Dok su golf i tenis desetljećima smatrani sportovima poslovne elite, nova generacija lidera spas od stresa ne traži na zelenim terenima, već u potpunoj tišini morskih dubina. Ronjenje na dah – ili freediving – izašlo je iz sjene ekstremnih sportova i postalo moćno oruđe u postizanju unutarnje ravnoteže i mira.
"Ova se disciplina oslanja isključivo na svjesnu kontrolu disanja i mentalnu pripremu. Upravo u tome leži njezina privlačnost za ljude pod stalnim pritiskom, jer kad naučite kontrolirati disanje i umirite tijelo, smirit ćete i misli", kaže Saša Jeremić, predsjednica AIDA-e (engl. Association for Development of Apnea) i žena koja je ovom sportu podučavala menadžere, IT stručnjake, pa čak i investicijskog bankara koji je koristio trening kao pripremu za važan poslovni pregovor.
Od drevne vještine do globalne popularnosti
U osnovi, riječ je o najprirodnijem obliku ronjenja – bez boce s kisikom i oslanjajući se isključivo na vlastiti dah – čiji korijeni se nalaze u drevnoj praksi ribara i tradicijskih sakupljača školjaka i bisera. Službeno je sportom postao 1992. godine, a danas je to disciplina korak bliže olimpijskoj razini, s jasnim pravilima i strukturom, certificiranjem i sve većim brojem polaznika. Samo u prošloj godini više od 40 tisuća novih ronilaca je obučeno i licencirano pod okriljem AIDA-e, najstarije međunarodne organizacije koja se bavi razvojem ovog sporta.
Prvi službeni zaron na dubinu veću od 100 metara ostvaren je 2004. godine i tada se smatralo da je to maksimum ljudskih kapaciteta u ovoj disciplini. „Dvadeset godina kasnije Rus Aleksej Molčanov zaronio je na 136 metara držeći dah više od tri minute. Koliki je to pothvat, dovoljno govori podatak da je više ljudi bilo u svemiru nego što ih je samo jednim udahom doseglo dubinu od 100 metara“, kaže Jeremić.
Foto: Jenny Rehush
Put do dubine: tečajevi i lokacije
Za one koji se žele okušati u ovom sportu, dobra je vijest da na Balkanu raste broj škola i certificiranih instruktora koji nude profesionalnu obuku za sve razine. Kada je riječ o lokacijama za trening, ronjenje na dah je iznenađujuće dostupno – svako mjesto s bazenom postaje potencijalna zona za trening. U Beogradu, Zagrebu, Sarajevu i Ljubljani tečajevi se održavaju tijekom cijele godine, a u tim gradovima djeluju i zajednice ronilaca na dah koje dodatno pridonose mreži podrške i popularizaciji sporta.
Ljetna sezona otvara vrata prirodnih lokaliteta, a najljepša mjesta za ronjenje su odmah do nas. Jadranska obala nudi idealne uvjete za trening – čisto more, stabilno vrijeme, pristupačne dubine i mirne uvale. Od Budvanske rivijere i Boke kotorske, preko Korčule, Visa, Lastova i Brača, pa sve do Pirana, nalaze se brojne atraktivne lokacije za rekreativno ronjenje, ali i podvodna istraživanja. Posebno su popularna mjesta s bogatom podvodnom florom i faunom, prirodnim atrakcijama i olupinama koja podjednako privlače rekreativce i napredne ronioce.
Kako nam opisuje Tijana Nikolić, višestruka srpska rekorderka i instruktorica najviše razine, standardna obuka početnog tečaja uključuje teorijska predavanja i četiri sata u vodi. Vježba se disanje, istezanje, statičko i dinamičko ronjenje, izjednačavanje tlaka i spašavanje.
