Dvije ogromne luke kojima upravlja ista kineska tvrtka nalaze se na oba kraja Panamskog kanala. Uzevši u obzir kako kanalom prometuje otprilike 40 posto američkog kontejnerskog prometa, bilo kakav poremećaj na plovnom putu mogao bi koštati američke tvrtke stotine milijuna dolara dnevno, što objašnjava zašto je predsjednik Donald Trump usmjerio svoju pozornost na osiguravanje ove kritične pomorske točke kako bi bila izvan dosega politike Pekinga. "Kina upravlja Panamskim kanalom i mi ga nismo dali Kini, dali smo ga Panami, i mi ga uzimamo natrag", rekao je Trump tijekom svog inauguracijskog govora u siječnju.
Trumpov zahtjev upućen panamskoj vladi u kojem zahtijeva oduzimanje prava tvrtki CK Hutchison Holding za upravljanje dvjema lukama na ulazima u kanal zapravo apostrofira ono što je za Washington i druge svjetske prijestolnice neugodna stvarnost, a to je činjenica kako je Kina dva desetljeća strpljivo gradila ogromnu mrežu luka diljem svih kontinenata, osim Antarktike.
Prema podacima koje je prikupio Isaac Kardon, viši suradnik za kineske studije u think tanku Carnegie Endowment for International Peace, kineske tvrtke posjeduju ili upravljaju terminalima u više od 90 dubokomorskih luka u inozemstvu, a od kojih se njih 34 ubrajaju među 100 najprometnijih luka prema rang listi časopisa Lloyd's List. Uz to, njihov udjel uključuje petu najveću kontejnersku luku u Europi, prvu dubokomorsku luku na pacifičkoj obali Južne Amerike izgrađenu za primanje ultravelikih kontejnerskih brodova, kao i udjele u više od jedne trećine svih trgovačkih luka u Africi.
"Često kažemo da prvo moramo izgraditi ceste kako bismo se obogatili", rekao je kineski predsjednik Xi Jinping u svom obraćanju radnicima na izgradnji luke Tieshan na Južnom kineskom moru tijekom posjeta 2017. "Međutim, u obalnim područjima, da bismo se obogatili, prvo moramo izgraditi luke."
Kina, s udjelom u globalnom izvozu roba od oko 15 posto u 2024., daleko najvećim od bilo koje zemlje, ima jasan komercijalni interes u održavanju prisutnosti na svim važnim pomorskim trgovačkim rutama. Studija PwC-a iz 2018. procjenjuje da svaki dolar koji Kina potroši na afričke luke donosi 13 dolara od trgovine. Naravno, povrat ulaganja u smislu geopolitike ne treba ni spominjati.
Također, za zemlju sa samo jednom prekomorskom vojnom bazom, "prikupljanje" luka je strategija dvostruke namjene. U kineskim političkim krugovima, izraz "pomorska strateška uporišna točka" koristi se naizmjenično za opisivanje obje vrste objekata.
"U svakoj regiji postoji velika kineska prisutnost, koncentrirana oko ključnih pomorskih prometnih točaka", kaže Kardon, koji je ujedno i autor knjige China's Law of the Sea: The New Rules of Maritime Order (u kojoj opisuje nova pravila pomorskog prava s obzirom na kineski utjecaj) "Ova mreža ima očitu komercijalnu korist, ali također izaziva ozbiljne sigurnosne probleme."
Luke su dio šireg natjecanja za pomorsku dominaciju između Kine i SAD-a. Obje strane uvele su posebne lučke pristojbe na brodove druge strane, dok je SAD okupio saveznike poput Južne Koreje kako bi pomogao u oživljavanju svoje brodogradnjekoja je na umoru. Kina je u listopadu poduzela svoju najnoviju akciju "milo za drago" sankcionirajući američke jedinice južnokorejskog brodarskog diva Hanwha Ocean.
Kineska vlada primjenjuje različit stupanj kontrole nad tim brojnim nekretninama. Naime, za luke pod upravom kongolomerata CK Hutchison, sa sjedištem u Hong Kongu, nekoć se smatralo kako su izvan izravnog dosega vodstva na kopnu. Međutim, to se u posljednjih nekoliko godina pod pritiscima promijenilo u svrhu ograničavanja autonomije teritorija. U drugim slučajevima, utjecaj Pekinga je manje dvosmislen. Pentagon je u siječnu tvrtku China Cosco Shipping, koja je vlasnik luka Pirej u Grčkoj i Chancay u Peruu stavio na crnu listu zbog navodnih veza s kineskom Narodnooslobodilačkom vojskom.
