text size
Diyar Khal se jasno sjeća trenutka kada je stigao u Njemačku: 6. decembra 2014. godine, nekoliko minuta poslije 18 časova. Taj trenutak označio je kraj dugog perioda neizvjesnosti nakon što je sa 12 godina pobjegao od građanskog rata u Siriji, a zatim proveo tri godine radeći teške poslove u Turskoj. U to vrijeme znao je da je Njemačka dom Mercedes-Benza, ali ne mnogo više od toga. Nešto više od decenije kasnije, Khal tečno govori njemački, živi u industrijskom gradu Manhajmu i zapošljava 15 ljudi sa punim radnim vremenom u svom startapu koji pravi aplikaciju koja treba da pomogne imigrantima da se snađu u njemačkoj birokratiji. To je primjer priče o uspjehu koja se često zanemaruje u uzavreloj njemačkoj debati o migracijama.