.webp){kind=icon}
Elnos Group radi na mnogo projekata, a možda i najzanimljivije je učešće na trenutno najvećem infrastrukturnom projektu u Velikoj Britaniji, jednom od najvećih u Evropi. To je projekat izgradnje ultrabrze pruge, kojom će vozovi da saobraćaju brzinom od 400 kilometara na sat. Mi smo projektovali i proizveli energetska postrojenja u Banjaluci i Beogradu, transportovali i pustili u rad, a ona će da obezbijede napajanje gradilišta, budućih objekata i džinovskih krtica koje rade bušenje tunela, kaže Marko Mijić, član Uprave za tehničke poslove Elnos Grupe.
Mijić je u opširnom intervjuu za Bloomberg Adriju govorio o trenutnoj poslovnoj klimi i prilikama za Bosnu i Hercegovinu (BiH) i regiju, tržištima i projektima na kojima Elnos Group radi, izazovima u poslovanju, zelenoj energiji, prenosnim mrežama i drugim pitanjima.
Dosta je lakše razvijati poslovanje u inostranstvu
Energetika i stabilnost snabdijevanja ključna je tema u prošloj, ali i u ovoj godini u cijeloj Evropi. S obzirom na to da ste internacionalna kompanija, kako ocjenjujete poslovnu klimu u BiH u odnosu na druge zemlje u kojima poslujete?
Elnos Group kao kompanija već decenijama gradi svoje članice, kako u regiji, tako i u ostatku Evropske unije (EU). Danas je to više od 75 godina tradicije i više od 650 zaposlenih. Prisutni smo u 17 zemalja regije i Evrope. Možemo povući paralelu između razvoja poslovanja u regiji i inostranstvu. Činjenica je da u BiH nedostaje privredne aktivnosti, nedostaje stranih investicija. Potreban je veliki broj koraka da se dođe do odgovarajućih dozvola, a postoji i određen nedostatak digitalizacije u javnoj upravi.
Takođe, postoji i određena količina nepovjerenja stranih investitora u lokalnu regulativu, sudske organe i onda povremeno, uz određena politička previranja, naša zemlja dolazi u kontekst zemalja s povećanim rizikom za ulaganja. To je nešto na čemu svi zajedno treba da radimo. Kompanije koje potiču s ovih prostora i koje su u EU poželjan partner najbolji su ambasadori da se poslovna klima u BiH pozitivnije predstavi.
Ako pogledamo javni sektor, primjetno je da nedostaje kapitalnih investicija. Zakon o javnim nabavkama ima nedostatke koji usporavaju investiranje. Planovi investiranja javnih preduzeća često budu blokirani zbog političkih previranja, a domaće kompanije su, nažalost, primorane da u odnosu na te planove planiraju svoje poslovanje, što im donosi dodatne poteškoće. Takođe, nedostaje i dio regulative koji bi domaću privredu zaštitio u teškim prelaznim procesima.
Pojavom inflacije i krize koja je zadesila tržište, najviše su pogođene zemlje koje su manje napredne. Imamo dugogodišnje projekte gdje javna preduzeća izbjegavaju da izvođaču prilagode cijene koje su ugovorili prije nekoliko godina, iako je zapravo došlo do ogromne eskalacije cijena. To su stvari koje su na inostranom tržištu uglavnom elegantno riješene kroz praćenje statistike, postoje vrlo jasne i uhodane regulative koje obezbjeđuju da svi učesnici u građenju budu zaštićeni.
Kada se sve to sabere, činjenica je da je ipak dosta lakše razvijati poslovanje u inostranstvu, na području EU i planirati njegovu dugoročnost i održivost. Međutim, svjesni smo da i vlasti rade na tome da se popravi poslovna klima i u tom pogledu smo optimistični. Možemo zajedno doprinijeti da se ta klima popravi i bez obzira na to što smo bili prinuđeni, zbog strategije razvoja, da veći broj projekata pozicioniramo u inostranstvu, mi imamo ogromnu želju da znanja, kadrove i kapacitete koje smo izgradili upotrijebimo da se pomogne razvoj domaće privrede.
Raduje nas kada dođe do realizacije nekog velikog projekta na domaćem tržištu. Možda je najbolji primjer izgradnja hidroelektrane Dabar, što je najveći hidroenergetski poduhvat u regionu, a pozitivan je primjer investiranja Elektroprivrede Republike Srpske, korištenja prirodnog potencijala i kapaciteta domaće privrede. Pored ostalih učesnika u gradnji, tu je i Elnos Group kao kompanija koja je u stanju da samostalno isprojektuje i izgradi kompletan elektro-mašinski dio.