Na naše zahtjeve za komentar upućene tvrtki Cosco i tvrtki Hutchison nismo dobili odgovor.
Američki dužnosnici tvrde kako Kina luke kojima upravlja koristi zapravo za prikupljanje obavještajnih podataka. Luke u Grčkoj, Nigeriji i Šri Lanki objeručke su dočekale kineske ratne brodove, dok je prva kineska prekomorska vojna baza, u maloj afričkoj državi Džibutiju, započela s radom kao "logističko središte" upravo pored trgovačke luke u kineskom vlasništvu.
"Za globalnu trgovinu ključno je osigurati otvorenost svjetskih luka za javni promet i njihovu sigurnost", izjavio je američki senator Andy Kim iz New Jerseyja za Bloomberg News. "Rastuća kineska globalna mreža luka prijeti ostvarenju tih ciljeva." Demokrat Kim član je odbora Senata za trgovinu, znanost i promet, koji je krajem siječnja održao saslušanje pred odborom o stranom utjecaju na Panamski kanal.
S druge strane, kineski analitičari i dužnosnici kažu kako su takve tvrdnje neutemeljene.
"Kina gradi luke u komercijalne svrhe", kaže Wang Dong, profesor na Sveučilištu u Pekingu. "Nagađanja nekih američkih političkih dužnosnika i think tankova o prijetnji kineskih luka su neutemeljena." Kinesko ministarstvo vanjskih poslova izjavilo je da su američke optužbe o njezinoj mreži luka usmjerene na "blaćenje i ometanje kineske gospodarske i trgovinske suradnje s drugim zemljama."
Usprkos tome, drugi svjetski čelnici dijele zabrinutost Washingtona. Naime, u nedavno objavljenoj Bijeloj knjizi o europskoj obrani, Europska komisija najavila je uvođenje oštrijih pravila o vlasništvu i kontroli kritične prometne infrastrukture. Dočim Indija izražava protivljenje kineskom utjecaju u lukama Pakistana i Šri Lanke, Australija planira vratiti kontrolu nad lukom Darwin od svog kineskog zakupca.
Američki dužnosnici, uključujući državnog tajnika Marca Rubija, izjavljuju kako bi prisutnost kineskih luka u Panamskom kanalu u slučaju kineske invazije ili blokade Tajvana vjerojatno omogućila Pekingu kontrolu nad raspoređivanjem američke mornarice u Aziji, pritom ističući potrebno trajanje plovidbe od deset do 22 dana od Atlantika.
"Ako bi Kina pokušala dokinuti autonomiju Tajvana u sljedećih pet godina, dovesti brodove u to područje bila bi utrka s vremenom", kaže Evan Ellis, profesor latinoameričkih studija na Ratnoj školi američke vojske (engl. US Army War College). U najgorem scenariju, Kina bi mogla blokirati Panamski kanal rušenjem mosta, miniranjem kanala ili ometanjem rada sustava prevodnica, tvrdi Ellis.
Trumpova administracija radi pritisak na Panamu da opozove koncesiju tvrtki CK Hutchison za upravljanje tamošnjim lukama. Kada je konzorcij predvođen tvrtkama BlackRock i Mediterranean Shipping u ožujku istupio s ponudom od gotovo 23 milijarde dolara (20,03 milijardi eura) za akviziciju 43 luke u vlasništvu CK Hutchison, uključujući i one u Panami, Trump je to nazvao pobjedom. Međutim, dužnosnici u Pekingu navodno su radili pritisak na osnivača tvrtke CK Hutchison, Li Ka-shinga, da se kineska tvrtka pridruži konzorciju koji planira akviziciju. U srpnju je Bloomberg News izvijestio kako je tvrtka Cosco u procesu pregovora o izvolijevanju svoje snažne uloge, uključujući pravo veta na bilo kakvo buduće dezinvestiranje luka.
Panama nije jedina zemlja u kojoj su kineska ulaganja u luke postala političko žarište.
Na svom prvom službenom putovanju u Atenu 2019., Xi je posjetio luku Pirej, gdje su ga zaposlenici tvrtke Cosco okruženi dizalicama i kontejnerima dočekali mašući kineskim i grčkim zastavama. Pirej, petu najprometniju kontejnersku luku u Europi, Xi je nazvao "zmajevom glavom."
Pirej je stoljećima bio ključna točka pomorske trgovine, zahvaljujući svom položaju. Ova točka susreta Europe i Azije upravo je poveznica koja je omogućila Grčkoj da postane supersila u antičko doba. U razdoblju velike privatizacije državne imovine zbog posljedica krize državnog duga, tvrtka Cosco je od Grčke kupila 67 posto udjela u Lučkoj upravi Pirej 2016. godine.
