Neuobičajeno topli dani za travanj i vijesti o tome kako je ožujak bio najtopliji treći mjesec u godini otkad postoje suvremena mjerenja temperature ponovo su podsjetili na klimatske promjene. Globalni znanstveni konsenzus govori kako su klimatski ekstremi posljedica rasta količine ugljičnog dioksida i drugih stakleničkih plinova u atmosferi, do čega je, prije svega, došlo zbog industrijalizacije.
Europska unija davno je krenula u borbu sa zagađenjem, a dio plana je i Sustav za trgovanje emisijama Europske unije (EU ETS, European Union Emissions Trading System), koji je zaživio još 2005. godine. U ovom trenutku operativno obuhvaća samo najveće zagađivače – industriju koja u proizvodnom procesu troši velike količine fosilnih goriva te zrakoplovstvo, a od početka ove godine i pomorstvo. No situacija se dodatno mijenja već s početkom 2025. jer na snagu stupa ETS2, proširena verzija sadašnjeg sustava koja obuhvaća i zgradarstvo te cestovni promet.
Osnovna ideja ETS-a je potaknuti zagađivače na smanjenje emisija stakleničkih plinova, prvenstveno razvojem zelenijih tehnologija. EU na godišnjoj razini određuje ukupan dozvoljeni iznos tzv. emisijskih jedinica koji se postepeno smanjuje u skladu s planovima o postizanju ugljične neutralnosti. Jedna emisijska jedinica ekvivalent je jednoj toni ugljičnog dioksida.
Ukupna količina emisijskih jedinica dijeli se na pojedine članice. Svaka članica ima pravo 43 posto tih jedinica podijeliti besplatno, a ostatak prodati na tržištu. Jedinice se besplatno dijele kompanijama zagađivačima koje su obvezne sudjelovati u ETS sustavu. U ovom trenutku u Hrvatskoj je to 30-ak kompanija, među kojima su Hrvatska elektroprivreda, Ina, Petrokemija, cementare, ciglane i još nekoliko njih.
Pravila diktiraju kako su kompanije obvezne sudjelovati u ETS sustavu ako se bave nekim točno određenim djelatnostima, poput zrakoplovstva, proizvodnje koksa ili organskih kemikalija, ili u svom proizvodnom procesu koriste pogone čija toplinska snaga premašuje zakonom određene limite, zbog čega se kod nas u ETS sustavu nalaze i Podravka te Gavrilović.
Čeličana ThyssenKruppa u njemačkom gradu Duisburgu | Sarah Pabst/Bloomberg
Kako bi provodile te djelatnosti, kompanije moraju imati dozvolu Ministarstva gospodarstva. Uz zahtjev za dozvolu moraju priložiti i plan emisija. U tom planu se navodi koliko stakleničkih plinova namjeravaju emitirati u jednoj godini, a nakon isteka godine moraju sastaviti izvještaj koji provjeravaju neovisni verifikatori. Verificirani izvještaj tada se podnosi Europskoj uniji u registar gdje svaki obveznik mora imati račun koji je otvorio nakon što je dobio dozvolu Ministarstva za obavljanje djelatnosti.
Na tom računu vode se podaci o tome koliko svaki vlasnik ima emisijskih jedinica na raspolaganju. Emisijske jedinice je ili dobio od države besplatno ili kupio na primarnom ili sekundarnom tržištu. Ako se nakon verifikacije izvještaja ispostavi kako neka kompanija za svoj pogon nema dovoljno jedinica na računu, naplaćuje se kazna u iznosu od stotinjak eura za svaku jedinicu koja joj "nedostaje".
Emisijske jedinice koje nisu besplatno podijelile, države prodaju kroz aukcije na primarnom tržištu na EEX burzi. Aukcije se obično održavaju tri puta tjedno. Hrvatska, primjerice, ove godine na toj burzi planira prodati nešto više od dva milijuna jedinica.
Emisijskim jedinicama može se trgovati i na sekundarnim tržištima, odnosno burzama koje to omogućavaju, baš kao i drugim vrijednosnim papirima. Sukladno tome, svaka fizička i pravna osoba može otvoriti račun u europskom registru te raspolagati emisijskim jedinicama, procijeni li da joj je to možda i dobra investicijska prilika.
Prihodima koje države ostvare od prodaje emisijskih jedinica trebali bi se financirati zeleni energetski projekti i slični programi kojima se potiče smanjivanje zagađivanja i energetska učinkovitost. Prema odluci iz 2021. godine, hrvatskim kompanijama koje su u sustavu ETS-a ove je godine raspodijeljeno oko 3,6 milijuna emisijskih jedinica. Obveznici u susjednoj Sloveniji su na raspolaganju imali nešto manje od milijun i pol. Istovremeno, Njemačka i Poljska toliko su značajni emitenti da zajednički imaju količinu emisijskih jedinica kao i ostatak EU-a, zbog čega i svojim jedinicama trguju zasebno.
Cilj Europske unije je smanjenje stakleničkih plinova | Bloomberg
ETS sustav je godinama bio obavezan za velike zagađivače i zrakoplovnu industriju. Od početka ove godine se djelomično primjenjuje i za pomorstvo, a već do kraja ove godine obveznici iz sektora zgradarstva i cestovnog prometa morat će od Ministarstva ishoditi dozvole za djelatnosti kako bi od početka 2025. počelo praćenje njihovih emisija. S početkom 2027. godine i oni se aktivno uključuju u ETS, odnosno od tada će imati obvezu raspolagati dovoljnim brojem emisijskih jedinica, a broj koji će im se dodjeljivati besplatno ovisit će upravo o emisijama iz prethodnih godina.
ETS sustav općenito nije ograničen samo na ugljični dioksid, već ograničava emisije još nekih stakleničkih plinova poput dušikovog oksida te perfluorougljika.
Prema dosad viđenim rezultatima, uspješan je u smanjivanju količine emitiranih stakleničkih plinova. Postepeno smanjivanje besplatnih emisijskih jedinica prisiljava kompanije na njihovu kupnju na tržištu, što im predstavlja dodatni trošak, ili na ulaganje u tehnologiju koja smanjuje zagađenje. U protivnom im slijede spomenute kazne.
Osim Europske unije, sustavi trgovanja emisijskim jedinicama postoje ili se razvijaju na nacionalnoj ili lokalnoj razini u Kanadi, Australiji, Novom Zelandu, Kini, Brazilu, Meksiku i još nekim državama.
.webp){kind=icon}