HE Dabar - ERS
U elektroenergetici vidimo priliku za dodatni privredni razvoj, odnosno šansu ove zemlje, jer otvaraju se prilike za velike investicione cikluse. Ne samo da će kroz investicije doći do ubrzanja privrede, već se kroz formiranje energetske stabilnosti prave preduslovi da se razvija naša privreda, da bude konkurentnija u odnosu na EU i da bude održiva.
Spomenuli ste da vlast treba da prilagodi određene procedure privredi, da bude fleksibilnija. Sluša li vlast dovoljno privrednike i da li su privrednici jednim dijelom odgovorni, da li dovoljno iniciraju i traže od vlasti da reaguje?
Vrlo je teško iskomentarisati zato što mi dolazimo iz tog segmenta privrede i prinuđeni smo da radimo sve što je potrebno da očuvamo naš biznis. Ako pogledamo sve šta se desilo i krizu posljednjih nekoliko godina, kao kompanija smo se morali postaviti tako da zapravo ne možemo ništa očekivati i primarno smo oslonjeni sami na sebe. Došlo je do enormne oscilacije cijena, a kroz diversifikaciju tržišta, kroz široku mrežu partnera, pogotovo u lancima snabdijevanja, tražili smo način da iskontrolišemo krizu i da efekat krize bude minimalan. Tako da, privreda je prinuđena da reaguje brzo, a vrlo je teško iskomentarisati koliko zapravo privreda može da utiče na vlast.
Što se tiče energetske stabilnost, projekat HE Dabar doprinijeće poboljšanju, ali kako ocjenjujete trenutnu energetsku stabilnost, koji su kapaciteti nedovoljno razvijeni, gdje postoji prostor za unapređenje?
Kada je riječ o BiH, prema parametrima od prije nekoliko godina, mi imamo dosta postojećih kapaciteta iz oblasti energetike. Posjedujemo oko 2.100 megavata instaliranih hidro kapaciteta, oko 1.800 megavata termo kapaciteta. Bilo je 135 megavata vjetroelektrana, ali to je broj koji će se naglo povećati. U nekoj ukupnoj godišnjoj proizvodnji imamo 4.900 gigavata suficita energije, što je dosta dobra pozicija. Ono što je značajno jeste da je posljednjih godina primjetna velika količina investiranja privatnog kapitala u obnovljive izvore. To je posljedica toga što posjedujemo odgovarajuće prirodne potencijale, ali s druge strane, politike koje su bile aktualne na svjetskom i evropskom nivou su isforsirale napretke u tehnologiji. Došlo je do značajnog pojeftinjenja određenih tehnologija.
Cijene vjetroagregata su snižene samo u periodu od deset godina za nekih 39 odsto i cijena izgradnje vjetroelektrana za 30 odsto. Cijena solarnih modula u fotonaponskim panelima za deset godina manja je za 93 odsto i cijena izgradnje solarnih elektrana za 80 odsto. Sve to je doprinijelo tome da je u BiH veliki broj projekata u razvoju. Trenutno, prema određenim pokazateljima, imamo oko 2.180 megavata vjetroelektrana u razvoju i oko 2.140 solarnih elektrana u razvoju i takođe oko 1.700 megavata hidroelektrana. Energetski sistem u BiH nije velik, on ima jednu stabilnu poziciju i ima dosta potencijala za rast. Postoje pritisci i izazovi koje donosi energetska tranzicija.
Povećanje kapaciteta iz polja OIE najviše utiče na planove razvoja mreže
Svi ti projekti i megavati koji se planiraju proizvesti, može li to mreža podnijeti? Kako ocjenjujete prenosnu mrežu?
Činjenica je da trenutno, iako se razvija mnogo zelenih kapaciteta u BiH, njihov stepen izgrađenosti nije veliki, tako da ovi problemi o kojima pričamo još uvijek nisu u toj mjeri došli do izražaja. Međutim, ako sagledamo energetsku mrežu BiH, ona je projektovana još u vrijeme bivše Jugoslavije da zadovolji tadašnje potrebe proizvodnje i potrošnje, to je bila mreža koja je projektovana s visokim stepenom sigurnosti. Takođe, poslije ratnih dešavanja značajna ulaganja su rađena u energetsku mrežu, projekti modernizacije, rekonstrukcije i zanavljanja mreže. Tu su takođe projekti u kojima je naša kompanija imala značajnu ulogu i može se konstatovati da je naša mreža, kada je poredimo s nekim mrežama u regiji, čak možda i u nekoj boljoj mjeri zanovljenosti.