U to vrijeme, Grčka i njezini međunarodni vjerovnici smatrali su ovaj dogovor pravom blagodati i preduvjetom za davanje Grčkoj novih kredita. Također, akvizicija je za tvrtku Cosco bila ogroman uspjeh, s prihodima koji su se više nego udvostručili od sklapanja dogovora. Naime, prihodi su u 2024. porasli na 231 milijun eura (269 milijuna dolara).
Međutim, mnogi dužnosnici u Bruxellesu i Washingtonu sada smatraju da je to kinesko ulaganje strateška greška. "Pirej je bio poziv na buđenje", kaže Geoffrey Pyatt, bivši američki veleposlanik u Grčkoj. "Trebalo je neko vrijeme da SAD kinesko preuzimanje luke počne makar percipirati kao strateški izazov."
Pirej je bio najistaknutiji primjer u nizu kineskih akvizicija luka ili terminala diljem Europe. Tako je sada otprilike jedna desetina svih europskih lučkih kapaciteta u rukama kineskih investitora.
"Postojao je snažan motiv profita, budući da je Europa jedno od glavnih odredišta kineskih izvoznika", kaže Francesca Ghiretti, direktorica organizacije RAND Europe China Initiative u Londonu. Međutim, "ljudi su zabrinuti što će se dogoditi ako se Cosco ili Hutchison povuku", kaže ona. "Kina u svojim ruka drži značajne poluge moć."
Ove su teške okolnosti 2017. potaknule Europu na usvajanje novih alata za provjeru ulaganja. No, u međuvremenu je sporazum za preuzimanje luke Pirej već bio zaključen. Lokalni stanovnici, skupine za zaštitu okoliša i lučki radnici žalili su se na otpad, zagađenje i nesigurne uvjete rada, no zasad nema naznaka kako grčke vlasti razmišljaju o osporavanju vlasništva tvrtke Cosco.
Oko 80 kilometara izvan Lagosa, nigerijske trgovačke prijestolnice, u luci Lekki Deep Sea Port na prostoru isušene močvare uzdižu se divovske dizalice. Trošak gradnje luke od 1,5 milijardi dolara (1,306 milijardi eura) financirala je Kineska razvojna banka, a gradnju dovršenu 2023. izvodila je tvrtka China Harbour Engineering (CHEC) – državno poduzeće koje zajedničkim ulaganjem sa singapurskom grupom Tolaram Group i drugim investitorima posjeduje i upravlja objektom.
Kao i mnogi megaprojekti diljem zemalja u razvoju koje financira Kina, Lekki je bio prijeko potreban. Iako je Nigerija četvrto najveće gospodarstvo u Africi, tek nekoliko zapadnih tvrtki bilo je spremno snositi trošak izgradnje ključne infrastrukture u zemlji s raširenom korupcijom i slabom zaštitom investitora.
Premda Nigerija ima šest glavnih morskih luka, oko 80 posto uvoza prolazi kroz dvije luke u Lagosu, čije su oštećene ceste stalno zakrčene kamionima. Brodovi su često čekali i do mjesec dana na istovar tereta. Nigerijski dužnosnici i upravitelji luke Lekki kažu kako luka čini sve što je moguće za smanjenje vremena čekanja (prema podacima Afričke razvojne banke, kašnjenja i neučinkovitost među glavnim su razlozima zašto su troškovi afričkih luka 50 posto viši od globalnog prosjeka).
"Jedan od najvećih problema koje smo imali u Nigeriji je nedostatak infrastrukture", kaže Adesuwa Ladoja, glavni izvršni direktor Slobodne zone Lagos, u kojoj se nalazi luka, a u vlasništvu je Tolaram Groupa. "Mi smo imali projekt s potencijalom za transformaciju Nigerije, a Kina je imala pristup kapitalu i stručnosti."
U rujnu 2024. CHEC je pristao izgraditi putničku željeznicu dugu 68 kilometara koja će povezivati središnji poslovni okrug Lagosa s drugom obližnjom zonom slobodne trgovine u vlasništvu konzorcija kineskih tvrtki i vlade države Lagos. Tvrtke smještene u bilo kojoj od zona oslobođene su od plaćanja saveznih i državnih poreza i za rad im nije uvjetovano ishođenje dozvole za prijevoz robe u, odnosno iz zemlje.
