U proteklih nekoliko godina astronomi su otkrili da naša galaksija vrvi planetima koji nisu nimalo nalik onome što možemo pronaći u našem Sunčevu sustavu. Jedan od takvih egzotičnih svjetova, egzoplanet K2-18b nedavno je dospio na naslovnice jer neki znanstvenici tvrde da su pronašli moguće dokaze o prisutnosti života. Ostali tvrde da je još uvijek prerano to tvrditi.
Prema radu dvaju timova istraživača K2-18b ima gotovo osam puta veću težinu od Zemlje, kruži oko zvijezde crvenog patuljka svaka 33 dana i mogao bi biti prekriven golemim oceanom i atmosferom s vodenom parom i kišnim oblacima.
Istraživači sada tvrde da su otkrili tragove dvaju spojeva zbog kojih bi K2-18b mogao imati miris mora. Dimetil-sulfid (DMS) i dimetil-disulfid (DMDS) na Zemlji proizvode fitoplanktoni i ostali morski mikroorganizmi. Još uvijek nema čvrstih dokaza o postojanju izvanzemaljskog života, no uz daljnja promatranja i to bi se moglo dogoditi.
Znanstvenici se slažu oko jedne zapanjujuće činjenice: naime, moguće je upotrijebiti sićušne promjene u svjetlosti koja dopire do nas kako bi se izmjerilo što se nalazi u atmosferi planeta koji kruže oko zvijezda koje su udaljene trilijune kilometara od nas. Prijašnja promatranja egzoplaneta K2-18b svemirskim teleskopom Hubble u njegovoj su atmosferi otkrila ugljikov dioksid, metan i vodenu paru. Novija otkrića, objavljena u časopisu Astrophysical Journal Letters, postignuta su pomoću svemirskog teleskopa James Webb, a učvrstila su teoriju o sumporovim spojevima s morskim mirisom.
Sub-Neptun
Zbog mase i veličine između Zemlje i Neptuna naziva se sub-Neptun, a rasponom veličine ne može se usporediti s planetima u našem Sunčevu sustavu. Crveni patuljak oko kojeg kruži mnogo je tamniji od našeg Sunca, no nalazi mu se bliže, stoga je dovoljno topao da voda ostane u tekućem stanju. Prema prikazima modela mogao bi biti prekriven oceanima dubine 965 kilometara, što je više od sto puta dublje u odnosu na dubinu oceana na Zemlji. Međutim, znanstvenici kažu da ne mogu isključiti da je K2-18b rastaljena pustopoljina ili plinovit planet bez površine.
Moguće otkriće DMS-a i DMDS-a izaziva uzbuđenje jer ti spojevi čine biosignal, odnosno kemikaliju koja ne može nastati bez prisutnosti života. Obilje kisika ovdje na Zemlji bilo bi slično otkriće za izvanzemaljske astronome koji traže život jer smo svoju atmosferu bogatu kisikom stekli tek nakon evolucije fotosinteze.
Sarah Seager, astrofizičarka na MIT-u, predložila je 1999. način traženja života traženjem upravo takvih biosignalnih spojeva u atmosferama planeta oko drugih zvijezda iako je većina takvih planeta nevidljiva čak i najmoćnijim teleskopima te moraju biti neizravno otkriveni promjenama u sjaju ili kretanju zvijezda.
Njezina ideja funkcionirala bi samo u slučajevima kada planet svojom orbitom dođe između nas i svoje matične zvijezde, što uzrokuje blago povremeno smanjenje zvjezdane svjetlosti, poput mini pomrčine. U takvim slučajevima, objašnjava mi, atmosfera planeta izmijenila bi svjetlost zvijezda koja prodire, poput baterijske svjetiljke koja prolazi kroz maglu. Tada je predložila da znanstvenici mogu promatrati promjene u spektru zvjezdane svjetlosti kako bi zaključili koji su atmosferski plinovi prisutni.
U međuvremenu, kaže Seager, astronomi su na svoje iznenađenje pronašli stotine takvih sub-Neptuna srednje veličine. „Nemamo ekvivalente u Sunčevom sustavu”, rekla je, „a ipak se čini da je to najčešći planet u našoj galaksiji.”
Depositphotos
I premda proučavanje udaljenih planeta nije primarna svrha teleskopa James Webb, astronomima je pružio novi uvid u njihov sastav i potencijalnu nastanjivost. „Činjenica da se teleskop koristi za proučavanje nebrojenih atmosfera egzoplaneta... atmosfera svih vrsta za koje nikada nismo očekivali da postoje, predstavlja nam golemo zadovoljstvo”, rekla je.
Jedna od njezinih diplomandica, koja trenutačno radi na Sveučilištu Cambridge, predvodila je novi rad na egzoplanetu K2-18b. Kaže kako im još uvijek trebaju čvršći dokazi da su doista otkrili dimetil-sulfid i dimetil-disulfid, a zatim moraju dokazati da ti plinovi nisu mogli nastati nekim nebiološkim procesom.
U međuvremenu drugi dokazi upućuju na to da u svemiru ima života u izobilju. Mikrofosili pokazuju da je Zemlja bila naseljena ubrzo nakon što se dovoljno ohladila da formira čvrstu koru, a sastavni elementi života otkriveni su daleko od Zemlje. U nedavnoj misiji NASA-e u kojoj su uzeti uzorci s asteroida Bennu ispostavilo se da sadržavaju aminokiseline, koje čine bjelančevine i nukleotide, sastavne elemente koje ljudi koriste za proizvodnju RNK-a i DNK-a.
Otkrivanje vanzemaljaca vjerojatno neće biti otkriće pripisano jednoj skupini znanstvenika, kaže astrofizičar Adam Frank sa Sveučilišta Rochester. Frank otkrivanje života uspoređuje s razumijevanjem činjenice da se svemir širi. To nije bio konsenzus u znanstvenoj zajednici dok nije potvrđeno brojnim dokazima tijekom 20. stoljeća.
Kaže da je moguće otkriti ne samo biosignale na udaljenim svjetovima već i „tehnomarkere”, uključujući plinove za koje postoji mala vjerojatnost da će nastati osim putem izvanzemaljske tehnologije. Oni mogu uključivati klorofluorougljike, koji su se u našoj atmosferi počeli gomilati nakon što smo ih izradili za potrebe rashladnih sredstava, pogonskih goriva za aerosolne sprejeve i druge primjene.
Možda će biti potreban svemirski teleskop snažniji od teleskopa James Webb kako bi se utvrdilo na kojim planetima postoji život. Zato NASA planirati pokrenuti poseban instrument pod nazivom Habitable Worlds Observatory. S obzirom na NASA-ino smanjenje proračuna budućnost ovog projekta nije poznata, ali bila bi šteta odustati od potrage sada kada smo tako blizu, a svemir je stvorio toliko čudnih i predivnih planeta.
.webp){kind=icon}
