa. Neke nikada nisu ozbiljno razmatrale zaposlenje zbog očekivanja vezanih za brak i brigu o porodici. Druge su napustile tržište rada nakon što su se povećale obaveze brige o djeci. Treće su odustale nakon više neuspješnih pokušaja pronalaska posla, dok postoje i žene koje žele raditi, imaju sposobnosti, ali ih sprečavaju praktične prepreke.
Zato Svjetska banka upozorava da sve ekonomski neaktivne žene ne treba tretirati kao jednu grupu.
Vrtić, radno vrijeme i udaljenost od posla važniji su od same plate
Istraživanje je ženama ponudilo različite hipotetičke ponude za posao koje su se razlikovale prema visini plate, radnom vremenu, udaljenosti od kuće i dostupnosti brige o djeci.
Više od 60 posto ekonomski neaktivnih žena prihvatilo bi barem jednu od ponuđenih hipotetičkih ponuda za posao.
To pokazuje da postoji značajna "skrivena" radna snaga koja trenutno nije uključena u tržište rada. Pritom spremnost na rad ostaje relativno visoka i pri nižim ponuđenim platama, što znači da prepreke nisu samo finansijske.
Za žene koje imaju obaveze brige o porodici posebno su važni uslovi pod kojima se posao obavlja.
Depositphotos
Blizina radnog mjesta, kraće radno vrijeme, dostupnost vrtića i predvidljiviji rasporedi često su važniji od same visine plate. Žene u takvim situacijama donose svojevrsne "pragovne" odluke, ako posao nije moguće uskladiti s brigom o djeci i svakodnevnom logistikom, radije ga neće prihvatiti.
To pokazuje koliko su postojeći modeli rada često neusklađeni sa stvarnim životom žena.
Briga o djeci najveća je prepreka
Od svih prepreka koje žene drže izvan tržišta rada, obaveze brige o drugima predstavljaju najvažniju strukturnu prepreku.
Gotovo svaka četvrta ekonomski neaktivna žena navodi brigu o djeci kao glavni razlog zbog kojeg ne ulazi na tržište rada. Kod žena čija su djeca u dobi od nula do dvije godine taj udio prelazi 80 posto.
Više od 80 posto žena s djecom mlađom od pet godina navodi da se djeca prvenstveno čuvaju kod kuće. Istovremeno, mnoge žene, naročito ekonomski neaktivne, kažu da su usluge brige o djeci u njihovim zajednicama ograničene ili ih uopće nema.
Javni vrtići nisu ravnomjerno dostupni, kapaciteti su nedovoljni, a liste čekanja duge. Privatni vrtići za mnoge porodice predstavljaju preskupu opciju, posebno izvan urbanih sredina.
Problem ne prestaje kada dijete napuni nekoliko godina. Školski rasporedi, a kasnije i briga o starijim članovima porodice, nastavljaju neravnomjerno opterećivati žene.
Agencija za ravnopravnost spolova BiH upravo u tome vidi jedan od ključnih uzroka niske zaposlenosti žena. Iz Agencije navode da su među najizraženijim razlozima neravnopravna raspodjela kućnih obaveza, tradicionalni i stereotipni pogledi na društvene uloge djevojaka i žena, nedovoljno razvijena ekonomija brige te hronični nedostatak vrtića i socijalnih usluga za brigu o starijim osobama.
Drugim riječima, poslovi koje društvo tradicionalno očekuje od žena često ostaju neplaćeni i nevidljivi, ali direktno utječu na to hoće li žena imati posao i kakvu će karijeru moći izgraditi.
Žene nose dvostruki teret
Svjetska banka ističe da se zaposlenost žena u BiH načelno podržava, ali ta podrška postaje uslovna kada se u priču uključe djeca i kućne obaveze.
Većina žena i muškaraca nema problem s idejom da žena ima posao izvan kuće. Međutim, istovremeno postoji očekivanje da žena, posebno ako je majka, i dalje prvenstveno bude odgovorna za domaćinstvo i brigu o djeci.
Tako se zaposlenost žena često prihvata samo ako se odvija uz njihovu i dalje dominantnu odgovornost za dom, što zapravo znači dvostruki teret.
Podaci domaće Agencije dodatno ilustriraju ovaj problem.
Istraživanje provedeno na uzorku od 500 parova iz cijele BiH pokazalo je da u čak 93,8 posto veza sve ili većinu rutinskih kućanskih poslova isključivo obavljaju žene. U 80,8 posto veza žena je osoba koja obavlja sve ili većinu poslova vezanih za brigu o djeci.
Takva raspodjela obaveza znači da čak i kada žena ima posao, ona često zadržava najveći dio neplaćenog rada kod kuće.
