Kada se pogleda struktura priliva stranih direktnih investicija (SDI) u Srbiji, proizilazi da drugi najveći iznos otpada na međukompanijske kredite, pokazuju podaci Narodne banke Srbije (NBS). Investitori su u Srbiji u prošloj godini uložili rekordne 4,4 milijarde evra, što je najviše od 2010. godine. Prema strukturi priliva, nije zabilježen nikakav značajniji priliv od privatizacije ili drugih vrsta državnih akvizicija, kažu iz NBS, tako da se većinski odnosio na privatni sektor.
"U prošlogodišnjem prilivu SDI od 4,4 milijarde evra ulaganja u vlasnički kapital su iznosila 1,9 milijardi evra, reinvestirana dobit milijardu evra, dok su međukompanijski krediti povezanih lica, koji su čest oblik priliva SDI, iznosili 1,5 milijardi evra", navode iz NBS u pisanom odgovoru za Bloomberg Adriju.
Ulaganja u obliku državnih akvizicija, koncesija ili privatizacije mogu biti dio samo ulaganja u vlasnički kapital, pošto se reinvestirana dobit i međukompanijski krediti odnose na ulaganja u već postojeća preduzeća, odnosno započete projekte, pošto mora prvo biti zasnovan vlasnički odnos, navode iz centralne bankarske institucije.
Trend u kreditima
U Srbiji se primjećuje tendencija da je značajan dio SDI rezultat kredita unutar kompanije, odnosno zajmova koje su matične kompanije iz inostranstva dale svojim povezanim preduzećima u ovim zemljama.
"Zanimljivo je da su međukompanijski krediti davali oko trećinu stranih investicija u 2022, ali nije to nešto neobično. Od 2007. godine do danas, oko 35 odsto stranih investicija je bilo kroz međukompanijske kredite. Godine 2012. je udio bio čak 84 odsto. Rekao bih da je učešće konstantno, da se ne može reći da se povećava posljednjih godina. Neke kompanije to vjerovatno rade da bi izbjegle poreze. Ali svakako nije nešto što se dešava samo u Srbiji, već svuda u svijetu", kaže Branimir Jovanović s Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije za Bloomberg Adriju.
Laici bi rekli da se investicijama u zube ne gleda, pogotovo kada ih ima u ovolikom obimu i u vrijeme rata i krize, ali to i nije baš tako.
Prema ranijim istraživanjima ovog instituta koja su se odnosila na uticaj SDI za zemlje Centralne, Istočne i Jugoistočne Evrope (CESEE), od pada komunizma do 2022. godine, međukompanijski krediti nemaju pozitivne ekonomske i socijalne efekte kao što imaju ostali tipovi stranih investicija, naprimjer vlasnički kapital i reinvestirana dobit.
Saglasno metodologiji Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) koju primjenjuje i NBS, strane direktne investicije obuhvataju ulaganja u novcu i robi u obliku vlasničkog kapitala, reinvestirane dobiti i dužničkih instrumenata nerezidenta koji tim i/ili zajedno s prethodnim ulaganjem stiče najmanje 10 odsto vlasništva.
"Shodno tome, u iznos stranih direktnih investicija uključena su ulaganja u nove projekte (tzv. greenfield investicije), proširenja postojećih objekata (tzv. brownfield investicije), koncesije, ulaganja u nepokretnosti, privatizacije i akvizicije (preciznije M&A – merger and acquisitions)", navode iz NBS.
Kako objašnjavaju iz Instituta iz Beča, postoje razlike u efektima različitih vrsta SDI, "pri čemu reinvestirana zarada i vlasnički kapital generalno imaju više korisnih efekata od zajmova unutar kompanije".
"Takođe, SDI u različitim sektorima privrede imale su različite efekte, pri čemu su prilivi u sekundarni i tercijarni sektor imali veće efekte od priliva u primarni sektor. Prilivi SDI su takođe smanjili nezaposlenost i povećali plate, ali nisu imali uticaja na produktivnost rada", navodi se u istraživanju o uticaju SDI na ekonomije regiona.
Koncesije
Prema Jovanovićevim riječima, kad se nešto da pod koncesiju, država je još uvijek vlasnik toga, samo neki drugi entitet, bilo domaći ili strani, ima pravo koristiti tu imovinu neko vrijeme.
"Ako neka strana firma dobije koncesiju na autoput i investira u put, to će se evidentirati kao strana investicija, sve dok ta firma ima kontrolu nad autoputem. Nakon isteka koncesije (npr. 30 godina), tretman investicije u nacionalnim računima se mijenja i investicija postaje javna", kaže Jovanović.
Depostiphoto
Kaže da mu je s te strane bio zanimljiv podatak da je udio građevinarstva skoro jedna trećina, što je najviše u posljednjih desetak godina. Samo je 2012. učešće bilo 34 odsto, ostalih godina je u prosjeku oko 15 odsto. "To može biti povezano s pitanjem o koncesijama", kaže Jovanović.
Pozitivan uticaj
Kao zaključak u istraživanju instituta iz Beča o SDI navodi se da su investicije imale pozitivan uticaj na ekonomije ovih zemalja.
"Političke implikacije ovih rezultata su da privrede CESEE ne bi trebalo da odustanu od svojih napora da privuku više SDI, ali i da njihovi napori treba da budu više ciljani, fokusirajući se na investicije koje imaju veći ekonomski i društveni uticaj. Štaviše, ne treba kritikovati strane investicije zbog možda nezadovoljavajućih ekonomskih i društvenih performansi privreda ovog regiona", navodi se u istraživanju, a umjesto toga razloge za to treba tražiti u "domaćim faktorima i u skromnom rastu EU u posljednje dvije decenije".
.webp){kind=icon}
