Generacijska nejadnakost: Pitajte što boomeri mogu učiniti za svoju zemlju

Najmlađi izabrani američki predsjednik, John F. Kennedy, stavio je građansku dužnost u središte svog apela naciji 1961. godine, kada je rekao: "Ne pitajte što vaša zemlja može učiniti za vas, pitajte što vi možete učiniti za svoju zemlju." Današnji lideri nastoje probuditi identičan duh među mladima, posebno u Europi, gdje u Ukrajini traje rat i gdje vođe od 40 i nešto godina, poput estonske premijerke Kaje Kallas, zagovaraju proširenje vojne regrutacije, dok francuski predsjednik Emmanuel Macron poziva na građansko prenaoružavanje. 

No ne smijemo zaboraviti pitati starije generacije, poput baby boomera u mirovini ili pred njom, koji su možda odrasli slušajući Kennedyjev govor, da učine sve što mogu. Također će morati prihvatiti žrtvu jer umjesto "dividende mira" dolazi promjena paradigme u pogledu ulaganja u obranu, što bi potrošnju zemalja Grupe sedam moglo opteretiti s dodatnih deset bilijuna dolara do 2034. godine. 

Narativ o generacijskoj nejednakosti široko je rasprostranjen, s nizom knjiga o tome kako su baby boomeri svojoj djeci ostavili siromaštvo. Opterećeni studentskim dugom, mladi su se suočili sa stagnacijom plaća, bez mogućnosti roditeljstva ili posjedovanja kuće, dok su njihovi roditelji gomilali bogatstvo. To je narativ koji je posljednjih godina, doduše, malo utihnuo zbog rasta plaća, pada nezaposlenosti i činjenice da precijenjene kuće postaju nešto dostupnije. 

Ipak, generacijski jazovi u Velikoj Britaniji i kontinentalnoj Europi i dalje su vrlo izraženi nakon pandemije i sve dok rat u Ukrajini traje. Mladi radnici koji su postali "tražena roba" nakon izolacije, danas se suočavaju s hlađenjem tržišta rada i usporavanjem ekonomskog rasta, čak i dok dijalog o ponovnom naoružavanju omogućava rekordne narudžbe za njemački Rheinmetall i vraća vojnu službu u igru. Što se tiče mogućnosti posjedovanja kuće, cijene su se počele stabilizirati, ali nedovoljno da se zatvori generacijski jaz, a opadanje nataliteta naglašava kako se milenijalci sve teže odlučuju za roditeljstvo. 

U međuvremenu, socijalna davanja i dalje su usmjerena na umirovljenike i baby boomere koji su tijekom pandemije bili najzaštićeniji i koji imaju najviše bogatstva, što djelomično objašnjava zašto se kruzeri trenutačno spremaju za još jednu rekordnu godinu. Umirovljenička zaštita poput tzv. triple locka (obveza vlade da osigura minimalna godišnja povećanja isplata za odlazak u mirovinu) i smanjenje davanja za radno sposobne osobe u Ujedinjenom Kraljevstvu znači da su svi osim umirovljenika u minusu za više od 2.200 funti godišnje, u odnosu na prosjek iz 2010. godine, prema Resolution Foundationu. Umirovljenici su u toj usporedbi u minusu za manje od 200 funti. 

Usprkos neuspjelim Macronovim pokušajima da rebalansira oporezivanje u korist radnika u Francuskoj, umirovljenici su usred pandemije imali bolji životni standard od radnika. 

Bloomberg

U vrijeme kada dodatna vojna potrošnja ponovo otvara dilemu "oružje ili kruh", odnosno u kojem će trenutku vlade morati smanjiti socijalne izdatke kako bi financirale obranu, trebali bismo se ponovno zapitati jesu li sve generacije spremne na žrtvu. Obuzdavanje ukupne potrošnje na socijalnu pomoć sustav ne bi učinilo pravednijim za one koje pokušavamo uvjeriti da obuku vojnu uniformu ili preokrenu pad nataliteta – i dalje bi baby boomeri uživali pogodnosti. Čak i bez dodavanja obrane u taj paket, budući implicitni troškovi, poput mirovina, rastu iz godine u godinu. Taj "međuvremenski proračunski jaz" iznosio je 251 posto BDP-a za EU u 2019. godini, prema dokumentu Europske komisije. 

Preusmjeravanje na "program za mlade" znači preraspodjelu prioriteta za budućnost. To podrazumijeva pristupačnije domove kroz povećanje ponude, a ne samo kroz subvencioniranje nejednakog tržišta, kao i poticanje roditeljstva širenjem brige o djeci, ali i stvaranje većeg broja poslova koji ne diskriminiraju roditeljstvo. To podrazumijeva i davanje prioriteta obrazovanju i istraživanju, kao i paušalne isplate mladima umjesto isplata mirovina. "Umirovljenici imaju viši životni standard od radnika… Trebali bismo ih natjerati da doprinose", kaže 80-godišnji Jacques Attali, bivši savjetnik nekadašnjeg francuskog predsjednika Françoisa Mitterranda. 

Stručnjaci će s izvjesnim opravdanjem reći da se politika za mlade ne provodi jer mladi ne glasaju. No ratovi preobražavaju društva, stvaraju političke poticaje, vode prema bolje organiziranim društvima i financiraju otkrića poput penicilina ili interneta (naravno, "komplicirajući" to smrtnim ishodima i nasiljem koje izazivaju). Latvijska premijerka Evika Siliņa nedavno je na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji rekla da je nakon ruske aneksije Krima naknadno povećanje izdataka za obranu u njezinoj zemlji bilo lako objasniti, čak i ako bi se željeli fokusirati na velikodušnije mirovine.