"Jedan od ključnih trenutaka tečaja je učenje sigurnosnih procedura", naglašava njezin kolega, AIDA instruktor Uroš Kojić, koji održava treninge na beogradskom bazenu "25. maj": „Sigurnost u ronjenju na dah je prioritet, a za sve vrijedi pravilo – nikada ne ronite sami!" Oboje potvrđuju da većina njihovih polaznika dolazi iz svijeta poduzetništva i IT sektora te da je broj žena i muškaraca gotovo izjednačen. Na pitanje o reakcijama sudionika nakon prvog ronjenja, ističu isto – mnogi su iznenađeni vlastitom sposobnošću da izađu iz svoje zone komfora i spremnošću da pomiču vlastite granice. Diploma o završenom tečaju omogućuje pristup dubokim bazenima diljem svijeta koji nude nevjerojatno iskustvo, poput Y-30 u Padovi, dubokog 40 metara i s termalnom vodom. "To je Disneyland za ronjenje na dah", kaže Tiana sa smiješkom.
Foto: Boris Stefanović
Kolika je cijena tišine pod vodom?
Cijene tečajeva ovise o nekoliko čimbenika kao što su razina obuke, lokacija, kao i licence i ugled instruktora, pa se tako mogu kretati od 200 do 400 eura za grupne treninge, kao i do 800 eura za individualne. Ekskluzivni treninzi „jedan na jedan“ posebno su traženi među ljudima iz poslovnog svijeta, naviknutim na personaliziran pristup i brze rezultate. Sve je veća potražnja za višednevnim retreat programima koji kombiniraju trening, coaching i odmor, a cijena takvih aranžmana ide i do 1800 eura. Tvrtke su također počele uključivati radionice ronjenja na dah u svoje team building aktivnosti kao učinkovit način jačanja povjerenja i timskog povezivanja.
Tijekom tečaja početnicima je obično sve osigurano. Osnovna oprema uključuje masku, peraje, disalicu, odijelo, utege i ronilački sat. Cijena kompleta za one koji žele uložiti u vlastitu opremu nije viša nego u ostalim sportovima – maske se mogu kupiti već za 40 eura, odijela za 150 eura, disalice za 20 eura, dok ronilački sat može stajati i do 250 eura. „Dobra oprema nije stvar luksuza, već sigurnosti“, naglašava Uroš: „Odijelo u moru štiti vas od hladnoće, sunca, ogrebotina i meduza u toplim morima, a peraje vam omogućuju učinkovitije kretanje, uštedu kisika i time izravno utječu na trajanje i kvalitetu ronjenja.“
Regionalni asovi u svjetskoj eliti
Osim rekreativno, u ovom se sportu možete okušati i profesionalno. Tijekom cijele godine na brojnim i atraktivnim destinacijama diljem svijeta održavaju se natjecanja u raznim disciplinama, kako u moru tako i u bazenu. Zahvaljujući prijenosima svjetskih prvenstava, gdje kamere u stvarnom vremenu prate natjecatelje u dubinama, kao i društvenim mrežama koje su sport približile široj publici, ronjenje na dah više nije nepoznanica. Popularizacijom sporta raste i broj sponzora ovih natjecanja, ali i nagradni fondovi. „Ronjenje na dah postalo je zanimljivo ne samo sportskim brendovima već i tvrtkama koje promoviraju mentalno zdravlje, ravnotežu i zdravu prehranu“, napominje Saša Jeremić.
Ukupno je osam natjecateljskih disciplina, četiri dubinske i četiri u bazenu, a razlikuju se prema načinu izvođenja ronjenja, kao i vrsti peraja koje se koriste. Koliko je ovaj sport zaživio u regiji, najbolje potvrđuju vrhunski rezultati natjecatelja s ovih prostora. Iz Hrvatske dolaze čak tri rekordera. Riječanka Sanda Delija uspjela se u disciplini free immersion (FIM) spustiti na dubinu od 103 metra, dok muškom kategorijom iste discipline već godinama suvereno vlada njezin sugrađanin Petar Klovar s rekordom od 136 metara dubine.