Međutim, upravo to povećanje kapaciteta iz polja obnovljivih izvora energije najviše utiče na planove razvoja mreže. To je nešto čime se bavi i Evropska mreža operatora prenosnog sistema, čime je obuhvaćena i BiH. Rade se redovni desetogodišnji planovi i za BiH je čak i predviđeno da se izvrše određena povećanja neto graničnih prenosnih kapaciteta prema susjednim zemljama. Neki od tih projekata su već u toku i tu smo takođe imali učešće kao kompanija.
Dakle, trenutno se energetska mreža u BiH nalazi u dobrom stanju, uz te neke izazove i projekte koji će zapravo trebati da se rade u narednom periodu. Takođe, postoje i dalje strateški dokumenti koji treba da se usvoje kako bi se pobliže znala dinamika razvoja OIE kapaciteta u BiH.
Elnos Group uradila hiljade kilometara dalekovoda u regiji i Evropi
Pomenuli ste da radite na dijelovima ovih projekata. Koji su još projekti na kojima kompanija Elnos radi i u kojim zemljama?
Mi smo u prethodnih nekoliko decenija uradili nekoliko hiljada kilometara dalekovoda, što u regiji, što u evropskim zemljama, kao što su Švedska, Island, Njemačka i Češka. Konkretno, u maju ove godine smo završili prvu etapu 400-kilovoltnog dalekovoda u Češkoj u okolini Praga, kompletna demontaža postojećeg dalekovoda i izgradnja novog. U Njemačkoj trenutno radimo na dalekovodu koji ima za cilj da se podigne kapacitet za prihvat novih obnovljivih izvora energije. I u Njemačkoj ćemo takođe biti prisutni s jednim velikim projektom u toku 2024. i 2025. godine, koji ima za cilj da se podigne kapacitet koridora za prenos energije između sjevernog i južnog dijela Njemačke.
Na Islandu smo samo u posljednje dvije godine realizovali više od 180 kilometara 220-kilovoltnog dalekovoda. Zemlja u kojoj smo možda i najviše prisutni u domenu trafostanica, dalekovoda, jeste upravo Švedska, najveći projekat koji tamo realizujemo počinje aktivno s radovima u toku 2025, to je 400-kilovoltni dalekovod dužine oko 60 kilometara.
Dalekovod u Švedskoj (Elnos Group)
Takođe, jako zanimljivi projekti za spomenuti jesu interkonekcije u domenu jednosmjernog prenosa energije. To je zapravo moderna tehnologija u oblasti elektroenergetike koja je trenutno najbolje rješenje da se velike količine energije prenose na velike udaljenosti. Prvi takav projekt u našoj regiji je bila energetska veza između Italije i Crne Gore i mi smo učestvovali na crnogorskoj strani.
Potom smo na takvom projektu radili na prvoj vezi između Norveške i Njemačke, to je veza koja je obezbijedila da se razmjenjuje isključivo zelena energija iz hidroelektrana iz Norveške i vjetroelektrana iz Njemačke. Ovih dana se ta energija, upravo ta veza, koristi za transport energije za njemačke željeznice koje su tako ostvarile cilj da do 2040. postignu karbonsku neutralnost.
Ima još nekoliko zanimljivih projekata, možda i najzanimljivije učešće na trenutno najvećem infrastrukturnom projektu u Velikoj Britaniji, jednom od najvećih u Evropi. To je projekat izgradnje ultrabrze pruge, kojom će vozovi da saobraćaju brzinom od 400 kilometara na sat. Mi smo projektovali i proizveli energetska postrojenja u Banjaluci i Beogradu, transportovali i pustili u rad, a ona će da obezbijede napajanje gradilišta, budućih objekata i džinovskih krtica koje rade bušenje tunela.
Projekata ima mnogo, a koliko je bilo teško ostaviti taj otisak na evropskom tržištu za kompaniju koja ima korijene s prostora bivše Jugoslavije, mogu reći da su počeci bili teški. Mi smo se fokusirali na one potencijale koje smo imali unutar kuće, ulagali smo mnogo u kadrove, ulagali smo u mehanizaciju, u sisteme organizacije, u sisteme menadžmenta kvalitetom i sve je to urodilo plodom na način da su sve te predrasude razbijene. Eto, nakon nekoliko decenija možemo konstatovati da smo na evropskom tržištu poželjan partner, što nam danas značajno olakšava posao.