Žene vjeruju da je društvo tradicionalnije nego što zaista jeste
Jedan od zanimljivijih nalaza Svjetske banke odnosi se na društvene norme.
Žene često vjeruju da društvo od njih očekuje tradicionalne uloge u većoj mjeri nego što to građani zaista iskazuju. Drugim riječima, prepreka nije uvijek stvarno protivljenje zaposlenosti žena, nego očekivanje da bi društvo moglo negativno reagirati.
Depositphotos
Svjetska banka ovaj fenomen naziva "pluralističkim neznanjem" situacijom u kojoj pojedinci privatno imaju liberalnije stavove nego što pretpostavljaju da ih ima njihova zajednica.
U BiH žene procjenjuju da bi društvene sankcije prema majkama koje rade mogle biti mnogo snažnije nego što pokazuju lični stavovi ispitanika.
To otvara prostor za drugačiji tip javnih politika, nije dovoljno samo mijenjati stavove, već treba učiniti vidljivijim činjenicu da je podrška zaposlenosti žena veća nego što se često pretpostavlja.
Sličan raskorak postoji i kada je riječ o očevima. Žene i muškarci iskazuju veću podršku uključivanju očeva u brigu o djeci nego što takvo ponašanje vide u svakodnevnoj praksi.
Diskriminacija počinje i prije zaposlenja
Pored društvenih očekivanja, žene se suočavaju i s konkretnom diskriminacijom na tržištu rada.
Agencija za ravnopravnost spolova navodi da je u njenom istraživanju 31,8 posto žena reklo da su im prilikom zapošljavanja barem jednom postavljana pitanja o planovima za zasnivanje porodice, broju i starosti djece ili drugim pitanjima povezanim s osnovama po kojima je diskriminacija zabranjena Zakonom o radu.
Za Agenciju je to zabrinjavajuće visok udio jer može ukazivati na namjeru potencijalnog poslodavca da ženu diskriminira upravo zbog njenog bračnog ili porodičnog statusa.
Svjetska banka također upozorava da postojeće politike mogu stvarati finansijske podsticaje poslodavcima da izbjegavaju zapošljavanje ili zadržavanje žena u reproduktivnoj dobi.
Problem nije samo u društvu i poslodavcima. Prema analizi Svjetske banke, postojeća fiskalna politika i sistem socijalne zaštite mogu formalni rad učiniti finansijski manje privlačnim za dio radnika s niskim primanjima.
Kod nekih domaćinstava povećanje prihoda nakon formalnog zaposlenja praćeno je rastom doprinosa i gubitkom određenih socijalnih naknada. Tako se, prema simulacijama Svjetske banke, može izgubiti između 50 i 80 posto dodatnog prihoda koji bi formalni rad trebao donijeti.
Takva "zamka formalizacije" posebno pogađa osobe koje pokušavaju uskladiti posao i brigu o porodici.
Svjetska banka kao jedan od problema izdvaja i fragmentiran sistem porodiljskih naknada između entiteta i kantona.
U pojedinim dijelovima Federacije BiH poslodavci i dalje snose značajan dio troškova povezanih s porodiljskim odsustvom. To može predstavljati finansijski destimulans za zapošljavanje i zadržavanje žena u reproduktivnoj dobi, pri čemu su mali poslodavci posebno izloženi jer imaju manje zaposlenih i manje mogućnosti da apsorbiraju odsustvo radnice ili unaprijed finansiraju naknade.
Svjetska banka zato preporučuje da se trošak materinstva rasporedi šire, odnosno da se dio tereta prebaci na javno finansiranje.
Ni službe za zapošljavanje nisu dovoljno prilagođene ženama
Javne službe za zapošljavanje u BiH također ne pružaju dovoljno individualiziranu podršku ženama.
U Federaciji BiH zavodi za zapošljavanje često imaju funkciju posrednika za ostvarivanje zdravstvenog i socijalnog osiguranja, dok zbog velikog broja korisnika i administrativnih obaveza savjetnici nemaju dovoljno prostora za stvarni rad sa tražiocima zaposlenja.
Depositphotos
Prema izvještajima mnoge nezaposlene žene jesu prijavljene na službama za zapošljavanje, ali mali broj njih navodi da su nedavno imale kontakt sa savjetnikom.
Žene lične kontakte i internet platforme često vide kao efikasnije načine pronalaska posla, iako istraživanje nije utvrdilo da ti kanali zaista proizvode bolje rezultate zapošljavanja.
Problem ne završava kad žena dobije posao
Rodne razlike ne odnose se samo na ulazak u zaposlenost. Žene u BiH koncentrirane su u užem broju sektora i zanimanja, dok su muškarci zastupljeniji u bolje plaćenim tržišno orijentiranim djelatnostima.