Zagrepčanka Mirela Kardašević postigla je rezultat od 282 metra za samo četiri minute, čime je postigla svjetski rekord u bazenskoj disciplini dynamic apnea with monofin (DYN) i potvrdila svoj status u vrhu ovog sporta. Prva žena koja je svojim rezultatima uspjela smanjiti razliku između muških i ženskih postignuća je Slovenka Alenka Artnik, koja drži aktualni rekord u jednoj od težih i tehnički zahtjevnijih disciplina (constant weight bi-fins – CWB) sa zaronom od 111 metara.
Foto: Luke Coley
Gdje prestaje buka, počinje fokus
Za one koji gotovo svakodnevno balansiraju između visokih ciljeva i još većih očekivanja, ronjenje na dah postalo je neobičan, ali iznimno učinkovit saveznik. "U trenutku poslovne krize, kada sam osjetio da više ne kontroliram tempo i količinu posla, upisao sam tečaj. Desetak dana kasnije zaronio sam na 20 metara i prvi put nakon dugo vremena bio sam fokusiran. To je za mene bila prekretnica", kaže Bojan Komljenović, IT stručnjak koji trenutačno živi i radi na Cipru.
Znanstvena istraživanja potvrđuju ove učinke. Kako nam objašnjava prof. dr. Nenad Dikić, specijalist interne medicine, subspecijalist baromedicine i klinički farmakolog, brojna istraživanja pokazuju da osobe koje redovito prakticiraju apnea trening imaju veću otpornost na stres, bolju funkciju pluća i izraženiju emocionalnu stabilnost. Također postoje dokazi da ronjenje na dah poboljšava ravnotežu između simpatičkog i parasimpatičkog sustava, što je ključno za očuvanje zdravlja u današnjem stresnom okruženju. "Ukratko – što više ronimo, to smo stabilniji, prisebniji i zdraviji", kaže.
Dobrobiti za zdravlje kardiovaskularnog sustava također su jasne i mjerljive. "Usporavanje pulsa tijekom zarona štiti srce, a treninzi disanja povećavaju varijabilnost srčanog ritma, što je jedan od ključnih pokazatelja zdravlja autonomnog živčanog sustava." Osim toga, boravak u vodi povoljno utječe na cirkulaciju i krvni tlak, što je posebno važno u prevenciji bolesti suvremenog doba.
Na pitanje koliki je utjecaj ovog sporta na kognitivne sposobnosti, prof. dr. Dikić, i sam pasionirani ronilac i planinar, navodi: "Tijekom ronjenja i zadržavanja zraka dolazi do tzv. mentalne tišine – fokus se sa svakodnevnih misli prebacuje na tijelo, dah i sadašnji trenutak. To jača koncentraciju, smanjuje preopterećenost informacijama i potiče sposobnost mozga da se prilagođava i mijenja."
Foto: Costas Constantinou
Zaronom do unutarnje ravnoteže
Ovaj sport, međutim, nadilazi granice fiziologije. Iako se oslanja na tijelo, još snažnije djeluje na um, donoseći duboki mir i mentalnu jasnoću. Tehnike disanja koje se koriste u pripremi za ronjenje – poput disanja u jednakim intervalima (box breathing), disanja dijafragmom, ali i vježbi sličnih onima iz pranayame – aktiviraju parasimpatički živčani sustav, čime se smanjuje razina kortizola, poboljšava emocionalna regulacija i jača osjećaj unutarnjeg mira. "Za razliku od pasivnih meditativnih tehnika, ovdje učimo kako ostati smiren i kada tijelo vapi za dahom u stanju hipoksije. Time se gradi mentalna otpornost, smirenost i povjerenje u vlastite granice", kaže prof. dr. Dikić.
U praksi to znači da se polaganim i svjesnim disanjem vraćamo sebi, pa ne čudi što sve više ljudi u ovom sportu vidi ne samo fizički izazov već i prostor za osobnu promjenu. A ta promjena, prema iskustvima rekreativnih ronilaca, dolazi postupno. Najprije kroz kontrolirano disanje, zatim kroz zaron bez misli, a zatim i kroz svakodnevne izazove u kojima je zahvaljujući praksi iz dubina lakše ostaje pribran i koncentriran.
.webp){kind=icon}