"Kineska ulaganja u luke i drugu logističku infrastrukturu provode se koordinirano", kaže Yunnan Chen, istraživač u ODI Globalu, britanskom think tanku. "To je prilika afričkih zemalja za poticanje domaće proizvodnje i izvoza, ali i način na koji će lučki i željeznički projekti kineskih ulagača osigurati protok tereta."
Afrika se može pohvaliti nekim od najvećih neiskorištenih rezervi prirodnih resursa na svijetu, uključujući minerale poput bakra i kobalta koji su sastavni dio proizvodnje baterija za električna vozila – industrije kojom dominira Kina. Usprkos toj činjenici, Afrika ima najmanji udio u pomorskoj trgovini na svijetu.
Za Kinu, koristi nisu samo komercijalne. Naime, prema navodima Afričkog centra za strateške studije, gotovo polovica afričkih luka u kojima udjela imaju kineske tvrtke primila je kineske ratne brodove u sklopu vježbi ili operacija opskrbe.
Kineska trgovačka luka u Džibutiju, na Rogu Afrike, postavila je temelje za izgradnju svoje jedine prekomorske vojne baze (nekoliko stranih sila, uključujući SAD, Japan, Francusku i Italiju, izgradilo je vojne objekte u Džibutiju kako bi iskoristile njegov strateški položaj u tjesnacu Bab-el-Mandeb koji spaja Crveno more i Indijski ocean). "Ovaj spektakl – kineskog komercijalnog ulaganja koje olakšava značajan vojni pristup – potvrdio je mnoge već prisutne bojazni o motiviranosti osvajanjem strateških ciljeva koji stoje iza razvoja kineskih luka", kaže Kardon iz Carnegiejeve zaklade.
Američki dužnosnici upozorili su da Peking razmatra Gabon, u kojem je već izgradio dubokomorsku luku, i Ekvatorijalnu Gvineju, u čiju je luku Bata uložila značajna sredstva, kao moguće lokacije za buduće vojne baze. Washington bi svaku kinesku bazu na Atlantiku smatrao glavnom sigurnosnom prijetnjom.
Dubokomorska luka Chancay, u Peruu, mogla bi pomoći Kini u drugačijoj vrsti sukoba, točnije u Trumpovu trgovinskom ratu.
Objekt vrijedan 1,3 milijarde dolara (1,13 milijarde eura) nalazi se u maglovitom zaljevu okruženom stjenovitim brdima pored malog ribarskog gradića s populacijom od oko 63.000 stanovnika. Luka Chancay, čiju izgradnju je financirao konzorcij kineskih banaka, a u većinskom je vlasništvu i pod upravom tvrtke Cosco, prva je luka na pacifičkoj obali Južne Amerike koja može primiti ultravelike kontejnerske brodove (brodovi čija duljina prelazi gotovo četiri nogometna igrališta, a imaju kapacitet za prijevoz čak 24.000 kontejnera). Ovo je velik skok za regiju s dugogodišnjim problemom manjkave infrastrukture i posljedičnog kašnjenja u transportu zbog čega je izvoz bio nekonkurentan.
Otkad je luka službeno otvorena u studenom prošle godine, vrijeme tranzita za terete peruanskih poljoprivrednih proizvoda namijenjenih Kini već se skratilo, rekao je kineski veleposlanik u Peruu, Song Yang, u svom govoru u travnju. Peru je vodeći svjetski izvoznik borovnica i grožđa, koji se prvenstveno plasiraju na tržište SAD-a. "Chancay će nam omogućiti savršenu diversifikaciju tržišta za naš izvoz voća", kaže Ángel Manero, bivši peruanski ministar poljoprivrede. "To znači da 30 posto našeg voća izvozi u SAD, 30 posto u Europu i 30 posto u Aziju."
S vremenom bi Kini razvoj luke Chancay mogao omogućiti smanjenje ovisnosti o pošiljkama američke soje i kukuruza, zamjenjujući ih isporukama iz Južne Amerike. Kina bi ovime mogla imati veću prednost u trgovinskim pregovorima s Washingtonom (kada je Trump prvi put počeo povećavati carine Kini 2018., brazilski poljoprivrednici bili su među dobitnicima). Dužnosnici Kine i Brazila u srpnju su potpisali memorandum o razumijevanju za provedbu studije izvedivosti za transkontinentalnu željeznicu koja bi se protezala od pacifičke obale Perua do atlantske obale Brazila.
U lipanjskom izvješću Centra za strateške i međunarodne studije u Washingtonu identificirano je 37 lučkih projekata povezanih s Kinom diljem Latinske Amerike i Kariba, uz upozorenje kako bi se takvi objekti mogli koristiti za prikupljanje obavještajnih podataka ili provođenje tajnih vojnih operacija uz istovremeni rast ekonomskog utjecaja Pekinga u regiji.