Čak i kada se zaposle, obaveze brige o porodici i dalje utiču na njihove karijere. One mogu dovesti do manjeg broja radnih sati, prekida karijere, slabijeg pristupa obukama i manjeg broja prilika za napredovanje.
Zbog toga je potrebno govoriti ne samo o tome kako žene uključiti u tržište rada, već i kako ih na njemu zadržati i omogućiti im napredovanje.
Četiri pravca za veće učešće žena u ekonomiji
Svjetska banka predlaže četiri međusobno povezana pravca djelovanja.
1. Ulaganje u sistem brige
Vrtići i usluge brige o starijima nisu samo socijalna politika, već infrastruktura koja omogućava ženama da rade.
Poseban prioritet treba dati djeci mlađoj od tri godine i područjima u kojima nema dovoljno usluga. Potrebno je razvijati javne, privatne i usluge zasnovane na lokalnoj zajednici, ukloniti pravne i poreske prepreke za vrtiće koje podržavaju poslodavci i formalizirati kućnu brigu.
Usluge brige o starijima postajat će još važnije zbog starenja stanovništva.
Istovremeno, ulaganje u ekonomiju brige samo po sebi može otvoriti nova radna mjesta. Svjetska banka procjenjuje da bi povećanje obuhvata djece mlađe od sedam godina predškolskim odgojem i brigom na nivo OECD-a moglo stvoriti više od 7.000 radnih mjesta u obrazovanju i pratećim uslugama. Usklađivanje broja zaposlenih u sektoru brige o starijima s nivoom EU moglo bi donijeti dodatnih 22.000 radnih mjesta.
Iskustva drugih zemalja pokazuju da takva ulaganja mogu direktno povećati zaposlenost žena.
U Meksiku je subvencionirani sistem cjelodnevne brige o djeci povećao vjerovatnoću zaposlenosti majki za 18 procentnih poena, odnosno za 21 procentni poen kod žena koje ranije uopće nisu radile.
U Kolumbiji je program lokalne, kućne brige o djeci povećao stopu zaposlenosti majki sa 12 na 37 posto.
2. Učiniti formalni rad finansijski isplativim
Potrebno je postepeno smanjivati socijalne naknade kako prihod raste, umjesto da se one naglo ukidaju kada osoba počne raditi.
Svjetska banka kao primjer navodi *Kosovo, gdje je reforma sistema socijalne pomoći smanjila efektivnu poresku stopu na prvi prihod od formalnog rada s oko 70 na 32 posto.
Argentina je, također, omogućila korisnicima socijalnih programa da određeno vrijeme zadrže naknade nakon ulaska u formalno zaposlenje. Rezultat je bio veći ulazak u formalnu zaposlenost, rast realnih satnica i manja vjerovatnoća ostanka u slabo plaćenim poslovima.
Za BiH Svjetska banka preporučuje i harmoniziranje sistema porodiljskih naknada između entiteta i kantona kako bi se smanjile razlike u troškovima koje trenutno mogu obeshrabriti poslodavce od zapošljavanja žena.
3. Promijeniti percepciju o ženama, radu i brizi
Ako žene precjenjuju koliko je društvo protiv zaposlenih majki, javne politike mogu pomoći tako što će učiniti vidljivijim stvarne stavove i ponašanja.
To uključuje promociju aktivnog učešća očeva u brizi o djeci, pozitivne primjere zaposlenih žena u različitim fazama života, fleksibilne modele rada i korištenje formalnih usluga brige.
U Saudijskoj Arabiji eksperiment je pokazao koliko informacije mogu promijeniti ponašanje. Kada su muškarci saznali da njihovi vršnjaci u većoj mjeri podržavaju zaposlenost žena nego što su pretpostavljali, prijave njihovih supruga za posao gotovo su se utrostručile.
U kanadskoj pokrajini Quebec uvođenje pet sedmica plaćenog roditeljskog odsustva rezerviranog za očeve povećalo je njihovo korištenje roditeljskog odsustva za 250 posto. Istovremeno, majke su kasnije provodile više vremena na poslu i bile 5,4 procentna poena vjerovatnije zaposlene puno radno vrijeme.
4. Službe za zapošljavanje prilagoditi ženama
Javne službe za zapošljavanje trebale bi ženama ponuditi individualiziranu podršku, u skladu s njihovim životnim okolnostima.
To podrazumijeva bolje profiliranje, savjetovanje, podršku ženama koje se vraćaju na posao nakon duge pauze, pomoć starijim ženama koje imaju zdravstvena ili transportna ograničenja i bolje povezivanje kvalifikacija žena s potrebama lokalnog tržišta.