Zelena energija
Spomenuli ste i projekte zelene energije, koliko su oni zastupljeni u ukupnom broju projekata i kako vidite daljnju tranziciju u tom procesu u Evropi i regiji?
Kad je riječ o zelenoj energiji, kompanija se strateški dosta rano opredijelila u tom segmentu, o čemu svjedoči i preko 1.200 megavata zelenih kapaciteta koji su do sada pušteni na mrežu kroz dijelove naših aktivnosti. Trenutno radimo na nekih 800 megavata novih zelenih kapaciteta.
Ako krenemo od regije, najčešće spominjemo upravo priključenje vjetroparka Čibuk na mrežu, instalisane snage 158 megavata i to je najveći vjetropark na Zapadnom Balkanu. Takođe smo trenutno važna karika u izgradnji vjetroparka Krivača, instalisane snage 103 megavata.
U Makedoniji smo osam godina, nakon što smo priključili prvi vjetropark u Makedoniji na mrežu, vjetropark Bogdanci snage 36,8 megavata, nedavno priključili i vjetropark u Bogoslovec snage 36 megavata i počeli radove na projektu vjetroparka Perun.
U domenu vjetroenergije i na Balkanu ima mnogo potencijala gdje smo bili i još smo prisutni. Takođe, u domenu hidroenergetskih objekata već smo pomenuli projekat HE Dabar. Tu je značajna i rekonstrukcija hidroelektrane Perućica, gdje radimo rekonstrukciju tri od ukupno sedam agregata. Potom je važno spomenuti projekt revitalizacije HE Zvornik, gdje smo u periodu od pet godina podigli ukupnu snagu elektrane za 25 odsto.
Zanimljivo je bilo i priključenje na mrežu najveće islandske geotermalne elektrane, snage 60 megavata. Zatim, montaža kompletne energetske opreme također na Islandskoj HE u blizini Reykjavíka. Tu je i izgradnja hidroelektrane Bočac 2, kompletne elektro-mašinske faze, ključ u ruke. U hidro biznisu je mnogo projekata i očekujemo značajnu ekspanziju.
U domenu solarnih elektrana, nedavno smo završili radove na solarnoj elektrani Bukovica u Hrvatskoj, snage 6,3 megavata, a upravo počinjemo radove na solarnoj elektrani Perkovci, takođe u Hrvatskoj.
U BiH je završna faza na solarnoj elektrani Medeno polje u Bosanskom Petrovcu instalisane snage oko 4,3 megavata.
Kad je riječ o zelenoj energiji, to su projekti koje možda u najvećoj mjeri popunjavaju naš portfolio, što je i pokazatelj da su strateška opredjeljenja prije petnaestak i više godina očigledno bila dobra.
Već ste govorili o izazovima u poslovanju, ali šta je ono što vas najviše koči? Šta bi trebalo otkloniti da idete brže u razvoj, ne samo kompanije, nego i država u kojima realizujete projekte?
U posljednjih nekoliko godina ono što je bio najveći izazov za kompaniju jeste ta tržišna nestabilnost koja se desila. Ona je i na inostranom i na domaćem tržištu, s tim da smo već spomenuli da na inostranom tržištu postoje regulative koje malo više štite sve te učesnike u građenju. Došlo je do enormnih povećanja cijena koje su nas dovele u prilično nezahvalnu poziciju, s obzirom na to da su nam ugovori dugogodišnji i bili su po nekim starim cijenama.
Međutim, pored toga, posebno bih istakao i tu disproporciju između potreba kadrovskog razvoja kompanije i stanja na tržištu rada. Na tržištu ne postoje kvalifikovani kadrovi koje možete vrlo brzo integrisati u kompaniju. Čak se u posljednje vrijeme primjećuje i nedostatak kadrova koji su voljni da se edukuju, uče i napreduju. I u tom pogledu pokušavamo da reagujemo proaktivno.
