.webp){kind=icon}
Rastuća industrija laboratorijski uzgojenog mesa nakon otklanjanja velike regulatorne prepreke ulazi u iduću fazu razvoja. Pitanje je samo koliko će takvih tvrtki zapravo opstati do trenutka u kojem jedna od njih dospije do cilja?
Upside Foods je u studenom prošle godine dobio pismo od Američke agencije za hranu i lijekove, kojim je agencija potvrdila kako je kompanijin zaključak o sigurnosti piletine proizvedene od stanica uzgojenih u spremnicima nedvojben. "Na ovom smo trenutku radili posljednjih sedam godina", kaže doktor Uma Valeti, izvršni direktor ovoga kalifornijskog startupa. "Radimo u području koje su svi smatrali besperspektivnim."
"Radimo u području koje su svi smatrali besperspektivnim", kaže doktor Uma Valeti, izvršni direktor kalifornijskog startupa Upside Foods. Foto: Bloomberg Businessweek
Iako je ovo pismo bilo industrijska prekretnica, Upside i njegovi konkurenti trebaju još mnogo toga obaviti prije nego njihovi proizvodi dospiju do američkih potrošača. Pokretanje masovne proizvodnje će iziskivati više novca, regulatornih odobrenja i tehnologije. Investitori su od 2010. u tu industriju uložili 2,6 milijardi dolara – više od polovice tog iznosa uloženo je prošle godine. No financiranje svih vrsta projekata lagano opada, a ulagači će najvjerojatnije biti još više skeptični prema glomaznim projektima kojima će za ostvarivanje dobitka biti potrebna desetljeća.
Većina od preko stotine tvrtki za proizvodnju staničnog mesa s inicijalnim financiranjem u ovome znatno težem okruženju može propasti ili je mogu progutati veći konkurenti. "Ovo je područje doživjelo obilan rast. Vjerojatno je došlo i do pretjeranog financiranja", tvrdi Rob Leclerc, jedan od osnivača AgFundera i ulagač u ovu industriju. "Neke tvrtke to možda mogu riješiti, ali govorimo o prilično teškom izazovu."
Umjetno meso, kako ga proizvođači vole nazivati, pravi se sakupljanjem stanica živih životinja u bioreaktor, gdje se potom opskrbljuju hranjivim tvarima pomoću kojih dalje rastu kako bi se pretvorile u jestivi proizvod.
Iako postoje očite prednosti za dobrobit životinja, kao najčešći se motiv navodi potreba za klimatski prihvatljivijim mesom. No industrija tek mora dokazati kako je ekološki korisna. Proces rasta zahtijeva značajne količine grijanja i električne energije, a postizanje nižih emisija od uzgoja kokoši ili svinja djelomično će ovisiti o dostupnosti obnovljive energije.
Preostalo je još odobrenja za Upside i sve druge tvrtke čiji su proizvodi uspjeli dogurati do ovoga regulatornog stupnja, među kojima i ono američkog ministarstva poljoprivrede za njihove još uvijek neizgrađene komercijalne proizvodne pogone. Zasad je širenje kapaciteta još uvijek posve neizvjesno. "Nitko se dosad ovim nije bavio", kaže Tom Mastrobuoni, glavni direktor za investicije u kompaniji Big Idea Ventures i ulagač u tvrtke koje rade sa stanicama. "To bi se moglo usporediti s receptom za kolač u kojem sve jednostavno pomnožite sa 10."
Jedino komercijalno dostupno stanično meso proizvodi singapurski Eat Just, čiji direktor Josh Tetrick objašnjava kako čak i maleni proizvodni pogoni koštaju desetke milijuna dolara.
Ogromni bioreaktori potrebni za komercijalnu proizvodnju još ne postoje – čak je i spremnik od 6000 litara, koji će kompanija ove godine ugraditi, premalen, kaže Tetrick. "Mislimo da je računica, kada je riječ o umjetnom mesu, smislena tek kada prijeđemo na spremnik od preko 200 tisuća litara." Eat Just, koji se bavi i proizvodnjom biljnih jaja, prikupio je više od 850 milijuna dolara, uključujući i 267 milijuna prikupljenih samo prošle godine za Good Meat, podružnicu koja se bavi staničnim mesom.
Hranjiva tvar koju tvrtke koriste za uzgoj stanica također predstavlja značajan problem. Uskoro će zbog velike potražnje istraživača i farmaceutske industrije doći do problema u opskrbi aminokiselinama i drugim komponentama, kaže Yadira Tejeda-Saldana, direktorica odgovornih istraživanja i inovacija u New Harvestu, neprofitnoj organizaciji koja podržava javna istraživanja u tom sektoru.
Komponente zasad ponekad potječu od životinja koje ova industrija pokušava zamijeniti, uključujući krv nerođene teladi izvađene iz utroba njihovih zaklanih majki. Takva je praksa skupa i suprotstavljena misiji koju si je industrija umjetnog mesa zacrtala – proizvodnji mesa bez klanja životinja. Zbog navedenih će izazova mnogi rani proizvodi biti mješavine staničnog i biljnog mesa.
Čak i nakon pisma Američke agencije za hranu i lijekove, posjetitelji pozvani na kušanje Upsideove umjetne piletine u kompanijinu sjedištu u kalifornijskom Emeryvilleu su u prosincu morali potpisati dokument o odricanju od odgovornosti, što je tipičan dio ovog procesa. Činjenica da su "degustirani prehrambeni proizvodi eksperimentalni" od kušača zahtijeva prihvaćanje rizika od alergijskih reakcija, bolesti ili smrti.
Gastronom je u tavi ispekao posoljen i popapren Upsideov pileći file manji od kocke leda. Tekstura je bila slična mljevenoj pilećoj pljeskavici, a okus piletine jedva se mogao osjetiti pored umaka od bijelog vina i maslaca te mladog luka i rajčice.
Osnivač i generalni partner gastronomske i poljoprivredne investicijske tvrtke FTW Ventures Brian Frank se pita hoće li se novac uložen u razvoj umjetnog mesa isplatiti, naročito ako ono na kraju bude činilo samo mali udio ukupnog tržišta mesa. Pita se bi li novac bilo bolje potrošiti na rješenja koja bi poljoprivrednicima pomogla proširiti svoje poslovanje.
Frank, koji u ovu industriju nije ulagao, kaže kako još od 2015. sluša kako je staničnom mesu potrebno još oko pet godina do izlaska na tržište. "I dalje čujem priče kako je potrebno još pet godina", tvrdi. "Želim vjerovati u to, ali morate mi to i pokazati."
Deena Shanker i Priya Anand