Poslodavci također imaju važnu ulogu. Fleksibilni, ali predvidljivi rasporedi, siguran prijevoz i podrška za brigu o djeci mogu biti presudni za žene koje trenutno nisu aktivne.
U Sjevernoj Makedoniji program mentorstva za žene iz ranjivih grupa povećao je završetak obuke i zadržavanje u zaposlenosti, dok je u Indiji uklanjanje prepreka za siguran rad žena u noćnim smjenama povećalo udio žena među zaposlenima u velikim kompanijama za 3,5 posto, a broj novozaposlenih žena za 13 posto.
Svjetska banka upozorava da pojedinačne mjere često neće biti dovoljne.
Žena može imati pristup programu zapošljavanja, ali ako nema vrtić ili prevoz do radnog mjesta, program neće proizvesti trajni rezultat. Isto tako, fleksibilan posao neće biti dovoljan ako žena vjeruje da društvo očekuje da prvenstveno bude kod kuće.
Zato se preporučuju kombinirana rješenja, na primjer, podrška pri zapošljavanju zajedno sa subvencijom za vrtić, subvencioniranim prevozom, fleksibilnim radnim vremenom i programima koji mijenjaju percepcije o rodnim ulogama.
Šta BiH može uraditi prvo
Svjetska banka mjere dijeli na tri nivoa.
Brze mjere, koje se mogu provesti u narednih nula do 18 mjeseci, uključuju subvencioniranje potražnje za vrtićima u područjima gdje nema dovoljno kapaciteta, vaučere i modele brige zasnovane na zajednici, postepeno ukidanje naknada kako prihodi rastu te uklanjanje poreskih i pravnih prepreka za vrtiće koje podržavaju poslodavci.
Strukturne reforme zahtijevaju izmjene propisa, nove institucije ili koordinaciju više nivoa vlasti. Tu spadaju razvoj javnog sistema predškolskog odgoja i brige, usklađivanje sistema porodiljskih naknada, reforma službi za zapošljavanje i razvoj kapaciteta za brigu o starijima.
Eksperimentalni programi trebali bi se koristiti za najteže prepreke i uključivati kampanje usmjerene na društvene norme, roditeljsko odsustvo rezervirano za očeve, mentorsku podršku ženama koje su teško dostupne sistemu te pilot-projekte fleksibilnog radnog vremena i sigurnog prijevoza.
Ulaganje u ekonomiju brige treba postati prioritet
Izvještaj Svjetske banke u velikoj se mjeri poklapaju sa stavovima Agencije za ravnopravnost spolova BiH.
Iz Agencije navode da su preporuke izvještaja komplementarne s ciljevima i mjerama postojećeg Gender akcionog plana BiH, posebno u prioritetnoj oblasti "Rad, zapošljavanje i pristup resursima".
Agencija posebno ističe da dokument Svjetske banke donosi konkretne argumente o ekonomskom i fiskalnom značaju ulaganja u takozvanu ekonomiju brige (care economy).
Takvi rezultati, smatraju u Agenciji, mogu pomoći institucijama za ravnopravnost spolova da kreatorima politika pokažu da ulaganje u vrtiće, usluge njege i druge oblike brige nije samo socijalna mjera, već ulaganje koje može povećati zaposlenost, poreske prihode i ekonomski rast.
Agencija smatra da bi bilo od izuzetnog značaja da se nalazi i preporuke Svjetske banke pretvore u konkretne oblike podrške za jačanje ekonomije brige u BiH, uključujući razvoj usluga brige i podsticaje poslodavcima kroz finansijske instrumente Svjetske banke namijenjene nadležnim javnim organima u BiH.
Veliki potencijal koji BiH više ne može ignorirati
Zaključak Svjetske banke je da žene u BiH imaju znanje, ambiciju i sposobnost da uspiju na tržištu rada, ali da zemlji nedostaju sistemi koji bi njihove kapacitete pretvorili u održivu zaposlenost i veću produktivnost.
Niska zaposlenost žena nije prvenstveno posljedica nedostatka interesa za rad. Ona je rezultat prepreka ugrađenih u sistem brige, institucije tržišta rada, politike socijalne zaštite, organizaciju rada i društvena očekivanja.
U trenutku kada BiH gubi stanovništvo zbog starenja i iseljavanja, ostavljanje tako velikog dijela ljudskog kapitala izvan tržišta rada postaje sve skuplje. Veće uključivanje žena moglo bi povećati ponudu radne snage, produktivnost i otpornost ekonomije, proširiti poresku osnovicu i pomoći dugoročnoj održivosti javnih finansija.
Zato pitanje zaposlenosti žena više nije samo pitanje ravnopravnosti. To je pitanje ekonomskog rasta.
.webp){kind=icon}