Imamo jako dobru saradnju i sa srednjim školama i s fakultetom, pokušavamo da kroz određene studentske prakse ranije integrišemo te mlade ljude, da ulažemo u edukaciju, da radimo prekvalifikacije, ali se nekad pokazuje da to nije dovoljno. Tako da u tom segmentu država može pomoći. Popravljanje poslovne klime država dodatno pomaže jer se zadržavaju resursi i kadrovi na ovom tržištu. Na kraju krajeva, razvijaju se kompanije u kojima ti kadrovi imaju priliku da dođu do razvoja.
Intervju Marko Mijić (Bloomberg Adria)
Ukoliko država bude imala veći broj kapitalnih investicija, ukoliko bude favorizovala domaće kompanije da budu i učesnici u građenju i nosioci tih projekata, ako se malo pomogne i s regulativama da se privreda više štiti u prelaznim procesima, vidimo da to može biti značajan doprinos. Tu se kao poseban segment javlja i prilagođeniji obrazovni sistem, da se obrazovni sistem više prilagodi tržištu rada.
Da ne bude da samo kritikujemo, i u tom segmentu smo aktivni. Komuniciramo s obrazovnim institucijama, šaljemo dopise sa smjernicama, učestvujemo na okruglim stolovima, ali taj segment je takav da sve što danas uradimo, efekat će imati za pet godina.
Ne favorizujemo uvoz radnika, motivišemo lokalnu radnu snagu
Da li ste zbog razvoja projekata bili prinuđeni, bar u ovim zemljama regije, da uvozite radnu snagu ili ćete to morati upravo zbog nedostatka kadra?
Uvoz radne snage je zanimljiv trend koji je pogodio, neću reći samo našu zemlju, već i regiju, možda čak i ranije zemlje iz našeg okruženja koje su bliže Evropskoj uniji ili sastavni dio EU. Jednostavno, kompanije na tržištu moraju biti dovoljno fleksibilne da traže načine na koje mogu da prevaziđu krize. Mi smo, ako je riječ o regiji, imali i određene pilot projekte gdje smo pokušavali da radimo s uvozom radne snage. Međutim, to nije nešto što favorizujemo u našoj poslovnoj politici, tražimo način da što više motivišemo lokalnu radnu snagu i da to budu resursi s kojima će ćemo praviti uspjeh.
Učešće na međunarodnim projektima svakako zahtijeva poštovanje određenih međunarodnih standarda. Koliko radite na tome? Koliko domaće firme mogu da rade na tome i da li je to put da izađu na strana tržišta?
Kada je riječ o nekim standardima i sistemima menadžmenta kvaliteta, Elnos Grupa implementirala je pet ISO standarda. Prije svega, sistem menadžmenta kvalitetom kao krovni, potom sistem menadžmenta bezbjednosti i zdravlja na radu, sistem upravljanja zaštitom životne sredine, potom bezbjednosti informacija, energetskog menadžmenta, upravljanje kolaborativnim odnosima i upravljanje rizicima. Činjenica je da su implementacija standarda, njihova certifikacija i dalje kondicioniranje u sistemu zapravo ključne aktivnosti za svaku kompaniju koja želi da na tržištu bude prepoznata po kvalitetu. Postajanje takvih standarda podiže konkurentnost kompanije i njihova realna implementacija, ako ti standardi stvarno žive unutar kompanije, to znatno olakšava i podiže nivo povjerenja. Činjenica je da su svi ti izvještaji, koji pokazuju kvalitet kompanije i njenu pouzdanost kao partnera, neophodni da bi se otvorila bilo koja vrata na evropskom tržištu, bez obzira na to da li se radi o uslugama ili o samoj proizvodnji.
Koji su vam planovi daljnjeg razvoja? Imate li projekcije i eventualni izlazak na još neka tržišta?
Naša strategija razvoja je direktno vezana za evropske smjernice i ono što nosi energetska tranzicija i za njene posljedice u regionu. Konkretni ciljevi Evropske unije su da se smanji emisija CO2 za 55 odsto u odnosu na nivo iz 1990. do 2030, da se u obezbijedi 40 odsto učešća obnovljivih izvora energije, da se izvrši povećanje energetske efikasnosti za od 36 do 39 odsto. Sve je to u skladu s dugoročnim ciljem klimatski neutralne Evrope do 2050. godine. To znači da nas i dalje čeka veliki broj projekata izgradnje kapaciteta iz oblasti obnovljivih izvora energije. Tu konkretno vidimo našu ulogu i radimo na pripremi velikog broja projekata.