Tri od četiri najveća južnoamerička gospodarstva, među kojima je i Peru, već trguju više s Kinom nego sa SAD-om. Mauricio Claver-Carone, Trumpov bivši izaslanik za Latinsku Ameriku, kaže da će Chancay produbiti "nepouzdanu ovisnost o Kini" te dodaje: "Mislim da je peruanska vlada svjesna da imaju problem."
Bilo kakva prodaja Hutchisonovih panamskih luka vjerojatno bi uključivala i četiri terminala u Meksiku te jedan na Bahamima, što bi za Kinu dodatno povećalo važnost luke Chancay. Drugim riječima, "Chancay je nova najvažnija središnja točka stvaranja novih trgovačkih veza između Latinske Amerike i Kine", kaže Ryan Berg, direktor programa za Amerike u Centru za strateške i međunarodne studije, washingtonskom think tanku.
Nigdje kinesko vlasništvo nije pod većim pritiskom nego u Australiji. Naime, australska vlada na korak je do ponovnog preuzimanja strateški važne luke Darwin. Zbog svog strateškog položaja kao australske luke najbliže Aziji, gdje se Tihi ocean susreće s Indijskim oceanom, Darwin bi bio na prvoj crti obrane u bilo kojem budućem sukobu (to je ujedno i jedini veći grad u Australiji koji je u Drugom svjetskom ratu pretrpio značajnu štetu uslijed japanskog bombardiranja luke 1942.).
Vlada australskog saveznog Sjevernog teritorija dala je 2015. godine u zakup luku Darwin tvrtki Landbridge Group, u vlasništvu kineskog milijardera Ye Chenga, na 99 godina. Taj je potez izazvao trenutačnu kontroverzu i navodno iznenadio Washington, koji je samo tri godine ranije počeo slati američke marince u Darwin na godišnje rotacije. "Javite nam sljedeći put", rekao je tadašnji predsjednik Barack Obama svom australskom kolegi, premijeru Malcolmu Turnbullu, prema navođenju dnevnog lista Australian Financial Review.
Zastupnik Laburističke stranke i stanovnik Darwina Luke Gosling koji je u svibnju ove godine izjavio za Bloomberg News kako je najam "graničio s izdajom", ujedno je ključna osoba u nastojanjima premijera Anthonyja Albanesea za vraćanje luke pod kontrolu Australije. "Koliko pamtim, ovo je bila najidiotskija odluka koju je donijela vlada Sjevernog teritorija, odnosno koju je dopustila savezna vlada", dodao je Gosling u izjavi. Kao vojni veteran, Gosling ističe kako se u Darwinu često organiziraju vježbe sa SAD-om, Japanom i drugim partnerima, točnije u blizini luke ili čak uključujući samu luku.
Budući da kineski zakoni o nacionalnoj sigurnosti zahtijevaju od svojih tvrtki dijeljenje podataka s vladom, Peking bi mogao koristiti Darwin za prikupljanje obavještajnih podataka ili pomorski nadzor, prema tumačenjima Instituta za stratešku politiku Australije.
Veze Australije s Kinom pogoršale su se u posljednjem desetljeću otkako je tvrtki Landbridge dodijeljena koncesija, a na parlamentarnim izborima u svibnju obje dominante političke stranke u Australiji podržale su povratak luke. "To da je glavna luka na sjeveru Australije u vlasništvu bilo kojeg stranog interesa nije u nacionalnom interesu Australije", rekao je Albanese u radijskom intervjuu tijekom kampanje.
Kina je odgovorila oprezno i suzdržano. U travnju je kinesko ministarstvo vanjskih poslova pozvalo Australiju da ne "politizira" vlasništvo nad lukom. Terry O'Connor, neizvršni irektor tvrtke Landbridge u Australiji, u izjavi je naveo kako se tvrtka "raduje suradnji s vladom".
Politički otpor i usporavanje kineskog gospodarstva znače da je Peking vjerojatno završio sa širenjem svog lučkog carstva. Osim toga, mreža je već toliko raširena koliko je Kini potrebno za uživanje ključne prednosti, a i preduboko je ukorijenjena da bi joj se SAD mogao suprotstaviti, kaže Kardon. "Sa stajališta tržišnog udjela, pokrivaju sve svoje glavne baze", kaže. "Nije jasno da im treba više."
- Sa Viktoriom Dendrinou, Marcelom Rochabrunom, Demetriosom Pogkasom i Jin Wu.