text size
Prošlo je petnaest godina otkako se tada mladi prodavač voća Mohamed Bouazizi, zbog toga što su mu vlasti zaplijenile robu i neprestano ga ponižavale, zapalio u tuniskoj prijestolnici. Njegov čin očaja, posljednji vapaj za pomoć, nenamjerno je potaknuo prvi domino jednog od najvećih prosvjednih pokreta ovog tisućljeća, koji je doveo do neslavnih padova nekih naizgled čvrsto ukorijenjenih bliskoistočnih autokratskih režima. Takozvano Arapsko proljeće, koje je prije 15 godina izvelo na ulice arapskih gradova goleme mase nezadovoljnih ljudi, ugaslo je jednako brzo kao što se i rasplamsalo. Promjena režima postignuta je u tek nekoliko država i vodila je ili u građanski rat ili u povratak na status quo ante bellum. Snovi o demokratskoj, gospodarski inkluzivnoj regiji bez korupcije polako su izblijedjeli, a autokrati koji su ili ostali na vlasti ili zamijenili svoje prethodnike naučili su kako ubuduće ploviti kroz uzburkano more gnjevnih prosvjednika. Iskra revolucije tako je ugašena.
.webp){kind=icon}