Kada je riječ o domaćem tržištu, posebno bih skrenuo pažnju i na oblasti izgradnje hidroelektrana. To sa sobom nosi i potrebu daljnjeg jačanja energetske infrastrukture i gradnje interkonekcija gdje vidimo značajnu ulogu i daljnje povećanje obima posla u svim zemljama u kojima smo prisutni.
Donekle su to i posljedice krize koja je prebrođena i sve evropske zemlje žele da postignu veću energetsku nezavisnost, što znači da će biti značajna ulaganja u proizvodne kapacitete i mreže. Vidimo značajan prostor za naše timove koji se bave industrijom, s obzirom na postavljeni target za povećanje energetske efikasnosti.
Takođe, za timove infrastrukture i kontaktnih mreža, s obzirom na to da će i dalje da postoje pritisci za povećanje elektrifikacije potrošača koji su koristili fosilne izvore, to prije svega znači za električne automobile. Procjena je da će do 2030. godine većina automobila da bude na električni pogon. To sa sobom nosi značajnu količinu energije za punjenje tih automobila i cijelu jednu prateću infrastrukturu.
Vidimo prostor i za naše sektore za kontaktne mreže, s obzirom na to da je potrebno i dalje raditi na elektrifikaciji u transportu, očekujemo veliki broj projekata u željezničkoj infrastrukturi i u gradskim kontaktnim mrežama.
Ono što je jako zanimljivo za ovaj region - moraćemo naći način da se nosimo s pritiscima u smjeru smanjenja konkurentnosti proizvodnih objekata energije koji koriste fosilna goriva. To znači da ćemo mi morati da tražimo način da se izbjegne veći ekonomski socijalni uticaj ili bilo kakvo energetsko siromaštvo. Pažljivo moramo pregovarati periode isključenja naših termoelektrana i s druge strane modernizaciju tih objekata kako bi se i produžio životni vijek, ali s druge strane oni se moraju svesti u ekološki prihvatljive standarde.
Cijeli taj rast sistema za proizvodnju energije, za prenos energije, za distribuciju, sa sobom nosi i dodatni prostor za naše timove koji se bave upravljanjem u elektroenergetskim sistemima.
Postoji jasna strategija razvoja, a kao najznačajniji stub daljnjeg razvoja ipak vidimo naše ljudske potencijale i znanja koja posjedujemo kao kolektiv. Pred nama su jasne strategije, da vodimo računa o njihovim implementacijama i da kroz sisteme kvaliteta obezbijedimo da se ti ljudski potencijali razvijaju. Želimo da budemo mjesto koje stvarno predstavlja najbolje mjesto za i rad i razvoj naših ljudi i mjesto gdje oni mogu ostvariti kvalitetan život. S druge strane, kroz izgradnju energetske stabilnosti, kroz upotrebu tih čistih energetskih tehnologija vidimo da možemo praviti svijetlu budućnost za buduće naraštaje.
Marko Mijić (Bloomberg Adria)
Savjet novim kompanijama: Maksimalno radite na kvalitetu
Ekspanzija je firmi za proizvodnju električne energije, kao i za elektroenergetske radove. Koji je Vaš savjet njima, šta je ključ uspjeha i kako da kompanija od nule izraste do nivoa kao što je približno Elnos?
Teško će savjet stati u jedan odgovor. Ono što je najvažnije je, kako kažu, da razmišljate globalno, a djelujete lokalno. Dakle, mogu se razvijati u skladu sa svojim mogućnostima, ali je važno da zapravo minimizuju sve rizike koji su otvoreni za njihov razvoj. Napomenuo sam da smo u nekim trenucima, kada smo kao kompanija bili ugroženi, koristili diversifikaciju tržišta i gledali da smo što manje ovisni o lokalnim djelovanjima ili političkim krizama, ili bilo kakvim drugim eskalacijama. Kada je došlo do poremećaja s cijenama materijala, s većim brojem dobavljača smo tražili načine da te krize prevaziđemo.
Savjet za lokalne kompanije je da maksimalno rade na svom kvalitetu, jer promjene koje čekaju Evropu, u vidu zahtjeva koje nosi energetska tranzicija, stvarno zahtijevaju veliki broj operacija i ogromne projekte koji se trebaju realizovati. Ono što će biti nasušno potrebno jeste zapravo znanje i ljudi koji su spremni da to znanje implementiraju. Savjet može biti samo da se potrude da takvo nešto formiraju unutar svoje kuće i sigurno ne treba da se brinu u vezi s tim da će to biti eksploatisano i korišteno na tržištu.
